- 1 -              Revd 270/2024-2

Broj: Revd 270/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. OIB: …, P., kojeg zastupa punomoćnik L. Š. odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o., S. B., protiv tuženika P. O., OIB: …, P., V., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1092/23-3 od 17. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, posl. br. P-2/20-23 od 12. svibnja 20023., ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-2/20-26 od 17. svibnja 2023., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1092/23-3 od 17. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, posl. br. P-2/20-23 od 12. svibnja 20023., ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-2/20-26 od 17. svibnja 2023., tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer o istom nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske:

              "Čini li činjenica da su u trenutku sklapanja ugovora o cesiji cedentovi računi bili u blokadi, da je cedent bio prezadužen i nesposoban za plaćanje, a što je cesionaru bilo poznato, ugovor o cesiji ništetnim zbog nedopuštenosti pobude zbog koje je isti ugovor sklopljen?"

2. Tuženik, u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, ističe da je na temelju odredbe čl. 273. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor iako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, a ne ništetan. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama br. Rev-12/20-3 od 14. travnja 2021. i Rev-2357/15 od 2. veljače 2016. Tuženik traži trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 625,00 EUR.

3. Tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje odbaciti, jer nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz čl. 387. ZPP.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Predmet spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom.

6. Tužitelj tvrdi da je ugovor o cesiji na temelju kojeg je tuženik stekao tražbinu protiv tužitelja ništetan, a u kojem slučaju tuženik ne bi bio aktivno legitimiran pokrenuti i voditi ovršni postupak protiv njega. Nadalje, tvrdi da zbog činjenice što su cedentovi računi u vrijeme cediranja bili u blokadi, a što je tuženiku kao cesionaru bilo poznato, da se radi o nedopuštenoj pobudi, koja je bitno utjecala na odluku za sklapanje ugovora o cesiji, a zbog čega bi ugovor o cesiji bio ništetan.

7. Postavljeno pitanje nije uopće važno za odluku u sporu, a niti je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

8. Naime, u slučaju kada je cedent prezadužen i nesposoban za plaćanje, sklapanje ugovora o cesiji predstavlja pobojnu pravnu radnju, a koju dužnikovu pravnu radnju može pobijati vjerovnik u zakonom propisanim rokovima (čl. 66. do čl. 71. ZOO).

9. Osim toga, i u slučaju postojanja nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog od ugovaratelja na sklapanje ugovora i ako je drugi ugovaratelj znao ili morao znati, tada sukladno odredbi čl. 273. st. 2. ZOO ugovor nije ništetan, već je bez učinka (tako i Rev-12/20-3 od 14. travnja 2021. i Revt 447/15-2 od 7. rujna 2021.).

10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

11. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za odlučivanje o prijedlogu za dopuštenje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2024.