- 1 -              Revd 3695/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3695/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici R. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. z. d.o.o. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda M., P. i B. iz R., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2814/2021-2 od 7. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj P-3683/2019-10 od 1. rujna 2020., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2814/2021-2 od 7. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj P-3683/2019-10 od 1. rujna 2020.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu a ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

3. Ovo jer je riječ o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi odluka u sporu. Naime, predmet spora je utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji od 24. lipnja 1998., sklopljenog između tuženika kao kupca i tvrtke A. d.d. R., dok se postavljenim pitanjem problematizira valjanost ugovorne odredbe o cijeni u dijelu kojim se manji dio cijene kompenzira s dugom prodavatelja trećoj osobi, Gradu B. (koji je ujedno i jedan od osnivača tvrtke kupca).

 

4. Stoga u odnosu na postavljeno pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

 

5. Tužiteljica drži da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo i do povrede prava na pravično suđenje, ali pritom nije dokazala činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi tog prava, kojima bi učinila vjerojatnim da bi postupanjem drugostupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka.

 

6. U odnosu na navode tužiteljice o arbitrarnosti drugostupanjske odluke i time, o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana presuda doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

7. Drugostupanjski sud se očitovao na sve žalbene navode tužiteljice utvrđujući da istaknuti razlozi ništavosti ili nisu dokazani ili su neosnovani. Posljedično tomu, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

 

8. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je prijedlog predlagateljice valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u toč. II. izreke.

 

Zagreb, 1. veljače 2024.