Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-2302/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. G. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. Č., odvjetniku iz V., radi poništenja ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-536/2019-15 od 16. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj P-536/2019-15 od 16. travnja 2019. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je Ugovor o prodaji potraživanja u stečajnom postupku nad dužnikom P. d.d. od dana 14.listopada 2015. ovjeren od strane Javnog bilježnika K. C. iz D. S., pod brojem ovjere OV-6423/15 od 14.10.2015.poništen.

II/ Utvrđuje se da je Ugovor o kupovnoj cijeni za preneseno potraživanje od dana 14.listopada 2015. ovjeren od strane Javnog bilježnika K. C. iz D. S., pod brojem ovjere OV-6425/15 od 14.10.2015.poništen.“

2. Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 5.000,00 kuna.

3. Nalaže se tužitelju C. d.o.o. naknaditi tuženiku M. G. parnični trošak u iznosu od 1.244,28 eura[1] / 9.375,00 kuna u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je Ugovor o prodaji potraživanja u stečajnom postupku nad dužnikom P. d.d. od dana 14.listopada 2015. ovjeren od strane Javnog bilježnika K. C. iz D. S., pod brojem ovjere OV-6423/15 od 14.10.2015.poništen.

II/ Utvrđuje se da je Ugovor o kupovnoj cijeni za preneseno potraživanje od dana 14.listopada 2015. ovjeren od strane Javnog bilježnika K. C. iz D. S., pod brojem ovjere OV-6425/15 od 14.10.2015.poništen.

II/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna u roku 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem pojedincem.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su poništeni Ugovor o prodaji potraživanja u stečajnom postupku nad dužnikom P. d.d. od 14. listopada 2015. i Ugovor o kupovnoj cijeni za preneseno potraživanje od 14. listopada 2015. (u daljnjem tekstu: Ugovori), a koji zahtjev tužitelj, u bitnome, temelji na tvrdnjama:

- da su Ugovori s tuženikom sklopljeni iz razloga što je tuženik uživao izričito povjerenje tužitelja jer je dugi niz godina bio zaposlen na rukovodećim položajima u društvima povezanim s tužiteljem,

- da je tuženik prodao T. V. potraživanje koje je na tuženika preneseno na temelju predmetnih Ugovora,

- da je tužitelj bio u zabludi u vezi osobe s kojom je zaključio te Ugovore, jer da ne sklapao predmetne ugovore s tuženikom da je mogao pretpostaviti da bi tuženik mogao dalje trećoj osobi prodati potraživanje koje je preneseno na tuženika na temelju Ugovora.

4. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je tužitelju u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-49/06 priznata tražbina u II višem isplatnom redu u iznosu od 91.102.147,99 kn, koja tražbina je predmet Ugovora o prodaji potraživanja u stečajnom postupku nad dužnikom P. d.d. koji su sklopili tužitelj zastupan po direktorici A. K. kao prodavatelj i tuženik kako kupac,

- da je Ugovorom o kupovnoj cijeni za preneseno potraživanje tuženik tužitelju isplatio 5.000,00 kn na ime prenesenog potraživanja te se obvezao po naplati potraživanja u stečajnom postupku isplatiti tužitelju 90% ukupno naplaćenog iznosa, a preostalih 10% iznosa zadržati,

- da je tuženik bio direktor trgovačkog društva T. d.o.o. te je tuženik 15. prosinca 2017. dao ostavku na mjestu direktora, a odlukom T. d.o.o. od 19.siječnja 2018. je tuženiku izvanredno otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 31. prosinca 2002.,

- da je tužitelj izjavom od 16. siječnja 2018. raskinuo Ugovore,

- da je tuženik kao prodavatelj s T. V. kao kupcem sklopio 18. prosinca 2017. Ugovor o kupnji i prodaji potraživanja, a predmet kojeg ugovora su prava i obveze tuženika stečena na temelju Ugovora,

- da je A. K. odgovorna osoba tužitelja,

- da je tuženik bio osoba od iznimnog povjerenja A. K. i njezinog supruga V. K. 5. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je postupanje tužitelja, direktora A. K., u trenutku sklapanja Ugovora bilo dobronamjerno i s punim povjerenjem u tuženika, dok je postupanje tuženika nije bilo dobronamjerno i sukladno preuzetoj obvezi, jer nije vidljiva njegova volja i namjera da ugovor bude realiziran u smislu da tuženik postupajući prema nalozima vlasnika i direktora tužitelja zastupa interese tužitelja u stečajnom postupku P. d.d., te je tuženik svojim prijevarnim postupanjem prilikom sklapanja ugovora doveo u zabludu ovlaštenu osobu tužitelja, navevši je da povjeruje kako će preuzeti prava i obveze koje proizlaze iz njih, a osobito u dijelu u kojem je trebao zastupati interese tužitelja na skupštinama vjerovnika u stečajnom postupku, iako je već u trenutku sklapanja predmetnih Ugovora znao da tako ne želi postupati, slijedom čega je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik doveo ovlaštenu osobu tužitelja u zabludu i da ju je održavao u zabludi u namjeri da ju navede na sklapanje Ugovora, pa je pozivom na odredbu čl. 284. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO) te odredbe čl. 330. ZOO, čl. 331. st. 1. ZOO i čl. 335. st. 2. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti pri čemu sud smatra da tuženik prodajom prava i obveza kao i potraživanja iz predmetnih Ugovora nije dokazao da je spreman ispuniti svoju ugovornu obvezu kao da zablude nije bilo (čl. 280. st. 4. ZOO).

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tuženika je osnovana.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje je na pripremnom ročištu odlučio provesti čime sadržajno ukazuje na odredbu čl. 220. st. 2. ZPP u vezi čl. 289. ZPP, zatim ukazuje na nepravilnu primjenu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP. Takvim navodima tuženik u žalbi sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, ali po ocjeni ovog suda nepravilna primjena navedenih odredbi parničnog postupka nije bila niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koju tuženik sadržajno ističe u žalbi.

10. Na žalbene navode kojima tuženik ustraje na prigovoru nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje predmetnog postupka valja odgovoriti da postojanje pravnog interesa sud može provjeriti samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, pa slijedom toga postoji li ili ne postoji pravni interes za tužbu na utvrđenje (iz čl. 187. ZPP) sud nije ovlašten ispitivati u postupku povodom žalbi, a koje pravno shvaćanje je izraženo u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. broj Rev 2620/14-2 od 26. siječnja 2016., Revr 581/03 od 27. svibnja 2004., Revr 728/15-2 od 22. ožujka 2016.

11. Pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava, po ocjeni ovog suda ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11.1. Naime, prema odredbi čl. 331. st. 1. ZOO ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi.

11.2. S obzirom na to da tužitelj nije istaknuo tužbeni zahtjev radi poništenja Ugovora, već traži da se utvrdi da su Ugovori poništeni, a što je u suprotnosti sa citiranom zakonskom odredbom, tužbeni zahtjev je već iz tog razloga valjalo kao neosnovan odbiti.

12. Nadalje, obzirom na žalbene navode tuženika, valja poći od tvrdnji tužitelja u tužbi da su predmetni Ugovori sklopljeni s tuženikom jer je on bio osoba u koju je tužitelj, odnosno odgovorna osoba tužitelja A. K. i njezin suprug V. K. imali neograničeno povjerenje i da je zbog okolnosti što je tuženik prodao T. V. tražbinu priznatu u stečajnom postupku nad P. d.d. kao i prava i obveze koje je tužitelj imao u tom stečajnom postupku, tužitelj izgubio povjerenje u tuženika, pri čemu da tužitelj da uopće ne poznaje T. V. i da nema nikakve garancije da bi V. postupio prema nalozima tužitelja što se tiče glasanja na Skupštinama i u odboru vjerovnika u stečajnom postupku, kao ni garancije uplate naplaćenog potraživanja, pa tužitelj zbog svega toga smatra da je prilikom sklapanja Ugovora doveden u zabludu u odnosu na osobu s kojom su predmetni Ugovori sklopljeni.

13. Zabluda je pogrešna predodžba o postojanju ili nepostojanju neke činjenice koja je odlučna za sklapanje nekog ugovora.

13.1. Prema odredbi čl. 280. st. 1. ZOO zabluda je bitna, između ostalog, ako se odnosi na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

14. U konkretnom slučaju nije sporno da je prilikom sklapanja predmetnih Ugovora kod tužitelja postojala volja da tužitelj prenese upravo na tuženika tražbinu koja mu je priznata u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom P. d.d. kao i prava i obveze tužitelja koje ima u tom stečajnom postupku, pa stoga po ocjeni ovog suda, u trenutku sklapanja predmetnih Ugovora kod tužitelja nije postojala zabluda koja se odnosi na osobu s kojom su Ugovori od 14. listopada 2015. sklopljeni, jer tužitelj niti ne tvrdi da su postojale okolnosti kojima je tuženik navodio tužitelja na sklapanje predmetnih ugovora, već je to bila jasna i nedvosmislena volja tužitelja.

15. Okolnost da je tuženik nakon sklapanja predmetnih Ugovora dalje raspolagao prenesenom priznatom tražbinom u stečajnom postupku te pravima i obvezama koje je tužitelj imao u tom stečajnom postupku, a zbog čega su odgovorna osoba tužitelja A. K. i njezin suprug V. K. izgubili povjerenje u tuženika, smatrajući da tuženik neće štiti interese tužitelja u stečajnom postupku, po ocjeni ovog suda ne predstavlja okolnost kojom je tuženik doveo tužitelja u zabludu za sklapanje predmetnih Ugovora. Naime, gubitak povjerenja A. K. i V. K. u tuženika zbog činjenice da je tuženik raspolagao tužiteljevom tražbinom te pravima i obvezama koja su predmetnim Ugovorima prenesena na tuženika, predstavlja subjektivni osjećaj odgovorne osobe A. K. i njezinog supruga V. K. da tuženik neće poduzimati aktivnosti u vezi naplate priznate tražbine u stečajnom postupku (budući da je predmetnim Ugovorima ugovoreno da će tuženik po naplati potraživanja u stečajnom postupku isplatiti tužitelju 90% ukupno naplaćenog iznosa, a preostalih 10% zadržati za sebe), a takav subjektivni odnos jedne ugovorne strane prema drugoj nakon što su predmetni Ugovori sklopljeni nema značaj zablude o osobi s kojom je ugovor sklopljen u smislu citirane odredbe čl. 280. st. 1. ZOO. Dakle, pogrešno je shvaćanje tužitelja da okolnost daljnjeg raspolaganja tražbinom koja je prenesena na tuženika i gubitak povjerenja tužitelja, odnosno odgovorne osobe tužitelja u tuženika predstavlja bitnu zabludu u smislu čl. 280. st. 1. ZOO, slijedom čega je pogrešan i zaključak prvostupanjskog suda da postupanje tuženika prilikom sklapanja predmetnih Ugovora nije bilo dobronamjerno te da je iz postupanja tuženika vidljiva volja i namjera da predmetni Ugovor ne bude realiziran, jer takav zaključak ne proizlazi niti iz tvrdnji tužitelja kao ni iz stanja spisa i utvrđenog činjeničnog stanja.

16. U odnosu na tvrdnje tužitelja u tužbi da tužitelj, nakon što je tuženik sklopio ugovor s T. V. 18. prosinca 2017., nema nikakvu garanciju da će T. V. postupiti po nalogu tužitelja što se tiče glasanja na Skupštinama i u odboru vjerovnik, valja reći da iz sadržaja predmetnih Ugovora ne proizlazi postojanje takvog naloga tužitelja prema tuženika.

16.1. U odnosu na daljnju tvrdnju tužitelja da on nema garanciju u vezi uplate naplaćenih potraživanja, valja navesti da iz članka 02. Ugovora o kupnji i prodaji potraživanja sklopljenog 18. prosinca 2017. proizlazi da kupac (T. V.) preuzima obveze prodavatelja (tuženik) koju ovaj ima prema predmetnim Ugovorima, dakle ugovorom sklopljenim između tuženika i T. V., prava tužitelja u odnosu na tražbinu priznatu u stečajnom postupku nad P. d.d. nisu ni na koji način izmijenjena, a što osnovano tuženik ukazuje u žalbi.

17. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno na temelju utvrđenog činjeničnog stanja je izveo pogrešan zaključak da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora bio u zabludi u odnosu na osobu s kojom su sklopljeni predmetni Ugovori, pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

18. S obzirom na to da je preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak.

18.1. Tuženiku je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 – dalje: OT) prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 250.000,00 kn priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbt. 8/1 OT) – 250 bodova i za zastupanje na ročištima 20. veljače 2018. i 28. ožujka 2019. (Tbr. 9/1 OT) – svako po 250 bodova, odnosno sveukupno 750 bodova, što u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troška iznosi 7.500,00 kn, a koji iznos je uvećan za trošak poreza na dodanu vrijednosti (Tbr. 42 OT) od 1.875,00 kn, tako da dosuđeni trošak tuženiku iznosi 9.375,00 kn.

U Zagrebu, 31. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.