Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 21 Gž R-57/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz V., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u V., …, koga zastupa direktor B. I., dipl. ing.el., a ovoga punomoćnik A. B. te umješača na strani tuženika C. osiguranje d.d., Z., …, OIB: …, koga zastupa predsjednik uprave, a ovoga punomoćnici-odvjetnici u O. društvu Ć. i Š., Z., …, radi naknade štete zbog ozljede na radu, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-78/2019-76 od 17. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženika V. d.o.o., V. te umješača na strani tuženika C. osiguranje d.d., Z. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-78/2019-76 od 17. veljače 2023. u dijelu pod toč. I. izreke, osim u pogledu dospijeća zakonske zatezne kamate preko iznosa od 4.910,74 EUR/37.000,00 kn, tako da se u tom dijelu ista presuda preinačuje na način da se na iznos od 1.725,39 EUR/ 13.000,00 kn odbija dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zakonsku zateznu kamatu u razdoblju od 17. travnja 2019. do 19. lipnja 2022., kao neosnovan.

II Odbijaju se djelomično žalbe tuženika V. d.o.o., V. te umješača na strani tuženika C. osiguranje d.d., Z. kao neosnovane i potvrđuje ista presuda u toč. II. izreke (odluka o troškovima postupka) do iznosa od 3.512,76 EUR/26.464,62 kn. III Preinačuje se djelomično navedena presuda u dijelu pod toč. II. izreke na način da se odbija zahtjev tužiteljice radi naknade parničnog troška preko iznosa od 3.512,76 EUR/26.464,62 kn do iznosa od 3.761,51 EUR/28.341,09 kn, odnosno za iznos od 248,75 EUR/1.874,20 kn, kao neosnovan.

IV Odbijaju se zahtjevi tuženika V. d.o.o., V. i umješača na strani tuženika C. osiguranje d.d., Z. radi naknade troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

21 Gž R-57/2023-2

V Odbija se zahtjev tužiteljice A. P. radi naknade troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku V. d.d. V., …, OIB: …, da tužiteljici A. P., V., …, OIB: …: - s naslova naknade neimovinske štete isplati iznos od 6.636,14 EUR/ 50.000,00 kn, (slovima: šest tisuća šesto trideset šest EUR i četrnaest centi/pedeset tisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena tekućom od 17.4. 2019. do 31.12. 2022., a od 1.1.2023 do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

- s naslova naknade imovinske štete, troškova tuđe pomoći i njege, isplati iznos od 663,61 EUR/ 5.000,00 kn (slovima: šesto šezdeset tri EUR i šezdeset jedan cent/pet tisuća kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena tekućom od dana donošenja ove presude 17. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

- s naslova naknade neimovinske (ispravno imovinske) štete isplati iznos od 293,05 EUR/ 2.208,00 kn, (slovima: dvjesto devedeset tri EUR i pet centi/dvije tisuće dvjesto osam kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena tekućom od 17.4. 2019. do 31.12. 2022., a od 1.1.2023 do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku V. d.d. V., …, OIB: …, da tužiteljici A. P., V., …, OIB: …, naknadi parnične troškove u iznosu od 3.761,51 EUR/28.341,10 kn (slovima: tri tisuće sedamsto šezdeset jedan EUR i pedeset jedan cent/ dvadeset osam tisuća tristo četrdeset jedna kuna i deset lipa), zajedno sa pripadajućom zakonskom 21 Gž R-57/2023-2

zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 17. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, dok se preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 442,70 EUR/3.335,52 kn odbija."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu parničnog troška.

3. Protiv navedene presude žalbu je izjavio umješač na strani tuženika zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika i umješača, s prijedlogom da se žalbe odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda te tuženika i umješača obveže na naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

6.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 12. ZPP, na koju žalbe neutemeljeno ukazuju, budući iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da se zapravo radi o dosuđenom iznosu na ime imovinske štete te se očito radi o omašci u pisanju, tako da tužbeni zahtjev nije prekoračen, tim više što je odluka utemeljena na istoj činjeničnoj osnovi na koju se tužiteljica pozvala.

6.2. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale joj u štetnom događaju 28. rujna 2017. kad je prilikom odlaska s posla pala silazeći stepenicama.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

21 Gž R-57/2023-2

- da je tužiteljica 28. rujna 2017. na radnom mjestu u poslovnim prostorijama tuženika u kojima je obavljala poslove za tuženika, kao svog poslodavca, zadobila ozljedu prilikom odlaska s posla dok je silazila niz stepenice, pala je na predzadnjoj stepenici te lupila koljenom o pod,

- da je povreda prijavljena Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje,

- da je tužiteljica zadobila povredu u vidu prijeloma patele te se od zadobivene povrede liječila duže vrijeme u Općoj bolnici u V. i S. bolnici za medicinsku rehabilitaciju V. T. tijekom kojeg je bila dva puta operirana te se provodila i fizikalna terapija u bolnici te ambulantno,

- da je tužiteljica tuženiku podnijela zahtjev za naknadu štete 18. ožujka 2019., koji je tuženik zaprimio i na njega odgovorio dopisom od 27. ožujka 2019., tako što je odgovorio da ga smatra neopravdanim,

- da je cijena vozne karte na relaciji V.-V. T. u vrijeme kad je tužiteljica obavljala fizikalnu terapiju za jedan smjer iznosila 24,00 kn,

- da je za poslovni prostor tuženika, pa tako i za stepenice na kojima je tužiteljica pala, izrađen Elaborat zaštite na radu od strane C. I. d.d. V., te je izvršen tehnički pregled, kojim nisu utvrđeni nedostaci u pogledu zaštite na radu, što je razvidno iz Zapisnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša G. V. od 28. kolovoza 2013. te je za poslovni prostor izdana uporabna dozvola,

- da je tužiteljica bila na bolovanju od 29. rujna 2017. do 13. travnja 2018. te da je nakon toga radila od 14. travnja 2018. do 22. studenoga 2018.,

- da je na dan nastanka štetnog događaja vrijeme bilo lijepo, odnosno nije padala kiša,

- da je vještak zaštite na radu D. T. u svom nalazu i mišljenju naveo da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo zbog propusta u primjeni mjera i pravila zaštite na radu od strane tuženika, da su stepenice na kojima je pala koje su izrađene od kamena i bez naknadno postavljene protuklizne trake udovoljavale odredbama Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, međutim da se propust tuženika ogleda u tome što nakon ozljeđivanja tužiteljice i o štetnom događaju nije obavijestio nadležno tijelo za inspekcijski nadzor, a što je bio dužan učiniti prema čl. 65. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/1.4, 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje ZZR) s obzirom na to da je tužiteljica zadobila tešku ozljedu. Vještak navodi da do ozljede nije došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice, već je pala ili zbog toga što se prilikom silaženja niz stepenice, pri čemu se nije držala za rukohvat, spotaknula, poskliznula ili krivo stala, ili zbog toga što je teret koji je nosila bio za nju pretežak pa ju je povukao ili zbog toga što je kamena ploha gazišta stubišta bila vlažna ili kompromitirana nečistoćom na koju se poskliznula, u kom slučaju ne bi mogla spriječiti pad i da se držala za rukohvat. Nakon što je pročitao stranački iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je prilikom silaska niz stepenice u jednoj ruci nosila vrećice, a u drugoj torbu i da nije koristila rukohvat, vještak zaključuje da tužiteljica ipak nije pravilno koristila sredstva rada,

21 Gž R-57/2023-2

- da je vještak medicinske struke dr. M. H. u svom nalazu i mišljenju naveo kako je tužiteljica u štetnom događaju zadobila povredu u vidu prijeloma lijeve patele, da je bila zaprimljena u Hitnoj službi, nakon čega je učinjena prije operacijska obrada, da je hospitalizirana radi operativnog liječenja koje je dobro podnijela, da je otpuštena s tutor longetom uz propisanu terapiju i preporuku da miruje, da je nakon toga obavila više kontrolnih pregleda u ambulanti za traumatologiju, koristila propisanu terapiju i kretala se uz pomoć štaka, da je provedeno rehabilitacijsko liječenje u S. bolnici za medicinsku rehabilitaciju V. T. u bolnici i ambulantno, da se nakon kontrolnog pregleda obavljenog 8. siječnja 2018. kretala bez štaka uz preporuku da koristi analgetike i vježba, da je 24. studenoga 2018. na jednodnevnoj Kirurgiji O. bolnice V. primljena radi ekstrakcije alenteze lijevog koljena, da je vještak pregledom tužiteljice, koji je obavljen 30. travnja 2022., utvrdio stanje po operativnom liječenju prijeloma lijeve patele te po operativnom zahvatu uklanjanja osteosintetskog materijala te konstatirao da je vidljiv dobro saniran ožiljak s prednje strane koljena, vertikalan, duljine 13 i širine 0,5 cm manji izljev koljena, kretanje u punom opsegu te da postoji postraumatska patelofemoralna artroza koja se očituje povremenim bolovima koljena koji se pojačavaju kod duljeg sjedenja te bolovima kod klečanja na koljenu da je ostali funkcionalni status uredan, da postoji uzročna veza između štetnog događaja i štete, da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta ukupno 2 dana, bolove umjerenog intenziteta ukupno 5 tjedana, te bolove slabijeg intenziteta ukupno 5 mjeseci, tijekom poslije operacijske rehabilitacije te drugih 7 dana po uklanjanju osteosintetskog materijala, da je trpjela primarni strah u trajanju od 1 sat i sekundarni strah, zabrinutost za ishod liječenja obzirom na narav povrede i vrstu liječenja u trajanju od 2 mjeseca, da je ostalo naruženje lakšeg stupnja koje je povremeno vidljivo drugim osobama u situaciji kad tužiteljica nosi odjeću koje ne prelazi preko koljena što nije element za trajno umanjenje životne aktivnosti, te je kao posljedice predmetne ozljede došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice uzrokovano razvojem postraumatske patelofemoralne artroze koje iznosi 10 %, da je postojala potreba za tuđom pomoći pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti tijekom liječenja povrede i to u trajanju od 2 sata dnevno 98 dana, od otpusta iz bolnice do prestanka rasterećenja noge štakom pa kroz štake te još 7 dana po drugom operativnom zahvatu, ukupno 105 dana po 2 sata dnevno, da je liječenje tužiteljice provedeno sukladno pravilima struke, da se tužiteljica u potpunosti pridržavala savjeta i preporuka liječnika, te da je trošak putovanja na ambulantnu fizikalnu terapiju u Specijalnu bolnicu Varaždinske Toplice neopravdan jer se takva terapija može u okviru ugovorenih usluga Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranja obavljati i u O. bolnicu u V. čime bi se izbjeglo stvaranje troškova putovanja u V. T.. Zaključno vještak navodi da je liječenje tužiteljice od povreda nastalih u predmetnom događaju završeno,

- da su svjedokinje T. N. H., D. K. i M. B. suglasno iskazale da kada su čule vrisak, zatekle su tužiteljicu kako leži na podu ispred stepenica, da su svjedokinje T. N. H. i M. B. navele kako su oko tužiteljice bile razbacane njezine stvari, da su vidjele tužiteljičinu torbu i dvije ili tri vrećice sa stvarima, dok je svjedokinja D. K. navela da ne može reći koje su sve stvari bile oko tužiteljice nakon pada, ali se sjeća da je imala puno vrećica, jer se u to vrijeme spremala u mirovinu pa je postupno praznila kancelariju,

21 Gž R-57/2023-2

- navedene svjedokinje su dalje suglasno navele da se tužiteljica odmah žalila na bol u koljenu, da se nije micala, ali je bila pri svijesti i govorila, da se nakon pada pokušala dići, ali to nije mogla učiniti, da je došla hitna pomoć, da su djelatnici hitne pomoći tužiteljicu stavili na nosila i odveli ju u bolnicu, da je podloga stepenica od mramora, da na stepenicama nije bilo zaštite niti zaštitnih traka, te su nakon kritičnog događaja postavljene crne zaštitne trake po rubovima,

- da je svjedok A. V. u svom iskazu naveo da je voditelj Službe zaštite na radu te je Zavodu za zdravstveno osiguranje dostavio pet primjeraka prijave ozljede na radu, od kojih jedan ostaje Zavodu, jedan se vraća V., jedan je za ozlijeđenu radnicu, jedan za Inspekciju zaštite na radu, a jedan za liječnika obiteljske medicine, da je Zavod za zdravstveno osiguranje dužan jedan od tih pet ovjerenih primjeraka prijave dostaviti Inspekciji zaštite na radu, što nije učinjeno, da ni on nije obavijestio Inspekciju za zaštitu na radu o ozljeđivanju tužiteljice pa nije obavljen očevid u povodu štetnog događaja, da nije obavijestio Inspekciju za zaštitu na radu, jer je procijenio da nije zadobila tešku ozljedu na radu na osnovu toga što nije bilo krvi i tužiteljica je bila pri svijesti, a djelatnici hitne pomoći nisu urgentno postupali već su tužiteljicu stavili na nosila koja su stavili u vozilo hitne pomoći, te da u tom času nije znao da ozljeda tužiteljice uključuje prijelom i

- da je tužiteljica u stranačkom iskazu navela kako je u mjesecu rujnu 2017. pretrpjela povredu na radu tako što se poskliznula na predzadnjoj stepenici prilikom odlaska s posla i povrijedila koljeno, pukla joj je patela na dva dijela, da je na dan štetnog događaja bilo lijepo sunčano vrijeme, da je nosila cipele bez potpetice, a misli da su imale gumeni đon, da joj obuća nije bila mokra, da se prilikom silaska po stepenicama kretala normalnim hodom, nije žurila, da je u rukama dok je silazila imala ručnu torbu koju je držala jednom rukom i dvije plastične vrećice sa stvarima, u jednoj je bio kruh, a u drugoj povrće koje je kupila na tržnici koje je držala drugom rukom, da nije koristila rukohvat koji i inače nikad nije koristila, da se već prije dogodilo da su neke osobe pale dok su hodale po tim stepenicama, pali su J. B., Z. P. koji se poskliznuo i pao, a pao je i punomoćnik tuženika A. B. ispred svog ureda, da je šef Zaštite na radu upozoravao radnike na skliske podove i stepenice, da na stepenicama nije bila postavljena zaštitna traka, već je postavljena nakon ovog štetnog događaja, da je odvezena u bolnicu gdje je obavljen operativni zahvat, da je nakon toga neko vrijeme bila hospitalizirana, a potom je slijedio oporavak kod kuće, da je bila na rehabilitaciji u bolnici u V. T. što je trajalo neko vrijeme, a onda je na terapije u bolnicu putovala od kuće, vozila ju je susjeda, da je nakon godinu dana ponovno bila na operaciji koljena zbog vađenja žice koja je ugrađena prilikom prvog operativnog zahvata, da sam pad nitko nije vidio, da prije tog događaja nije imala problema s nogom ili s kretanjem niti bilo kakvih drugih zdravstvenih problema, nije imala povišeni tlak niti smetnje vida, da nosi naočale i s njima dobro sve vidi, da je prije štetnog događaja bila u vrhunskoj formi i psihički i fizički, bavila se sportom, jogom, plesom, planinarenjem i raznim drugim aktivnostima, da je u mirovini od kraja 2018. godine za koju se odlučila u mjesecu prosincu 2018., a onog dana kad je bio štetni događaj nije nosila stvari iz ureda radi odlaska u mirovinu, da je cijelo vrijeme gledala stepenice dok je silazila kao i svakoga dana i pritom je bila jako oprezna pa joj nije jasno kako se poskliznula, možda je netko prolio neku tekućinu ili je otresao mokre ruke pa je došla vlaga na stepenice, da to nije nakon štetnog događaja provjeravala jer je bila u stanju šoka, a nije se mogla niti pomaknuti, dok je bila u 21 Gž R-57/2023-2

bolnici nije bila pokretna i nije se mogla sama dizati, stalno je bila u krevetu, nije mogla samostalno jesti, obavljati nuždu, odijevati se, već su joj u tome pomagale medicinske sestre, kad je došla kući noga joj je bila imobilizirana pa joj je i dalje trebala pomoć drugih osoba kako bi došla do wc-a i obavljala druge aktivnosti, da se zbog ove povrede danas više ne može baviti aktivnostima kojima se prije bavila jer otežano pokreće povrijeđenu nogu i osjeća pritom bol pa pije tablete protiv bolova, da je dok je bila u bolnici osjećala strah, ruke su joj drhtale od straha, posebno kad je vidjela u kakvom je stanju koljeno, a strah i dan danas osjeća, da na koljenu ima ožiljak, trag reza u dužini od 12-13 cm.

9. Odredbom čl. 25. ZZR, a koja se ima primijeniti na ovaj slučaj, je propisano da poslodavac za ozljedu na radu, odgovara po načelu objektivne odgovornosti od koje može biti oslobođen ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila povredu na radu, da joj je zbog toga nastala imovinska i neimovinska šteta te da je za štetu odgovoran tuženik.

11. Naime, da je tužiteljica pala zbog toga što se poskliznula dok je silazila niz stepenice, jer je gazište stepenice u tom času očito bilo klizavo, tim više što iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu proizlazi da je jedan od mogućih razloga pada to što je kamena ploha gazišta stubišta bila vlažna ili kompromitirana masnoćom na koju se tužiteljica poskliznula te da bi u takvim okolnostima do pada tužiteljice došlo i da se držala za rukohvat.

12. Pored toga, upravo zbog propusta tuženika, a što je njegova zakonska obveza, da o štetnom događaju obavijesti inspekciju rada u konkretnom slučaju nije neposredno nakon pada tužiteljice proveden očevid na licu mjesta, a ukoliko bi očevid bio proveden, utoliko bi se utvrdio uzrok nastanka nezgode te bi se utvrdilo u kakvom su stanju bile stepenice.

12.1. Kako je, dakle, tuženik svojim propustom da o štetnom događaju obavijesti nadležnu inspekciju, sukladno odredbi čl. 65. ZZR, onemogućio da se utvrdi zbog čaga je došlo do pada tužiteljice, odnosno je li gazište stepenice na kojoj je tužiteljica pala bilo klizavo ili ne, to je na njegovoj strani utvrđena odgovornost za nastalu štetu.

13. Sud opravdano, i po stavu ovog suda, smatra da su stepenice na kojima je tužiteljica pala, iako su u vrijeme izradnje zadovoljavale uvjete iz ZZR kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka D. T. u vrijeme nastanka štetnog događaja očito bile klizave zbog vlage ili nečistoće, a prema čl. 41. st. 1. ZZR poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu sa pravilima zaštite na radu. Osim toga, iz stranačkog iskaza tužiteljice, na koji tuženik i umješač nisu imali prigovore, proizlazi da su se na istim stepenicema prije kritične prigode posklizli i drugi djelatnici, da je tuženik upozoravao na opasnost istih, međutim unatoč tome nije poduzeo bilo kakve radnje zaštite, već je tek nakon stradavanja tužiteljice 21 Gž R-57/2023-2

postavio zaštitne, protuklizne trake, a što je zasigurno bio dužan učiniti ranije pa do ozljede tužiteljice ne bi došlo.

13.1. Nadalje, na okolnost utvrđenja namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice, sud je pravilno zaključio da se tužiteljica prilikom silaska niz stepenice nije koristila rukohvatom te je u jednoj ruci nosila ručnu torbu, a u drugoj dvije vrećice sa hranom, međutim kako je vještak za zaštitu na radu u vezi korištenja rukohvata naveo da to ne bi spriječilo njezin pad u slučaju da je gazište stepenice na kojoj je pala bilo vlažno ili nečisto, odosno klizavo, stav je suda da se kretanje po stepenicama bez držanja za rukohvat ne može okvalificirati namjerom, a ni krajnjom nepažnjom tim više što je rukohvat jedna vrsta dodatne zaštite koja se ne mora nužno koristiti, već samo kad je to potrebno u određenim okolnostima (kad je netko teže pokretan ili ima određene zdravstvene tegobe koji mu utječu na ravnotežu prilikom hoda). Isto tako, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi se tužiteljica kritične prigode prekomjerno opteretila teretom, tako da nije postupala s krajnjom nepažnjom.

13.2. Dakle, i po stavu ovog suda, predmetni štetni događaj nije posljedica više sile niti krajnje nepažnje tužiteljice, već je posljedica toga što se tužiteljica neposredno prije pada poskliznula po klizavom gazištu stepenice, u kom slučaju bi prema nalazu vještaka pala i da se držala za rukohvat, pa tužiteljica nije svojim postupcima niti doprinijela nastanku štete u kom slučaju bi se odgovornost tuženika za štetu mogla umanjiti, za štetu je isključivo odgovoran tuženik pa je slijedom toga dužan tužiteljici nadoknaditi nastalu štetu u cijelosti.

13.3. Sud je pravilno, i po stavu ovog suda, dosudio tužiteljici s osnova pretrpljene materijalne štete iznos od 956,67 EUR/7.208,00 kn, od čega se iznos od 5.000,00 kn odnosi na troškove potrebne tuđe pomoći i njege, a iznos od 293,05 EUR/2.208,00 kn se odnosi na troškove autobusnih karata za odlazak na fizikalne terapije u bolnicu u V. T., a bez obzira što je medicinski vještaka u svom nalazu i mišljenju potonje troškove ocijenio neopravdanima, radi se o pravnom pitanju na koje odgovor daje sud, a ne vještak te, i po stavu ovog suda, tužiteljica ima pravo na navedeni trošak, jer ga je uistinu imala i zasigurno se ne bi izlagala materijalnim troškovima, tražila prijevoz trećih osoba i putovala da je mogla navedenu terapiju provoditi u OB V..

13.4. Pored toga, kako iz nalaza i mišljenja vještaka M. H. proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i to 2 sata dnevno u trajanju od 98 dana te još 7 dana po drugom operativnom zahvatu, ukupno 105 dana po 2 sata dnevno, dakle 210 sati, koju pomoć su joj pružali članovi obitelji ili poznanici, sud je visinu štete po tom osnovu, primijenivši odredbu čl. 223. ZPP, prema slobodnoj ocjeni utvrdio da se sat vremena takve tuđe pomoći i njege vrednuje sa 25,00 kn pa za 210 sati tuđe pomoći i njege tužiteljici pripada naknada od 5.250,00 kn, međutim kako je tužiteljica tražila manje od toga, odnosno 5.000,00 kn, njezin tužbeni zahtjev je u tom dijelu opravdano prihvaćen kao osnovan.

13.5. Sud je opravdano, i po stavu ovog suda, s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, uzimajući u obzir pravno shvaćanje od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.).

21 Gž R-57/2023-2

13.6. Naime, pravilno je sud zaključio da pravična novčana naknada u konkretnom slučaju za pretrpljene fizičke bolove ukupno iznosi 3.583,53 EUR/27.000,00 kn, po osnovu nastalog naruženja iznosi 331,81 EUR/2.500,00 kn, po osnovu duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti od 10 % iznosi 995,42 EUR/7.500,00 kn, a po osnovu pretrpljenog straha pravična novčana naknada iznosi 1.725,40 EUR/13.000,00 kn.

14. Neutemeljeno se u žalbama navodi kako sud nije odlučio o prigovoru umješača glede preinake tužbe i istaknutog prigovora zastare, jer je sud u obrazloženju pobijane odluke jasno naveo kako je tužiteljica nakon provedenog vještačenja u podnesku od 19. lipnja 2022. uskladila tužbeni zahtjev s rezultatima provedenih medicinskih vještačenja i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda broj Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. tako što po osnovu neimovinske štete potražuje iznos od 50.000,00 kn, koja preinaka je pravilno dopuštena, temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, a za što je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, tim više što je tužbeni zahtjev povećan po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a tužiteljica je i prethodno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala naknadu cjelokupne nastale joj štete pa je dakle tužba i u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva podnesena unutar propisanog zastarnog roka.

15. Konačno, s obzirom da je tužiteljica prvotno tužbenim zahtjevom na ime nematerijalne štete tražila isplatu iznosa od 37.000,00 kn, to je sud pravilno na navedeni iznos glavnice istoj od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 8. kolovoza 2018., dosudio zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2., čl. 3. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.), čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni tog zakona (Narodne novine, broj 156/22.).

16. Međutim, za povećani dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.000,00 kn, valjalo je odbiti zakonsku zateznu kamatu u razdoblju od 17. travnja 2019. do 19. lipnja 2022. (dan preinake, odnosno povećanja tužbenog zahtjeva), sukladno odredbi čl. 215. ZOO.

17. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP.

18. Odluka o naknadi parničnog troška ispravno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP, u vezi s čl. 155. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa).

18.1. Međutim, kako prema Tbr. 8/1 Tarife odvjetnik u prvostupanjskom postupku ima pravo na nagradu za najviše četiri obrazložena podneska to je sud pogrešno tužiteljici, pored četiri podneska, priznao trošak sastava još jednog obrazloženog podneska pa je u tom dijelu valjalo odbiti zatraženi trošak tužiteljice na ime sastava takvog podneska u iznosu od 199,08 EUR, što sa 25 % PDV iznosi 248,75 EUR pa je slijedom navedenog valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP (prema

21 Gž R-57/2023-2

odredbi čl. 129. st. 5. ZPP presuda se u tom dijelu smatra rješenjem), u tom dijelu djelomično potvrditi i preinačiti pobijanu odluku, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. II. i III.

18.2. Tuženiku i umješaču nije priznat trošak žalbenog postupka, budući su sa žalbom uspjeli samo neznatno u odnosu na troškove parničnog postupka, ali ne i povodom žalbe na glavnu stvar radi čega je valjalo odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove drugostupanjske odluke u skladu sa čl. 154. st. 3. ZPP.

18.3. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao pod toč. IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zadru 30. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.