Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-434/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TH, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 5. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-624/2022. od 16. prosinca 2022, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog TH kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni TH zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. 2. i 5. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odrede članka 227. stavak 5. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08.) okrivljenik je oslobođen plaćanja naknade troškova kaznenog postupka.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.
4. Žalbu je podnio i okrivljenik putem branitelja Mirka Cetine, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik je putem branitelja predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
8.1. Iako u žalbi okrivljenik ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, taj žalbeni osnov ne obrazlaže, već ga veže uz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
9. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9.1. U žalbi se ističe da prvostupanjski sud navodi da je nakon provedenog dokaznog postupka našao dokazanim da je okrivljenik povrijedio blanketnu odredbu iz članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te započeo radnju isključivanja iz prometa skretanjem u lijevo na kolni ulaz, a da prethodno nije propustio vozilo koje mu je dolazilo iz suprotnog smjera i zadržavalo svoj smjer kretanja, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, radi čega je posljedično došlo do prometne nezgode i naleta vozila oštećenika na vozilo okrivljenika, te je oštećenik zadobio teške tjelesne ozljede koje su opisane u optužnici. Ističe da prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik vidio svjetla nadolazećeg vozila oštećenika, slijedom čega je bio dužan poštivati odredbu članka 57. stavak 2. ZOSPC-a, i prije skretanja u lijevo propustiti vozilo koje mu dolazi iz suprotnog smjera i zadržava svoj smjer kretanja. Upravo je nepoštivanje te odredbe, po ocjeni prvostupanjskog suda, i nehajno postupanje okrivljenika koji je olako smatrao da do štetnih posljedica neće doći, jer je smatrao da ima vremena skrenuti u lijevo, unatoč nesporno velikom doprinosu oštećenika koji je vozio daleko većom brzinom od dozvoljene u naseljenom mjestu i pod utjecajem alkohola. Ističe da je prvostupanjski sud sa više pažnje trebao cijeniti nesrazmjerno velik doprinos nastanku inkriminiranog događaja od strane oštećenika te da je sa više pozornosti trebao cijeniti činjenicu da se oštećenik kretao vozilom brzinom od 142 km/h u naseljenom mjestu, pod utjecajem alkohola, pa stoga smatra da pogrešno prvostupanjski sud dolazi do zaključka kako je ponašanje okrivljenika koji se kretao brzinom od 20 km/h uzrok prometne nesreće te smatra da je stupanj krivnje okrivljenika toliko nizak da se uopće postavlja pitanje i svrhe kažnjavanja, a da je uzrok prometne nesreće isključivo nepropisno ponašanje oštećenika. Smatra da je takav stav prvostupanjskog suda da je okrivljenik svojim postupanjem izazvao prometnu nesreću na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, potpuno diskreditirajući.
9.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je u ovom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik prekršio blanketnu odredbu članka 57. stavak 2. ZOSPC-a jer je lakomisleno smatrao da do štetnih posljedica neće doći, i započeo radnju isključivanja iz prometa skretanjem u lijevo, a da prethodno nije propustio vozilo koje mu je dolazilo iz suprotnog smjera, i koje je zadržavalo smjer kretanja, unatoč nedopustivo velikoj brzini kojom se je kretao oštećenik zbog čega je došlo do prometne nezgode.
9.3. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka nesporno proizlazi da se prometna nezgoda dogodila u naseljenom mjestu, u kojem je maksimalna dopuštena brzina kretanja određena prometnim pravilom na 50 km/h. Oštećenik se je svojim vozilom u trenutku sudara kretao brzinom od oko 142 km/h, dok je brzina vozila okrivljenika iznosila oko 20 km/h, a mjesto sudara je na lijevom prometnom traku promatrano u smjeru kretanja vozila okrivljenika. U trenutku sudara vozilo okrivljenika je zakošeno u lijevu stranu, dok je vozilo oštećenika u istom trenutku paralelno sa uzdužnom osi kolnika. U trenutku kada je okrivljenik započeo skretanjem u svoju lijevu stranu, vozilo oštećenika se od mjesta sudara nalazilo 43,4 m u kojoj situaciji kočenjem nije mogao zaustaviti svoje vozilo jer mu je za to bio potreban zaustavni put od 131 metar. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka do sudara ne bi došlo da je okrivljenik propustio vozilo oštećenika, a oštećenik je vozilo okrivljenika mogao primijetiti bez obzira na to da li je okrivljenik imao upaljena svjetla na vozilu ili ne, ako se uzme u obzir da je mjesto nesreće osvijetljeno uličnom lampom.
9.4. Nadalje, obzirom da je nesporno utvrđeno da je okrivljenik vidio svjetla nadolazećeg vozila oštećenika kako to i sam u obrani navodi, međutim, nije mogao procijeniti brzinu kretanja oštećenika upravo zbog navedenog i zbog činjenice da je oštećeni vozio ravno cestom, zadržavao svoj smjer kretanja, time da se radilo i o noćnim uvjetima, okrivljenik ga je mogao jasno vidjeti, što i ne osporava, zbog čega je bio dužan poštivati odredbu članka 57. stavak 2. ZOSPC-a, i prije skretanja u lijevo propustiti vozilo koje mu dolazi iz suprotnog smjera i zadržava svoj smjer kretanja.
10. Stoga je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da je upravo nepoštivanje naprijed navedene blanketne norme i nehajno postupanje okrivljenika, koji je olako smatrao da do štetnih posljedica neće doći, jer je smatrao da ima vremena skrenuti u lijevo, uzrok ove prometne nezgode, unatoč, kako to ispravno navodi okrivljenik nesporno velikom doprinosu oštećenika koji je vozio daleko većom brzinom od dopuštene.
11. Stoga, s obzirom na naprijed navedeno, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. 2 i 5. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao je valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Nadalje, nisu u pravu niti državni odvjetnik a niti okrivljenik kada se žale zbog odluke o kazni.
13.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da okrivljenik do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, kao i oštećenikov doprinos nastanku prometne nesreće, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio.
14. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te smatra da je potrebno okrivljeniku izreći strožu kaznu te da će se jedino strožom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se utjecati na okrivljenika i sve druge da u buduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
15. Okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud sa više pozornosti trebao cijeniti doprinos oštećenika nastanku prometne nesreće, te da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i blažom kaznom.
16. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika i okrivljenika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud okrivljeniku ispravno cijenio utvrđene olakotne okolnosti te izostanak otegotnih okolnosti, a niti sam okrivljenik a niti državni odvjetnik, u svojim žalbama ne ističu neku novu okolnost koju sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni. Upravo s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti te u odsustvo otegotnih okolnosti, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci, i potom izrečenom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja (članak 41 KZ/11).
17. Jednako tako, nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.
17.1. Prvostupanjski sud je na temelju citirane zakonske odredbe u izreci pobijane presude, okrivljenika oslobodio naknade plaćanja troškova kaznenog postupka, imajući u vidu imovinske prilike okrivljenika i njegove prihode. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno okrivljenika oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka te da je pogrešno pri tome cijenio loše imovinske prilike okrivljenika koje u konkretnom slučaju nisu, zbog čega da je potrebno okrivljenika obvezati na naknadu troškova kaznenog postupka.
17.2. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio naknade troškova kaznenog postupka, s obzirom da prema podacima koje je okrivljenik dao, proizlazi da je srednjeg imovnog stanja, ne navodeći točno što posjeduje od imovine, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio naknade plaćanja troškova kaznenog postupka, ispravni.
18. Prema toma, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i okrivljenik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. svibnja 2023.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
