REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 39 Pž-2262/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja BATAVIA d.o.o., Slatina, Bana Josipa Jelačića 15, OIB 96637688646, kojeg zastupa punomoćnica Maja Šutalo, odvjetnica u Zagrebu, Miramarska 24, protiv tuženice DUBRAVKE GRANIĆ, Bad Soden (Savezna Republika Njemačka), Walter-Kollo-str. 17, koju zastupa punomoćnik Željko Puljić, odvjetnik u Splitu, Ante Starčevića 11/1, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1306/2021 od 21. ožujka 2022. i protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1306/2021 od 31. ožujka 2022., 29. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuju se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1306/2021 od 21. ožujka 2022. i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1306/2021 od 31. ožujka 2022. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim u izreci označenim rješenjem, poslovni broj P-1306/2021 od 21. ožujka 2022., Trgovački sud u Zagrebu oglasio se apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo europski platni nalog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-eu-133/2019 od 10. veljače 2020., kao i sve provedene radnje u postupku te odbacio tužbu.

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 16. stavka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), primjenom odredbe članka 6. stavka 1. i 2. Uredbe br. 1896/2006, a u vezi s člankom 7. stavkom 1. točka a) Uredbe Bruxelles I. bis, jer je utvrdio da za rješavanje predmetnog spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, te članka 507.l i čl. 455. ZPP-a.

3. Pobijanim u izreci označenim rješenjem, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1306/2021 od 31. ožujka 2022., naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn, u roku od petnaest dana.

4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 164. stavaka 2. i 8. i članka 155. ZPP-a, budući da je tuženik u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

5. Protiv oba rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu ukinuti pobijana rješenja i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Iz sadržaja žalbe protiv rješenja od 31. ožujka 2022. jasnim proizlazi da tužitelj osporava točku I. izreke kojim mu je naloženo plaćanje parničnog troška.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitavši pobijana rješenja na temelju odredaba članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da su pravilna i osnovana na zakonu.

9. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja od 21. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj pod poslovni brojem P-eu-133/2019 podnio zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga (obrazac A) radi isplate iznosa od 103.690,82 kn, a sud je donio europski platni nalog (obrazac E), protiv kojeg je podnio pravodoban prigovor. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa na temelju računa broj 14/P1/1 ispostavljenom tuženiku na ime izrade štanda „Bajaj Frankfurt“, a koja tražbina se, prema navodima tužitelja odnosi na potraživanje s osnove kupoprodajnog ugovora i ugovora o djelu.

10. Sukladno odredbi članka 6. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (dalje: Uredba br. 1896/2006), za potrebe primjene Uredbe br. 1896/2006, nadležnost se određuje u skladu s važećim pravilima prava Zajednice, posebno u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima od 22. prosinca 2000. (dalje: Uredba Bruxelles I.). Napominje se da je Uredba Bruxelles I. u međuvremenu zamijenjena Uredbom (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.; dalje: Uredba Bruxelles I. bis), dok se Uredba Bruxelles I. i dalje primjenjuje na postupke pokrenute prije 10. siječnja 2015., što ovdje nije slučaj.

11. Odredbom članka 4. stavka 1. Uredbe Bruxelles I. bis ustanovljeno je pravilo o općoj nadležnosti prema kojem se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, s time da sud domicil stranke utvrđuje primjenom odredbe članka 62. stavka 1., prema kojoj sud, radi utvrđivanja ima li stranka domicil u državi članici pred čijim je sudovima pokrenut postupak, primjenjuje svoje unutarnje pravo. S time u vezi, imajući u vidu da je tuženica u ovoj pravnoj stvari tužena kao vlasnica obrta te je nesporno riječ o sporu u vezi s njenom poslovnom djelatnošću, za navesti je odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj: 143/13, 127/19 i 41/20) propisano da je sjedište obrta mjesto u kojem se obavlja obrt. Stoga proizlazi da bi u ovoj pravnoj stvari, sukladno pravilima o općoj nadležnosti iz Uredbe Bruxelles I. bis, bio nadležan sud u Saveznoj Republici Njemačkoj.

12. Sukladno odredbi članka 5. stavka 1. Uredbe Bruxelles I. bis, osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, i to samo na temelju pravila iz odjeljka 2. do 7. Uredbe Bruxelles I. bis.

13. Nastavno na navedeno, odredbom članka 7. stavka 1. točka a) i b) Uredbe Bruxelles I. bis ustanovljena su pravila o posebnoj nadležnosti prema kojima osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze u stvarima povezanim s ugovorom, s time da se smatra da je mjesto izvršenja konkretne obveze u slučaju prodaje robe – mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, a u slučaju pružanja usluga - mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

14. U smjernicama za ispunjavanje obrasca prijave za europski platni nalog (obrazac A) jasno naznačeno da ako se prijava odnosi na tražbinu prema potrošaču vezano za potrošački ugovor, ista se mora podnijeti nadležnom sudu države članica koja je domicil potrošača. U ostalim slučajevima, prijava se treba podnijeti sudu koji je nadležan u skladu s pravilima Uredbe Bruxelles I., odnosno, Uredbe Bruxelles I. bis.

15. Nespornim proizlazi da se utužena tražbina odnosi na potraživanje tužitelja po računu ispostavljenom tuženici na ime izrade štanda „Bajaj Frankfurt“, a koji račun je izdan po osnovi kupoprodajnog ugovora i ugovora o djelu. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da je tužitelj prodao i isporučio tuženici opremu potrebnu za izradu štanda za sajam u Frankfurtu, s time da je predmetna oprema isporučena tuženici na adresi u Frankfurtu (Savezna Republika Njemačka), Messe Frankfurt Ludwig-Erhard-Anlage 1. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj (u suradnji sa svojim kooperantom) za tuženicu izvršio i uslugu montaže i demontaže predmetne opreme, odnosno, tužitelj je koristeći predmetnu opremu montirao sajamski štand te ga je potom po završetku sajma i demontirao, s time da su predmetne usluge također nesporno izvršene u Saveznoj Republici Njemačkoj.

16. Ocjena je prvostupanjskog suda da isti nije bio nadležan izdati predmetni europski platni nalog budući da se tužitelj, sukladno odredbi članka 5., odnosno članka 7. Uredbe Bruxelles I. bis, trebao obratiti nadležnom sudu u Saveznoj Republici Njemačkoj kao sudu mjesta izvršenja konkretne obveze, to jest pred sudom mjesta u državi članici u kojoj je roba dostavljena i u kojoj su predmetne usluge pružene sukladno ugovoru, a ne apsolutno nenadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

17. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe članka 6. stavka 1. i 2. Uredbe br. 1896/2006, a u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom a) Uredbe Bruxelles I. bis, utvrdio da za rješavanje predmetnog spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj.

18. Na temelju odredbe članka 16. stavak 1. ZPP-a, određeno je da sud po službenoj dužnosti pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, dok je stavkom 3. istog članka određeno da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

19. Prema odredbi članka 507.l ZPP-a, ako tuženik podnese prigovor protiv europskog platnog naloga u smislu odredbe članka 16. Uredbe br. 1896/2006, daljnji postupak će se provesti po pravilima europskog postupka za sporove male vrijednosti utvrđenog u Uredbi br. 861/2007., ako su primjenjiva, a ako nisu, po odredbama Zakona o parničnom postupku o postupku u povodu prigovora protiv platnoga naloga (članak 445.a, članci 451. do 456. ZPP-a), uz uvažavanje odredbi iz članka 17. Uredbe br. 1896/2006. S time u vezi, odredbom članka 455. ZPP-a propisano je da kad sud u slučajevima predviđenim ovim zakonom donese rješenje kojim se odbacuje tužba, ukinut će i platni nalog.

20. Slijedom navedenoga pravilno je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava, postupio donijevši pobijano rješenje.

21. Žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

22. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

23. Valjalo je stoga sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijana prvostupanjska rješenja.

Zagreb, 29. svibnja 2023.

Sudac

Branka Šabarić Zovko