Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-445/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) A.S., OIB: …., iz Z. i 2) M.K., OIB: ……, iz Z., obje zastupane po punomoćniku F. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika N.H., OIB: …., iz Z., zastupanog po punomoćniku N.Š., odvjetniku iz Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-41/2020-37 od 10. veljače 2023., dana 29. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljica pod 1) A.S. i 2) M.K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-41/2020-37 od 10. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

I''. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I. i II. tužiteljica koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik 22. srpnja 2020. godine smetao tužiteljice u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane na kčbr. 3378, k.o. B. n., površine 229 m2 koja u naravi predstavlja Put, i to na način da je stavio lokot na ogradu tužiteljica, te počeo izvoditi plinske radove, kopati po putu, gomilati smeće, te je i skopao asfalt, a dana 20. kolovoza 2020. tuženik je doveo radnike sa strojevima, koji su počeli izvoditi pripremne radnje betoniranja zida, a čime je tužiteljicama oduzeo posjed Puta te im onemogućio jedini prilaz do njihove obiteljske kuće. II. Nalaže se tuženiku uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo na dan smetanja posjeda i to na način da tužiteljicama omogući pristup Putu, ukloni s njega smeće, ukloni sav naknadno postavljeni beton, zatvori rupe na Putu te da napusti posjed Puta opisanog u točki I izreke, u roku od osam dana. III. Zabranjuje se tuženiku ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja iz točke I izreke."

II. Nalaže se I. i II. tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn (slovima:četiristodevedesetsedam euraisedamdesetjedancent/tritisućesedamstopedesetkuna).''

2. Protiv citiranog rješenja žalbu su izjavile tužiteljice iz svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka. Tvrde da u predmetnom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer se sud prvog stupnja propustio osvrnuti na njihove navode a rješenje se temelji na navodima i dokazima predloženi od strane tuženika. Sud prvog stupnja je kao dokazane uzeo činjenice koje su u postupku ostale sporne, a to je činjenica kada su tužiteljice saznale da je nastupio čin smetanja posjeda temelju tog saznanja zatražile sudsku zaštitu. Također je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i utvrđeno da su one najkasnije 30. lipnja 2020. prestale izvršavati faktičnu vlast na putu prolaskom, jer im je to tuženik onemogućio zatvaranjem gradilišta. Iako je gradilište bilo uspostavljeno za potrebe gradnje kuće tuženika, ono nije bilo zaključavano i mogle su sporni prolaz koristiti kao prolaz do svoje kuće i nisu imale potrebe pokretati sudski postupak. Iskaze D. i I. O. sud prvog stupnja ocjenjuje vjerodostojnim, ali oni nigdje ne potvrđuju da se gradilište svakodnevno zaključavalo. Sudsku zaštitu zatražile su tek kada je tuženik zaključao put lokotom. Stoga prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je nastupila prekluzija prava zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda, a koja se temelji jedino na iskazu svjedoka I.O. koji tvrdi da je gradilište zaključavao, iako to ne potkrepljuje nikakvim dokazima. Predlažu žalbu uvažiti i pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti ga i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje žalitelji, jer je rješenje razumljivo, ne proturječi samo sebi niti razlozima, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ga je moguće ispitati.

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) za zaštitom suposjeda prava služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. 3378 k.o. B.N., u naravi puta, jer tvrde da je tuženik na to zemljište stavio lokot na ogradu tužiteljica, počeo izvoditi građevinske radove, kopati po putu, gomilati smeće, a 20. kolovoza 2020. tuženik je počeo izvoditi pripremne radnje betoniranja zida čime im je oduzeo posjed prava stvarne služnosti i onemogućio jedini prilaz njihovoj obiteljskoj kući.

8. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da su tužiteljice pod 1) i 2) posjednice i suvlasnice nekretnine upisane u zk. ul. 1522 k.o. B.N. (kuća br. 18A i 18A/1) sagrađene na 663/1266 dijela čest. zem. 3376 (l.s. 6),

- da je na očevidu suda prvog stupnja od 11. studenoga 2022. utvrđeno da je predmet spora put u obliku slova ''L'' koji predstavlja prilazni put kući tuženika, te da se isti nalazi na čest. zem. 3378. k.o. B.N. i tužiteljicama predstavlja prilaz s ceste do njihove kuće,

- da su dana 30. lipnja 2020. počeli radovi na spornom putu, investitora tuženika,

- da je 21. srpnja 2020. postavljena plinska infrastruktura na putu te da su put zaključali radnici tuženika po njegovoj uputi,

- da se već u mjesecu lipnju 2020. na gradilište moglo ući tek otključavanjem lokota na vratima ograđenog gradilišta te

- da su tužiteljice podnijele tužbu zbog smetanja posjeda dana 21. kolovoza 2020.

9. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem zaključio da su tužiteljice faktično izvršavale sadržaj prava stvarne služnosti puta na prijeporu. Nadalje, zaključuje da je 30. lipnja 2020. nekretnina tuženika zajedno sa spornim putem ograđena kao gradilište u svrhu izvođenja komunalnih priključaka na pristupnom putu i iskope rovova za kanalizaciju i odvode te postavljanje cijevi te, s obzirom da su tužiteljice najkasnije 30. lipnja 2020. prestale izvršavati faktični sadržaj prava služnosti puta prolaskom, jer im je to tuženik onemogućio zatvaranjem gradilišta, za što su i saznale toga dana, jer tužiteljica pod 1) živi u kući koja neposredno graniči s nekretninom tuženika, a tužiteljica pod 2) je saznala, jer su joj to rekli sestra i suprug, pa s obzirom da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 21. kolovoza 2020. ocjenjuje da je nastupila prekluzija prava zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda protekom roka od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja.

10. Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11. Smetanje posjeda se čini oduzimanjem stvari ili prava ili pak uznemiravanjem u njihovom posjedovanju, odnosno u sprječavanju vršenja faktične vlasti nad njima. Tako se o oduzimanju posjeda govori kada je u potpunosti prestala svaka faktična vlast dotadašnjeg posjednika stvari.

12. Odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana, od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije od godine dana od dana nastalog smetanja.

12.1. Dakle, pravo na traženje posjedovne zaštite ograničeno je subjektivnim i objektivnim rokom (čl. 21. ZVDSP). Navedeni rokovi su prekluzivne naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom toga, tužbu treba podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za smetanje posjeda i počinitelja smetanja. Međutim, ukoliko je od dana kada je smetanje izvršeno protekao objektivni rok od godine dana, tužba za zaštitu posjeda se više ne može podnijeti, pa makar subjektivni rok (saznanje za počinitelja) još nije ni počeo teći.

13. Tužiteljice su u tužbi navele da je tuženik stavio lokot na ogradu tužiteljica dana 22. srpnja 2020. te počeo izvoditi građevinske radove (iskope rovova) i kopati po putu onemogućivši im prolaz odnosno posjed prava služnosti prolaza putem. Tvrde da je na put počeo gomilati smeće, zatrpao izlaz iz njihovih obiteljskih kuća i iskopao asfalt, odnosno tužbenim zahtjevom su zatražile posjedovnu zaštitu na čest. zem. 3378 k.o. B.N..

14. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticao prigovor prekluzije roka od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja u kojem su roku tužiteljice bile ovlaštene tražiti pravo na zaštitu posjeda.

15. Nije sporno da su tužiteljice zatražile pružanje posjedovne zaštite zbog čina oduzimanja posjeda prava služnosti prolaza nekretninom oznake čest. zem. 3378 k.o. B.N. zbog čina oduzimanja posjeda, a koje smetanje je, sukladno tužbenom zahtjevu počinjeno radnjama izvršenim 22. srpnja 2020. stavljanjem lokota na ogradu tužiteljica i početkom izvođenja građevinskih radova radi postavljanja cijevi za plin, kopanjem i gomilanjem smeća.

16. Tužiteljica pod 1) A.S. u svom je stranačkom iskazu navela da im je tuženik zapriječio put na način da je ''prvo zaključao kapiju'', a potom stavio smeće i bagerom iskopao zemlju uz njihovu česticu i betonirao duž puta te da je to učinjeno ''negdje oko 21. srpnja''.

17. Tužiteljica pod 2) M.K. pak u svom je iskazu navela da je zaključao njihovu ''lesu'' te da se to dogodilo ''negdje u kolovozu 2020.'' te da su tada prestali koristiti predmetni put, te tvrdi da je tada bila u Nj. i nije znala što se događalo prije tog datuma, međutim, priznaje da, iako je iz Nj. došla u kolovozu 2020. imala je ''saznanja što se dešavalo na putu u svibnju, lipnju i srpnju 2020….'' stoga jer su joj to rekli sestra i suprug.

18. Iz dokaza u spisu, posebno Građevinskog dnevnika izvođača radova tvrtke O.gradnje j.d.o.o. vl. D.O. proizlazi da je 30. lipnja 2020. ograđeno gradilište ''za izvođenje komunalnih priključaka po pristupnom putu'', kao i ''početak radova iskopa rovova za kanalizaciju i odvod, iskop rova i polaganje cijevi kanalizacije….'' (l.s. 46).

19. Svjedok D.O. u svom je iskazu navela da je upravo ona bila direktor firme izvođača na gradilištu tuženika i da su ''u to vrijeme, šesti mjesec 2020. predmetni put i gradilište bili zatvoreni te se na isto moglo ulaziti samo otključavanjem lokota na vratima ograđenog gradilišta'' (l.s. 107). Njezin svjedočki iskaz je potvrdio i svjedok I.O.. Svjedok I.O. u svom je iskazu naveo da gradilištu nitko nije mogao pristupiti jer je bilo ograđeno, pogotovo kada je iskopana kanalizacija te da je put iskopan ''negdje krajem 6. mjeseca'' (l.s. 108).

20. Suglasno spomenutim svjedočkim iskazima D. i I.O. svjedočila je i B.R. i potvrdila da su radovi započeli 30. lipnja 2020. "postavljenjem vodovoda i kanalizacije", jer su po širini cijelog puta bili iskopi dubine 3 m pa je, kako tvrdi "bilo nemoguće prolaziti'' (l.s. 108).

21. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu proizlazi da je tuženik tužiteljicama oduzeo posjed predmetnog puta stavljanjem lokota na ogradu i to još u mjesecu lipnju 2020., odnosno upravo 30. lipnja 2020. do kada su one izvršavale sadržaj posjeda prava služnosti prolaza putem do kuće, i da im je upravo tada tuženik onemogućio prolaz zatvaranjem gradilišta, za što su obje tužiteljice saznale najkasnije početkom srpnja 2020.

22. Naime, tužiteljica pod 1) živi u kući koja neposredno graniči s nekretninom tuženika i nije joj moglo ostati nepoznato da je prilazni put raskopan i gradilište ograđeno, a tužiteljica pod 2) je imala saznanja o tome što se događalo na putu već u svibnju, lipnju i srpnju 2020., jer su joj svoja saznanja o tome prenijeli njezina sestra i suprug, kako je to u svom iskazu i sama potvrdila (l.s. 81).

23. Teret dokaza o tome do kada su tužiteljice izvršavale sadržaj prava služnosti prolaza spornim putem i vremenu kada je postavljen lokot na njihovu ogradu, bio je upravo na njima.

24. Slijedom toga, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da je za tužiteljice nastupila prekluzija prava zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda odnosno zaštitu prava stvarne služnosti prolaza s obzirom da su tužbu podnijele 21. kolovoza 2020., izvan roka od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, predviđeno odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP.

25. Prvostupanjski je sud stoga pravilno primijenio materijlano pravo iz čl. 21. st. 3. ZVDSP kada je zaključio da su tužiteljice prekludirane u svom zahtjevu za posjedovnom zaštitom, protekom roka od 30 dana od kad su saznale za čin smetanja, odnosno od 30. lipnja 2020. kada je tuženik tužiteljicama postavljanjem lokota na ogradu onemogućio nesmetani prolaz prijeporom.

26. Stoga žalba tužiteljica pod 1) i 2) nije osnovana.

27. Na osnovi iznesenog trebalo je, po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljica i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

U Zadru, 29. svibnja 2023.

Sutkinja

Blanka Pervan