Poslovni broj: UsI-2724/22-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. u. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica R. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi osiguranja naplate, nakon usmene i javne rasprave, 29. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/327, URBROJ: 513-04-22-2 od 12. srpnja 2022.

II Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužitelja u roku od šezdeset dana od dana dostave pravomoćne presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,28 eur / 9.375,00 kn (tisućudvjestočetrdesetčetiri eura i dvadesetosam centi / devettisućatristosedamdesetpet kuna) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/327, URBROJ: 513-04-22-2 od 12. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja ministarstva, Područnog ureda Z., Ispostave S., KLASA: UP/I-415-02/2022-09/3, URBROJ: 513-007-01/09-2022-02 od 13. travnja 2022. kojim je određeno da se tužitelju plijeni i zabranjuje raspolaganje svim novčanim sredstvima koja ima kod banaka, a zbog ne postupanja po pozivu od 15. ožujka 2022.

2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno bez provedenog nadzora, nakon poziva tužitelju da dostavi određenu dokumentaciju koja se odnosi na iskazani pretporez u isporukama usluga i dobara, iako tužitelj ima sredstva s osnove deviznog priljeva odnosno izvoza u Njemačku, a kako se izvoz obavlja bez porezne obveze, zaduženje novog poreza po toj osnovi ne može ni nastati.

3. Ističe da porezno tijelo smatra problematičnim pretporez iskazan u poreznoj prijavi, a za koji nikada nije tražen povrat ili ustup, te da tužitelj ima iskazan pretporez u preplati, a do danas nije dobio rješenje o eventualno utvrđenoj poreznoj obvezi zbog koje mu je onemogućeno raspolaganje vlastitim sredstvima.

4. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo članak 142. stavak 6. Općeg poreznog zakona da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, te je postupanje prvostupanjskog tijela u suprotnosti s člankom 82. stavkom 1. Općeg poreznog zakona, jer tužitelj nije ni znao za očevid i nadzor, prvostupanjsko tijelo je odredilo mjeru osiguranja za koju nisu bili ispunjeni uvjeti, jer nije postojala, niti postoji vjerojatnost da bi tužitelj za predmetni pretporez tražio povrat i tako onemogućio naplatu istog.

5. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je postupilo protivno članku 6. Općeg poreznog zakona, jer nije utvrdilo činjenice koje idu u korist tužitelju, jer nije vjerojatno da će porezno tijelo u poreznom postupku utvrditi poreznu obvezu, zabranom raspolaganja deviznim priljevom tužitelju je nanesena poslovna šteta u smislu nemogućnosti izvršavanja obveza.

6. Ističe da se u osporavanom rješenju samo ponavljaju navodi iz prvostupanjskog rješenja, a nepotpuno obrazloženje predstavlja povredu ustavnog prava na žalbu, propustivši ispravno utvrditi činjenično stanje, tuženik je pogrešno primijenio i materijalno pravo i počinio iste povrede kao i prvostupanjsko tijelo.

7. Predlaže sudu da nakon provedene rasprave poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i naknadi tužitelju trošak upravnog postupka u iznosu od 35.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, sve u roku od petnaest dana, da naloži tuženiku da vrati iznos od 458.128.00 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu, sve u roku od petnaest dana, te da naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od petnaest dana.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da sud spor riješi bez održavanja rasprave.

9. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

12. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

13. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjsko rješenje od 13. travnja 2022. doneseno je pozivom na odredbu članka 171. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), jer tužitelj nije postupio po pozivu nadležne ispostave od 15. ožujka 2022. da dostavi traženu dokumentaciju, a čime je doveo u pitanje naplatu poreznih obveza, na temelju čega su se stekli uvjeti za poduzimanje mjere osiguranja naplate zabranom raspolaganja novčanim sredstvima koje tužitelj ima na računu kod banke.

14. Osporavanim rješenjem od 12. srpnja 2022. žalba tužitelja je odbijena, s obrazloženjem da se mjere za osiguranje naplate mogu poduzeti ako porezna obveza još nije dospjela, a obzirom da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da postoje indicije da bi tužitelj mogao poduzeti radnje, kakve bi u cijelosti ili djelomično mogle onemogućiti buduće namirenje poreznog tijela.

15. Odredbom članka 171 stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se mjere osiguranja naplate sastoje se u zabrani raspolaganja novčanim sredstvima na računima poreznog obveznika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog obveznika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je se mjere osiguranja naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu.

Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se mjere osiguranja naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze ako poduzetnik ne vodi poslovne knjige ili ne dostavlja porezne prijave.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

17. Naime, spisu prileže podaci da je prema dostavnici u spisu tužitelj 18. ožujka 2022. zaprimio poziv nadležne ispostave da dostavi nabrojanu poslovnu dokumentaciju, a tužitelj je nakon proteka roka od osam dana dostavio nepotpunu dokumentaciju, pa je 1. lipnja 2022. upućen novi zahtjev za dodatnom poslovnom dokumentacijom, a koja također nije dostavljena, te tuženik navodi da je tužitelj i u 2022. ponovo iskazao pravo na odbitak pretporeza temeljem ulaznih računa društva H. t. c. j.d.o.o. za koje postoji sumnja da je fiktivno, jer ne predaje porezne prijave, nema plaćanja i ne odaziva se na pozive Porezne uprave.

18. Međutim, spisu predmeta ne prileži obavijest o pokretanju postupka poreznog nadzora nad tužiteljem, niti se radi o situaciji u kojoj tužitelj nije vodio poslovne knjige ili nije dostavio poreznu prijavu, pa u konkretnom slučaju sud nije mogao zaključiti da su se ispunili uvjeti za izricanje mjere osiguranja naplate iz prethodno citiranog članka 171. Općeg poreznog zakona.

19. Slijedom navedenog, u postupku nakon ove presude, tuženik će odlučiti o osnovanosti tužiteljeve žalbe nakon što utvrdi je li protiv tužitelja pokrenut postupak poreznog nadzora, uzevši pri tome u obzir da porezno tijelo svoju subjektivnu procjenu o postojanju indicija o onemogućavanju budućeg namirenja nedospjelog iznosa poreznog duga mora obrazložiti na temelju činjenica utvrđenih u poreznom postupku i utemeljiti na zakonskim odredbama i uvjetima iz tih zakonskih odredaba.

20. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn i za pristup na ročište, u iznosu 497,71 eur/3.750,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 1.244,28 eur/9.375,00 kn. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

21. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 29. svibnja 2023.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke III izreke ove presude žalba je dopuštena sukladno članku 79. stavku 7. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.