- 1 -              Revd 3714/2023-2

Broj: Revd 3714/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz Z., …, OIB…, protiv tuženika M. J., …, (alt. Republika Srbija, O., B.,…), OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i N. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4418/2022-2 od 6. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P-1218/2020-22 od 11. studenoga 2022., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4418/2022-2 od 6. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P-1218/2020-22 od 11. studenoga 2022., u kojem postavlja sljedeća pravna pitanja:

„Ako stranka i odvjetnik nisu sklopili ugovor o zastupanju ili ako nemaju poseban sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, počinje li teći zastara u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/2004, 37/2005, 59/2007, 148/2009) za odvjetničke usluge obavljene u parničnim postupcima od trenutka od kada je okončan postupak ukoliko se ne provodi ovrha, ako nije došlo do otkaza i ako nije došlo do opoziva punomoći?

Je li prvostupanjski sud trebao odbaciti tužbu koja se odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a koje potraživanje se temelji na računu za odvjetničke usluge, ako tužitelj nije u tužbi već dostavio dokaz da je tuženik prethodno osporio tražbinu tužitelju sve u smislu odredbe čl. 446. Zakona o parničnom postupku?“.

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se pozvao na odluke revizijskog suda broj Rev-843/2007-2 od 12. prosinca 2007., broj Rev-152/2009-2 od 28. travnja 2009., broj Rev-70/2007-2 od 28. ožujka 2007., te odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5947/2017 od 5. prosinca 2019., broj Pž-4047/2018-3 od 6. kolovoza 2018. i broj Pž-2131/2002-3 od 12. travnja 2005., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženim u tim odlukama.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, u odnosu na pitanje koje se odnosi na dospijeće činidbe (prvo postavljeno pitanje), treba reći da je pobijana odluka donesena u skladu sa shvaćanjem ovog suda prihvaćenim u odluci ovog suda broj Rev-2773/2016-2 od 18. veljače 2020. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje „(…) otkazom punomoći dospjela je i tražbina na ime troškova zastupanja (…)“. Razlozi važnosti na kojima tuženik temelji pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Odluke na koje se u prijedlogu pozvao tuženik, donesene su u primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96), dok je pobijana odluka donijeta primjenom Tbr. 48. stavak 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) prema kojem „(...) naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.“.

6. Drugim postavljenim pitanjem tuženik polazi od toga da se potraživanje tužitelja temelji na računu za pružene odvjetničke usluge (…), a kojim pitanjem tuženik polazi od drugačijih utvrđenih činjenica, kraj toga da je sud zaključio da se potraživanje tužitelja temelji na ugovoru o nalogu, kojim se sukladno odredbi članka 763. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) nalogoprimca ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca. Stoga, pitanje kojim se polazi od drugačijih utvrđenih činjenica, ne može biti važno pitanje za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2024.

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.