Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-2890/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. K., OIB: … ,iz K. K., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u N. G., protiv tuženice R. H., Ministarstva, OIB: …, zastupane po ODO u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. veljače 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S. T., odvjetnice u S. i zakonske zastupnice tuženice M. G., zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u S., po objavi od 29. svibnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Tuženica R. H. za Ministarstvo Z., dužna je tužitelju R. K. iz K. K., OIB: …, isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 5.904,79 eura / 44.489,64 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2008. godine na iznos od 279,34 eura od 15.03.2008.;

- za mjesec ožujak 2008. godine na iznos od 817,30 eura od 15.04.2008.;

- za mjesec travanj 2008. godine na iznos od 337,02 eura od 15.05.2008.;

- za mjesec svibanj 2008. godine na iznos od 651,77 eura od 15.06.2008.;

- za mjesec lipanj 2008. godine na iznos od 484,03 eura od 15.07.2008.;

- za mjesec srpanj 2008. godine na iznos od 888,35 eura od 15.08.2008.,

- za mjesec kolovoz 2008. godine na iznos od 579,18 eura od 15.09.2008.,

- za mjesec rujan 2008. godine na iznos od 361,84 eura od 15.10.2008.,

- za mjesec listopad 2008. godine na iznos od 277,95 eura od 15.11.2008.,

- za mjesec studeni 2008. godine na iznos od 356,96 eura od 15.12.2008.,

- za mjesec prosinac 2008. godine na iznos od 871,04 eura od 15.01.2009. pa sve do isplate i u roku od 15 dana."

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 1.237,49 EUR / 9.323,87 kn do iznosa od 7.142,28 EUR / 53.813,54 kn.

II Tuženica R. H. za Ministarstvo Z., dužna je tužitelju R. K., OIB: …, iz K. K., , isplatiti parnični trošak u iznosu od 4.679,11 EUR / 35.254,73 kn, uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 3.6.2011. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, PU SD, P. p.p. S. tijekom 2008. ostvarivao plaću kod tuženice. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima itd. Odredbama čl. 84. (sada čl. 86.) Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 92/04, 141/04., 77/07, 98/07) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad uvećava za 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Tijekom 2008. tuženica da tužitelju nije pravilno obračunala i isplatila plaću za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima. Tužitelj da je u skladu s odredbom čl. 186.a. ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 14.2.2011., međutim tuženica da nije dostavila prijedlog nagodbe niti se očitovala na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja pa tužitelj stoga predlaže, da sud donese presudu kojom je će se naložiti tuženici da isplati tužitelju za razdoblje od siječnja 2008. pa do prosinca 2008. mjesečne iznose od po 1.000,00 kn (ukupno 12.000,00 kn) s zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 21.6.2011. tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istakla je prigovor zastare za potraživanja dospjela do 17. ožujka 2008. Tužitelju da je pravilno obračunata i isplaćivana razlika uvećane plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima što da je razvidno iz obračunskih lista plaća i evidentiranog rada i to za prekovremeni rad onda kada ga je isti i ostvario ili mu je naknada za prekovremeni rad bila omogućena kroz korištenje slobodnih dana sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora.

3. Podneskom od 7.9.2012. tužitelj je u skladu s Vještvom br. 137/12 od 18.7.2012. izrađenom po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove V. K. uredio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od siječnja 2008. do zaključno sa prosincem 2008. zatražena isplata bruto iznosa od 53.813,54 kn.

4. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-331/11 od 2.4.2013. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i naložio tuženici da isplati tužitelju uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 53.813,54 kn za razdoblje od siječnja 2008. do zaključno sa prosincem 2008., sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

5. Po izjavljenoj žalbi tuženice Županijski sud u Splitu je presudom br. Gžri-189/13 od 21.7.2014. odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku odluku, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske po izjavljenoj reviziji tuženice rješenjem br. Revr-1753/14-2 od 27.9.2016. ukinuo presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje navodeći da je potpuno neprihvatljivo da bi tužitelj određeno vremensko razdoblje mogao raditi 24 sata dnevno bez odmora.

6. U ponovnom suđenju izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora, platnih lista za tužitelja, radnih naloga i popratnih izvješća, pročitano je vještačenje vještaka V. K., iskaz tužitelja, saslušani su svjedoci B. I., A. P., A. S., suglasnošću stranaka pročitan je zapisnik u spisu ovoga suda br. Pr-937/16 od 20. lipnja 2017.

7. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-814/16 od 4.5.2018. kojom je ponovno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i naložio tuženici da isplati tužitelju uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 53.813,54 kn za razdoblje od siječnja 2008. do zaključno sa prosincem 2008., sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Međutim, Županijski sud u Splitu je presudom br. Gž R-598/2018-2 od 14.12.2020. ukinuo prvostupanjsku presudu navodeći da nisu utvrđeni stvarno odrađeni sati rada i da nije uračunato vrijeme za odmor od osam sati dnevno.

8. U ponovnom odlučivanju ovaj sud je izveo dokaze kao u postupku dok se vodio pod poslovnim brojem Pr-814/16, pročitana je spisu priložena dokumentacija te je obnovljeno financijsko vještačenje po drugom vještaku, stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C. koja je u spis 4.5.2021. podnijela Izviješće o vještačenju, a nakon čega je tužitelj podneskom od 12.7.2021. pozivom na odredbu čl. 188. st. 2. ZPP-a eventualno kumulirao tužbene zahtjeve. Naime, glavni tužbeni zahtjev postavio je u skladu s vještvom vještaka V. K. br. 137/12 od 18.7.2012. i glasi na isplatu bruto iznosa od 53.813,54 kn, a eventualni tužbeni zahtjev, za slučaj da sud nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, postavljen je u skladu s Izvješćem o vještačenju od 4.5.2021. vještakinje D. C. i glasi na isplatu ukupnog bruto iznosa od 47.105,34 kn.

8.1. Nakon što se stalna sudska vještakinja za računovodstvo i vještačenje D. C. pisano očitovala na prigovore tuženice uz dostavljenu korekciju izračuna od 25.11.2021., tužitelj je podneskom od 17.2.2023. konačno uredio tužbeni zahtjev i u skladu s korekcijom izračuna od 25.11.2021. i za razdoblje od veljače 2008. do zaključno s prosincem 2008. zatražio isplatu ukupnog bruto iznosa od 45.661,25 kn / 6.060,29 EUR.

9. Na ročištu od 28.2.2023. tuženica se usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe. Tužitelj je glavni tužbeni zahtjev s iznosa od 53.813,54 kn smanjio na iznos od 45.661,25 kn (smanjeno za 8.152,29 kn) pa se radi o djelomičnom povlačenju tužbe za koje je potreban pristanak tuženika. Naime, Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela VSRH (3/21) održanoj 26.4.2021. zauzeo pravno shvaćanje da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika. Kako je u konkretnom slučaju do djelomičnog povlačenja tužbe došlo nakon upuštanja tuženice u raspravljanje i kako tuženica nije dala pristanak za povlačenje tužbe, u postupku je valjao odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 53.813,54 kn.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od veljače 2008. do zaključno sa prosincem 2008.

12. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva RH, PU SD, P.p.s..

12.1. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima za cijeli 24 satni angažman tijekom višednevnih službi na moru.

13. Člankom 91. Zakona o policiji (Narodne novine broj 129/00, 41/08 – dalje ZP) je propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te da policijskom službeniku za prednje navedeni rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

13.1. Člankom 92. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04., dalje ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 88. st. 1. ZR-a propisano da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

13.2. Člankom 39. st. 1., 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04., 141/04., 77/07., 98/07., dalje KU/04) i čl. 44. st. 1., 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08., dalje KU/08) propisano je da službenik ima pravo na uvećanje plaće za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% (st. 1.), zatim da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (st. 11.), te da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 13.).

14. Provedenim dokaznim postupkom utvrđene su slijedeće činjenice:

-da je tužitelj je u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva RH u PU SD, P.p.p. S.;

-da je tuženica organizirala rad i određivala vrijeme trajanja posla tužitelju;

- da je izvršavajući radne naloge tužitelj provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, najčešće 7 dana, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane te subotom i nedjeljom;

-da tuženica nije dokazala da je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena.

14.1. Nadalje, čitanjem Radnih naloga s Izvješćima koji su priloženi spisu kao list 25, list 46-124, 132-147, sud je utvrdio da je u tim dokumentima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana višednevne službe.

15. U skladu s tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6. lipnja 2006. i pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju istovrsnih predmeta kao primjerice: Rev-753/09 od 17. studenoga 2009, Revr- 1425/13 od 10. svibnja 2016. Revr-640/14 od 1. lipnja 2016., Revr-1256/14 od 1. lipnja 2016., Revr-598/15 od 1. lipnja 2016., i drugim., u situaciji kada zbog specifične službe tužitelj obavlja svoj rad u višednevnim službama na brodu i ima pravo na slobodno vrijeme tj. vrijeme za odmor, ovaj sud zaključuje, da se to slobodno vrijeme ne može smatrati radom bez obzira što je tužitelj obvezan biti nazočan na svome mjestu rada (brod) pa proizlazi da tužitelj ima pravo na plaćeni rad samo za stvarno odrađene sata rada.

16. Slijedom navedenog i kako tuženica nije dokazala da je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena, sud je naložio sudskoj vještakinji D. C. da utvrdi visinu razlike plaće umanjujući ukupno provedeno vrijeme na brodu za osam sati odmora (8 sati obračunato redovan rad, 8 sati kao prekovremeni rad i 8 sati odmora izuzeto iz obračuna).

16.1. Ovdje je za navesti da je financijsko vještačenje obnovljeno po drugom vještaku za računovodstvo i financije D. C. na temelju odredbi čl. 261. st. 2. ZPP-a jer sudski vještak V. K. nije postupio u skladu s pravnim stavom Vrhovnog suda izraženog u brojnim sudskim odlukama da se za slučaj višednevnih plovidbi na moru ukupno provedeno vrijeme na brodu treba umanjiti za osam sati odmora te taj nedostatak nije otklonjen ni pisanom Dopunom vještva V. K. br. 137/12 od 18.7.2012.

17. Sudska vještakinja D. C. podnijela je 4.5.2021. pisano Izvješće u kojem daje mišljenje da razlika neplaćenih sati rada po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u utuženom razdoblju iznosi 47.105,34 kn bruto.

17.1. Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju sudske vještakinje C. u bitnom navodeći da vještakinja nije izvršila umanjenje prekovremenih sati za slobodne dane pa je sud pozvao vještakinju C. da se očituje na navode tuženice. Vještakinja C. je u spis 25.11.2021. podnijela pisano Očitovanje u kojem navodi da je ponovnim pregledom dokumentacije u spisu utvrdila da postoji razlika između evidentiranih i plaćenih odrađenih sati za koju razliku sudska vještakinja da se radi o plaćenim satima slobodnih dana, iako nisu plaćeni pod zasebnom šifrom. Razlika evidentiranih i plaćenih sati redovnog rada da iznosi ukupno 36 sati što preračunato u sate prekovremenog rada iznosi 24 sata (36:1,5 prema čl. 39. st. 14. KU/04 i čl. 44. st. 14. KU/08) pa su obračunati prekovremeni sati umanjeni za ukupno 24 sata. Vještakinja C. daje mišljenje, da na osnovu podataka i izračuna prikazanih u dopuni Tablice 1. proizlazi da između obračuna po nalogu tužitelja i sati obračunatih i plaćenih po tuženoj, a uzimajući u obzir sate slobodnih dana, u utuženom razdoblju od 1. veljače 2008. do 31. prosinca 2008. godine tužitelju pripada razlika u bruto iznosu od 45.661,25 kn.

18. Nakon takvog obračuna tuženica prigovara da vještakinja nije umanjila prekovremene sate za iskorištene slobodne dane na način kako to rade vještaci u svim predmetima. Nadalje, vještakinja da je u konkretnom predmetu broj stvarno odrađenih sati kao i prekovremenih sati utvrdila na način da je vrijeme koje je tužitelj proveo radeći u smjeni po 12 sati, i to za vrijeme kada isti uopće nije bio na plovilu, računala kao 8 sati redovnog rada i 4 sata prekovremenog iako je tužitelj radio na kopnu (04., 5/6, 6/7, 14/15 i 16/17 lipnja 2008.). Nadalje, vještakinja da u dopuni vještva nije umanjila prekovremene sate rada za iskorištene slobodne dane niti da je oduzela dodatak rad noću za cijelu 2008.g., a koji dodatak je već uredno plaćen, kao i dodatak za rad u turnusu, a koji da je trebao biti oduzet od razlike koja se treba isplatiti, budući tužitelj za vrijeme rada na plovilu nije radio u turnusu.

18.1. S obzirom na iskazane prigovore tuženice, sudska vještakinja C. ponovno je pozvana na očitovanje pa je ista u spis 4.6.2022. podnijela pisano Očitovanje u kojem naglašava da osim 36 sati utvrđenih Dopunom vještačenja, preostali dani/sati nisu uopće plaćeni tužitelju pa vještakinja ne smatra da bi se trebalo ili moglo oduzeti nešto što tužitelj nije uopće ni primio. Još u Očitovanju od 25.11.2021. vještakinja C. ističe da na platnim listama nema iskazane izdvojene šifre za plaćanje slobodnog dana i da u pojedinim mjesecima ima više plaćenih sati redovnog rada nego ih je odrađeno pa je sudska vještakinja C. opravdano zaključila da tuženica ne izdvaja slobodne dane pod zasebnom šifrom već ih plaća u sklopu redovnog rada.

18.1.1. Nadalje, iz spornih radnih naloga za mjesec lipanj 2008. godine sudska vještakinja navodi da je doista vidljivo da je brod bio vezan u bazi-lučica L. i da je tužitelj radio kombinirano, na brodu povremeno isplovljavajući kao i obavljajući dužnosti na kopnu. Smatrajući da je samim boravkom na brodu tužitelj kvalificiran za obračun 8-8-8, sudska vještakinja C. napravila je izračun kao i za ostale mjesece, a kako je to navedeno u pisanom Očitovanju od 25.11.2021. Međutim, sudska vještakinja je u ovom Očitovanju od 4.6.2022. opreza radi u Tablici 1. prikazala obračun za mjesec lipanj 2008. godine s izračunom razlike sati, a na način da se za dane koje je tuženica navela da tužitelj nije radio na brodu nego na kopnu obračunato 12 sati redovnog rada i nijedan prekovremeni sat, što na ime razlike plaće za taj mjesec iznosi 3.646,94 kn bruto.

18.1.2. Nadalje, što se tiče prigovora da sudska vještakinja nije oduzela razliku isplaćenog dodatka za rad noću za cijelu 2008. godinu, sudska vještakinja tvrdi da nije osnovan jer je u retku naziva "tuženica obračunala" za svaki dodatak naveden iznos koji je tuženica isplatila te je oduzet od ukupnog iznosa koji je trebao biti obračunat te je razlika prikazana u retku "nepodmireno", a onda su takvi umanjeni iznosi iskazani u rekapitulaciji.

18.1.3. Konačno, što se tiče prigovora da nije oduzet isplaćeni iznos za rad u turnusu od ukupno izračunate razlike, sudska vještakinja navodi da je istina da dodatak nije oduzela. Navedeno stoga što je iz evidencije rada vidljivo da je tužitelj radio i u drugoj smjeni i u turnusu. Kako se sukladno čl. 44. st. 2. KU dodatak za rad u II. smjeni i dodatak za rad u turnusu međusobno isključuju, tužitelju da je isplaćivan dodatak za radu u turnusu. S financijskog aspekta gledano, ako tuženica smatra da tužitelj na plovilu nije radio u turnusu i da mu treba odbiti isplaćeni iznos po toj osnovi, onda bi sukladno evidenciji rada trebalo obračunati dodatak za odrađene sate rada u drugoj smjeni. Smatrajući da je tužitelj zadovoljan s plaćenim dodatkom u turnusu, sudska vještakinja se nije upuštala u izračune dodataka tj. van onoga što je tuženica tražila u postupku. Sud prihvaća mišljenje sudske vještakinje da kod obračuna isplaćeni dodatak za rad u turnusu ne treba oduzimati od utvrđene razlike plaće s obzirom je sudska vještakinja na temelju dokumentacije u spisu utvrdila da je tužitelj radio i u turnusu i u drugoj smjeni, a koji dodaci se na temelju odredbi čl. 39. st. 2. KU/04 i čl. 44. st. 2. KU/08 međusobno isključuju pa kada bi se dodatak za rad u turnusu oduzeo iz obračuna, tada bi tužitelj imao pravo da se dodatak za rad u drugoj pribroji na utvrđeni iznos razlike plaće.

19. Nakon svih očitovanja sudske vještakinje C., tužitelj je podneskom od 17.2.2023. zatražio isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače do zaključno s prosincem 2008. ubruto iznosu od 45.661,25 kn, sve na temelju obračuna vještakinje C. iz pisanog Očitovanja od 25.11.2021.

20. Sud kao ispravnu varijantu obračuna prihvaća onu iz Očitovanja sudske vještakinje D. C. od 25.11.2021. jer je ista učinjena na temelju evidencije koju je tuženica vodila o mjesečnim satima rada tužitelja, na temelju Radnih nalog i Izvješća priloženih spisu primjenom odredbi članaka 39. KU/04 i čl. 44. KU/08, osim u dijelu obračuna za mjesec lipanj 2008., a za koji mjesec je obračun ispravljen Očitovanjem sudske vještakinje od 4.6.2022. Dakle, sudska vještakinja je utvrđeni bruto iznos na ime razlike plaće od 45.661,25 kn, Očitovanjem od 4.6.2022. umanjila za iznos od 155,5 EUR jer iz radnih naloga proizlazi da je tužitelj u lipnju 2008. radio kombinirano, na brodu i na kopnu pa je sudska vještakinja za dane koje tužitelj nije radio na brodu nego na kopnu obračunala 12 sati redovnog rada i nijedan prekovremeni sat (rad u turnusu prema čl. 39. st. 8. KU/04 i čl. 44. st. 8. KU/08). Dakle, tužitelju na ime razlike plaće za lipanj 2008. prema Očitovanju vještakinje od 4.6.2022. pripada iznos od 484,03 EUR, a ne kako je to obračunato za taj mjesec u Očitovanju vještakinje od 25.11.2021. u iznosu od 639,53 EUR, a što kada se oduzme jedno od drugog čini razliku od 155,5 EUR-a za koliko je valjalo umanjiti ukupan iznos obračunat u Očitovanju vještakinje od 25.11.2021. pa se dobije iznos od 5.904,79 eura (6.060,29 – 155,5 = 5.904,79 eura). Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženica isplati razliku plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od veljače 2008. do zaključno sa prosincem 2008. u ukupnom bruto iznosu od 5.904,79 EUR, dok je za više zatraženi iznos od 1.237,49 EUR / 9.323,87 kn do iznosa od 7.142,28 EUR / 53.813,54 kn (7.142,28 EUR - 5.904,79 EUR = 1.237,49 EUR), tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

21. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO) tekuća od 15-og dana u narednom mjesecu (čl. 90. st. 4. ZR/04), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u smislu čl. 45. st.1., 2., 4.i 5., čl. 12. st. 9., čl. 14., čl. 16. st. 2. i čl. 36. st. 1. i 2.Zakona o porezunadohodak („Narodnenovine" 177/04.,177/04., 73/08) i članka 61. st. 1. i 9., čl. 11., 12. i 15.Pravilnika o porezunadohodak („Narodnenovine“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08.).

22. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a pojedina mjesečne iznose u eurima, sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

23. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u tekstu ZPP). Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a i 155. ZPP-a te je odmjerena u skladu s popisanim troškom prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22,dalje Tarifa), s obzirom su stranke djelomično uspjele u postupku. Tužitelj je u ovom postupku uspio za 91,5% (100% osnov + 83% visina = 183 : 2 = 91,5%), a tuženica za 8,5 % pa kada se 8,5 oduzme od 91,5% dobije se 83% pa će se tužitelju odmjeriti naknada ukupnih troškova u tom postotku.

23.1. Tužitelju je prema popisanom trošku i VPS-u u vrijeme poduzimanja svake radnje u vrijeme dok se postupak vodio pod posl.br. Pr-331/11 određen slijedeći parnični trošak: sastav prijedloga za mirno rješenje spora i sastav tužbe za svaku radnju 100 bodova, za sastav podnesaka od 3.11.2011., 4.9.2012., 18.2.2013. za svaku radnju 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 20.4.2012., 17.5.2012., 15.10.2012. za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 21.2.2012., 23.4.2012., 25.10.2012., 18.3.2013. za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za razmatranje spisa 25 bodova (Tbr. 32. Tarife), za pravno mišljenje i savjetovanje 1 sat-50 bodova (Tbr. 30 Tarife), što zbrojeno daje 1.050 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn (tužitelj je popisanim troškom na listu 184 zatražio bod u vrijednosti od 10,00, a ne u vrijednosti od 15,00 kn, a sud nije ovlašten odlučivati izvan zahtjeva stranke) daje iznos od 10.500,00 kn, a uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 13.125,00 kn, od čega je tužitelju valjalo odmjeriti naknada za 83% pa se dobije iznos od 10.893,75 kn, a koji iznos valja uvećati za 2.000,00 kn na ime troška vještačenja pa se dobije 12.893,75 kn koliko je tužitelju odmjereno na ime parničnog troška za tu fazu postupka.

23.2. Za vrijeme dok se postupak vodio pod posl.br. Pr-814/16 tužitelju je određen slijedeći parnični trošak: za sastav podnesaka od 14.2.2017. i 15.9.2017. za svaku radnju 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 21.2.2017., 30.5.2017., 20.3.2018. za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 30.5.2017.-25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude - 50 bodova (Tbr. 9. T. 3. Tarife), što zbrojeno daje 575 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn (tužitelj je popisanim troškom na listu 255 zatražio bod u vrijednosti od 10,00, a ne u vrijednosti od 15,00 kn, a sud nije ovlašten odlučivati izvan zahtjeva stranke) daje iznos od 5.750 kn, a uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 7.187,50 kn, od čega je tužitelju valjalo odmjeriti naknada za 83% pa se dobije iznos od 5.965,63 kn, koliko je tužitelju odmjereno na ime parničnog troška za tu fazu postupka.

23.3. Za vrijeme dok se postupak vodio pod posl.br. Pr-2890/2020 tužitelju je određen slijedeći parnični trošak: za sastav podnesaka od 19.2.2021., 12.7.2021., 16.3.2022., 17.2.2023. za svaku radnju 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 3.3.2021., 4.10.2021., 30.3.2022., 12.5.2022., 28.2.2023. za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 17.3.2021.-25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 925 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kn (trošak popisan na listu 457, Tbr. 50 Tarife) daje iznos od 13.875,00 kn, a uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 17.343,75 kn, od čega je tužitelju valjalo odmjeriti naknada za 83% pa se dobije iznos od 14.395,31 kn / 1.910,59 EUR na što je trebalo pridodati iznos od 265,45 EUR na daljnji trošak vještačenja pa se dobije 16.395,35 kn / 2.176,04 EUR, koliko je tužitelju odmjereno na ime parničnog troška za tu fazu postupka.

23.4. Kada se zbroji 12.893,75 kn, 5.965,63 kn i 16.395,35 kn, dobije se 35.254,73 kn / 4.679,11 EUR koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

23.5. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Slijedom navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 29. svibnja 2023.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis