REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

S P L I T

Pr- 74/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz V., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv

tuženika S. d.o.o., S., …, OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u I., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, i po protutužbi tuženika-protutužitelja S. d.o.o., S., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u I.,

protiv tužitelja-protutuženika I. P. iz V., …, OIB: …

kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., radi sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 13. travnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 29. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"Utvrđuje se da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenoga 2018. godine, a kojim se tužitelju otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. 9. 2013. god., kao i dodaci tom ugovoru zbog teške povrede radnog odnosa sa danom prestanka radnog odnosa primitkom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nedopuštena."

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku vraćanje na rad tužitelja na radno mjesto tesara."

III. Prihvaća se protutužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"1. Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 9. 2013. zaključen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika i to s danom 1. 12. 2021.

2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 1.457,30 eura/10.980,00 kn na ime naknade štete uvećano za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 29. svibnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana."

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenjem sudskog raskida ugovora o radu na dan 22. studenoga 2018.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura/3.748,41 kn.

VI. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,38 eura/8.433,93 kn.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 7.siječnja 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U tužbi se navodi kako je tužitelj od tuženika dana 22.11.2018. zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15.11.2018. kojim se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 01.09.2013. godine za radno mjesto KV tesar, i to zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa, te da podnositelj zahtjeva nema pravo na otkazni rok, a niti pravno na otpremninu. Sukladno navedenoj Odluci, tužitelju je prestao radni odnos danom dostave Odluke odnosno sa danom 22.11.2018. godine.Protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tužitelj je temeljem članka 133. stavka 1. Zakona o radu (NN 93/14) dana 05.12.2018. god., podnio Zahtjev za zaštitu prava, jer smatra da ne postoje zakonom opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu te je isti nedopušten. Nadalje, navodi se da je tužitelj kao radnik tuženika dana 07.03.2013. god. pretrpio tešku ozljedu na radu (Prijelom pete i gležnja na obje noge, preponsku kilu, oštećenje kralježnice) na gradilištu u V. i bio je duže od dvije godine na bolovanju do 21.03.2015. god., a po povratku s bolovanja-privremene nesposobnosti za rad, upućen je od strane tuženika u zdravstvenu ustanovu medicine rada koja je utvrdila da je tužitelj i dalje privremeno nesposoban za poslove tesara. Tuženik ga potom upućuje na čekanje- prekid rada te mu je sukladno čl. 95. stavka 3. Zakona o radu isplaćivao (ne redovito) naknadu plaće za vrijeme prekida rada. Stoga se ne radi o samovoljnom izostanku s posla od strane tužitelja, već se radi o privremenoj nesposobnosti za rad za poslove tesara, a tuženik nije tužitelju ponudio drugo radno mjesto već ga je uputio na čekanje. Navodi tuženika da nije imao saznanja da tužitelj ne radi, odnosno da je to saznao dana 08.11.2018. godine od djelatnice koja je preuzela poslove obračuna plaća, su neozbiljni i smiješni. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenoga 2018. godine, a kojim se tužitelju otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.09.2013., kao i dodaci tom ugovoru zbog teške povrede radnog odnosa sa danom prestanka radnog odnosa primitkom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nedopuštena, uz vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto tesara.

2. U odgovoru na tužbu od 25.svibnja 2019. tuženik navodi kako su točni navodi tužitelja da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja 22.11.2018. protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa dana 05.12.2018., a kojim traži poništenje te odluke i vraćanje na rad. Međutim, tužitelj nije pravovremeno podnio tužbu u ovoj parnici pa tuženik prije svega ističe prigovor prekluzije, odnosno promašenog prekluzivnog roka za predaju tužbe, jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena neblagovremeno, te stoga predlaže odbaciti tužbu kao neblagovremenu i odbiti tužbeni zahtjev (rok od 15 dana ima računati od dana predaje zahtjeva za zaštitu prava na poštu, a s obzirom da je isti zahtjev predan preporučenom pošiljkom dana 05. prosinca 2018., očito je petnaestodnevni rok za predaju tužbe sudu istekao puno prije 07.01.2019.). Opreza radi tuženik poriče kao činjenično neosnovane navode tužitelja o tome da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz, kao i da nije poštivana procedura otkaza.

3. Podneskom od 30.studenoga 2021. tuženik navodi da za slučaj da Sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev, to isti smatra kao su se ostvarili preduvjeti iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu za sudskim raskidom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.9.2013., slijedom čega tuženik postavlja protutužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 9. 2013., zaključen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, i to s danom 22. 11. 2018.; da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.060,00 kuna na ime naknade štete s kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka.

4. Protutužba tuženika-protutužitelja podvedena je pod novi posl. broj Pr-7329/2021 te je raspravnim rješenjem od 10.veljače 2021. spis pod broj Pr-7329/2021 pripojen spisu ovog suda pod br. Pr-35/2019 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, a postupak se vodi pod zajedničkim poslovnim brojem Pr-35/2019.

5. U odnosu na protutužbu, tužitelj-protutuženik ističe kako se protivi istaknutoj protutužbi i protutužbenom zahtjevu u cijelosti i to iz razloga jer je isti postavljen uvjetno i to za slučaj da sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. 11. 2018, a i iz razloga što tuženik nije naveo niti dokazao postojanje bilo koje okolnosti koja bi opravdavala donošenje odluke suda o sudskom raskidu ugovora o radu sukladno članku 125. stavku 2. Zakona o radu. Posebno se protivi da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 22. 11. 2018., ukoliko bi sud i prihvatio protutužbu, jer raskid može biti najranije s danom donošenja odluke suda. Nadalje, tužitelj- protutuženik se protivi visini iznosa koji je tuženik-protutužitelj istaknuo u točki II. protutužbenog zahtjeva na ime naknade štete kao neprimjerenoj jer ne predstavlja niti dvije plaće, jer bi primjeren iznos na ime naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu iznosio minimalno sedam bruto plaća.

6. Presudom ovog suda pod br. Pr-35/2019 od 5. listopada 2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenoga 2018. godine, a kojim se tužitelju otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. 9. 2013., kao i dodaci tom ugovoru zbog teške povrede radnog odnosa s danom prestanka radnog odnosa primitkom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nedopuštenom, dok je odbijen zahtjev tužitelj kojim traži vraćanje na rad na radno mjesto tesara (točka I. i II. izreke). Prihvaćen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 9. 2013., zaključen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, i to s danom 22. 11. 2018., te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.060,00 kuna/1.202.47 eura na ime naknade štete s kamatom koja teče od 5. listopada 2022. pa do isplate (točka III. izreke). Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 eura, a točkom V. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn/ 622,14 eura.

7. Odlučujući po žalbi parničnih stranaka, Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom pod br. GžR-3131/2022 od 17. siječnja 2023. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

8. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom otkaza ugovora o radu od 15.studenoga 2018., zahtjeva za zaštitu prava od 5.prosinca 2018., otkaza ugovora o radu od 30.rujna 2017., zahtjeva za zaštitu prava od na otkaz ugovora o radu od 30.rujna 2017., odgovora tuženika na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 5.prosinca 2017., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.rujna 2013., prijave o ozljedi na radu od 12.ožujka 2013., svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj 2015-3/2-300 od 31.ožujka 2015., prometa tekućeg računa, obračuna plaće (list 21-29 spisa), prometa tekućeg računa, obračuna isplaćene plaće (list 48-59 spisa), obračuna plaće (list 123-134 spisa), dopisa HZZO-a od 1.travnja 2021., potvrde o primitku preporučene pošiljke od 5. prosinca 2018., povratnice od 7. siječnja 2019., potvrde o primitku preporučene pošiljke od 3. siječnja 2019., obračunskih lista (list 180-188 spisa), saslušanjem svjedoka D. K., D. M. i H.

Vidović, te saslušanjem tužitelja i zz tuženika kao parbenih stranaka, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka E. M. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

9. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu tesara temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.rujna 2013.,

-da je tužitelj doživio ozljedu na radu dne 7.ožujka 2013., što proizlazi i iz prijave o ozljedi na radu od 12.ožujka 2013.,

- da je zbog zadobivene ozljede na radu bio na bolovanju od 8.ožujka 2013. do 20.ožujka 2015., a kako proizlazi i iz dopisa HZZO od 1.travnja 2021.,

- da je po prestanku bolovanja tužitelj ponovno upućen kod doktora medicine rada radi provjere radne sposobnosti, koja je utvrdila da je tužitelj i dalje privremeno nesposoban za rad, što proizlazi i iz potvrde Zdravstvene ustanove za medicinu rada dr. W. od 31.ožujka 2015.,

- da tužitelj od 20.ožujka 2015. pa nadalje nije radio, te da je kroz cijelo to razdoblje (sve do odluke o otkazu ugovora o radu) primao naknadu plaće za vrijeme prekida rada, a kako proizlazi i iz obračunskih lista plaće,

- da je tuženik dne 15.studenoga 2018. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je tužitelj dne 5.prosinca 2018. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, a dne 3.siječnja 2019. tužbu

- da je tuženik već ranije – odlukom o otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovanom) od 30.rujna 2017., tužitelju redovno otkazao ugovor o radu;

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu ugovora o radu od 30.9.2017. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika,

- da je tuženik vezano za tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika očitovao se kako to nije službena odluka, već se radi o nacrtu ili radnoj verziji odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.

10. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost i visina protutužbenog zahtjeva.

11. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, a protutužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

12. Predmet tužbe je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15.studenoga 2018., kao i dodataka tom ugovoru, te vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto tesara.

13. Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu tužitelju-protutuženiku s danom 22.studenoga 2018., te naknada štete tužitelju- protutuženiku zbog sudskog raskida ugovora.

14. Tuženik je istakao prigovor prekluzije podnošenja tužbe, kao i neblagovremenosti podnošenja zahtjeva za zaštitu, koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan. 15. Prema odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

15.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je odluku o otkazu ugovora o radu od 15.studenoga 2018. zaprimio dne 22.studenoga 2018., kako to tvrdi tužitelj, a tuženik tijekom trajanja ovoga postupka nije dostavio podatke iz svoje knjige primitaka pošte ili pak neke druge iz kojih bi bilo razvidno kada je točno tužitelj zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kada već osporava datum zaprimanja odluke od strane tužitelja pa u tom slučaju sud prihvaća tvrdnje tužitelja da je upravo dana 22. studenoga 2018. zaprimio odluku o otkazu ugovora o radu). Zahtjev za zaštitu prava radnika tužitelj je podnio tuženiku 5.prosinca 2018., što je razvidno i iz preporučene pošiljke, dakle, unutar roka od 15 dana od dana zaprimanja odluke o otkazu ugovora o radu i tužitelj je predao preporučeno na poštu pošiljku koja je bila naslovljena na tuženika (dan predaje pošti se smatra i danom predaje zahtjeva poslodavcu, tj. tuženiku).

15.2. U skladu s odredbom čl. 133. st. 2. ZR, ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva za zaštitu prava radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Stoga je rok od 15 dana iz čl. 133. st. 2. ZR u kojem je tuženik kao poslodavac trebao odlučivati o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava (rok od 15 dana u kojem poslodavac ima pravo donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava za poslodavca ne može početi teći prije nego što je takav zahtjev zaprimljen) istekao dne 20. prosinca 2018.

15.3. Dakle, zahtjev za zaštitu prava podnijet je preporučenom pošiljkom 5. prosinca 2018., to rok od 15 dana za odlučivanje počinje teći prvi sljedeći dan 6. prosinca 2018., a istječe 20. prosinca 2018. Kako tuženik na tužiteljev zahtjev nije odgovorio, to je tužitelj u skladu s odredbom čl. 133. st. 2. ZR u daljnjem roku od 15 dana, tj. 3.siječnja 2019. (zadnji dan roka bio je 4. siječnja 2019., a tužba je podnesena 3. siječnja 2019.)., a sud ju je zaprimio 7.siječnja 2019., preporučeno putem pošte podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu. Dakle, tužba je podnesena unutar zakonskog roka od 15 dana pa se stoga tuženikov prigovor prekluzije ukazuje neosnovanim.

16. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

17. U smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a određeno je kako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

18. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu tesara temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, međutim, tuženik je zaključio kako je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega mu se otkazuje ugovor o radu, bez otkaznog roka, bez prava na otpremninu i isti prestaje primitkom odluke o otkazu. Iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15.studenoga 2018. proizlazi kako je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja se sastoji u tome što od prosinca 2017. radnik nije stupio na rad, a o izostanku s posla nije obavijestio poslodavca opravdavajući izostanak bilo privremenom nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika bilo na koji drugi način, dakle da za odsutnost s rada tužitelj nema opravdanog razloga. Nadalje, navodi se kako je poslodavac putem pošte preporučeno u prosincu 2017. uputio poziv radniku kojim ga je pozvao da se javi radi zdravstvenog pregleda i eventualnog upućivanja na rad u C. G., ovisno o rezultatima zdravstvenog pregleda na što se isti oglušio, nije se javio ni u Upravu ili kadrovski odjel poslodavca, niti je dostavio bilo kakvu dokumentaciju o privremenoj nesposobnosti za rad pa da se stoga radi o samovoljnom izostanku s posla od strane radnika. Kako je radnik s posla odsutan više od 11 mjeseci i nije za očekivati da dođe na posao to istome poslodavac nije pružio pravo na obranu, a nema pravo na otkazni rok, kao ni na otpremninu.

19. Naime, izvanredni otkaz je predviđen kao izvanredno pravno sredstvo okončanja ugovora o radu kada zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć. U smislu odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

20. Tužitelj je istakao prigovor prekluzije za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koji je prigovor, po ocjeni ovog suda, osnovan. Naime, iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15.studenoga 2018. proizlazi da tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu temelji na činjenici da tužitelj od prosinca 2017. nije stupio na rad, a o izostanku nije obavijestio poslodavca, a za koji izostanak je uprava saznala 8.studenoga 2018. od djelatnice koja je preuzela poslove obračuna plaće.

20.1. Međutim, po ocjeni ovog suda tuženik nije poštivao zakonom propisani rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, jer je, po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju rok za donošenje odluke počeo teći kada tužitelj, unatoč traženju tuženika (tuženik ističe da je dopisom od 6.prosinca 2017., kada je odgovorio tužitelju na njegov zahtjev za zaštitu prava i pojasnio mu da se ne radi o otkazu, već o nacrtu odluke, tužitelj pozvan obaviti liječnički pregled radi upućivanja na rad na gradilište u C. G. /mada je na istom tom dopisu dostavljenom od strane tužitelja datum 5.prosinca 2017. i taj dopis je pečatiran i potpisan od strane tuženika, pa je tuženik s jednim datumom dopis dostavio tužitelju i punomoćniku tužitelja, a s drugim datumom u spis/) nije obavio liječnički pregled radi utvrđivanja njegove radne sposobnosti, jer je ovlaštena osoba već tada mogla i trebala (ali je to propustila) izvijestiti osobu ovlaštenu za donošenje odluke o otkazu o povredi obveze iz radnog odnosa.

20.2. Dakle, saznanje za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu treba računati ne samo od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu nego se može izvesti i iz saznanja osobe koja je zbog svojih ovlaštenja dužna ovlaštenu osobu izvijestiti o tim činjenicama, i to pravovremeno i bez odgode (tako i Vrhovni sud u odluci po broj Rev 943/2001-2 od 3. listopada 2001.), kao što je u ovom slučaju od strane D. K. izvještena kadrovska služba, koja je dalje trebala o svemu obavijestiti ovlaštenu osobu tuženika, a nije.

20.3. Navodi tuženika kako je povreda obveze iz radnog odnosa (neopravdani izostanak s posla) trajala sve do donošenja odluke o izvanrednom otkazu, kao što je u razlozima odluke o otkazu i navedeno, radi čega tuženik nije prekludiran u donošenju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu su po mišljenju ovog suda neutemeljeni. Točno je da odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac može donijeti sve dok povreda radne obveze traje i u daljnjem roku od 15 dana od prestanka povrede obveze iz radnog odnosa, ali to ovdje nije slučaj, jer je tuženik odluku o otkazu ugovora o radu donio protekom prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 116. ZR. Naime, već od prosinca 2017., kada je tužitelju poslana odluka o otkazu ugovora o radu iz osobno uvjetovanih razloga, odnosno nacrt te odluke kako navodi tuženik, i kada se na istu tužitelj očitovao u zahtjevu za zaštitu prava i na taj zahtjev tuženik odgovorio pozivajući tužitelja na obavljanje liječničkog pregleda, kojeg tužitelj nije obavio po iskazu svjedoka D. K. koji je o tome obavijestio kadrovsku službu na daljnje postupanje, tuženik je putem ovlaštenih osoba imao saznanje o činjenicama na kojima se predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja temelji.

20.4. Isto tako, svjedok K. je istakao kako od trenutka kada je tužitelj stavljen na čekanje od strane tuženika (da nije bilo rješenja o upućivanju radnika na čekanje, već je dogovor bio isključivo usmeni), tužitelj bio neprekidno na čekanju (prekid rada), ali je problem nastao 2017. kada u tvrtki nije bilo posla pa je direktor tuženika tražio da se pozove tužitelj radi mogućeg dogovora, da se on čuo s tužiteljem i obavijestio ga da treba obaviti liječnički pregled radi utvrđivanja radne sposobnosti jer su mislili ponuditi mu posao u C. G., ali tužitelj nije došao radi postizanja dogovora i da je o svemu tome on obavijestio kadrovsku službu, a tužitelj je i dalje bio u statusu "čekanja" (što je razvidno i iz isplatnih lista). I iz iskaza svjedokinje D. M.

proizlazi da je tuženik bio upoznat s činjenicom da je tužitelju poslan poziv za obavljanje liječničkog pregleda, na koji poziv se tužitelj nije odazvao niti je dolazio na posao otkako je ona u tvrtki (od 2.mjeseca 2018.), a po priči direktora nije se ni ranije javljao, što znači da su neosnovane tvrdnje tuženika da je isti tek u 11. mjesecu 2018. od djelatnice za obračun plaća saznao da tužitelj ne dolazi na posao.

20. 5. I sam tuženik navodi kako je svjedok K. kao voditelj službe zaštite na radu bio zadužen za provedbu upućivanja na rad tužitelja, tj. postupka pokretanja otkazivanja ugovora o radu radnika, a koji svjedok je iskazao, kako je njegov zadatak bio samo da uputi tužitelja da obavi liječnički pregled radi utvrđenja njegove sposobnosti za rad, što je i učinio i o svemu je izvijestio kadrovsku službu na daljnje postupanje. Organizacijski propusti (pomanjkanje djelatnika, odlazak većeg broja radnika početkom 2018. pa tako i D. K.) koje ističe zz tuženika u svom iskazu nisu i ne mogu biti opravdanje za propuštanje vođenja evidencije o radu i radnicima.

20.6. Budući da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donesena 15.studenoga 2018., to tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donio u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji sve u skladu s odredbom članka 116. stavka 2. ZR-a, računajući taj rok od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu (koje saznanje je bilo već u prosincu 2017.), radi čega se ukazuje osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenoga 2018 pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

21. U smislu odredbi čl. 112. st.1. toč. 8. ZR određen je način prestanka ugovora o radu, a između ostalih i odlukom nadležnog suda (sudski raskid).

22. Prema odredbi čl. 125. st.1. ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika; st. 2. citiranog članka određeno je kako Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, a st. 3. citiranog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

23. U ovom slučaju ostvarile su se pretpostavke iz čl. 112. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu. Naime, radni odnos je ugovorni odnos radnika i poslodavca, a koji se uz to temelji na uzajamnom povjerenju, čega u konkretnom slučaju očito nema, što proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka K., M., V., već i iz iskaza tužitelja i zz tuženika, stoga uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka po mišljenju ovog suda nastavak radnog odnosa nije moguć. Također, za istaknuti je kako je tuženik-protutužitelj već ranije 30. 9. 2017. donio nacrt odluke o otkazu ugovora o radu iz osobno uvjetovanih razloga i tužitelju-protutuženiku isti dostavio i na taj nacrt odluke o otkazu tužitelj-protutuženik je dne 23. studenoga 2017. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji je tuženik-protutužitelj odgovorio kako se radi o nacrtu ili radnoj verziji odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a radi eventualnog pokušaja usuglašavanja odredbi o prestanku radnog odnosa, te uzimajući u obzir i predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu, to je narušen odnos povjerenja između stranaka zbog ranijeg i novog otkaza ugovora o radu te da razlog otkazivanja ugovora o radu, a koji je u ovoj pravnoj stvari utvrđen nedopuštenim, govori u prilog utvrđenju nepoželjnosti tužiteljeva rada kod tuženika.

23.1. Osim toga, tužitelj-protutuženik je od 2013. do 2015. bio na bolovanju, a nakon toga je bio na čekanju, jer nije bio sposoban za obavljanje poslova iz ugovora o radu, dakle nije radio zbog ozljede koju je zadobio na radu, a kako proizlazi i iz njegovog iskaza, kao i iskaza svjedoka D. K., a zaposlio se kao operater u tvrtki C. B. (kako je tužitelj-protutuženik iskazao na ročištu od 14.siječnja 2020., dakle, od siječnja 2018. radi u C. B.), to se i iz tih razloga ukazuje opravdanim sudski raskid ugovora o radu kako je to zatražio tuženik-protutužitelj i to s danom 1.prosinca 2021. kada je tuženik-protutužitelj postavio navedeni zahtjev (tuženik je podneskom od 30. studenoga 2021. predanog na ročištu od 1. prosinca 2021. podnio protutužbu kojom je stavio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu), a kao u točki III.1. izreke presude.

23.2. Naime, odredba čl. 125. ZR ne određuje kojim se danom ima utvrditi prestanak radnog odnosa u slučaju prihvaćanja zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, što bi značilo da se dan prestanka radnog odnosa treba odrediti polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu sud nije vezan zahtjevom stranke u odnosu na zatraženi dan prestanka radnog odnosa. Stoga, u okolnostima ovog slučaja, a s obzirom da je zahtjev za sudski raskid ugovora o radu podnio tuženik-protutužitelj, a čija je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju-protutuženiku od 15. studenoga 2018. utvrđena nedopuštenom (dakle, takva odluka i nije proizvela pravni učinak u smislu prestanka radnog odnosa tužitelju), tada je jedino prihvatljivo kao dan određivanja prestanka radnog odnosa tužitelju odrediti dan podnošenja zahtjeva tuženika- protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu, a to je 1. prosinca 2021. radi čega se zahtjev tuženika – protutužitelja da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu na dan 22.

11. 2018. odbija, a kako je odlučeno u točki IV. izreke presude.

24. Odredbom čl. 124. st.1. ZR određeno je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. 25. Međutim, zahtjev tužitelja za vraćanje na rad sud smatra neutemeljenim, budući da je tužitelj zasnovao radni odnos u tvrtki C. u BiH, a kako to proizlazi i iz iskaza tužitelja (koji je na ročištu od 14.siječnja 2020. iskazao kako je već dvije godine zaposlen kao operater u firmi C. u BIH, te kako se nikada nije prijavljivao na Zavod za zapošljavanje), to onda tuženik nema obvezu vratiti tužitelja na rad, a osim toga određen je i sudski raskid ugovora o radu pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, a kao u točki II izreke presude.

26. Nadalje, tuženik-protutužitelj je zatražio sudski raskid ugovora o radu, a ujedno tužitelju-protutuženiku nudi naknadu štete u visini tri isplaćene plaće u iznosu od 9.060,00 kn/1.202,47 Eura.

27. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, osim što će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa, dosudit će mu i naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

28. Odlučujući o naknadi štete zbog sudskog raskida ugovora sud je imao u vidu da je tužitelj-protutuženik bio u radnom odnosu kod tuženika-protutužitelja od 29. 11. 2010. (ugovoru o radu od 1. 9. 2013. prethodili su ugovori o radu na određeno vrijeme od 29.11.2010) do 15. studenoga 2018., da je od 2013. do 2015. zbog ozljede na radu bio na bolovanju, a potom, zbog privremene nesposobnosti za rad zbog predmetne ozljede, bio je kod tuženika-protutužitelja na čekanju, te da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio u dobi od 42 godine. Uzimajući u obzir sve kriterije, kao i činjenicu da se tužitelj-protutuženik i prije otkaza (u siječnju 2018.) zaposlio kod drugog poslodavca, to po ocjeni ovog suda iznosom naknade štete u visini od 3 ugovorene mjesečne plaće tužitelja-protutuženika će se postići svrha naknade.

28.1. Iz priloženog ugovora o radu od 1. 9. 2013. proizlazi da je između stranaka ugovorena bruto plaća tužitelja-protutuženika od 3.660,00 kn, što znači da tužitelja pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 10.980,00 kn (3.660,00 x 3=10.980,00 kn/1.457,30 eura). Stoga je tužitelju-protutuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o rada dosuđen iznos 1.457,30 eura/10.980,00 kn (fiksni tečaj konverzije 7,53450), a kao u točki III.2. izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju-protutuženiku su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 29. svibnja 2023., kao dana presuđenja, do isplate.

28.2. Za navesti je da je sud nalaganjem tuženiku-protutužitelju isplate naknade štete tužitelju-protutuženiku zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini tri ugovorene plaće (10.980,00 kn), umjesto u zahtjevu tuženika-protutužitelja tri isplaćene plaće u iznosu od 9.060,00 kn, sud dosudio tužitelju-protutuženiku iznos veći od onog postavljenog u zahtjevu tuženika-protutužitelja. Međutim, za istaknuti je da u situaciji kada poslodavac traži sudski raskid ugovora o radu sklopljen s radnikom i ujedno mu „nudi“ naknadu štete u visini određenog broja isplaćenih plaća, nema značaj ograničenja tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 2. ZPP-a, a niti vezanost suda tim zahtjevom, budući da je u određivanju te naknade štete sud slobodan koristiti se okvirnim parametrima određenim odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a (od tri do osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja koje terete radnike). Ovaj sud smatra da time što je odlučujući o visini naknade štete tužitelju-protutuženiku odredio veći iznos od onog navedenog u zahtjevu tuženika-protutužitelja, nema značaj prekoračenja tužbenog zahtjeva.

29. Također za navesti je kako je na ročištu od 27.siječnja 2021. punomoćnik tužitelja ispravio OIB tužitelja, dok je tuženik naveo kako se protivi subjektivnoj preinaci. Međutim, po ocjeni ovog suda ispravljanje jedne znamenke OIB-a tužitelja ne znači da je isti izvršio subjektivnu preinaku kako tvrdi tuženik, a kojoj bi se isti mogao protiviti.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22).

30.1. Tužitelju, koji je u pretežitom dijelu uspio u svom tužbenom zahtjevu, a u dijelu u kojem nije uspio, po ocjeni ovog suda, nije ni nastao poseban trošak, to mu je onda dosuđen trošak u cijelosti, sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), te priloženom popisu i to: jednokratna nagrada u visini od 200 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn daje iznos od 398 eura, uvećano za iznos od 99,5 eura na ime PDV-a ukupno iznos od 497,50 eura/3.748,41 kn (fiksni tečaj konverzije 7,53450), a kao u točki V. izreke presude.

31. U odnosu na protutužbeni zahtjev, u kojem je tuženik-protutužitelj uspio u pretežitom dijelu, a u dijelu u kojem nije uspio, po ocjeni ovog suda, nije ni nastao poseban trošak, to mu je onda dosuđen trošak u cijelosti, sve u skladu s odredbom čl. 154.st.5. i čl. 155. ZPP-a, te važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za pristup ročištima od 1.prosinca 2021., 10.veljače; 14.travnja, 14.srpnja 2022. i 13. travnja 2023. po 75 bodova, za sastav podneska od 30.studenoga 2021. 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn 895,5 eura, na ime PDV-a iznos od 223,88 eura, ukupno iznos od 1.119,38 eura/8.433,93 kn (fiksni tečaj konverzije 7.53450), kao u točki VI. izreke presude.

U Splitu 29. svibnja 2023.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika