REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 1 Us I-1427/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića i Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice E. M. B. iz B., ..., koju zastupa opunomoćenica Š. L., odvjetnica u R., ..., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. B. iz B. G., ..., ..., kojeg zastupa opunomoćenica I. R., odvjetnica u R., ..., radi ukidanja rješenja o odobrenju za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/22-01/582, URBROJ: 52906-03-02-01/2-22-2 od 26. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-335-03/22-02/65, URBROJ: 217008-02/20-22-14 od 23. kolovoza 2022., donesenim u povodu zahtjeva zainteresirane osobe od 17. veljače 2022., ukinuto je rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-335-03/1801/868, URBROJ: 2170-10-02/5-18-2 od 12. srpnja 2018. kojim je tužiteljici bio odobren nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iza pok. majke Lj. M. G. – iznajmljivanje smještajnog objekta na adresi B., ..., koji se nalazi na k.č. ... k.o. L., a sukladno čl. 38. st. 1. t. 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje: ZUD) jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je prestao postojati uvjet iz čl. 34. st. 3. ZUD, odnosno prestala je postojati suglasnost drugog suvlasnika predmetne nekretnine (zainteresirane osobe) za pružanje ugostiteljskih usluga u tom objektu.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/22-01/606, URBROJ: 529- 06-0302-01/2-22-2 od 21. prosinca 2022.

3. Tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu u bitnome navodi kako nije sporno da su ona i zainteresirana osoba upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, međutim obrazlaže kako je njoj zainteresirana osoba dala pisanu suglasnost od 12. srpnja 2018. za obavljanje predmetne djelatnosti u navedenoj nekretnini na temelju koje joj je i izdano sada ukinuto rješenje i da zainteresirana osoba nije mogla samo tako opozvati tu suglasnost. To iz razloga što se radi o pisanoj suglasnosti u kojoj je zainteresirana osoba izjavila da je suglasna da ona u predmetnoj nekretnini može "bez ikakve njegove daljnje suglasnosti" baviti se djelatnošću iznajmljivanja apartmana/soba turistima. Stoga smatra da su prvostupanjsko tijelo i tuženik trebali cijeniti sadržaj dane suglasnosti, a ne samo formalistički utvrditi da je drugi suvlasnik uskratio suglasnost za iznajmljivanje. Navodi da se je radilo o dogovoru između nje i zainteresirane osobe da će se u toj nekretnini i dalje obavljati djelatnost iznajmljivanja koju je do smrti obavljala njihova majka te su se dogovorili da će tu djelatnost obavljati tužiteljica i da joj naknadno ne treba nikakva daljnja suglasnost. Stoga je tužiteljica predložila da se u sporu provede dokaz njezinim saslušanjem i saslušanjem zainteresirane osobe na okolnost njihovog dogovora. Smatra da s obzirom na tako danu suglasnost, ona ima valjanu suglasnost za obavljanje djelatnosti i da ju zainteresirana osoba nije mogla jednostrano uskratiti već da se je zainteresirana osoba trebala obratiti sudu koji je nadležan za rješavanje odnosa između suvlasnika jer upravna tijela nisu nadležna rješavati odnose između suvlasnika nekretnine.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju te je u bitnome naveo kako suvlasnik nekretnine može u svako doba uskratiti svoju daljnju suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga, neovisno o ranije danoj suglasnosti. Slijedom toga, tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Zainteresirana osoba je u svom odgovoru na tužbu navela kako tužiteljica pogrešno smatra da se je trebao obratiti sudu nadležnom za rješavanje odnosa između suvlasnika kako bi uskratio navedenu suglasnost od 12. srpnja 2018. te pojašnjava kako iz odredbe čl. 34. st. 3. ZUD kao lex specialisa slijedi da suglasnost treba egzistirati cijelo vrijeme, a suvlasnik svakako ima mogućnost tu suglasnost opozvati u svakom trenutku. Navodi kako bi uskraćivanjem mogućnosti suvlasniku da uskrati svoju suglasnost u svakom trenutku predstavljalo ozbiljnu povredu ustavom zajamčenog prava vlasništva odnosno to bi značilo da suvlasnik nema mogućnost raspolagati svojom nekretninom sve dok drugi suvlasnik ne odluči drugačije. Stoga smatra da on nije bio u obvezi pokretati postupak pred redovnim sudom već da je pravilno inicirao upravni postupak zatraživši donošenje rješenja o ukidanju ranije izdanog odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga.

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 16. svibnja 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužiteljice i opunomoćenica zainteresirane osobe, dok nitko nije pristupio za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS. Navedene stranke su na raspravi ustrajale kod svojih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu te su iste usmeno obrazložile Sudu.

7. Dakle, u sporu nije sporno da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine u kojoj je tužiteljica obavljala ugostiteljsku djelatnost upisani tužiteljica i zainteresirana osoba i da je zainteresirana osoba uskratila svoju suglasnost od 13. ožujka 2018. koju je dao tužiteljici za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja u predmetnoj nekretnini.

8. Sporno je, da li unatoč tome tužiteljica može i dalje obavljati ugostiteljsku djelatnost u tom objektu, odnosno sporan je sadržaj dane suglasnosti i da li se je ista mogla opozvati u svako doba od strane zainteresirane osobe bez provođenja sudskog postupka pred redovnim sudom koji je nadležan za uređenje odnosa između suvlasnika nekretnine.

9. Na temelju razmatranja svih činjenica u ovom sporu i mjerodavnih zakonskih odredaba, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Čl. 34. st. 1. ZUD propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. St. 2. istog članka propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp- odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti. St. 3. istog članka propisano je da iznimno od st. 2. točke 1. tog članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili i na zemljištu (objekt za robinzonski smještaj, kamp, kamp- odmorište) koji su u vlasništvu njegova bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola, srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

11. Sukladno odredbi čl. 38. st. 1. t. 3. ZUD rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih čl. 34. st. 2. tog Zakona.

12. Čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. St. 2. istog članka propisano je da donošenje odluke iz st. 1. tog članka posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.

13. Uvidom u suglasnost od 13. ožujka 2018. koja se nalazi u spisu upravnog postupka utvrđeno je da su tom suglasnošću sačinjenom nakon smrti pok. Lj. M. –G. (majke tužiteljice i zainteresirane osobe) E. M. – G. (suprug pok. Ljiljane M. G.) i zainteresirana osoba kao suvlasnici predmetne nekretnine izjavili da su suglasni da tužiteljica, također suvlasnica predmetne nekretnine, na istoj može bez ikakve njihove daljnje suglasnosti baviti se djelatnošću iznajmljivanja apartmana/soba turistima. Utvrđeno je da su potpisi supruga i zainteresirane osobe ovjereni od strane javnog bilježnika.

14. Nadalje, uvidom u rješenje Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Krk, od 12. srpnja 2018., kojim je tužiteljici bio odobren nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iza pok. majke Lj. M. - G., utvrđeno je da je to rješenje izdano upravo na temelju ove suglasnosti od 13. ožujka 2018.

15. Dakle, tužiteljica smatra da zainteresirana osoba ne može jednostrano opozvati navedenu suglasnost radi toga što suglasnost sadrži riječi da se tužiteljica može baviti djelatnošću iznajmljivanja "bez ikakve njihove daljnje suglasnosti." Međutim, time nije dana neograničena suglasnost, a niti se radi o nekoj vrsti ugovora koji bi se mogao raskinuti samo pred redovnim sudom. Prema tumačenju tužiteljice slijedilo bi da je zainteresirana osoba tom suglasnošću dala tužiteljici neograničeno pravo korištenja svog suvlasničkog udjela za potrebe iznajmljivanja i da sada taj prijenos ne može jednostrano opozvati, a što nije smisao suglasnosti iz čl. 34. st. 3. ZUD dane za potrebe dobivanja ranijeg rješenja Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Krk, od 12. srpnja 2018. Stoga se navedena suglasnost može opozvati u svako doba, a što je i predviđeno u citiranom čl. 42. st. 2. ZV.

16. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je navedeno u izreci ove presude.

U Rijeci 24. svibnja 2023.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).