REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4399/2021

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja MŠ d.d. iz K., O.: …, kojeg zastupa

punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv tuženika pod 1 G. K.,

kao nasljednika N. K. M. pok. N., A. P. M. pok.

P., K. M. žene A. T. i M. S. M. J. pok. A.,

nepoznatih nasljednika, kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u

S., ujedno i kao privremena zastupnica tuženika pod 5, pod 6, pod 9 i pod 12, pod 5 M. M., F., pod

6 A. M., nepoznatog prebivališta i boravišta, oboje kao nasljednika pok. P. P. M. pok. A., pod 9 J. T., M.,

I., pod 12 F. S., S. i pod 13 S.

(S.) S., kojeg

zastupa skrbnik D. M., odvjetnik u S., onih pod 12 i 13 kao nasljednika

S. L. S. pok. M., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. ožujka 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. A., odvjetnika u V. te skrbnika tuženika pod 13, na ročištu radi objave dana 26. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina kako su prikazane u nalazu vještaka mjernika i skici lica mjesta R. R. iz V. „U. V., prosinac 2022. godine“, koji nalazi i skica se proglašavaju sastavnim dijelom ove presude i to dijela čest. zgr. 1066/2, poljska kuća na B. upisane u Z. 127 K. K. u površini od 12 m2, u naravi južni dio restorana, na skici lica mjesta nalaza vještaka označeno slovima „C,D,K,C“ i zelenom bojom, a u zemljišnim knjigama upisanog na ime N. K. M. pok. N., sada pokojnih nepoznatih nasljednika pa

glede toga po nasljedniku G. K. za cijelo te dijela čest. zem. 7125/2,

vinograd u P. – B., upisane u Z. 1365 K. K. u površini od 22 m2, a u naravi zidani kamin, na skici lica mjesta nalaza vještaka označeno slovima „E,F,G,J,E“ i roza bojom sa pripadajućim kominom (K), u zemljišnim knjigama upisanog na imena A. P. M. pok. P., sada pokojnih nepoznatih nasljednika pa glede toga po nasljedniku G. K., za 12/70 dijela, K. M. žena A. T., sada pokojnih nepoznatih nasljednika pa glede toga po nasljedniku G. K., za 53/210 dijela, M. M., i A. M. sada nepoznatog prebivališta i boravišta, a oboje kao nasljednici pok. P. P. M. pok. A., upisanog za 106/1260 dijela, J. T. iz M., upisana za po 53/1260

dijela, s upisanim visećim sporom u korist F. i S. S. pok. I. te

dijela čest. zem. 7125/1 vinograd i steralo na B., upisane u Z. 1856 K. K. u površini od 18 m2, a u naravi zidana plinska stanica, na skici lica mjesta nalaza vještaka označeno slovima „G,H,I,J,G“ i narančastom bojom, s pripadajućom plinskom stanicom (P.), u zemljišnim knjigama upisanog na imena F.

S. iz L., S. S., M..

P., oboje kao nasljednika pok. S. L. S.

pok. M., upisanog za 1/2 dijela i M. S. M. J. pok. A., nepoznatih

nasljednika pa glede toga po nasljedniku G. K., upisanog za 1/2 dijela pa će

se stoga temeljem ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti upis prava vlasništva na tužitelja kako je gore označeno uz istovremeno brisanje svakog takvog prava sa imena tuženika, kao što će se izvršiti i brisanje svih zabilježbi i upisa visećih sporova, glede dijela vlasništva tužitelja.

II Odbija se zahtjev odvjetnika D. M., skrbnika tuženika pod 13

S. (S.) S., za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Dana 12. studenog 2012. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom zavedenom pod poslovnim brojem Pst-1285/2012 radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na dijelovima nekretnina oznake čest. zgr. 1066/2, čest. zem. 7125/2 i 7125/1 K.O. K., a u naravi dijela zgrade restorana površine 12 m2, zidanog kamina površine 22 m2 te zidane plinske stanice koji su položeni u uvali P. na otoku B.. Navodi kako su predmetne nekretnine u funkciji pružanja ugostiteljskih usluga, odnosno prostor koji predstavlja sastavni dio restorana tužitelja koje je izgradio u tijeku 70-tih godina prošlog stoljeća i drži u posjedu duže od 20 godina. Dodaje kako je u postupku rješavanja upisa u zemljišnim knjigama utvrdio da su ove nekretnine upisane kao suvlasništvo tuženika i fizičkih osoba od kojih je dio nepoznatih prebivališta i boravišta, a dio preminuo bez poznatih nasljednika, tako da je kao tuženik pod 1 označen G. K., kao univerzalni sukcesor.

2. U svom odgovoru od 7. prosinca 2012. tuženik pod 1 osporio je tužbu, u bitnom ističući prigovor nedostatka pasivne legitimacije uz obrazloženje kako nema dokaza da su upisani suvlasnici preminule osobe i da bi G. K. bio njihov nasljednik. Sud je u ovom slučaju prihvatio pasivnu legitimaciju tuženika pod 1 držeći kako se u ovom slučaju radi o ošasnoj imovini, odnosno imovini koja nema nasljednika u kojem slučaju sva ostavina prelazi na općinu ili grad koji time dobivaju položaj ostaviteljevih nasljednika. Naime, odredbom iz čl. 20. Zakona o nasljeđivanju (NN broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13, dalje ZN) propisano je da ostaviteljeve nekretnine i sa njima izjednačena prava prelaze na grad na čijem se području nalaze.

3. Rješenjem broj Pst-1285/2012 od 7. listopada 2014. utvrđen je prekid postupka, jer je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, a parnica je nastavljena rješenjem od 14. listopada 2020., nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim

4. Rješenjem K.: U./I-552-02/14-15/45 od 4. prosinca 2014. C. S. imenovao je tuženiku pod 13 posebnog skrbnika D.

M., odvjetnika u S., koji se na pripremnom ročištu 8. lipnja 2022. iz opreza usprotivio tužbi.

5. Podneskom od 2. studenog 2020. tužitelj je uredio tužbu u subjektivnom smislu i označio sve tuženike, dok je tužbeni zahtjev konačno postavio podneskom od 17. veljače 2023. na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

6. Presudom zbog ogluhe broj P-4399/2021 od 10. siječnja 2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na ranije označene tužene pod 2 A. P., pod 3 T.

D., pod 4 P. D., pod 7 J. M., pod 8 F. T., pod 10

A. T. i pod 11 A. M..

7. Kako tuženicima pod 5, 9 i 12 nije bila moguća dostava tužbe na odgovor uz ostala pismena na označenim adresama prebivališta u inozemstvu, sud im je rješenjem broj P-4399/2021 od 10. siječnja 2022. postavio privremenu zastupnicu V. K., odvjetnicu u S., koja se na pripremnom ročištu 8. lipnja 2022. iz opreza usprotivila tužbi i suglasila s izvođenjem predloženih dokaza.

8. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 8. studenog 2012., nalaza vještaka za geodeziju od 23. veljače 2011. u predmetu IIP- 1202/02, povijesnog izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu od 13. listopada 2014. i rješenja tog suda broj 11.St-113/2014-372 od 9. siječnja 2020., očevidom održanim na licu mjesta 11. listopada 2022. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R., pregledom njegovog nalaza od 15. prosinca 2022. s

prilozima, saslušanjem svjedoka S. R. i V. T. te zakonskog

zastupnika tužitelja E. B..

9. Skrbnik tuženika pod 13 zatražio je naknadu parničnog troška.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretnine koje su predmet spora.

12. Iako se to izrijekom ne navodi, iz tužbenih navoda proizlazi kako tužitelj zahtjev temelji na dosjelosti, jer tvrdi kako predmetne nekretnine posjeduje od 70-tih godina prošlog stoljeća, računajući i posjed svojih pravnih prednika. S tim u vezi, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako se navodi dugogodišnji posjed koji, računajući i pravne prednike tužitelja, traje preko 50 godina, u ovom slučaju je valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz OGZ, koji je bio na snazi u vrijeme

početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1470. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je s trideset godina, koliko je bilo propisano pravnim pravilima iz paragrafa 1470. i 1477., i to na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene OS SVS broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje

skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZV, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige,

ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

13. Pregledom vlasničkih listova od 8. studenog 2012. razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zgr. 1066/2 Zu 127 K.O. K. upisana kao isključivo vlasništvo N. M.-K. pok. N., nekretnina oznake čest. zem. 7125/2

Z. 1365 K.O. K. upisana je kao suvlasnička zajednica A. P.

M. pok. P., K. P. M. žene A. T., V. P.

M. pok. P., P. P. M. pok. A., A. P.

M. pok. A., M. P. M. pok. A., A. M. pok.

F. te tužene pod 9 J. T. i ranije označenih tuženika pod 8 F. T. i pod 10 A. T., dok je nekretnina oznake čest. zem. 7125/1 Z. 1856 K.O. K. upisana kao suvlasnička zajednica S. S.-L. pok. M. i

M.-S. M. J. pok. A..

14. Pregledom spisa broj Pst-1364/14, ranije oznake IIP-1202/02, razvidno je kako je ovdje tuženik pod 12 F. S. ustao protiv MŠ d.d. u

stečaju tužbom radi zaštite od uznemiravanja nekretnine čest. zem. 7125/2, u naravi restorana u uvali P. na otoku B. s pripadajućim štekatom sa zapadne strane i kaminom sa plinskom stanicom izgrađenim uz istočnu fasadu objekta, a tuženik je postavio protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva kamina i dimnjaka izgrađenih na zapadnom dijelu čest. zem. 7125/2 uz istočni zid konobe. Ovaj spor pravomoćno je okončan presudom od 23. lipnja 2015. kojom su odbijeni zahtjevi stranaka, jer je utvrđeno kako je označena nekretnina suvlasništvo trećih osoba, a ne vlasništvo tužitelja ili njegovih pravnih prednika, radi čega nije ovlašten zahtijevati zaštitu od uznemiravanja, a upravo zbog nedostataka tužiteljeve procesne legitimacije odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika.

15. Pregledom spisa broj P1-5737/10, ranije oznake IP-930/99 razvidno je kako je MŠ d.d. ustala protiv tuženika G. K. tužbom radi utvrđenja

prava vlasništva dijela nekretnine oznake čest. zem. 7710 K.O. K., u naravi opremljenog, namještenog i funkcionalnog restorana u uvali P. na otoku B.. U

tijeku postupka sud je pregledao zapisnik SRZ U. iz B.

koja je, zajedno sa supotpisnikom I. S. pok. S., utvrdila

potrebu rušenja njegove kuće na otoku B. radi izgradnje objekta za soljenje ribe kojom se zadruga bavila. Također je pregledao rješenje HVP0 broj 01-02/92-06/1238 od 16. veljače 1994. kojim je društvenom

poduzeću MŠ dana suglasnost radi provedbe postupka pretvorbe u dioničko društvo i u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala ovog poduzeća uključena je i procijenjena vrijednost niza nekretnina, uključujući onu oznake čest. zem. 7710, ali i nekretnina oznake čest. zem. 7125/1, 7125/2 i čest. zgr. 1066/2 K.O. K., koje su predmet ovog parničnog postupka. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je predmetnu nekretninu izgradila 50-ih godina prošlog stoljeća tadašnja radna zadruga U. koja ju je do rasformiranja koristila kao solionicu i skladište, nakon čega je predana u posjed lokalnoj samoupravi, odnosno tadašnjoj

S.O V., a potom MZ K. kao nadležnoj za područje

otoka B.. U tijeku 70-ih godina prošlog stoljeća lokalna samouprava predala je objekt u posjed hotelu B., kao tadašnjem nositelju turističkog razvoja na području

K. i B., nakon čega je pravni prednik M.Š. vlastitim financijskim sredstvima izveo građevinske i zanatske radove na uređenju objekta. Od tada se objekt kontinuirano koristi kao restoran na samostalan, neometan i neosporavan način. Parnični postupak pravomoćno je okončan presudom od 30. prosinca 2011.

kojom je tužitelj utvrđen vlasnikom dijela čest. zem. 7710 K.O. K., u naravi zgrade površine 146 m2, a njegov zahtjev odbijen je za više zatraženi dio koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva okućnice, jer taj prostor po nalazu vještaka za geodeziju nije položen na čest. zem. 7710.

16. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 11. listopada 2022. tužitelj je kao predmet spora pokazao površinu oblika trokuta položenu uz južnu fasadu njegove, ovdje nesporne poslovne zgrade u uvali P. na otoku B. te kamin s dimnjakom i malu spremu od betonskih blokova koji su položeni uz istočnu fasadu. Ovom prilikom je utvrđeno kako se radi o jedinstvenoj cjelini ugostiteljskog objekta u kojem se nalazi tužiteljeva oprema, namještaj, kuhinja, inventar, sanitarni čvor i ostalo.

17. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 15.

prosinca 2022. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako je sporno zemljište oblika trokuta, položeno uz južnu fasadu objekta tužitelja, na dijelu čest. zgr. 1066/2 K.O. K., površine 12 m2, koji je na skici lica mjesta označio C-D-K-C. i zelenom bojom. J. sporni dio položen je na dijelu čest. zem. 7125/2 K.O. K., a

taj prostor s pripadajućim kominom površine 22 m2 na skici lica mjesta označio je slovima E-F-G-J-E. i roza bojom, dok je sjeveroistočni sporni dio položen na dijelu čest. zem. 7125/1 K.O. K., a taj prostor s pripadajućom plinskom stanicom površine 18 m2 na skici lica mjesta označio je slovima G-H-I-J-G i narančastom bojom. Na kraju je naveo kako je pokazane nekretnine identificirao na temelju podataka geodetskog elaborata za evidentiranje građevine iz 1992. temeljem kojeg je provedeno evidentiranje na analognom katastarskom planu. Na vještakov nalaz parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

18. Pregledom izvoda iz posjedovnih listova za K.O. K. priloženih uz nalaz vještaka razvidno je kako je čest. zem. 7125/1 upisana u posjedovnom listu broj 592 naslovnika A. P. iz K., čest. zgr. 1066/2 upisana je u posjedovnom listu broj 596 naslovnika V. P. iz B., dok je čest. zem. 7125/2 upisana u posjedovnim listovima broj 667 naslovnika F. S. iz

S. i broj 669 kao suposjed F. S. iz S. i S. S.

iz S..

19. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetnih nekretnina, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani su svjedoci S. R. i V. T., koji u bitnom potvrđuju navode iz tužbe i iskaza zakonskog zastupnika tužitelja E.

B., koji spominje kako je sporni kamin s dimnjakom i plinsku stanicu izgradilo ugostiteljsko poduzeće M.Š u tijeku 70-tih godina prošlog stoljeća prilikom izvođenja radova na adaptaciji nespornog objekta i njegovog uređenja za potrebe ugostiteljske djelatnosti. Naime, tvrde kako su radnici hotelskog poduzeća na spornom zemljištu u obliku trokuta izgradili plinsku stanicu za potrebe ugostiteljskog objekta, a prostor uredili na način kakav je i danas te ga uz nespornu zgradu sve vrijeme koristili kao jedinstvenu cjelinu. Svjedok T. dodaje kako je zgradu izgradila tadašnja ribarska, odnosno seljačka zadruga, a objekt je nastavilo koristiti hotelsko poduzeće iz K.. Svjedoci navode kako se sve vrijeme radi o samostalnom, neometanom i neosporavanom posjedu, a nemaju saznanja da bi obitelj S. ili treće fizičke osobe imale kakve ovlasti niti ih dovode u vezu s predmetom spora. Njihove iskaze valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o vlasnicima susjednih nekretnina čije su obitelji generacijama u uvali P. na otoku B.,

odnosno o domaćim ljudima u dobi od 67 i 55 godina, stoga je logično i očekivano da su prethodnih 50-60 godina imali objektivna i neposredna saznanja o nekretninama o kojima su govorili, njihovom izgledu i načinu korištenja, kao i osobama koje su ih koristile, radi čega se njihovi navodi drže uvjerljivim i vjerodostojnim, uz napomenu kako je otok B. mala sredina u kojoj rijetki stanovnici i vlasnici nekretnina imaju neposredna, ali i posredna saznanja na temelju kazivanja članova svojih obitelji i pravnih prednika. Osim toga, valjalo je uzeti u obzir kako predmetne nekretnine svojim izgledom i položajem u prostoru i u odnosu na nespornu zgradu jasno ukazuju kako se radi o ugostiteljskoj cjelini, a izneseno utvrđenje u skladu je i s dokaznom građom koja je priložena spisima Pst-1364/14 i P1-5737/10. Kod takvog stanja stvari, sud nije uzeo u obzir službenu katastarsku evidenciju, držeći je u ovom slučaju evidentno formalnim upisom koji je u neskladu i ne može biti odraz stvarnog posjedovnog stanja, jer iz svega proizlazi kako upisani posjednici A. i V. P. te F. i S. S. nemaju posjedovnih ovlaštenja ili kakve veze sa nekretninama koje su predmet spora. Ovome valja dodati ranije izneseno kako je I. S. pok. S. svojim potpisom potvrdio sadržaj zapisnika zadruge

U. kojim je utvrđena potreba rušenja njegovog objekta radi izgradnje novog za potrebe zadruge, stoga je jasno kako obitelj S. nakon toga nije imala nikakvih vlasničkih ili posjedovnih prava. Konačno, kod donošenja odluke valjalo je cijeniti i činjenicu da su se tuženici poznatih prebivališta oglušili na predmetnu tužbu i u odnosu na njih je presudom zbog ogluhe prihvaćen tužbeni zahtjev.

20. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je zemljište na kojem je nesporna zgrada u uvali P. na otoku

B., od početka 50-tih godina prošlog stoljeća odlukom lokalne vlasti postalo društveno vlasništvo koje nije upisano u zemljišnim knjigama, ali je ta odluka svakako proizvela očekivane pravne učinke. Naime, iz stanja u spisu jasno proizlazi kako je tadašnja seljačka radna zadruga srušila postojeći stari objekt obitelji S. i na tom prostoru izgradila objekt koji je samostalno i neometano koristila za svoje potrebe do rasformiranja i predaje MZ K., koja je potom

nekretninu ustupila pravnom predniku tužitelja radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Kako je već ranije navedeno, hotelsko poduzeće iz Komiže izvelo je radove adaptacije zgrade i izgradnje pomoćnih objekata, tako da su predmetne nekretnine od 70-tih godina prošlog stoljeća postale sastavni dio restorana i od tada se kontinuirano koriste na neosporavan način. Dakle, posjed tužitelja je zakonit, jer je stečen po pravnom predniku društvenom poduzeću M. Š. u postupku pretvorbe pred nadležnim fondom za privatizaciju, istinit je, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, ni on, a ni njegov pravni prednik nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed ne pripada, pri čemu je za dodati kako u spisu nema dokaza koji bi zakonsku presumpciju poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju. U svakom slučaju, ovaj posjed ima sva zakonska obilježja, a kada se uzme u obzir da kontinuirano traje barem od početka 70-tih godina prošlog stoljeća, jasno je kako je dosjedanje okončano znatno prije ove parnice 2012., tako da je tužitelj pravo vlasništva stekao na temelju dosjelosti u skladu s citiranim odredbama iz čl. 159. ZV.

21. U skladu s iznesenim, tužba ima valjano zakonsko uporište, stoga je tužbeni zahtjev, postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom fizički odvojenih dijelova nekretnina čest. zem. 7125/1, 7125/2 i čest. zgr. 1066/2 K.O. K., u skladu s nalazom sudskog vještaka za geodeziju koji je njihove površine prikazao na skici lica mjesta te ih omeđio slovima i označio bojama, uz istodobno brisanje tog prava s upisanih suvlasnika, valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku tužitelja nije donesena, jer stranka nije postavila zahtjev za njegovom naknadom. Što se tiče zatraženog troška skrbnika tuženika pod 13, za navesti je kako je na tu dužnost imenovan rješenjem CZSS Klasa: UP/I-552-02/14- 15/45 od 4. prosinca 2014., a Zakon o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), ne sadrži odredbu kojom se postavljenim skrbnicima priznaje pravo na nagradu. Nasuprot tome, organi skrbništva u okviru svoje nadležnosti na području skrbništva rješavaju pitanja prava na naknadu skrbnika i njihovih opravdanih troškova prilikom obavljanja skrbničke dužnosti. Dakle, skrbnik tuženika može ostvarivati pravo na naknadu putem nadležnog organa skrbništva, a ne u parničnom postupku pred ovim sudom koji nema ovlasti nalagati plaćanje troška na teret CZSS, radi čega je njegov zahtjev odbijen,

kako je odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 26. svibnja 2023.

S u d a c

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1, ujedno priv. zast. tuženika

- skrbniku tuženika pod 13