Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž-1189/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. T., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. Š. & N. T. & L. Š., P., protiv tuženika J. K.1 iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku mr. sc. J. D., odvjetniku u P., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Psp-13/2021- 32 od 28. prosinca 2022., dana 26. svibnja 2023.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Psp-13/2021-32 od 28. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kuna / 597,25 eura[1] , te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja tužba tužitelja je odbačena (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kuna / 597,25 eura, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna /132,72 eura odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite na dijelu kčbr. 4461 k.o. P. u površini od 26 m[2] .
5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku (točka 10. obrazloženja) da je nekretnina koja je predmet smetanja lokalna cesta i javno dobro u općoj uporabi, pa kako javno dobro u općoj uporabi ne može biti predmetom posjedovanja, sud prvog stupnja je tužbu tužitelja odbacio. Pritom je sud prvog stupnja utvrdio (točka 11. obrazloženja) i da iz niti jednog podataka u spisu ne proizlazi da je predmetna nekretnina prestala biti dio lokalne ceste a što je, prema utvrđenju suda prvog stupnja, vidljivo iz zapisnika o očevidu, skice mjesta sa očevida i fotografija.
6. Međutim, utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja ne mogu se za sada prihvatiti, te su dijelom proturječni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Naime, tužitelj u postupku osporava da bi sporna nekretnina predstavljala lokalnu cestu, te u postupku tvrdi da je istu sam izgradio i to na način da je nasuo kamenje i površinu betonirao i istu koristio za parkiranje O navedenom su iskazivale i svjedokinje S. K. i J. K.2 čije iskaze sud uopće nije ocijenio što s pravom u žalbi ističe tužitelj.
7. Pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da javna dobra u općoj uporabi ne mogu biti predmetom posjedovanja, te posljedično tome i predmetom posjedovne zaštite. Međutim, okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi i katastru kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u uporabi (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-67/1998 od 26. studenog 1998., Revt-243/11 od 27. svibnja 2015., Rev-537/1999 od 26. rujna 2002., Gzz- 67/1998 od 26. studenog 1998.).
8. U konkretnom slučaju, tužitelj u postupku tvrdi da sporni dio nekretnine nema svojstvo javnog dobra i da se ne koristi kao lokalna cesta, pa je sud prvog stupnja bio dužan, sukladno obvezi iz čl. 8. ZPP, brižljivo razmotriti svaki dokaz koji je izveden, te utvrditi da li je tužitelj tu činjeničnu tvrdnju dokazao. Sud prvog stupnja iskaze svjedoka koji su na tu okolnost iskazivali uopće nije ocijenio, dok dokaz saslušanjem stranaka uopće nije izveo pogrešno smatrajući da je izvođenje tog dokaza nepotrebno. Stoga je utvrđenje suda prvog stupnja da iz niti jednog podatka u spisu ne proizlazi da je predmetna nekretnina prestala biti dio lokalne ceste proturječno s iskazima svjedokinja S. K. i J. K.2 iz čijih iskaza proizlazi suprotno tako da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2.toč. 11. ZPP. Također, neizvođenje dokaza saslušanjem stranaka bilo je utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, tako da je sud počinio i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP. Uslijed navedenog i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.
9. Utvrđenje suda prvog stupnja da je nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, a kako ju je tužitelj označio u tužbenom zahtjevu postavljenom na ročištu održanom dana 13. prosinca 2022., lokalna cesta ne može se za sada prihvatiti i iz još jednog razloga. Naime, odredba čl. 4. al. 3. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23
– dalje: ZJC) propisuje da javnu cestu čini zemljišni pojas s obje strane ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje 1 m računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka M. V. od 7. studenog 2022. proizlazi da je vještak na dopuni skica lica mjesta (str. 90 i 102 spisa) lokalnu cestu prikazao kao zemljišni pojas koji je 1 m udaljen od ruba asfaltne ceste, što nije identično definiciji javne ceste iz čl. 4. al. 3. ZJC koja govori o udaljenosti 1 m računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste.
10. Međutim, neovisno o navedenom, čak i kada bi se prihvatilo da je vještak točno označio površinu i prostor na kojem se javna cesta proteže, a koju granicu je vještak označio plavom bojom, iz dopune skice lica mjesta (str. 90 i 102 spisa) proizlazi da označena plava linija otprilike utuženu spornu površinu označenu slovima od A do J dijeli na polovicu. Dakle, čak niti iz nalaza i mišljenja vještaka odnosno dopune skice lice mjesta ne proizlazi da cijela sporna površina označena slovima od A do J katastarski predstavlja lokalnu cestu. Stoga utvrđenje suda prvog stupnja da je predmet tužbenog zahtjeva predstavlja lokalnu cestu i posljedično tome javno dobro u općoj uporabi je proturječno i sa nalazom i mišljenjem vještaka na kojem sud prvog stupnja, između ostalog, temelji svoju odluku, a iz kojeg proizlazi da je samo dio sporne površine, katastarski gledano, dio javne ceste.
11. Nejasno je i iz kojih razloga je sud prvog stupnja tužbu tužitelja odbacio umjesto odbio tužbeni zahtjev. Naime, u načelu, tužba za odbacuje u slučaju ako je ista podnijeta nepravovremeno ili kada nedostaju procesne pretpostavke čije je postojanje nužno radi raspravljanja u meritumu stvari. U slučaju kada se u postupku utvrdi da je predmet pružanja posjedovne zaštite javno dobro u općoj uporabi koje ne može biti objektom posjedovne zaštite takva tužba u formalnopravnom smislu nije nedopuštena, već je ista neosnovana, pa je u takvom slučaju sud dužan tužbeni zahtjev odbiti, a ne odbaciti tužbu. Osim toga, sud prvog stupnja nije niti naveo zakonsku odredbu koju je primijenio kada je odbacio tužbu.
12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja, rješenje u pobijanom dijelu ukinuti, te predmet u pobijanom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
13. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazao ovim rješenjem. Sud prvog stupnja će tako u ponovljenom postupku izvesti dokaz saslušanjem stranaka, te će ocijeniti sve dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Također, utvrditi će da li nekretnina koja je predmet tuženog zahtjeva u potpunosti ili djelomično predstavlja javno dobro u općoj uporabi, te može li biti predmetom posjedovne zaštite. Ako utvrdi da predmetna nekretnina može biti predmetom posjedovne zaštite utvrdit će da li su ispunjene i ostale pretpostavke za pružanje iste posebice one koje se odnose na posljednje stanje posjeda i čin smetanja.
15. Sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku zatražiti i od vještaka da se očituje o razlikama u označavanju prostora javne ceste koje postoje između nalaza mišljenja i odredbe čl. 4. al. 3. ZJC, a raspravit će i ostale žalbene navode tužitelja. U tom smislu zatražit će i od vještaka da, ako sporna površina samo djelomično katastarski predstavlja javnu cestu, da granicu javne ceste na slici označi, osim linijom druge boje, i točkama, a kako bi u slučaju eventualne djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo moguće tužbeni zahtjev i djelomično prihvatiti.
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. svibnja 2023.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.
