Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u

Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-

Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-219/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda u pravnoj stvari tužitelja: I. R., OIB , iz R. I., L.

P. 107, T., zastupanog po punomoćniku mr. R. M., odvjetniku

iz L., protiv tuženika: 1. O. L., O. , L. 2, 52420

L. zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz P., 2. K.

R., iz R. I., 34148 T., V. C. 4, 3. E. R., nepoznatog boravišta,

4. M. Z., V. C. C. 12, T., nepoznatog boravišta, oboje

zastupani po privremenom zastupniku Goranu Okmaci, odvjetniku iz Pazina, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave 21. travnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, punomoćnika 1. tuženika i načelnika 1. tuženika, 26. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj I. R., OIB , iz R. I., T.,

L. P. 107, vlasnik k.č. 83/Z. kuća, štala i dvorište, k.č. 1813, k.č. 1834, k.č. 1836, k.č. 1837, k.č. 1842, k.č. 1843, k.č. 1844 i k.č. 1845 sve upisane u zk.ul. 70 k.o. V. pa su tuženici dužni priznati tužitelju u vlasništvo svoje suvlasništvo i to O. L. 13/20 dijela, R. K. u 3/20 dijela, R.

E. u 1/20 dijela i Z. M. u 1/20 dijela.

II. Tužitelj se odbija sa svojim zahtjevom na izdavanje podobne isprave za zemljišnoknjižni prijenos vlasništva tuženih u korist tužitelja.

III. Tuženik O. L. odbija se sa svojim zahtjevom na naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Kao zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnina označenih kao: k.č. 4/8, k.č. 4/14, k.č. 4/22, k.č. 35/1, k.č. 83/ZGR, k.č. 196, k.č. 229/29, k.č. 765, k.č. 941, k.č. 1342, k.č. 1390/25, k.č. 1390/33, k.č. 1390/34, k.č. 1813, k.č. 1834, k.č. 1836, k.č. 1837, k.č. 1842, k.č. 1843, k.č. 1844, k.č. 1845, k.č. 2074, k.č. 2075, k.č. 2132/1, k.č. 2132/2, k.č. 2349, k.č. 2386/1, k.č. 2386/2, k.č. 2386/3, k.č. 2447, k.č. 2567, k.č. 2580 i k.č. 2720 sve upisane u zk.ul. 70 k.o. Vodice dolaze upisani tužitelj u 2/20 dijela, tuženik O. L. u 13/20 dijela, tuženik K. R. u 3/20 dijela,

tuženik E. R. u 1/20 dijela i tužena M. Z. u 1/20 dijela.

Godine 1922. u dogovoru s ranijim suvlasnicima, djed tužitelja pok. R. M. je sagradio zgradu na k.č. 83/ZGR koja čini kuću, štalu i dvorište te je po dogovoru s ostalim suvlasnicima ušao u cijeli posjed i uživao k.č. 1813, k.č. 1834, k.č. 1836, k.č. 1837, k.č. 1842, k.č. 1843, k.č. 1844 i k.č. 1845. - 2 - U tijeku II. svjetskog rata zgrada koju je sagradio pok. R. M. bila je u cijelosti zapaljena i praktički je nestala s područja gdje je bila izgrađena. M., otac tužitelja pok. R. M. je 1946. i 1947. godine sagradio novu kuću. Z.

dotrajalosti vremena kuću je ponovno uredio i dovršio tužitelj. T. je on učinio prije 25 godina, a u međuvremenu je i dva puta popravio krov. K. je tužitelj putem svojih pravnih prednika diobom, dosjelošću i izgradnjom kuće u V. te nasljeđivanjem postao jedini vlasnik nekretnina koje su opisane u točci II. ove tužbe, to predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Kako su tuženici E. R. i M. Z. nepoznata boravišta to im je na temelju odredbe čl. 84. st. 1. i 2. t. 5. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11,25/13, 70/19, (dalje ZPP) postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika Gorana Okmace. Objavljen je oglas u Narodnim novinama Republike Hrvatske i obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Buje.

3. Privremeni zastupnik tuženika nije podnio odgovor na tužbu.

4. 1. tužena O. L. je u svom odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da tužitelj u tužbi nije naveo niti jedan valjani dokaz kojim bi učinio osnovanim svoje navode iz predmetne tužbe, a po iznesenim navodima jasno je vidljivo kako nema ni govora o dosjelosti na koju se tužitelj između ostalog poziva. Osim toga, tužitelj nije ni predložio valjani dokaz navodnog dogovora i navodne gradnje kuće iz 1922. godine (prije 100 godina), niti je naveo tko su bili ostali suvlasnici s kojima je navodno postigao dogovor i tko bi o takvoj navodnoj činjenici koja se zbila prije ravno 100 godina mogao svjedočiti. Također, sve stranke u ovom postupku, osim 1. tuženika, barem po navodima tužitelja, su u inozemstvu i to od Italije pa sve do Kanade, a što jasno ukazuje na neosnovanost i neargumentiranost i tužbe i svih navoda iz tužbe te predloženih dokaza. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog te da sud naloži tužitelju da 1. tuženici nadoknadi trošak parničnog postupka.

5. Tuženik Klaudio Ribarić nije podnio odgovor na tužbu.

6. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uvidom u sve isprave u spisu, zk izvadak (str. 4-5), pregledana je kopija katastarskog plana (str. 61-62), ortofoto snimak, posjedovni list (str. 63-65), fotografije (str. 66-67), izvršen je uvid u ostavinske spise: O-1779/19, O-1776/19, O-1774/19 i O-1775/19, proveden je uviđaj na licu mjesta uz mjernično vještačenje, saslušani su svjedoci: V. Ž. i

R. Ž., te tužitelj.

Ostali dokazi nisu izvedeni, jer je ocjenjeno da nisu potrebni za odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. Zk izvadak prikazuje status upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, kako je navedeno i u tužbi.

8. Iz posjedovnog lista je utvrđeno da su kao posjednici nekretnina upisani: R. M., R. N., R. K., Z. M., K. N., R.

E..

9. Nekretnine iz tužbe su identificirane na licu mjesta i putem ortofoto snimka, te je tužitelj na licu mjesta pokazao predmetnu nekretninu k.č.br. 83/ZGR., koja je u naravi kuća sa ograđenim dvorištem starije gradnje, kuća je djelomično održavana i vide se tragovi posjeda nekretnine, a kako je prikazano i na fotografijama. U blizini navedene zgradne nekretnine nalaze se ostale nekretnine koje su predmetom tužbe, koje su u naravi šuma i nekretnine obrasle visokim raslinjem.

10. Mjernični vještak je identificirao nekretnine: k.č.br. 83/ZGR k.o. Vodice u naravi predstavlja stambenu kuću i dvorište, te nadstrešnicu nekadašnje kuće sa sjeverne strane te sa kućnim br. 32 koji je vidljiv na poštanskom sandučiću na ulazu u dvorište. Dio stambene kuće nije ucrtan u kat. Planovima, ali je vidljivo da se radi o starijoj gradnji prije 1968. godine. Prema podacima u posjedovnom listu 40 k.o. Vodice upisana je kuća i dvorište s 345 m[2] . Ostale parcele tužbe nalaze se u neposrednoj blizini na k.č.br. 83/ZGR, oranice i livade i pašnjaci sada neobrađeni prema podacima iz posjedovnog lista br.40,- k.č.br. 1813 pod nazivom Pred kuću, oranica sa površinom 122 m[2] ;- k.č.br. 1834 pod nazivom Pod Glavicu, livada sa površinom 61 m[2] ;- k.č.br. 1836 pod nazivom Pod Glavicu , pašnjak sa površinom 133 m[2] ;- k.č.br. 1837 pod nazivom Pod Glavicu, oranica i livada sa površinom 493 m[2] ;- k.č.br. 1842 pod nazivom Pod Glavicu, pašnjak sa površinom 349 m ;- k.č.br. 1843 pod nazivom Pod Glavicu, pašnjak sa površinom 158 m[2] ;- k.č.br. 1844 pod nazivom Pod Glavicu, pašnjak sa površinom 230 m[2] ;- k.č.br. 1845 pod nazivom Pod Glavicu, pašnjak sa površinom 2165 m[2] .

11. Svjedok R. Ž., rođen 1950., iskazao je da su u kući gdje je sud pisao zapisnik živjeli njegovi djed i baka, M. i M. R. i on je jako često dolazio u Vodice, posebno za vrijeme školskih praznika. Predmetne nekretnine koje je obišao sa sudom i kuću i dvorište koje su vidjeli na uviđaju uvijek od kad on zna za sebe koristio je tužiteljev otac, a oni su ga zvali Ujac M.. On je u toj kući živio sa svojom suprugom, svojom majkom i tužiteljem. Koliko on zna, i ove okolne nekretnine uvijek su oni koristili a imali su i ovce, stado ovaca. Svjedok ne zna na koji način je obitelj tužitelja postala vlasnikom tih nekretnina. Tužiteljev otac zvao se M.. Svjedok je čuo da je i nekretnina tužitelja bila u cijelosti izgorjela 10.8.1944. i koliko je on čuo Miho je na tom istom mjestu napravio novu kuću. Nije čuo da bi nekad bilo nekih problema oko vlasništva na predmetnim nekretninama. Što se tiče tuženika on osobno zna R. K., on živi u Trstu i dolazio je tu, a Enza i Milku ne poznaje.

Otac tužitelja je imao i šumu koju je koristio za ogrjev. On ne zna za nikakvu diobu oko predmetnih nekretnina. Naveo je da je poznavao V. N. K., ona je imala isto tu svoje nekretnine, međutim za ove predmetne nije postavljala nikakve zahtjeve. Nerinu Ribarić je znao kao dijete i ona se nikada nije raspitivala za te nekretnine. Antonio Ribarić je bio brat od njegove bake, imao je gostionicu u Trstu i koliko je čuo upravo je on svoj dio ostavio obitelji tužitelja.

12. Svjedok V. Ž., rođena 1952., izjavila je da kada bi ju netko pitao za nekretnine koje je obišla sa sudom, kuću dvorište i ostale, ona bi rekla da je to od „Mihe Bosorovoga“, to je bio brat od njene bake i otac tužitelja. Miho je u toj kući živio zajedno sa svojom suprugom i troje djece i sa njima je živjela Mihova mama, njezina prabaka. Ona je jako često dolazila u Vodice. Obitelj tužitelja imala je stado ovaca, bavili su se poljoprivredom i šumarstvom, izrađivali su i drveni ugljen u svojim šumama. Koliko ona zna, nikada nije bilo nikakvih problema oko predmetnih nekretnina i one su uvijek bile od Ujca Mihe, tako su zvali tužiteljeva oca. V. N. K. je bila njen daljnji rod, nikada nije polagala ikakva prava na te nekretnine, a svjedokinja je često bila kod nje u P.. Z. N. R. je znala, živjela je u

T., nije s njom bila u kontaktu. M. R. je otac od tužitelja. A. R. je bio brat njezine bake i brat tužiteljevog oca. Oni su ga zvali Tone. Sve kuće u Vodicama su bile spaljene, i ljudi su rastjerani 10.8.1944. Ona nije čula nikada za neku diobu, a otkad zna za sebe Miho je sa svojom obitelji živio u predmetnoj kući. Ribarić Klaudia poznaje, otac Klaudia bio je brat od oca tužitelja, Mihe. R. E. je brat od K., M. Z. je sestra od tužiteljeva oca. Nikada ni oni nisu polagali prava na utužene nekretnine. Svjedokinja je navela da koliko je njoj poznato 1922. njezin pradjed je počeo graditi predmetnu kuću, koja je kasnije zapaljena. Možda se pokojni otac tužitelja i rodio u toj kući. Od kad ona zna za sebe uvijek je u kući živio Miho, njegova mama, tužitelj je isto živio u toj kući. Ona, tužitelj i njen brat bili su dobri prijatelji kao mali, a i danas. Tužiteljeva obitelj imala je i drugih nekretnina na ovom području, veliko imanje i sve su obrađivali. Miho je popravljao kuću kad je ona bila spaljena 1944. Ne zna da li je na novo sagradio ili popravio. Zna da su oduvijek tamo živjeli. R. A., zvali su ga Tone imao je nasljednike sina

Emilia i kćerku, ne zna ime. Od kad ona zna za sebe predmetne nekretnine su bile od Mihe. Ona ne zna da li je pokojni Antonio raspolagao predmetnim nekretninama da bi ih poklonio Mihi, ali zna da je Miho sve radio.

13. Tužitelj je rođen 1951. u kući koju je prilikom uviđaja obišao sud, koja je predmetom tužbe. Tužitelj je živio u kući sa ocem, majkom, bratom i sestrom. On je otišao iz Vodica 1969., ali sve ove godine je dolazio i popravio je i kuću koja je predmetom tužbe. Kuća je bila zapaljena u ratu i njegovi otac i majka su tu kuću popravili. Roditelji tužitelja i tužitelj su inače i obrađivali zemlju, sadili poljoprivredne proizvode, držali su ovce. I to sve dok je tužitelj tu živio. Njegov otac umro je 2006., a odselio se isto 1969. Otac nije ovdje dolazio kada se odselio u Italiju. Tužiteljev nono je 1922. sazidao kuću na tom mjestu jer je on kupio nekretnine od nekih ovčara. Tamo je navodno bila neka štala i neka stara kuća iza gdje su se i rodili i tužiteljev tata i njegova braća, i tužiteljev stric A. R. i ostali braća i sestre od tate.

Nikad nitko se nije protivio da tužitelj i njegovi preci to koriste. Otac tužitelja je rođen 1921., a umro je 2006. Tužitelj ne zna da li je postojao kakav dogovor da će to sve biti od njegovog tate, a njegov tata se uvijek ponašao kao vlasnik i nikada mu nitko nije govorio da je to nečije. V. N. K. je bila njegova prva zermana. N.

P. broj P-219/2022-33 - 5 -

R. i M. Z. su sestre i one su bile od pok. tete Mare koja je bila najstarija i rođene su bile u Trstu, nikada ni one nisu govorile da bi to bilo njihovo, nisu skoro ni znale gdje su Vodice. Ima i drugih nekretnina koje tužitelj koristi, a nisu bile u tužbi. Pokojni Antonio Ribarić je bio tužiteljev stric. On je znao da je Ribarić Antonio bio upisan u jednom dijelu, ali on se nikada nije ponašao kao vlasnik. Ribarić Antonio je bio stric od tužitelja. Njemu se čini da su njegov pokojni tata i stric Antonio i nešto se dogovarali da će predmetne nekretnine biti od tužiteljevog oca jer strica Antonia uopće nisu zanimale te nekretnine. Stric Tone je više puta dolazio na nekretnine tu u Vodice. Tužiteljev nono zvao se isto Mikele, Miho. Tužiteljev djed Miho imao je sinove: Antonio, Miho, Josip, najstariji Ive koji je nastradao u Austriji kao dečko, i još jedan sin koji se ugušio kao dijete i zvao se Mikele, bila je teta Milka, teta Reza mama od Kosić Nerine, teta Mara od Nerine i Milke Zanon. Nitko od braće i sestara se nije protivio da bi tužiteljev otac posjedovao nekretnine koje su predmetom tužbe. Stric Antonio nije nikad prespavao, on bi došao ujutro i otišao navečer. On je imao gostionu u Trstu, a znao je doći i kod pokojne sestre Milke u kuću u kojoj je pisan zapisnik na predmetnom uviđaju.

14. Sud je dodatno saslušao tužitelja. Iskazao je da je N. R. bila kćerka njegove najstarije tete M.. Ta Nerina je rođena u Trstu i ona nikada nije polagala bilo kakva prava na ove nekretnine i ona nije ni znala gdje su Vodice. P. R. bi bio nećak od N. R., sin od M. koja je bila N. sestra. V. N.

K. je bila kćerka od tete Reze, a Reza je bila sestra od njegova oca. V. N.

K. je bila njegova sestrična i ona je živjela u Vodicima, do svoje 16-e godine. Ona nije živjela u kući koja je predmet postupka. Nisu koristili niti šumu koja je predmetom postupka, jedino ja i njegova obitelj to koristila, njegov otac. Kuća je bila zapaljena u ratu kao i čitavo selo i njegov otac i majka su obnovili tu kuću. M. R. je bio njegov otac i tužitelj je njega naslijedio. A. R. je bio njegov stric, brat od njegova oca. Karla koja je navedena kao nasljednica u ostavini bi bila kćer od strica Antonia. Oni nikada nisu živjeli u toj kući, Karla se rodila u Trstu. Nikada nitko nije tražio niti kuću niti šumu. O. L. kada se upisala kao vlasnik nikada nije tražila od njega da se iseli iz kuće, niti su tražili predaju posjeda. N. nitko iz O. L. nije bio na nekretninama iz tužbe da vidi o čemu se radi. N. mu poznato da bi njemu osobno O. L. nudila da otkupi te nekretnine.

Njegova obitelj je otišla živjeti u Italiju, krajem 60-ih godina prošlog stoljeća i kuća se ponovno urušila i on ju je ponovno popravio.

15. Načelnica O. L. M. R. je iskazala da je upoznata da su predmetne nekretnine postale suvlasništvom O. L.. V. su jedno tri ostavinska postupka i predmetne nekretnine postale su suvlasništvo O. L.

kao ošasna imovina. O. L. je odmah predložila odvjetniku tužitelja nakon što se upisala kao suvlasnik da se otkupi suvlasnički dio na nekretninama i time smanji trošak jer je i u interesu O. L. da ljudi stanovnici okrupnjuju,

odnosno da riješe imovinsko-pravno stanje nekretnina. N. zna po kojoj cijeni je bila ponuđena prodaja, svakako po tržišnoj. T. je putem odvjetnika odgovorio da trenutno nije zainteresiran za kupnju nekretnina. Z. o kojoj kući se radi, a za ostale nekretnine ne. N. tu kuću su kao O. L. postavljali i javnu rasvjetu i za kuću zna da je korištena, tužitelj je i obveznik plaćanja komunalne naknade i uredno plaća naknadu. O. tužitelja ne poznaje. U. O. L. zaposlena je inače dugi niz

godina i nikada nije bilo nikakvih problema oko te nekretnine da bi ona bila opasnost od nekog urušavanja ili neodržavanja.

P. broj P-219/2022-33 - 6 -

16. Na ročištu od 23. rujna 2022. upravo je punomoćnik tužitelja iskazao da je sam tužitelj pokrenuo ostavinske postupke budući nije mogao stupiti u kontakt sa upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima te da je nakon što je vidio da je kao nasljednik upisana Općina Lanišće pokrenuo konkretni parnični postupak radi sređivanja zk stanja, a budući je samo u ostavinskom postupku iza svog pokojnog oca tužitelj proglašen kao suvlasnik nekretnina iz tužbe

17. Uvidom u ostavinski predmet poslovni broj O-1779/2019 iza pok. A. Ribaricha utvrđeno je da je smrtovnica sastavljena upravo po prijedlogu tužitelja zastupanog po punomoćnicima Renato Martinčić i Nataša Martinčić, odvjetnici koji zastupaju tužitelja i u ovom postupku. Podneskom od 02. srpnja 2020. ovdje tužitelj je odustao od provođenja ostavinskog postupka, međutim sud nije obustavio ostavinski postupak. Rješenjem javnog bilježnika poslovni broj O-1779/2019-10 od 23. ožujka 2021. imovina pokojnog R. A. (između ostalih i nekretnine koje su predmetom tužbe) prešle su u vlasništvo O. L., a budući se u ostavljenom roku nije javio niti jedan od nasljednika.

S. tužitelja utvrđeno je da je pokojni A. R. bio brat oca

tužitelja.

18. Uvidom u ostavinski predmet poslovni broj O-1776/2019 iza pok. Mihe Ribarića utvrđeno je da je smrtovnica sastavljena upravo po prijedlogu tužitelja zastupanog po punomoćnicima Renato Martinčić i Nataša Martinčić, odvjetnici koji zastupaju tužitelja i u ovom postupku. Rješenjem javnog bilježnika poslovni broj O- 1776/2019-11 od 05. listopada 2021. nasljednikom pokojnog R. M. na imovini (između ostalih i nekretnine koje su predmetom tužbe) proglašen je njegov sin Ribarić Ivan, ovdje tužitelj.

19. Uvidom u ostavinski predmet poslovni broj O-1774/2019 iza pokojne V. N. K. utvrđeno je da je smrtovnica sastavljena upravo po prijedlogu tužitelja zastupanog po punomoćnicima Renato Martinčić i Nataša Martinčić, odvjetnici koji zastupaju tužitelja i u ovom postupku. Podneskom od 02. srpnja 2020. ovdje tužitelj je odustao od provođenja ostavinskog postupka, međutim sud nije obustavio ostavinski postupak. Rješenjem javnog bilježnika poslovni broj O-1774/2019-13 od 04. ožujka 2021. imovina pokojne V. N. K. (između ostalih i nekretnine koje su predmetom tužbe) prešla je u vlasništvo O. L., a budući se u ostavljenom roku nije javio niti jedan od nasljednika.

S. tužitelja utvrđeno je da je V. N. K. bila njegova

sestrična.

20. Uvidom u ostavinski predmet poslovni broj O-1775/2019 iza pokojne Nerine Ribarich utvrđeno je da je smrtovnica sastavljena upravo po prijedlogu tužitelja zastupanog po punomoćnicima Renato Martinčić i Nataša Martinčić, odvjetnici koji zastupaju tužitelja i u ovom postupku. Podneskom od 02. srpnja 2020. ovdje tužitelj je odustao od provođenja ostavinskog postupka, međutim sud nije obustavio ostavinski postupak. Rješenjem javnog bilježnika poslovni broj O-1775/2019-9 od 05. listopada 2021. imovina pokojne N. R. (između ostalih i nekretnine koje su predmetom tužbe) prešla je u vlasništvo Općine Lanišće, a budući se u ostavljenom roku nije javio niti jedan od nasljednika.

Saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je N. R. također bila njegova sestrična.

21. Iz mail korespondencije (str. 41 – 42) razvidno je da su O. L. i punomoćnici tužitelja bili u kontaktu glede prijedloga O. L. da tužitelju

proda nekretnine iza pokojne K. V. N. koje su u ostavinskom postupku postale vlasništvom O. L..

22. Sud je izvedene dokaze cijenio svakog pojedinačno i u svojoj ukupnosti, te materijalni dokazi u spisu su u skladu sa iskazima svjedoka i tužitelja. Izvedenim dokazima, saslušanjem tužitelja i svjedoka R. Ž. i V. Ž. je

utvrđeno da se nekretnine koje su predmetom tužbe nalaze u samostalnom i poštenom posjedu tužitelja, a prije toga u posjedu njegove obitelji, i njegovih roditelja. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da je zgradna nekretnina k.č.br. 83 zgr starije gradnje, sa dvorištem, omeđena te su u njoj vidljivi znakovi posjeda, nekretnina ima struju, a tužitelj je obveznik plaćanja komunalne naknade o čemu je iskazivala i načelnica O. L.. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je kuću na istom mjestu još 20-tih godina prošlog stoljeća napravio njegov djed, a kuća je izgorjela u 2. Svjetskom ratu. Na istom mjestu kuću je sagradio tužiteljev otac, a tužitelj ju je i nakon što je njegova obitelj otišla živjeti u Italiju popravljao. Njegov iskaz u svojim iskazima potvrdili su i saslušani svjedoci koji jako dobro poznaju tužitelja i imaju saznanja o tužiteljevim prednicima. Tužitelj u tužbi tvrdi da je njegov pokojni djed u skladu sa dogovorom sa ranijim suvlasnicima na predmetnoj nekretnini napravio kuću i ušao u posjed ostalih okolnih nekretnina. Sud vjeruje da je tome bilo tako, a izvedenim dokazima u postupku je utvrđeno da je tužitelj putem svojih prednika, oca i djeda u posjedu predmetnih nekretnina. I nakon što je obitelj tužitelja otišla u Italiju, 1969. godine, posjed tužitelj nije napustio, a i već tada je bilo prošlo više od 40 godina da su djed i otac tužitelja u samostalnom i nesmetanom poštenom posjedu, pa su se bile ispunile pretpostave za dosjelost i po pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, 1452-1477. Iako su ostale nekretnine danas nesporno šuma, iz ortofotosnimke je utvrđeno da se i te nekretnine nalaze u blizini zgradne nekretnine. Nadalje, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak, zk.ul 70 k.o. Vodice utvrđeno su da je u tom zk. Ulošku ukupno 33 nekretnine, a tužitelj zahtijeva samo one obuhvaćene tužbom, pa sud u tome nalazi poveznicu o davnom dogovoru prednika tužitelja kome će pojedina nekretnina pripasti u posjed i vlasništvo. Mada tužitelj o tom dogovoru ne zna puno, sud zaključuje da je takav dogovor u obitelji postojao, kad tužitelj točno zna što je pripadalo njegovom djedu, potom ocu. Budući se radi o dogovoru od prije 100 godina sud vjeruje da se radilo o usmenom dogovoru u obitelji, koji je poštivan i realiziran i prema tom dogovoru predmetne nekretnine pripale su pokojnom djedu tužitelja, potom njegovom ocu, pa tužitelju. Sve ove godine nitko od ostale obitelji tužitelja nije ni na koji način pretendirao na vlasništvo nekretnina, nisu zabilježeni nikakvi sporovi, a sud ističe da i tuženik Ribarić Klaudio, poznata boravišta, uopće se nije uključio u postupak, pa sud i radi te činjenice ocjenjuje da su predmetne nekretnine na temelju usmenog dogovora pripale u vlasništvo djedu, potom ocu tužitelja. Također, kako je navedeno, iz ostavinskih predmeta utvrđeno je da je upravo tužitelj po svom punomoćniku pokrenuo ostavinske postupke iza upisanih suvlasnika, kao bi imao poznatog tuženika, a nekretnine su u 13/20 djela pripale Općini Lanišće, kao ošasna imovina, budući se nitko od nasljednika nije prijavio u ostavini. Iz iskaza tužitelja i svjedoka utvrđeno je da je tužitelj rođak N. R., V. N. K. i A. R., (bratić i nećak). T. nesmetano,

kao pošten posjednik posjeduje predmetne nekretnine preko 20 godina. U posjedu obitelji tužitelja nekretnine su i preko 40 godina i tužitelj otkad je rođen smatra utužene nekretnine vlasništvom svojih predaka, a sad njegovim vlasništvom. Kako je navedeno i prije nego što je tužitelj sa svojom obitelji otišao u Italiju, 1969., već je bilo prošlo 40 godina nesmetanog posjeda tih nekretnina od strane obitelji tužitelja. Nitko nikada, a ni sada ne osporava posjed tužitelju, već ga i svjedoci smatraju vlasnikom predmetnih nekretnina. Na licu mjesta jasno je vidljivo da se radi o održavanoj nekretnini, kući sa okućnicom, infrastrukturom za koju tužitelj plaća komunalnu naknadu. Ostale nekretnine su u blizini kuće, nesporno danas šume i raslinje. Tužitelj i pravni prednici su u posjedu nekretnina dugo godina i nitko nikada to stvarno vlasništvo tužitelju i njegovim pravnim prednicima nije osporavao. 23. Odredba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda, 22/00 – Odluka Ustavnog suda, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 152/08 (dalje ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari. Samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe u vlasništvo nekretninu protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Poštenje posjeda ničime nije dovedeno u pitanje to su u potpunosti ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. ZV-a. Odredba čl. 160. ZV-a propisuje da (1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. (2) U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. (4) Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću.(5) Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Utvrđeno je da je tužitelj sam i putem svojih prednika svakako posjedovao nekretnine preko 20 godina, pa i preko 40 godina. Dakle, iako su tuženici upisani kao suvlasnici, oni nisu stvarni vlasnici jer je tužitelj u nesmetanom i poštenom posjedu tih nekretnina. Tužitelj nije imao nikakvog razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a njegov posjed i posjed prednika bio je samostalan i nesmetan.

24. Odredba čl.130. ZV-a propisuje da (1) Tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Tužitelj slijedom iznijetog osnovano podnosi tužbu. Obzirom da je Općina Lanišće upisana na temelju rješenja o nasljeđivanju kao suvlasnica, sud ocjenjuje da je ona imala dovoljno razloga za znanje da stvarno stanje ne odgovara zemljšnoknjižnom, posebno imajući u vidu da je tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade. Kako je navedeno, Klaudio Ribarić nije se niti upustio u raspravljanje. Ribarić Enzo i Zanon Milka su nepoznata boravišta, a i u odnosu na njih, sijedom ranije izloženog utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za sjecanje prava vlasništva dosjelošću.

25. Slijedom iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona, kako su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u smislu odredbe čl. 325. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP, odlučeno je kao u izreci.

26. Zahtjev za izdavanje tabularne isprave je odbijen, zato što je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju zakona, pa je ovlašten po pravomoćnosti presude svoje pravo vlasništva upisati u zemljišnoj knjizi.

27. Tužitelj u postupku ne zahtijeva parnični trošak.

28. Tuženik Općina Lanišće nije uspjela u najvećem dijelu u postupku, osim što je odbijen dio zahtjeva na izdavanje tabularne isprave, pa smislu odr. čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku nema pravo na parnični trošak.

Buje-Buie, 26. svibnja 2023.

Sutkinja

Margareta Vivoda,

v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja, uz Rješenje o pristojbi za presudu,

2. Punomoćniku 1. tuženika,

3. 2. tuženiku osobno,

4. Privremenom zastupniku 3. i 4. tuženika.