REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-985/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja VALENTIĆ I VALENTIĆ d.o.o. Zagreb, Mandrovićeva 3, OIB 13247722379, kojega zastupa punomoćnik Maja Zorić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GIMlab d.o.o., Zagreb, Sveti Duh 62, OIB 92540844708, kojega zastupa punomoćnik Mira Pavić, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Miše & Pavić d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2153/2020 od 27. listopada 2021., 26. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2153/2020 od 27. listopada 2021. i sudi:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik plati iznos od 48.894,25 kuna/ 6.489,38 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2020. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.151,44 kune / 816,44 eura u roku petnaest dana.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 580,56 kuna/ 77,05 eura
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-2153/2020 od 27. listopada 2021. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 48.894,25 kuna sa zateznim kamatama od 15. veljače 2020. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.838,94 kune, sve u roku petnaest dana.
2. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je presuda zasnovana na pogrešnom stajalištu da je rok bio bitni sastojak ugovora koji su stranke sklopile. Suprotno tome tvrdi da iz sadržaja narudžbenice u kojoj tužitelj moli isporuku i montažu do 15. veljače 2020. proizlazi da rok nije bio bitan sastojak ugovora jer to nije izričito ugovoreno i ne proizlazi iz prirode posla. U prilog tome poziva se na sadržaj elektroničke poruke tužitelja, kao i na činjenicu da je tužitelj pozvao tuženika da mu vrati uplaćeni avans tek nakon što ga je tuženik obavijestio o nabavci spornog sudopera. Zaključno ističe da ugovor nije raskinut jer tužitelj nije ostavio tuženiku rok za ispunjenje obveze. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev ili da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.875,00 kuna.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da naručena i plaćena roba nikada nije dostavljena tužitelju, da je rok isporuke ugovoren kao bitan sastojak ugovora naveden u tužiteljevoj narudžbenici, kao i da je tuženik tek nakon isteka roka obavijestio tužitelja o mogućnosti preuzimanja robe iako mu je bilo poznato da je roba naručena za objekt čija je primopredaja ugovorena za 13. ožujka 2020. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13, i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda donesena u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. i 2. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 48.894,25 kn. Takav tužbeni zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnjama da je na temelju ponude broj 100010- 01-01 od 15. siječnja 2020. uplatio tuženiku taj iznos za isporuku specifičnih laboratorijskih sudopera i namještaja, po specifikaciji investitora, ali da mu tuženik nije predao kupljenu robu u ugovorenom roku koji je bio bitan sastojak ugovora, pa je ugovor raskinut po samom zakonu.
7. Iz obrazloženja presude razvidno je kako među strankama nije bilo prijeporno da je ugovor sklopljen tako što je tužitelj prihvatio tuženikovu ponudu i unaprijed platio tuženiku ugovorenu cijenu i da tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze. Prijeporno je samo pitanje jesu li stranke ugovorile rok isporuke robe kao bitan sastojak ugovora i je li slijedom toga protekom roka ugovor raskinut po samom zakonu, da bi tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika da mu vrati novčani iznos koji je stekao na temelju tog ugovora.
8. Osnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza izveo nepravilan zaključak o tome da su stranke ugovorile rok isporuke laboratorijskih sudopera i namještaja, kao bitan sastojak ugovora. Prije svega, u ponudi je navedeno da je krajnji rok isporuke 45 radnih od uplate avansa, ali za taj rok nije navedeno da je bitan sastojak ugovora, nego da se računa od uplate avansa (to je izričito navedeno za plaćanje avansa). Nije navedeno ni da je to krajnji rok, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.
9. Prema odredbi članka 361. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, a prema stavku 4. tog članka to pravilo važi kako u slučaju kada su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kada je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.
10. Dakle, da bi se radilo o situaciji kada je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora, potrebno je, ne samo da stranke u ugovoru navedu rok ispunjenja obveze, nego da to izrijekom ugovore tako da bude jasno i izričito izražena volja stranaka da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u tom roku. U ispravama o sklapanju ugovora to nigdje nije navedeno, a tužitelj nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi dokazao te svoje tvrdnje na kojima zasniva tužbeni zahtjev.
11. Nepravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kako iz naravi posla proizlazi da se radi o roku koji je bitan sastojak ugovora zato što je tužitelj (nakon što je prihvatio ponudu s rokom isporuke do 15. ožujka 2020., do kada ističe rok od 45 radnih dana od uplate avansa) u narudžbenici naveo da moli isporuku i montažu s danom 15. veljače 2020. Iz toga se ne može izvesti nikakav zaključak o naravi posla koja sama po sebi zahtijeva ispunjenje ugovora u određenom roku kao bitnom sastojku ugovora, posebno zato što je taj rok za mjesec dana kraći od onoga koji je ugovoren prihvatom ponude.
12. Prema tome, iz činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak da je ugovor raskinut po samom zakonu i da tužitelj koji je ispunio ugovor ima pravo na povrat onoga što je dao na temelju članka 368. ZOO-a. Kako tužitelj nije tvrdio da je ugovor raskinut na neki drugi način, on i dalje proizvodi pravne učinke, pa tužitelj nema pravo tražiti da mu tuženik vrati iznos koji je platio tuženiku u ispunjavanju svoje ugovorne obveze.
13. Zato je na temelju članka 373. točke 2. ZPP-a prvostupanjska presuda preinačena tako da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
14. Prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Preinačenjem presude, tuženik je uspio u sporu u cijelosti, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.
15. U skladu s njegovim određenim zahtjevom, tuženik ima pravo na nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), zastupanje na ročištima održanim 25. svibnja 2021. i 15. rujna 2021. za svako po 1.000,00 kuna prema Tbr. 9/1 i za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 10/1, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42.) iznosi ukupno 5.312,50 kuna, kao i troškove na ime izdataka za sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 838,94 kune prema Tar. br. 3. točka 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21). Tuženiku nisu priznati troškovi na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer prema odredbi članka 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) nije nastala njegova obveza za plaćanje te pristojbe.
16. Stoga je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.151,44 kune, a tuženikov zahtjev iznad toga iznosa odbijen je kao neosnovan.
Zagreb, 26. svibnja 2022.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-30859-709d0
Kontrolni broj: 0b2dc-0bc8e-8cf92
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
