Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-2134/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja Z. Z., OIB: …, iz S., zastupan po

punomoćniku L. A., odvjetnik u S., protiv tuženika M. M.,

OIB: …, iz J., , zastupana po punomoćniku A.

F., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 9. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika dana 26. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj naspram tužene jedini isključivi suvlasnik 1/14 dijela cjeline čest. zgr. 407/1, čest. zem 8688 KO S., ZKU 5001 20. suvlasničkog dijela pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva 20. suvlasničkog dijela za 1/14 dijela cjeline čest. zgr. 407/1, te čest. zem. 8688 uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene, a što je tužena dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi je vlasnik i posjednik 116/280 dijela čest. zgr. 407/1, i čest. zem. 8688 ZKU 5001 što u naravi predstavlja stan na drugom katu kuće anagrafske oznake S., a kojeg je stekao ugovorom o prodaji nekretnine, i to na način da je stan na drugom katu kupio za cijelo od prodavatelja M. V., a potkrovlje na trećem katu od prodavatelja N. Ž. i I. Ž.. Nadalje, da su svi prodavatelji u pravnom slijedu svoje pravo vlasništva nad stanom na drugom katu i potkrovlju stekli prethodno prema ugovorima o kupoprodaji od prodavateljice tužene M. M.. Nadalje, da je u posjedu osobno i po prednicima predmetne nekretnine više od 20 godina.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neutemeljenima i pogrešnima.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o prodaji, izvatka iz zemljišne knjige, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. rujna 2019., Ugovor o kupoprodaji od 31. listopada 2013., Ugovor o prodaji od 24. studenog 1998., povijesnog izvatka, rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-138/1996, saslušanjem svjedoka N. Ž., saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

4. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da se u naravi radi o obiteljskoj kući u Varošu koju je kupio 2013. godine, odnosno drugi kat te kuće od K. V. koji je isti prethodno kupio od M. M. i dr. Nadalje da je u vrijeme kupnje vlasnik potkrovlja bio I. i N. Ž. koji su imali jednu polovicu potkrovlja, te da je

drugu polovicu potkrovlja kupio od tužene M. M.. Problem je nastao kada

je htio etažirati kuću.

Nadalje, da se tužena M. M. u vrijeme kupoprodaje predmetne nekretnine predstavila kao vlasnik iste iako je znala, da 1/14 ne pripada nikom, a da je na tom idealnom dijelu bio upisan njezin maloljetni sin koji je preminuo te da je tužena M. M. naslijedila 1/14 dijela iza smrti svog sina te se upisala kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini koju je prethodno prodala V. V. i Ž., a da su oni istu prodali njemu i to za cijelo. Nadalje, da je predmetni kupoprodajni Ugovor sastavio odvjetnik K. P., inače brat M. M., te ju isti zastupao kao specijalni punomoćnik. Kada se M. 2018. godine upisala nakon ostavinske rasprave na 1/14, a da K. P. mu je tada rekao da samo dođe u njegovu

kancelariju, da će formalno sastaviti Ugovor o kupoprodaju kako bi se mogao uknjižiti na 1/14 te je rekao da će mu naplatiti troškove svoje usluge u iznosu od 1.100,00 kn. Nadalje, da ga je njezin punomoćnik obavijestio kako tužena traži 28.500,00 kn da bi ponovno prodala svoju 1/14. Tuženik, nadalje, navodi kako je u posjedu stana na drugom katu sam od siječnja 2013., a u posjedu potkrovlja od 2018. odnosno od kada je sklopio Ugovor sa Ž. koji je u posjedu predmetnog potkrovlja od 1999. godine kada je kupio predmetnu nekretninu, odnosno polovicu potkrovlja od tužene M. M..

5. Iz iskaza svjedoka N. Ž. proizlazi da je jednu polovicu tog potkrovlja naslijedila od svoje mame, a da je drugu polovinu kupila sam od K. P. koji je zastupao tuženu M. M.. Nadalje, da se na predmetnu nekretninu nije mogla uknjižiti temeljem svog kupoprodajnog ugovora zato što je odvjetnik P. u ugovoru stavio površinu otprilike, a ne u cijelosti. Svjedok navodi kako je predmetno potkrovlje prodala tužitelju.

6. Čitanjem Ugovora o prodaji utvrđeno je da je isti sklopljen između M. M., Đ. M., T. M. i M. M. kao prodavatelja s jedne strane

te Kreše Vlajića kao kupca s druge strane, solemniziran kod javnog bilježnika Ivana R. pod brojem OU-128/2001-1 dana 31.ožujka 2000. godine, a predmet istog je kupoprodaja 116/280 čest.zem 407/1 i čest.zem 8688 zk ul 5001 k.o S. u naravi ruševan stan na drugom katu kuće u S., površine cca 30m2, za cijenu

od 25.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

7. Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 19.rujna 2019. utvrđeno je da je isti sklopljen između prodavatelja N. Ž. i I. Ž. s jedne strane te Z. Z.

kao kupca s druge strane kojim ugovorom prodavatelji kao suvlasnici svaki za po 1/20 dijela nekretnine čest.zgr 407/1, kuća sa dvorom i čest.zem 8688 oranica, sve upisano u ZU 5001 K.O S. prodaju svoj suvlasnički dio nekretnina kupcu u naravi stan na trećem katu kuće u S. za cijenu od 60.000,00 Eura, koji

ugovor je ovjeren u potpisu prodavatelja od strane javnog bilježnika M. Č. iz S. pod brojem OV-8672/19 od 19.rujna 2019.

8. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 31.listopada 2013. utvrđeno je da je isti sklopljen između V. M. kao prodavatelja s jedne te Z. Z. kao

kupca s druge strane glede kupnje suvlasničkog dijela prodavatelja vrhu 96/280 + 1/14 dijela nekretnine označene kao čest.zgr 407/1 " kuća sa dvorom" i čest.zem 8688 " oranica" obje upisane u ZU 5001 k.o S., u naravi stana na drugom katu zgrade u S.,.

9. Čitanjem Ugovora o prodaji od 24.studenog 1998. utvrđeno je da je isti sklopljen između prodavatelja M. M. s jedne te I. Ž. kao kupca s druge

strane, kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 1/70 dijela čest.zgr 407/1 ZU 5001 k.o S., što u naravi predstavlja polovicu potkrovlja zgrade u S.,

nadalje, iz točka 2. Ugovora proizlazi da prodavateljici i njezinoj djeci ( Đ. M., T. M. i M. M.) ostaje vlasništvo po 1/70 dijela što u naravi predstavlja stan na drugom katu iste zgrade.

10. Dakle, predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva tužitelja stečeno valjanim pravnim poslom kupoprodajom te protekom vremena odnosno redovnom dosjelošću.

11. Iz navedenih ugovora proizlazi da je tužena prodala stan na drugom katu kuće K. V., te polovicu potkrovlja Ž. N. i Ž. I.. Nadalje, nije sporno

da je predmetne dijelove nekretnine kupio tužitelj od potonjih vlasnika.

12. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da nekretnina oznake čest.zgr 407/1 i čest.zem 8688 upisane u ZU 5001 k.o S. upisanog suvlasništva P. M.

2/20, Z. Z. sin M. 96/280 dijela, A. P. pok. B. 7/20 dijela, Z.

Z. 1/14 dijela, M. M. 1/14 dijela i Z. Z. 9/140 dijela.

13. Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđen je pravni slijed od prodavatelja M. do slijedećeg stjecatelja Ž. i V. pa do tužitelja.

14. U ovom postupku, dakle utvrđen je dakle pravni slijed raspolaganja predmetnim nekretninama u suvlasništvu obitelji M. potom suvlasništvu Ž. i V. do vlasništva danas tužitelja.

15. Dakle, nesporno proizlazi da je predmetnom nekretninom tužena raspolagala pravnim poslom prodaje. Okolnost da je ista, unatoč tome što su nekretnine otuđene, ostala upisana na 1/14 dijela bila je poznata tužitelju u vrijeme stjecanja.

16. Slijedom navedenog, tužitelj ustaje predmetnom tužbom zahtijevajući upis vlasništva na idealnom dijelu tužene pozivajući se pravni osnov stjecanja te protek vremena, i to na način da se utvrdi kao suvlasnik 1/14 dijela uz brisanje upisa tužene, a sve temeljem ugovora i temeljem dosjelosti.

17. Naime, tužitelj tvrdi da su ugovori i konzumirani i ispoštovani, te da je stvarni vlasnik kupljenih nekretnina ( stana na II i III katu odnosno potkrovlja).

18. Budući se tužitelj poziva i na ugovor o kupoprodaji i na posjed unazad 20 godina, a tužba glasi na utvrđenje prava vlasništva to iz navedenog proizlazi da se tužitelj poziva na dugotrajan, pošten posjed za koji ima zakonsku osnovu - ugovor o prodaji.

19. Naime, nije sporno da su prednici stranaka sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina te da su uvedeni u materijalni posjed, te da je namjera stranaka bila prenijeti vlasništvo nekretnine u cijelosti na prednika tužitelja.

20. Tužitelj podnosi predmetu tužbu kojom traži da se utvrdi suvlasnikom (u preostalom dijelu u kojem nije upisani vlasnik) na nekretnini koju posjeduje u cijelosti, i to unazad 20 godina pa se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. čl. 159. i 160 ZV u kojima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, te da takav samostalni posjed ima zakonom određenu kakvoću i da neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, s tim da se za redovnu dosjelost traži da je posjed kvalificiran, odnosno, zakonit, istinit i pošten (čl. 159.st.2), dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed pošten (čl. 159.st.2) s tim da s poštenje presumira (čl.18.st.5), u vezi s tim i vrijeme potrebno za dosjelost razlikuje se, pa tako za redovnu dosjelost vrijeme dosjelosti za nekretnine iznosi 10 godina(čl.159.st.2), dok se za izvanrednu dosjelost, tj. za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću zahtijeva dulje vrijeme koje iznosi 20 godina (čl.159.st3.). Odredbom čl. 160.st.1. propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme posjedovanja prednika sadašnjeg posjednika.

21. Nadalje, budući se tužitelj poziva i na valjanu pravnu osnovu stjecanja – ugovor o kupoprodaji navodi se da iz odredbe čl. 119 ZV proizlazi da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u zemljišnu knjigu. Pri tome valja navesti da činjenica da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe koja svakako otpada ako drugi čije stjecanje nije bilo upisano u zemljišne knjige dokaže da ima valjanu osnovu i način stjecanja te nekretnine (tako i Županijski sud u Splitu; Gž-1543/2015).

22. Nije sporno da su prednici stranaka kao suvlasnici raspolagali nekretnina o čemu postoje valjani ugovori, pa se navodi da se ugovor smatra sklopljenim kada se postigne sporazum o predmetu i cijeni, što je nesporno učinjeno te su stranke iste i potpisale čime su izrazile svoju pravu volju. Osim toga, tužitelj se u ovom postupku poziva na stjecanje prava vlasništva dugotrajnim izvršavanjem tog prava kroz određeno vrijeme odnosno na dosjelost, a ne traži provedbu ugovora u zemljišnim knjigama.

23. U ovom postupku je, dakle utvrđeno da su prednici stranaka sklopili ugovor o prodaji o čemu su sastavljene pisane isprave koju su od ugovornih strana potpisane, a iz navedenih pravnih poslova proizlaze prava i obveze kojih su se ugovorne strane dužne pridržavati. Naime, istim svaka strana drugoj priznaje zakoniti i materijalni posjed otprije pa se navodi da nema utjecaja na samostalan posjed tužitelja okolnost da je tužena formalno upisana kao vlasnik nekretnina koje je odavno prodala.

Nadalje, sud je povjerovao iskazu tužitelja kada navodi da je predmetne nekretnine stekao za cijelo, te da je u mirnom posjedu za cijelo nekretnina ( stana na II i III katu te potkrovlja) odnosno suvlasnik istih koje je kupio od stvarnih vlasnika i posjednika.

24. Nadalje, miran i nesmetan posjed tužitelja te samovlasništvo predmetnih nekretnina je u ugovorima osobno jamčila tužena, a prava volja prednika stranaka da prenese pravo vlasništvo predmetne nekretnine na prednika tužitelja iskazana je u nikad pobijanom ugovoru te tužitelj stoga ima pravni interes ustati predmetnom tužbom radi utvrđenja samo zbog toga što mu tužena to pravo osporava.

25. Slijedom navedenog, neosnovano je i paušalno poricanje tužene glede prava vlasništva tužitelja i na njeno ime preostalom suvlasničkom dijelu jer nije sporno da je tužena odnosno njezin punomoćnik predmetne ugovore potpisao te se s istim suglasila te da je istima priznala vlasništvo nekretnine koja je predmet prijepora prednicima tužitelja, zauzvrat za odgovarajuću protuvrijednost, što proizlazi i iz toga što nitko nikada nije predmetni ugovor pobijao zbog nesrazmjera činidaba.

26. Nadalje, nije sporno da su ugovori o prodaji izvršeni i realizirani te da tužitelju pripada sve što su predmetnim ugovorima tužitelj odnosno njegovi prednici stekli.

27. Iako se tužena poziva na rješenje o nasljeđivanju temeljem kojeg je upisala svoje (su) vlasništvo na predmetnoj nekretnini to se navodi da se nasljednikom postaje u trenutku smrti ostavitelja, a rješenje o nasljeđivanju predstavlja konstitutivni akt za sam upis u zemljišne knjige, ali nije konstitutivni akt za sam čin stjecanja prava vlasništva, niti je upis u zemljišne knjige odlučujući za stjecanje prava vlasništva, a niti je utvrđeno da je stekla posjed barem ne pošteni posjed kojeg joj prednik nije mogao ni prenijeti, slijedom čega ista ne može s uspjehom osporavati pravo vlasništva tužitelju koje je isti stekao dugogodišnjim posjedovanjem osobno i po prednicima slijedom čega tužitelj osnovano potražuje predmetnom tužbom da sud utvrdi činjenicu samostalnog i poštenog posjeda predmetne nekretnine potkrijepljenu valjanim ugovorima o kupoprodaji kao pravnoj osnovi stjecanja posjeda od čijeg sklapanja je proteklo 10 godina, slijedom čega su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću.

28. Slijedom navedenog, kada se ima na umu da je tužitelj u posjedu pa i otprije sklapanja ugovora, da uživa vlasništvo stana na drugom i trećem katu ( potkrovlja), a pri čemu vlasništvo niti posjed nije bilo sporno među prednicima tužitelja to se ukazuje nesporno utvrđeno da tužitelj osobno i po prednicima i dan danas posjeduje predmetnu nekretninu na temelju valjane pravne osnove te slijedom toga ima interes utvrditi se vlasnikom predmetne nekretnine koju dugotrajno i samostalno posjeduje kao istiniti i zakoniti posjednik te se ovlašćuje na upis svog prava vlasništva predmetne nekretnine jer su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

29. Prema tome, obzirom je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj na temelju valjane pravne osnove nedvojbeno u posjedu predmetne nekretnine to bi proizlazilo da je isti posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine jer su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Split, 26. svibnja 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Dna:

- pun tužitelja

- pun tuženika

- spis