REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-1135/2020-17

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu S. C. u pravnoj stvari tužitelja M.

L. , OIB: ---, zastupana po Z. I., odvjetniku u S., protiv

tuženika K. bolničkog centra S., S., S., S., OIB: ---,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2023. u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja M. P. odvjetnika u S., i pun. tuženika B. D., po objavi dana 26. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku, K. bolnički centar S. iz S., S. , OIB: ---, isplatiti M. L. , OIB: ---, u roku od 15 dana isplati

iznos od 3.578,57 EUR-a / 26.962,74 kn bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023 do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom:

• za listopad 2018. godine, na iznos od 104,08 Eur-a od 15.11.2018. godine, • za studeni 2018. godine, na iznos od 95,96 Eur-a od 15.12.2018. godine • za prosinac 2018. godine, na iznos od 126,65 Eur-a od 15.01.2019.

godine,

• za siječanj 2019. godine, na iznos od 107,88 Eur-a od 15.02.2019. godine, • za veljaču 2019. godine, na iznos od 708,92 Eur-a od 15.03.2019. godine, • za ožujak 2019. godine, na iznos od 270,82 Eur-a od 15.04.2019. godine, • za travanj 2019. godine, na iznos od 190,03 Eur-a od 15.05.2019. godine, • za svibanj 2019. godine, na iznos od 142,19 Eur-a od 15.06.2019. godine, • za lipanj 2019.g., na iznos od 133,33 Eur-a od 15.07.2019.godine, • za srpanj 2019.g., na iznos od 166,75 Eur-a od 15.08.2019.godine

• za kolovoz 2019. godine, na iznos od 124,64 Eur-a od 15.09.2019. godine, • za rujan 2019. godine, na iznos od 117,71 Eur-a od 15.10.2019. godine, • za listopad 2019.godine na iznos od 105,11 Eur-a teku od 15.11.2019 • za studeni 2019. godine, na iznos od 99,56 Eur-a od 15.12.2019 godine, • za prosinac 2019. godine, na iznos od 104,80 Eur-a od 15.01.2020. godine, • za siječanj 2020. godine, na iznos od 192,88 Eur-a od 15.02.2020. godine,

• za veljaču 2020. godine, na iznos od 245,20 Eur-a od 15.03.2020. godine,

• za ožujak 2020. godine, na iznos od 161,56 Eur-a od 15.04.2020. godine,

• za lipanj 2020.g., na iznos od 36,75 Eur-a od 15.07.2020.godine,

• za kolovoz 2020. godine, na iznos od 5,79 Eur-a od 15.09.2020. godine,

• za listopad 2020.godine na iznos od 11,73 Eur-a teku od 15.11.2020

• za studeni 2020. godine, na iznos od 285,12 Eur-a od 15.12.2020 godine,

• za prosinac 2020. godine, na iznos od 41,12 Eur-a od 15.01.2021. godine,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate.

II. Nalaže se tuženiku K. B. C. S., OIB: ---,

isplatiti tužitelju M. L. , OIB: ---, trošak parničnog postupka od 1.277,43€ / 9.624,78 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 23.09.2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je zaposlen kod tuženika na radom mjestu medicinska sestra. Tuženik je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i n edjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 20%, odnosno 23% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu budući nije imao podatke o evidenciji radnog vremena, isplatnim listama itd., te je predložio da sud obveže tuženika na dostavu sve zatražene dokumentacije i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kako bi mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu ne osporava osnovu dok visinu tužbenog zahtjeva osporava.

3. Nakon izvedenog dokaza vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka za financije M. J. od 05.01.2023., tužitelj je podneskom od 27.03.2023.

postavio tužbeni zahtjev sukladno izrađenom vještvu.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem obračunskih lista tužitelja, plana rada i evidencija o radnom vremenu, naloga za obračun plaće, pregleda evidencije radnog vremena, čitanjem spisu priložene druge dokumentacije, te je izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost izračuna pripadajućih razlika po osnovama koje tužitelj potražuje.

5. Tuženi zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.09.2018. do 31.12.2020. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koju bi tužitelj ostvarila u utuženom razdoblju.

7. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj kroz utuženo razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu medicinske sestre i da mu tuženik za to razdoblje, nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene sate. Naime, tuženik je za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada. Isto tako, je kao nesporno utvrđeno kako mu je tuženik pogrešno izračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad ( bolovanje).

8. Izvedenim dokazom vještačenjem po financijsko-knjigovodstvenom vještaku M. J. utvrđeno je da razlika neisplaćenog dijela plaće po navedenim dodatcima u utuženom razdoblju ukupno iznosi 26.962,74 kn./ 3.578,57 €. Sudski vještak je obračun izvršio na način, da je dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunao na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu kako je to tuženik radio, posljedično došlo je i do od strane tuženika pogrešno izvršen obračun naknade plaće tužitelju za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora, što je rezultiralo korekciji obračuna koju je napravio vještak u tablici 3. ( str 26,27. spisa). Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovora kao ni tuženik.

8.1. Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice.

8.2. Nadalje, dana 1.10.2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.

8.3. Stoga, kako tužitelju KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.4.2014. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

8.4. Nastavno, obzirom na korekciju izračuna naknada plaća tužitelja tijekom bolovanja i godišnjeg odmora valjalo je uzeti u obzir odredbu članka 36 KU/13 i članka 59.TKU/12. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. V ještak prikazao u svom vještvu u tablici br. 3. str 16,17 spisa prikazao ovu utuženu razliku manje isplaćene plaće. Naime, izračunom gore utuženih i utvrđenih naknada mijenja se i visina naknade za trajanja bolovanja tj godišnjeg odmora tužitelja.

8.5. U svom nalazu i mišljenju imenovani vještak je utvrdio kako tuženik nije obračunao i isplatio tužitelju:

- dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 10.601,24 kn,

- uvećanje dodatka na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 2.132,06 kn,

- naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 14.229,44 kn,

8.6. Zaključno se može konstatirati da tužitelju u utuženom razdoblju od 01.10.2018. do 31.12.2020 po osnovi dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, uvećanja dodatka za otežane uvjete) te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako je prikazano u tablice 3. vještva , odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 26.962,74 kn / 3.578,57 €.

8.7. Tuženikovo protivljenje u odnosu na osnovu i visinu potraživanja tužitelja jer upravo iz izrađenog nalaza i mišljenja proizlazi kako tuženik i nadalje krivo obračunava utužene naknade a posebno one za vrijeme korištenja bolovanja tj godišnjeg odmora, a koja osnova proizlazi iz svih akata na koje se tužitelj pozvao u ovoj pravnoj stvari a na temelju kojih je sud dosudio razliku.

8.8. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. st.2. Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22- dalje ZOO) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 156/22- dalje Uredba ZOO/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, petnaestog dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14) koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe članka 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ( Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11 , 22/11, 144/12, 120/13,125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 36/15), čl. 61.st.1.t.9., Pravilnika o porezu na dohodak ( Narodne novine broj : 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/19, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate radi čega je sud odlučio kao u točki I izreke ove presude, kako je to pravilno zatražio tužitelj.

16. Tužitelj je u uspio sa svojim zahtjevom u cijelosti pa mu sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- dalje ZPP) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 , 103/14, 118/14, 107/15, 126/22- dalje Tarife) kako slijedi i vrijednosti predmeta spora: za sastav tužbe, za sastav obrazloženog podneska od 27.03..2023. od po 100 bodova, za zastupanje na ročišta od 22.02.2022. i 28.03.2023.. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za svako od po 100 bodova, te za ročište za objavu presude od 50 bodova što iznosi 450 bodova. Prema vrijednosti boda priznati parnični trošak iznosi 6.750,00 kn a isti uvećan za PDV od 1.687,50 kn i nužne troškove vještačenja od 1.500,00 kn ukupno iznosi 9.937,50 kn / 1.318,83 € , međutim kako je tužitelj tražio ukupno na ime parničnog troška iznos od 1.277,43€ / 9.624,78 kn to mu je taj iznos valjalo i dosuditi primjenom odredbe čl. 2.st.1. ZPP-a.

16.1.Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO i Uredba ZOO/22, tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17) i čl. 151.st.3. ZPP-a.

17. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčanih obveza dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

18. U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužiteljica nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tuženikove tražbine u navedenom roku, budući je odredbom članka 328.st.2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno rok za izvršenje činidbe je petnaest dana time da je rok za ispunjenje od osam dana popisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je to tužiteljica tražila tužbenim zahtjevom.

U Splitu, 26. svbinja 2023.

SUDAC

Snježana Cvitanović,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun.tužitelja

- pun.tuženika

- u spis