REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-23/2022-12

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Ilki Leko kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene N. K., OIB: … iz P., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz P. protiv tuženika-protutužitelja D. v. Š. s., OIB: .. P., koga zastupa punomoćnica M. G.-B., odvjetnica iz P., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, nakon glavne rasprave održane 4. svibnja 2023. u nazočnosti tužiteljice N. K., punomoćnice tužiteljice S. P., odvjetnice iz P., zakonske zastupnice tuženika R. R. i punomoćnice tuženika M. G.-B., odvjetnice iz P. i presude objavljene 26. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 4. kolovoza 2021. kojom je tuženik D. v. Š. s., OIB: …, P., kao poslodavac otkazao tužiteljice N. K., OIB: … iz P., ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 12. svibnja 2020. te aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 31. prosinca 2020. za radno mjesto spremačica/servirka te se poništava odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 4. kolovoza 2021. slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije niti prestao.

Nalaže se tuženiku D. v. Š. s., OIB: …, P., vratiti na rad tužiteljicu N. K., OIB: …, P., tako da joj ponovno povjeri poslove radnoga mjesta spremačice/servirke u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku D. v. Š. s., OIB: …, P., da tužiteljici N. K., OIB: …, P., s osnova plaće isplati plaću koja joj pripada mjesečno u bruto iznosu od 564,07 eur[1] / 4.250,00 kn počev od 9. kolovoza 2021. pa nadalje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena na svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće počev od svakog 15. u mjesecu pa sve do isplate u roku od 8 dana.

II Odbija se protutuženi zahtjev tuženika-protutužitelja D. v. Š. s. koji glasi: "Utvrđuje se da je odluka o otkazu ugovor o radu od 9. kolovoza 2021. nezakonita i nedopuštena te se nalaže tuženiku-protutužitelju D. v. Š. s. da tužiteljici N. K. prizna i uspostavi sva prava iz radnog odnosa koja joj pripadaju za radno mjesto spremačica/servirka od trenutka nezakonitog otkaza ugovora o radu do trenutka sudskog raskida ugovora o radu.

Određuje se ugovor o radu koji su zaključili tužiteljica-protutužena N. K. i tuženik-protutužitelj D. v. Š. s. dana 31. prosinca 2020. raskinut, a kao dan sudskog raskida utvrđuje se 5. listopada 2021."

III Nalaže se tuženiku D. v. Š. s., OIB: … da tužiteljici N. K., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.260,40 eur[1] / 17.030,99 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužiteljica se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica N. K. podnijela je tužbu protiv tuženika D. v. Š. s. radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja radnika na rad. U tužbi navodi kako je tužiteljica N. K. kod tuženika bila u radnom odnosu i to od 13. siječnja 2020. na određeno, a od 28. svibnja 2020. na neodređeno radno vrijeme i to temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 12. siječnja 2020. te Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2020., a sukladno tom Ugovoru o radu obavljala je poslove spremačice / servirke. Dana 9. kolovoza 2021. tuženik je tužiteljici N. K. putem pošte uručio Odluku o otkazu Ugovora o radu u kojoj je navedeno da se istoj otkazuje ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, da istoj ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana, da se ista oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, da će istoj biti isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor. U obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu od 4. kolovoza 2021. poslodavac je neosnovano naveo da je radnica kršila radne obveze jer je navodno stvarala izuzetno lošu i neprijateljsku atmosferu u radnom kolektivu, odbijala izvršenje pojedinih radnih obveza te da je u mjesecu svibnju 2021. prilikom usmenih razgovora navodno, iznijela prijetnje poslodavcu u slučaju mogućeg otkaza. Nadalje, u obrazloženju otkaza ugovora o radu poslodavac je neistinito naveo da se dana 1. srpnja 2021. radnica nije pojavila na radnom mjestu i da nije dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad kao što je neistinito i to da nije obavijestila poslodavca o svome daljnjem statusu. Tužiteljica je sukladno zakonu u zakonskom roku temeljem članka 133. Zakona o radu podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji zahtjev je tuženik zaprimio dana 23. kolovoza 2021. Na taj zahtjev tuženik se potpuno oglušio te u zakonskom roku od 15 dana nije dao nikakav odgovor tužiteljici. Stoga je tužiteljica zaštitu svojih prava bila primorana ostvarivati pred nadležnim sudom zbog čega u zakonskom roku podnosi ovu tužbu. Tužiteljica smatra da je tuženik na njezinu štetu počinio povredu Zakona o radu jer navodi iz obrazloženja otkaza niti su istiniti niti su točni budući da tužiteljica nije stvarala izuzetnu lošu i neprijateljsku atmosferu u radnom kolektivu, a nije točno ni to da je odbijala izvršenje pojedinih radnih obveza, a pogotovo je netočan navod da je neopravdano dana 1. srpnja 2021. izostala sa svoga radnog mjesta. To iz razloga što je tužiteljica tada bila na bolovanju i to u vremenu od 11. veljače 2021. do 22. veljače 2021., zatim od 26. veljače 2021. do 30. travnja 2021. te neprekidno od 1. lipnja 2021. pa nadalje, sve do dana kada ju je poslodavac / tuženik odjavio temeljem nezakonite Odluke o otkazu Ugovora o radu, s danom 8. rujna 2021. Dakle, tužiteljica je veći dio ove godine provela na bolovanju slijedom čega nije niti mogla stvarati lošu i neprijateljsku atmosferu u radnom kolektivu niti je mogla odbijati izvršenje pojedinih radnih obveza što znači da su ti navodi neistiniti. Također, neistiniti su i navodi da tužiteljica nije dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad kao i da nije obavijestila poslodavca o svome daljnjem statusu. Naprotiv, istina je da je ona uredno i na vrijeme poslodavcu dostavila sve doznake slijedom čega joj je u mjesecu kolovozu 2021. uredno isplaćeno bolovanje za mjesec srpanj 2021. Da bi se moglo imati cjeloviti uvid u pozadinu i stvarne motive ovog otkaza, bitno je istaknuti činjenicu da je tužiteljica N. K. majka bivše ravnateljice tuženika D. v. Š. s. S. K. te da je ista prilikom prestanka obavljanja te dužnosti došla u sukob sa sadašnjom ravnateljicom, inače osnivačicom ustanove, nakon čega su počeli problemi i za njenu majku, ovdje tužiteljicu, jer se sadašnja ravnateljica R. R. počela prema tužiteljici ponašati šikanozno, bez ikakvog konkretnog razloga te je nad njom konstantno vršila mobing koji tužiteljica više nije mogla trpjeti. Nadalje, unatoč činjenici da je tužiteljica na neprekidnom bolovanju te da je ista podnijela u zakonom propisanom roku Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, poslodavac je tužiteljicu dana 8. rujna 2021. odjavio sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Zbog svega naprijed izloženog, tužiteljica smatra da je i više nego jasno da pobijana odluka o otkazu Ugovora o radu tužiteljici nije dopuštena jer tužiteljica nije počinila nikakvu povredu iz radnog odnosa, a navodi iz obrazloženja odluke o otkazu niti su istiniti, niti su točni budući da tužiteljica nije stvarala izuzetno lošu i neprijateljsku atmosferu u radnom kolektivu, a nije točno ni to da je odbijala izvršenje pojedinih radnih obveza. Pogotovo je bez ikakvog osnova i neistinita tvrdnja da je tužiteljica dana 1. srpnja 2021. neopravdano izostala sa svoga radnog mjesta, jer je sve doznake za bolovanje dostavila uredno poslodavcu. Dakle, iz svih navedenih činjenica proizlazi da se radi o konstrukciji sadašnje ravnateljice tuženika da se na ovakav nezakonit, šikanozan i nedopušteni način riješi zaposlenika, a sve zbog ranijeg sukoba sa kćerkom tužiteljice, bivšom ravnateljicom tuženika. Slijedom svega izloženog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu od 9. kolovoza 2021., kojom je tuženik D. v. Š. s., OIB: …, P. zastupan po ravnateljici R. R., OIB: … iz P., kao poslodavac, otkazao tužiteljici N. K., OIB: … iz P., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu spremačica / servirka, sklopljenog među strankama dana 31. prosinca 2020. te se poništava Odluka o otkazu Ugovora o radu od 9. kolovoza 2021. slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije niti prestao. Nalaže se tuženiku D. v. Š. s.,OIB: …, P., zastupan po ravnateljici R. R., OIB: … iz P., da tužiteljicu N. K., OIB: … iz P., najkasnije u roku 8 dana po prestanku radne nesposobnosti vrati na poslove koje je obavljala prije donošenja nezakonite i nedopuštene Odluke o otkazu Ugovora o radu, na poslove spremačica / servirka. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve to u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik D. v. Š. s. u odgovoru na tužbu naveo je da je tužba tužiteljice neosnovana u cijelosti. Tuženik ističe da je nesporna činjenica da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika i to od 13. ožujka 2020. godine na određeno, a od 28. svibnja 2020. godine na neodređeno radno vrijeme i to temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 12. siječnja 2020. godine te Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2020. godine. Također je točno da je ista obavljala poslove spremačice. Nadalje, je nesporna činjenica da je dana 9. kolovoza 2021. godine tuženik tužiteljici putem pošte uručio Odluku o otkazu Ugovora o radu, u kojoj je jasno i na nedvosmislen način naveo razloge za takvu svoju odluku kao i detaljno obrazloženje iste. Tuženik, u odnosu na navode tužiteljice kako su tuženikovi navodi iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu neistiniti i netočni, navodi da to nije točno. Sve što je u predmetnom obrazloženju navedeno je činjenično utemeljeno i za sve navedeno tuženik ima i svjedoke koji mogu kao nesporno potvrditi da je tužiteljica kao radnica opetovano kršila svoje radne obveze ponašajući se krajnje neprimjereno i suprotno zakonskim i ugovornim obvezama. Naime, tuženik je taj koji je u potpunosti poštovao sve zakonske i ugovorne obveze prema tužiteljici kao radnici istu je nekoliko puta i usmeno i pisano upozoravao na grubo kršenje obveza iz radnog odnosa te čak i prilikom dva usmena razgovora (naglašava se da su ista bila na inicijativu tužiteljice) saslušao tužiteljicu u pogledu njezina radnog odnosa prilikom kojih je ista pokušala tuženika kao poslodavca ucijeniti oko načina prestanka radnog odnosa. Tuženik nadalje navodi da bez obzira na činjenicu što je dio vremena tužiteljica provela formalno na bolovanju je ista neovisno o tome konstantno maltretirala svojim ponašanjem i radnjama sve djelatnike tuženika (i prilikom dolazaka u prostorije tuženika i putem sms poruka, poziva i mailova), o čemu ranije navedeni svjedoci također mogu posvjedočiti. U odnosu na daljnje navode tužiteljice, kako se radi zapravo o šikaniranju tužiteljice od strane v.d. ravnateljice tuženika, gđe. R. R., a sve zbog navodnog sukoba tužiteljičine kćeri i v.d. ravnateljice, tuženik ističe kako predmetni navodi apsolutno ne odgovaraju istini te predstavljaju iskonstruiranu priču od strane tužiteljice i njezine obitelji, a sve sa ciljem kako bi tužiteljicu prikazali kao nekakvu žrtvu poslodavca, izbjegavajući reći istinu, da je tužiteljica ta koja se nije mogla pomiriti sa prestankom radnog odnosa njezine kćeri (između ostalog koja je sama odlučila da više ne želi biti ravnateljica). Zbog svega prethodno navedenog, tuženik smatra da je njegova Odluka o otkazu Ugovora o radu zakonita i opravdana. Tuženik je u istom podnesku postavio protutužbeni zahtjev navodeći da ukoliko bi sud utvrdio da je predmetna Odluka o otkazu nedopuštena, a imajući u vidu to da zbog sada teško narušenih odnosa između tužiteljice i tuženika nastavak radnog odnosa nije moguć, tuženik temeljem odredbi Zakona o radu predlaže sudski raskid ugovora o radu. Tuženik predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 9. kolovoza 2021. godine nezakonita i nedopuštena te se nalaže tuženiku-protutužitelju D. v. Š. s. (OIB:…), P., da tužiteljici N. K. (OIB:…), P., prizna i uspostavi sva prava iz radnog odnosa koja joj pripadaju za radno mjesto spremačica/servirka, od trenutka nezakonitog otkaza Ugovora o radu do trenutka sudskog raskida Ugovora o radu. Određuje se Ugovora o radu koji su zaključili tužiteljica-protutuženik N. K. (OIB:…), P. i tuženik-protutužitelj D. v. Š. s. (OIB:…), P. dana 31. prosinca 2020. godine, a kao dan sudskog raskida utvrđuje se 5. listopada 2021.godine.

3. U podnesku od 3. prosinca 2021. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženika te je navela da smatra da je tuženik na njezinu štetu počinio povredu Zakona o radu jer navodi iz obrazloženja otkaza niti su istiniti, niti su točni budući da tužiteljica nije stvarala izuzetnu lošu i neprijateljsku atmosferu u radnom kolektivu, a nije točno ni to da je odbijala izvršenje pojedinih radnih obveza, a pogotovo je netočan navod da je neopravdano dana 1. srpnja 2021. izostala sa svog radnog mjesta. Kako je u tužbi navedeno tužiteljica je bila na bolovanju i to u vremenu od 11. veljače 2021. do 22. veljače 2021., zatim od 26. veljače 2021. do 30. travnja 2021. te neprekidno od 1. lipnja 2021. pa nadalje sve do dana kada ju je poslodavac, tuženik odjavio temeljem nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu s danom 8. rujna 2021. Tužiteljica je veći dio godine provela na bolovanju slijedom čega nije niti mogla stvarati lošu i neprijateljsku atmosferu u radnom kolektivu niti je mogla odbijati izvršenje pojedinih radnih obveza što znači da su ti navodi neistiniti. Neistiniti su i navodi da tužiteljica nije dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad kao i da nije obavijestila poslodavca o svom daljnjem statusu. Naprotiv, istina je da je ona uredno i na vrijeme poslodavcu dostavila sve doznake slijedom čega joj je u mjesecu kolovoza 2021. uredno isplaćeno bolovanje za mjesec srpanj 2021.

4. U podnesku koji je predan na glavnoj raspravi održanoj 24. siječnja 2023. tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev tako da on glasi: Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 4. kolovoza 2021. kojom je tuženik D. v. Š. s. kao poslodavac otkazao tužiteljici N. K. ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 12. siječnja 2020. te aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 31. prosinca 2020. na radno mjesto spremačica/servirka te se poništava odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 4. kolovoza 2021. slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije niti prestao. Nalaže se tuženiku D. v. Š. s. vratiti na rad tužiteljicu N. K. tako da joj ponovno povjeri poslove radnog mjesta spremačice/servirke u roku od 8 dana. Nalaže se tuženiku D. v. Š. s. da tužiteljici N. K. s osnova plaće isplati plaću koja joj pripada mjesečno u bruto iznosu od 564,07 eur / 4.250,00 kn počev od 9. kolovoza 2021. pa nadalje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena umjesto dosadašnjih 5%-tnih poena na svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće počev od svakog 15. u mjesecu pa sve do isplate.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 4. kolovoza 2021., zahtjev za zaštitu prava od 20. kolovoza 2021. s povratnicom, podatke o prometu po računu S. d.d., obračunsku listu tuženika od 31. srpnja 2021., liječničku potvrdu od 10. kolovoza 2021. i karton bolovanja ordinacije opće medicine dr. T. B., izvršen je uvid u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda P. od 13. rujna 2021., ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. srpnja 2020., saslušani su svjedoci S. K., V. B., A. K., I. S., V. B. i T. K., a u svrhu dokazivanja saslušani su tužiteljica N. K. i zakonska zastupnica tuženika R. R..

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da tužiteljica N. K. bila zaposlena kod tuženika na radnome mjestu spremačica/servirka prvotno temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, a onda temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

6.1. Nesporno je da je tužiteljici rad kod tuženika prestao odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem od 4. kolovoza 2021.

6.2. Nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u zahtjev za zaštitu prava od 20. kolovoza 2021. da je tužiteljica nakon donošenja odluke o otkazu ugovora zaštitu prava zatražila od samog tuženika, a tuženik o tome nije donio nikakvu odluku.

7. Prema odredbi članka 112. točka 6. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) ugovor o radu prestaje otkazom.

7.1. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

7.2. Prema odredbi članka 119. Zakona o radu prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

7.3. Prema odredbi članka 124. stavak 1. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naložit će vraćanje radnika na posao.

7.4. Prema odredbi članka 125. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. ovog članka podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

8. Između stranaka nije sporno da je R. R. osnivač i vlasnik tuženika. Nadalje je nesporno da je kod tuženika radila i kćerka tužiteljice S. K. prvotno kao odgajateljica, a potom je bila i v.d. ravnateljica do prosinca 2020. kada joj je mandat v.d. ravnatelja prestao s tim da je kod tuženika radila još i mjesec siječanj 2021.

9. Između stranaka nije sporno da je vlasnica vrtića R. R. bila u prijateljskim odnosima kako s kćerkom tužiteljice tako i s tužiteljicom. Tužiteljica je kod tuženika i zasnovala radni odnos na radnome mjestu spremačice/servirke upravo zbog takvog prijateljskog odnosa s vlasnicom tuženika i na sam prijedlog vlasnice tuženika.

10. Nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u potvrdu liječnika opće medicine da je tužiteljica od zasnivanja radnog odnosa, dakle od 13. siječnja 2020. kada je zasnovala radni odnos na određeno vrijeme pa zatim kada je sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 28. svibnja 2020. i aneksa toga ugovora od 31. prosinca 2020. u više navrat bila na bolovanjima koja su trajala kraće, a od 26. veljače 2021. bila je na bolovanju više dana do 30. travnja 2021., a ponovno je na bolovanju od 1. lipnja 2021. s tim da to bolovanje nije zatvoreno, a tužiteljici je ugovor o radu prestao otkazom od 4. kolovoza 2021.

11. Uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 4. kolovoza 2021. utvrđeno je da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.

11.1. Iz obrazloženja navedene odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa na način da je stvarala izuzetno lošu i neprijateljsku atmosferu u radnom kolektivu, odbijala izvršenje pojedinih radnih obveza, u više navrata iznosila prijetnje prema svom nadređenom kao i pokazala izuzetno nepoštovanje prema nadređenom te da se od 1. srpnja 2021. nije pojavila na radnom mjestu niti je dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i nije niti pisanim niti usmenim putem obavijestila poslodavca o razlozima izostanka s posla dužem od 3 dana.

12. Dakle, tužiteljici je otkazan ugovor o radu zbog kako je već navedeno skrivljenog ponašanja tužiteljice.

13. Da bi otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika bio dopušten poslodavac je dužan uputiti prethodno pisano upozorenje radnika zbog neizvršenja ili kršenja obveza iz radnog odnosa uz ukazivanje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza te omogućiti radniku da nakon toga iznese svoju obranu.

14. Na sporne okolnosti sud je kritički analizirao sve izvedene dokaze kako materijalne u koje je sud izvršio uvid, tako i iskaze svjedoka i iskaze stranaka, te iskaza međusobno usporedio, a usporedio i s materijalnim dokazima.

15. Temeljem iskaza kako stranaka tako i temeljem iskaza svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da su se po prestanku rada kćerke tužiteljice S. K. kod tuženika, dakle od veljače 2021. odnosi između tužiteljice i R. R. promijenili i one više nisu bile u prijateljskim odnosima. Isto tako temeljem iskaza R. R. sud je utvrdio da je ona u veljači 2021., iako je osnivač i vlasnica tuženika radila na radnome mjestu odgajatelja.

16. Nadalje, temeljem iskaza kako tužiteljice tako i iskaza zakonske zastupnice tuženika R. R. kao i temeljem iskaza svjedoka V. B. sud je utvrdio da je tuženik u veljači 2021. sazvao sastanak s tužiteljicom u namjeri da se tužiteljici uruči opomena zbog zanemarivanja i neizvršenja radnih zadataka. Taj sastanak je i održan, ali tužiteljici tom prilikom nije uručena opomena nego joj je ta opomena poslana poštom. Nadalje, temeljem iskaza kako stranaka tako i svjedoka V. B. sud je utvrdio da je u istom mjesecu, u veljači 2021. na prijedlog tužiteljice ponovno sazvan sastanak koji je i održan te da su tužiteljica i vlasnica tuženika dogovarale ili sporazumni raskid ugovora ili ostanak tužiteljice na radnome mjestu, ali do dogovora nije došlo.

17. Dakle, temeljem iskaza kako stranaka tako i svjedoka V. B. sud je utvrdio da tuženik prilikom otkazivanja tužiteljici ugovora o radu zbog njenog skrivljenog ponašanja nije postupao sukladno članku 119. Zakona o radu i nije prethodno pisano upozorio radnika zbog neizvršenja ili kršenja obveza iz radnog odnosa uz ukazivanje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza i nije omogućio tužiteljici da nakon toga iznese svoju obranu.

18. Nije sporno da je tužiteljici poslana poštom opomena, ali sud nema saznanja o sadržaju te opomene, pa sud nalazi da tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa odnosno neizvršenje obveza iz radnoga odnosa. Nadalje, nesporno je da tuženik nije omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu u odnosu na upozorenja tuženika da bi ista kršila obveze iz radnoga odnosa ili da radne obveze nije izvršavala.

19. Sud ne nalazi da bi sastanak kojeg je predložila tužiteljica u veljači 2021. predstavljao postupanje tuženika kojim omogućava tužiteljici da iznosi svoju obranu u odnosu na navode tuženika da bi ista kršila obveze iz radnog odnosa.

20. Dakle, tuženik ne pruža nikakve dokaze da je tužiteljici prethodno dao pisano upozorenje za neizvršenje ili kršenje njenih obveza iz radnog odnosa, a nema niti dokaza da je tužiteljici omogućio da se na razloge zbog kojih postoji mogućnost otkazivanja ugovora o radu očituje i iznese svoju obranu.

21. Analizirajući odluku o otkazu tužiteljici ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja sud nalazi da izreka te odluke ne sadrži postupanja radnika zbog kojeg postupanja je otkazan ugovor nego obrazloženje te odluke sadrži razloge zbog kojeg je tužiteljici otkazan ugovor o radu. Iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora sud nalazi da su razlozi zbog kojih je tužiteljici otkazan ugovor o radu njenim skrivljenim ponašanjem navedeni paušalno, nepotpuno i vrlo općenito i radi se o pukom navođenju kršenja obveza iz rada bez navođenja konkretnih događaja i bez detaljnih opisa ponašanja koja predstavljaju povredu radnih obveza, dana i sata kada je tužiteljica prema navodima tuženika kršila ugovornu radnu obvezu.

22. Nadalje, iz odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika proizlazi da je tužiteljici ugovor o radu otkazan i iz razloga što se nije pojavila na radnome mjestu od 1. srpnja 2021. niti je dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

23. U odnosu na taj razlog za otkaz tužiteljici ugovora o radu sud je nesporno utvrdio da tužiteljica obzirom da je bila na bolovanju nije na tu okolnost bila pisano upozorena, a niti je tužiteljici tuženik omogućio da u odnosu na neopravdan ili opravdan izostanak s posla iznese svoju obranu. Osim toga, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica opravdano izostala budući je ona bila na bolovanju, a nesporno je da joj je za taj period isplaćena naknada plaće.

24. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaze saslušanjem svjedoka, A. K., V. B. i T. K., odgajateljice u D. v. Š. s..

25. Ti svjedoci u svojim iskazima nisu potvrdili da bi tužiteljica stvarala lošu i neprijateljsku atmosferu u kolektivu kako je navedeno u odluci o otkazu ugovora o radu, već su potvrdili nespornu činjenicu da su se odnosi između tužiteljice i R. R. promijenili.

26. Temeljem iskaza zakonske zastupnice tuženika sud je utvrdio da zakonska zastupnica tuženika R. R. u veljači 2021. nije bila ravnateljica tuženika nego je obavljala poslove odgajatelja te nema dokaza da bi na tome radnome mjestu ona bila tužiteljici neposredno nadređena.

27. No, kako u odluci o otkazu tužiteljici ugovora o radu nisu detaljno, potpuno i precizno opisana ponašanja tužiteljice koja predstavljaju kršenje odnosno neizvršavanje obveza iz rada, iako su navedeni svjedoci u svojim iskazima naveli da tužiteljica nije obavljala poslove podizanja i spuštanja dječjih kreveta u većoj dobnoj skupini i da kako to tvrdi zakonska zastupnica tuženika nije brisala prašinu i da je prijetila nadređenome to sud navode svjedoka i zakonske zastupnice tuženika nije mogao prihvatiti budući da nije u odluci o otkazu opisano u kojem vremenskom periodu rada tužiteljice kod tuženika ona te radne zadatke nije izvršavala i tko je osoba koja je tužiteljici bila neposredno nadređena i prema kojoj je tužiteljica iznosila prijetnje i pokazivala nepoštovanje.

28. Budući da je sud utvrdio da tuženik prilikom otkazivanja tužiteljici ugovora o radu nije postupio sukladno odredbi članka 119. Zakona o radu to sud nalazi da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem koju je tuženik donio 4. kolovoza 2021. pa je sud taj dio tužbenog zahtjeva tužbe tužiteljice prihvatio.

28.1. Budući da tuženik nije osporio da je tužiteljica prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu primala plaću u bruto iznosu koji je naveden u postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice to je sud i taj dio tužbenog zahtjeva tužbe tužiteljice prihvatio, a prihvatio je i tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad i povjeriti joj poslove radnoga mjesta spremačice/servirke, a sukladno članku 124. stavak 1. Zakona o radu.

29. Tuženik je postavio protutužbeni zahtjev kojim predlaže da se utvrdi nezakonit otkaz tužiteljice ugovora o radu te da se odredi sudski raskid ugovora o radu.

30. Dakle, prema odredbi članka 125. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. ovog članka podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

31. Sud nalazi da protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

32. Nesporno je sud utvrdio da su tužiteljica i R. R., vlasnica i osnivač tuženika bile prijateljice i da je prijateljski odnos tužiteljice i R. R. prestao.

33. Tužiteljica i tuženik D. v. Š. s. sklopili su ugovor o radu, a kako je već naprijed navedeno prvotno ugovor o radu na određeno vrijeme, a zatim ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

34. Sud nalazi da se svaka ugovorna strana tog ugovora mora pridržavati prava i obveza nastalih iz toga pravnog posla, a okolnost da je privatni i prijateljski odnos tužiteljice i R. R. prestao nije takva okolnost zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

35. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22). Sud je kao osnovan priznao trošak tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 199,08 eur, za pristup na pripremno ročište održano 13. prosinca 2021. u iznosu od 199,08 eur, za pristup na glavnu raspravu održanu 8. veljače 2022. u iznosu od 199,08 eur, za pristup na glavnu raspravu održanu 19. svibnja 2022. u iznosu od 199,08 eur, za pristup na ročište radi objave presude u iznosu od 66,36 eur, za pristup na glavnu raspravu održanu 24. siječnja 2023. u iznosu od 99,54 eur budući je glavna rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 28. veljače 2023. u iznosu od 99,54 eur budući je rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 24. ožujka 2023. u iznosu od 99,54 eur budući je glavna rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 27. travnja 2023. u iznosu od 199,08 eur i za pristup na glavnu raspravu održanu 4. svibnja 2023. u iznosu od 199,08 eura. Sud je kao osnovan priznao trošak tužiteljice za sastav žalbe na presudu u iznosu od 248,86 eur. Dakle, sud je kao osnovan priznao ukupan trošak zastupanja tužiteljice u iznosu od 1.808,32 eur i PDV na taj iznos od 452,08 eur što iznosi ukupno 2.260,40 eur / 17.030,99 kn. Sud je tužiteljicu s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka kao s neosnovanim odbio.

37. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 26. svibnja 2023.

S u d a c

Ilka Leko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnica S. P., P.

2. O. M. G.-B., P.