Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-105/2023-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.R., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-1120/2022-4 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. A.R. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-1120/2022-4 od 3. veljače 2023., opt. A.R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11, pa je na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 opt. A.R. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a daljnjom primjenom čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko imenovani optuženik u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini koje novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. L.B. je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. A.R. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kuna, od čega iznos od 264,45 eura/2.000,00 kuna otpada na vještačenje, a iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 467. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu državnog odvjetnika i preinači pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji na način da opt. A.R. izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i opt. A.R., putem branitelja P.T., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženika, preinači pobijanu presudu i imenovanog optuženika oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. A.R., putem svoga branitelja P.T., s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalbe državnog odvjetnika i opt. A.R. nisu osnovane.

U odnosu na žalbu opt. A.R. osim zbog odluke o uvjetnoj osudi

6. Pobijajući ožalbenu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju ne precizira opt. A.R. upire kako je prvostupanjski sud utvrdio da su navodi ošt. L.B. u skladu s pisanim nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka, koji je zaključak pogrešan s obzirom iz navedenog vještačenja proizlazi da bi ozljeda ošt. mogla nastati i na način kako to tvrde svjedoci M.K. i P.V. koji su iskazali kako ni u jednom trenutku nije došlo do napada optuženika na oštećenika, da je bilo verbalne prepirke, a da je optuženik u jednom trenutku pomislivši da će ga L.B. udariti, podigao ruku u cilju zaštite svog fizičkog integriteta, odnosno glave, a tada da mu se oštećenik "nasadio" na lakat.

6.1. Takvim žalbenim navodima optuženik u biti osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu ukazujući da je donio pogrešan zaključak kada je ocijenio iskaz oštećenika L.B. istinitim s obzirom korespondira s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka dr. A.A., a takve žalbene navode sud će razmatrati u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponavlja kako svjedoci M.K. i P.V. nisu potvrdili iskaz oštećenika L.B. da je došlo do napada optuženika na oštećenika i da se događaj zbio na način kako je to opisao oštećenik, da sud nije cijenio činjenicu kako je L.B. tek 1. ožujka 2018., dva dana nakon događaja zatražio medicinsku pomoć, a da je općepoznata okolnost kako prijelom nosa s pomakom izaziva jake fizičke bolove, te da, napokon, sudskomedicinski vještak ne isključuje nastanak ozljede "navodno oštećenog" na način kako to opisuju svjedoci, kao i on u svojoj obrani, pa da je dvojben zaključak suda kako je on (optuženik) glavom udario oštećenika s obzirom je ozljeda, ako je uopće tada nastala, nastala uslijed toga što je podizao ruke da se zaštiti smatrajući u konačnici kako je na nedvojben način trebalo utvrditi način nastanka ozljede, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno i zbog čega ga je sud, primjenom načela in dubio pro reo, trebao osloboditi optužbe.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je, nakon što je izveo sve dokaze, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u međusobnoj vezi, dajući ujedno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno zaključio da je opt. A.R. počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu L.B. Naime, s pravom je iskaz ošt. L.B. ocijenio kao istinit i vjerodostojan kada je iskazao kako se slučajno sreo ispred kladionice s optuženikom, a isti mu je dugovao određeni iznos novca, koji mu nije vratio zbog čega su se raspravljali, da mu je optuženik već prethodno slao prijeteće poruke koje nije ozbiljno shvaćao, a da ga je onda, bez ikakvog razloga, udario glavom u predjelu nosa uslijed čega mu je nos prokrvario, da ga je onda još jednom udario u predjelu obraza nakon čega su se hrvali, da je sve trajalo oko pola minute, a nakon što je netko od nazočnih počeo vikati, da su se razdvojili, da policiju nije zvao, a da je oštećenik zatražio liječničku pomoć. Takav iskaz oštećenika proizlazi iz medicinske dokumentacije - specijalističkog i radiološkog nalaza (str. 3-5 spisa), kartona pacijenta (str. 44-45 spisa), otpusnog pisma i povijesti bolesti KBC S.M., Klinike za ORL i kirurgiju glave i vrata, Ordinacije za kirurgiju glave i vrata (str. 69-71 spisa) iz koje je dokumentacije vidljivo da se oštećenik javio na Hitni kirurški prijem KBC S. 28. veljače 2018. zbog ozljede kada mu je konstatiran infraorbitralni podljev desno, manja otvorena rana na području nosa uz okolni podljev i deformitet nakon čega mu je napravljen RTG te propisana terapija u vidu analgetika i mirovanja, dok iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja po sudskomedicinskom vještaku dr. mr. sc. A.A. proizlazi da je, imajući u vidu medicinsku dokumentaciju na ime oštećenika, isti kritične zgode zadobio krvne podljeve nosa i ispod desnog oka ranu razderotinu nosa i prijelom nosnih kostiju s pomakom koje ozljede čine jednu cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu nastalu jednim udarcem tupotvrdim sredstvom (stisnuta šaka) ili udarcem glavom u nos od strane druge osobe silom jakog intenziteta, a da takve ozljede ne nastaju udarcem u podmetnutu podlakticu i lakat osobe koja se brani, jer su pokretljivi u prostoru i radi se o svježoj ozljedi.

7.2. Prihvaćajući kao objektivan, nepristran i stručan navedeni nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka koji korespondira sa iskazom oštećenika, osnovano je prvostupanjski sud obranu opt. A.R. ocijenio neistinitom u kojoj je poricao da je kritične zgode udario oštećenika, već da je oštećenik krenuo njega udarati, a da bi se on branio na način da je podigao ruke ispred sebe, da je L.B. svojom glavom udario u njegov lakat te da tada nije zadobio bilo kakvu ozljedu već da se sigurno radi o nekoj staroj ozljedi. Ujedno, da takva obrana optuženika nije istinita proizlazi i iz dopune nalaza i mišljenja istog vještaka koji je nakon pribave zdravstvenog kartona L.B. koji je otvoren u ordinaciji obiteljske medicine dr. K.F.Š. 1971. godine utvrdio da u kartonu pacijenta ne postoje ozljede nosa od ranije. Napokon, neosnovan je i žalbeni prigovor kako se oštećenik javio kod obiteljskog liječnika tek 1. ožujka 2018., a da se predmetni događaj zbio 27. veljače 2018. implicirajući tako da zbog bolova ne bi mogao izdržati dva dana bez liječničke pomoći, kada iz specijalističkog nalaza KBC S., Klinike za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata proizlazi da se u navedeni KBC oštećenik javio već slijedećeg dana od zadobivene ozljede, tj. 28. veljače 2018., a da je u konačnici zbog zadobivenih ozljeda operiran u KBC S.M. 7. prosinca 2018.

7.3. Zbog prethodno navedenog, sud osnovano nije prihvatio iskaze svjedoka M.K. i P.V. koji su svojim iskazima nedvojbeno željeli pogodovati optuženiku, potvrđujući da je oštećenik zadobio ozljedu na način kako je to u svojoj obrani naveo optuženik (svjedok M.K. iskazao je kako nije gledao cijeli događaj niti direktne udarce ali da je vidio krv na nosu oštećenika, a da se optuženik u jednom momentu pokušao izmaknuti te je podigao i ruke ispred sebe na način da je svoj lakat imao ispred lica, pa je moguće da je na taj način došlo do ozljede oštećenika, a svjedok P.V. je također iskazao da je bilo naguravanja kada je oštećenik L.B. krenuo prema optuženiku, a da se isti izmicao podižući lakat u visini glave i da je na taj način došlo do ozljede oštećenika koji se "nasadio" na njegov lakat).

7.4. Slijedom prethodno navedenoga, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, prihvaćajući prvenstveno iskaz ošt. L.B., nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka kao i sadržaj materijalne (medicinske) dokumentacije, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Opt. A.R. žali se i zbog povrede kaznenog zakona, smatrajući da je ista povreda rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa takvim navodima zapravo ukazuje na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. To zbog toga što opt. A.R. smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, pa onda na takvo (drugačije) činjenično stanje primijeniti kazneni zakon. Međutim, kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono na koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i opt. A.R. zbog odluke o uvjetnoj osudi

9. U žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne, a podcijenio otegotne okolnosti posebice imajući u vidu da je optuženik višestruko prekršajno osuđivan, između ostaloga i zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira što upućuje na sklonost nasilju, dok optuženik osim što uvodno ističe ovaj žalbeni osnov, u nastavku žalbe ga ne obrazlaže.

9.1. Razmatajući žalbene navode državnog odvjetnika, ali i uopćeni žalbeni navod optuženika da mu je sud prestrogo odmjerio kaznenopravnu sankciju, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, takvi navodi žalitelja (državnog odvjetnika i optuženika) nisu osnovani jer je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio olakotne okolnosti (dosadašnju neosuđivanost optuženika, da je u vrijeme događaja imao nepunih 24 godine), pri čemu otegotnih okolnosti na njegovoj strani sud nije našao. U vezi s potonjim nejasan je žalbeni navod državnog odvjetnika kako je sud podcijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani kada ih sud uopće nije utvrdio. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje žaliteljima radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pri tome, prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđene olakotne okolnosti te je polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno opt. A.R. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu primjenom čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te njegove resocijalizacije.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i opt. A.R. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 26. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač