Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek, Europska avenija 7

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3

Poslovni broj: 62 Pr-4/2020-65

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz B., zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetnici iz V., protiv tuženika L. turbinske komponente B. d.o.o., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika L. K., na ročištu za donošenje i objavu presude održanom 26. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 19.11.2019.g.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja M. D., OIB: …, , B. nije prestao donošenjem nezakonite odluke o otkazu te se nalaže tuženiku L. turbinske komponente B. d.o.o. OIB …, B. da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto i poslove radnog mjesta kontrolora na CNC uređaju za mjerenje koordinata, odnosno kontrolora na CNC uređaju za mjerenje koorddinata IV ili druge odgovarajuće poslove s pravima i obvezama sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2011., 01.02.2012. i pripadajućem Aneksu ugovora o radu od 30.10.18.g. do dana donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu te da mu za razdoblje od nezakonitog otkaza pa do dana donošenja presude koji dan se smatra danom sudskog raskida ugovora o radu, u roku od 15 dana isplati izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 18.762,28 EUR[1] / 141.364,52 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od 15-og u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 609,40 eur/4.591,54 kn/ počev od 15.12. 2019.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.01. 2020.g. - na iznos od 777,46 eur/5.857,76 kn/ počev od 15.02. 2020.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.03. 2020.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.04. 2020.g. - na iznos od 962,20eur/7.249,70 kn/ počev od 15.05. 2020.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.06. 2020.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.07. 2020.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.08. 2020.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.09. 2020.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70 kn/ počev od 15.10. 2020.g. - na iznos od 962,20 eur/7.249,70kn/ počev od 15.11. 2020.g. - na iznos od 273,37 eur/2.059,68 kn/ počev od 15.12. 2020.g. - na iznos od 369,81 eur/2.786,37 kn/ počev od 15.01. 2021.g. - na iznos od 342,47 eur/2.580,34 kn/ počev od 15.02. 2021.g. - na iznos od 339,73 eur/2.559,72 kn/ počev od 15.03. 2021.g. - na iznos od 246,71 eur/1.858,87 kn/ počev od 15.04. 2021.g. - na iznos od 351,43 eur/ 2.647,85kn/ počev od 15.05. 2021.g. - na iznos od 439,02 eur/3.307,79 kn/ počev od 15.06. 2021.g. - na iznos od 221,33 eur/1.667,60 kn/ počev od 15.07. 2021.g. - na iznos od 251,57 eur/1.895,44 kn/ počev od 15.08. 2021.g. - na iznos od 291,43 eur/2.195,78 kn/ počev od 15.09. 2021.g. - na iznos od 211,21 eur/1.591,36 kn/ počev od 15.10. 2021.g. - na iznos od 383,97 eur/2.892,99 kn/ počev od 15.11. 2021.g. - na iznos od 241,12 eur/ 1.816,73kn/ počev od 15.12. 2021.g. - na iznos od 366,55 eur/2.761,80 kn/ počev od 15.01. 2022.g. - na iznos od 618,39 eur/4.659,25 kn/ počev od 15.02. 2022.g. - na iznos od 308,48 eur/2.324,25 kn/ počev od 15.03. 2022.g. - na iznos od 216,39 eur/1.629,77 kn/ počev od 15.04. 2022.g. - na iznos od 145,14 eur/1.093,53 kn/ počev od 15.05. 2022.g. - na iznos od 420,68 eur/3.169,59 kn/ počev od 15.06. 2022.g. - na iznos od 219,26 eur/1.652,04 kn/ počev od 15.07. 2022.g. - na iznos od 266,87 eur/2.010,73 kn/ počev od 15.08. 2022.g. - na iznos od 70,11 eur/528,23 kn/ počev od 15.09. 2022.g. - na iznos od 173,41 eur/1.306,52 kn/ počev od 15.10. 2022.g. - na iznos od 221,94 eur/1.672,17 kn/ počev od 15.11. 2022.g. - na iznos od 359,50 eur/2.708,66 kn/ počev od 15.12. 2022.g. - na iznos od 227,20 eur/1.711,84 kn/ počev od 15.01. 2023.g. - na iznos od 176,43 eur/1.329,32 kn/ počev od 15.02. 2023.g.

III. Budući da tužitelju nastavak radnog odnosa kod tuženika nije prihvatljiv s danom donošenja prvostupanjske odluke u ovom predmetu raskida se Ugovor o radu sklopljen između parničnih stranaka dana 01.01. 2011.g. te se tužitelju dosuđuje šteta u visini od 8 (osam) bruto plaća, a tuženiku nalaže da mu u roku od 8 dana na ime naknade štete isplati iznos od 7.697,60 eur[2] /57.997,60 kn bruto/ zajedno sa pripadajućom zakonskom kamato koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.118,09 EUR² / 46.096,75 kn u roku od 15 dana, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu.

1.1. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je kod tuženika bio zaposlen temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2011. na radnom mjestu kontrolora na CNC uređaju za mjerenje koordinata, te da mu je tuženik otkazao Odlukom od 19. studenog 2019. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Kao razlog za otkaz navodi se grubo kršenje radnih obveza na način što se tužitelj 15. studenog 2019. samovoljno udaljio sa svog radnog mjesta radi konzumacije alkohola te je nakon povratka istog na svoje radno mjesto provedeno alkotestrianje, kojom prilikom je utvrđena alkoholiziranost tužitelja i isti je udaljen sa svog radnog mjesta. Protiv odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je 3. prosinca 2019. podnio zahtjev za zaštitu prava navodeći da nije napustio radno mjesto radi konzumacije alkohola, nego radi odlaska na stanku u trajanju od 30 minuta radi obroka.

1.2. Tuženik je obavijestio Radničko vijeće o donošenju odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika te je radničko vijeće odgovorilo 25. studenog 2019. protivljenjem toj odluci, jer je u zapisniku o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu radnika od 15. studenog 2019. upisano da je izvršena provjera alkohola u izdahu, uređajem Drager Alcotest 3000, koji je posljednji put kalibriran u svibnju 2018. Naime, Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ovjerenim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i načinu njihove primjene i o umjernim razdobljima za etalone koji se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila (NN 66/18), ovjerno razdoblje za redovno ovjeravanje zakonitih mjerila za etinometle (uređaje za mjerenje udjela etilnog alkohola u izdahu ispitanika) je jedna godina. Radničko vijeće je u svom odgovoru utvrdilo da je poslodavac koristio neispravna sredstva na tužitelju i na osnovu tako nepouzdanog rezultata mu odlučio dati otkaz. Radničko vijeće je napomenulo da je tužitelj otac dvoje mlt. djece od 5 godina i 6 mjeseci te da mu je supruga nezaposlena i da o njegovom zaposlenju ovisi egzistencija obitelji.

1.3. Odmah po obavijesti poslodavca, Radničko vijeće je kontaktiralo proizvođača / distributera ovog alkometra elektronskom poštom u studenome 2019., na što gospođa S. Č. iz odjela logistike tvrtke D. 05.12.2019. odgovara kako je alkotest tima 3000 moguće samo ispitati i izvršiti kalibraciju, ali ne i ovjeriti (zakonski važeće). Ponovno se Radničko vijeće 13.12.2019. pisanim putem obratilo tvrtci D. o uređaju Alcotest 3000, da li se može koristiti u službene svrhe i da li je po zakonu valjan bez markice, na što je voditelj odjela servisa tvrtke D. Croatia d.o.o. inženjer O. J. odgovorio da za uređaj Alcotest 3000 nije izdana službena oznaka tipa, što znači da uređaj nije ovjeren i kao takav nema službenu dozvolu Državnog zavoda za mjeriteljstvo kao uređaj kojim je dozvoljeno mjeriti udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika.

1.4. Povodom zahtjeva tužitelja za zaštitu prava tuženik je odgovorio dopisom od 12. prosinca 2019., kojim je odbio zahtjev za zaštitu prava, a u kojem ponavlja da se tužitelj samovoljno udaljio s radnog mjesta radi konzumacije alkohola.

1.5. Tužitelj smatra da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 19. studenog 2019. potupravna, jer se temelji na zapisniku o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu radnika u kojem je nedozvoljenim alkometrom, koji uz to ne zadovoljava mjeriteljske zahtjeve određene Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o ovjerenim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i načinu njihove primjene i o umjerenim razdobljima za etalone koji se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila (NN 66/2018), izmjerena vrijednost alkohola u dahu 0,19 g/kg. Alkoholiziranost radnika treba utvrditi na objektivan način putem odgovarajućih pogodnih sredstava. Tek u situacijama kada poslodavac nema takvih odgovarajućih sredstava za utvrđivanje alkoholiziranosti (što u ovom slučaju nije imao), ona se može utvrditi na drugi način, ali samo ako ta činjenica nije bila sporna, ako iz ponašanja tužitelja slijedi da priznaje konzumaciju alkohola, što ovdje nije slučaj, niti je tuženik bilo kojim drugim prihvatljivim načinom utvrdio alkoholiziranost kod tužitelja. Tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda RH broj Revr-759/02 od 18.03.2002.

1.6. Tužitelj ističe da nije točna tvrdnja tuženika da je napustio radno mjesto radi konzumacije alkohola, već je tužitelj napustio svoje radno mjesto radi obroka. Kad se tužitelj vratio na svoje radno mjesto, zajedno s radnikom D. Z., pozvan je u sobu poslovođe I. D. u koju je naknadno došao stručnjak zaštite na radu A. Č., koji mu je ponudio alkometar. Nakon puhanja u alkometar, isti je pokazao izmjerenu vrijednost alkohola u dahu od 0,19 g/kg te je napravljen zapisnik o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu radnika koji je ovlašteni radnik poslodavca A. Č. ispunio sam, a poslovođa I. D. je tužitelja poslao kući, o čemu je sastavljena odluka o udaljavanju radnika s mjesta rada nakon utvrđivanja alkoholiziranosti. Nitko od prisutnih nije tužitelja pitao da li je konzumirao alkohol niti je tužitelj to izjavio.

1.7. Postupak tužitelja ne predstavlja tešku povredu radnih dužnosti pa nije opravdani razlog za redovan otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Tuženik nije utvrdio alkoholiziranost kod tužitelja prikladnim uređajem niti drugim objektivnim sredstvima i na objektivan način, niti je tužitelj predstavljao rizik ili opasnost za sebe i druge. Pri tom se tužitelj poziva na odluku VSRH broj Revr-267/07 od 28. prosinca 2005.

1.8. Tužitelj dalje navodi da je nesporno da je tuženik u trenutku donošenja odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja imao saznanja o neispravnim i neovjerenim uređajima za utvrđivanje je li tužitelj bio pod utjecajem alkohola, jer su ovlaštenici tuženika u zapisniku o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu radnika naveli da je D. posljednji put kalibriran prije godinu i pol dana, o čemu postoji i servisni izvještaj tvrtke D.. od 28. 05. 2018., servisni nalog HR00151013, za uređaj serijskog broja ARKJ-0035.

1.9. Prema odredbama Zakona o zaštiti na radu tuženik je bio obvezan pisano utvrditi postupak provjere je li radnik pod utjecajem alkohola i učinkovito provoditi testiranje, ali radi nekalibriranih i neovjerenih uređaja, tuženik je okrivio tužitelja za alkoholiziranost na radnom mjestu i time donio protupravnu odluku o otkazu ugovora o radu te time tužitelju pričinio štetu. Nadalje, postupak tuženika je protupravan i s toga što prije otkazivanja ugovora o radu nije omogućio tužitelju iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. Zakona o radu u situaciji kad ga tereti za alkoholiziranost na radnom mjestu, a alkoholiziranost nije utvrđena objektivnim sredstvima i na objektivan način u smislu čl. 59. st. 1 Zakona o zaštiti na radu.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao pravno i činjenično neosnovanom. U izreci odluke o otkazu tuženik je koncipirao odluku o redovitom otkazu sukladno čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZOR), dok se iz obrazloženja odluke može zamijetiti da tuženik kvalificira povrede radnih obveza kao osobito teške sukladno čl. 116. st. 1. ZOR-a (izvanredni otkaz). Dakle, tuženik je kao poslodavac donio odluku o otkazu povoljniju za tužitelja kao radnika, s obzirom da su pravne posljedice koje prate redoviti otkaz povoljnije za radnika nego pravne posljedice koje prate izvanredni otkaz. U čl. 63. al. 4. Pravilnika o radu (dalje u tekstu: Pravilnik), kao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu utvrđen je dolazak na rad u alkoholiziranom stanju i uporaba alkohola za vrijeme rade.

2.1. Tuženik ističe da je tužitelj tijekom radnog odnosa kršio više obveza iz radnog odnosa i to neopravdani izostanak s rada i alkoholiziranost na radnom mjestu.

2.2. Kod tuženika je utvrđen raspored stanke sukladno čl. 29. Kolektivnog ugovora za radnika td. L. B.. s izmjenama i dopunama od 15.03.2019. (dalje u tekstu: KU), i to na način da su utvrđene dvije stanke: prva od 16:00 do 16:07 sati, a druga stanka u 18:00 do 18:30 sati. Tužitelj je samovoljno napustio radno mjesto izvan vremena predviđenih za stanke, a iz njegovog zahtjeva za zaštitu prava tužitelj priznaje da je napustio radno mjesto prije početka stanke.

2.3. Tuženik smatra da je tužitelj napustio radno mjesto radi konzumacije alkohola izvan vremena predviđenog za stanku, a što je utvrđeno izjavama o zatečenom stanju sastavljenim od strane radnika I. S. i I. D. od 18.11.2019. iz kojih proizlazi da je radnik A. Š. izjavio da je bio s tužiteljem u kritično vrijeme "u kafiću na cugi". Samovoljno napuštanje radnog mjesta radi konzumacije alkohola u obližnjem kafiću ima se smatrati kršenjem obveza iz radnog odnosa, a što je opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu. Vezano za tužiteljeve navode da taj dan nije bilo posla, tuženik isto osporava, jer je toga dana (15.11.2019.) u proizvodni pogon ušlo 20 različitih tipova lopatica (829 komada) koje je bilo potrebno mjerno kontrolirati, zatim mjerno kontrolirati nakon obrade te završno mjerno kontrolirati, a toga dana nije bilo nikakvog zastoja proizvodnje.

2.4. Tuženik nadalje smatra da je tužitelj priznao da je konzumirao alkohol za vrijeme trajanja radnog vremena, obzirom da je tužitelj u zapisniku o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu radnika od 15.11.2019. (kojeg je vlastoručno potpisao) jasno izjavio da je konzumirao alkohol (zaokružio opciju "konzumirao"). Prema čl. 59. Zakona o zaštiti na radu (dalje u tekstu: ZZR) provjera je li radnik pod utjecajem alkohola obavlja se alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom. Kod tuženika se postupak provjere alkohola obavlja alkotestom marke Drager 3000. Za ovaj alkotest marke Drager 3000 nije relevantan Pravilnik o ovjerenim razdobljima…. (NN 66/18) na koji se tužitelj poziva, s obzirom da se ovaj alkotest isključivo kalibrira (servisira). Sama činjenica što predmetni alkotest nije kalibriran unazad godinu dana ne čini rezultate mjerenja pogrešnim obzirom da je isti kalibriran u svibnju 2018. Nakon izvršenog utvrđivanja koncentracije alkohola kod tužitelja tuženik je dostavio alkotest ovlaštenom proizvođaču, koji je pri ulaznom ispitivanju utvrdio da je predmetni alkotest prikazivao nižu koncentraciju alkohola od izmjerene te da će nakon kalibracije alkotest prikazivati znatno veću koncentraciju pa tuženik zaključuje da je tužitelj bio alkoholiziran u većoj mjeri nego li je to utvrđeno alkotestom. Iz izjave o zatečenom stanju od 15.11.2019. koju je sastavio radnik I. D. proizlazi da se u prostoriji u kojoj je boravio tužitelj osjetio jaki miris alkohola.

2.5. U odnosu na postupak prije otkazivanja ugovora o radu tuženik navodi da je neosnovan prigovor tužitelja da mu tuženik nije omogućio iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. ZOR-a. Iz zapisnika o obavještavanju djelatnika od 20.11.2019. jasno proizlazi da je poslodavac zatražio od radnika da li ima nešto reći u vlastitu obranu. Obrana radnika se sastojala u tome da je relativizirao predmetno kršenje radnih obveza opravdavajući to činjenicom da su se kod poslodavca i ranije događale gore stvari. Tuženik smatra da čak ukoliko određeni radnici nisu sankcionirani zbog tzv. "gorih stvar", to ne znači da tužitelj ne može obiti otkaz (tako i VSRH u Revr-416/09). Ponašanje tužitelja je bilo suprotno od čl. 78. st. 6. t. 5. Kolektivnog ugovora, jer nije primjenjivao onu dužnu pažnju kakva se od njega zahtijevala. Sukladno čl. 68. st. 3. KU-a propisano je da radnik ne smije biti pod utjecajem alkohola za vrijeme rada.

2.6. Kako je tužitelj svojim ponašanjem prekršio izravne odredbe KU-a, isto predstavlja opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu. Nadalje, tužitelj je osoba određena za pružanje prve pomoći, što znači da njegova pažnja mora biti u svakom trenutku na većem nivou pozornosti nego pažnja drugih radnika. Samovoljnim odlaskom sa svog radnog mjesta radi konzumiranja alkohola i potom dolazak na posao u alkoholiziranom stanju , tužitelj je doveo u rizik ne samo poslodavca čiji proces rada se remeti, nego i sve druge radnike kojima je mogla biti potrebna prva pomoć. Tuženik smatra da sveukupno ponašanje tužitelja, zatim kršenje obveza iz radnog odnosa, održava negativan primjer prema drugim radnicima te štetno utječe na poslovanje tuženika pa se otkaz ugovora o radu ima smatrati na zakonu osnovanim.

2.7. Sudska praksa na koju se poziva tužitelj nije relevantna na ovu praznu stvar s obzirom da je tužitelj priznao da je alkoholiziran, kao i zbog činjenice da mu je tuženik omogućio iznošenje obrane.

2.8. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i da obveže tužitelja da plati tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 29. ožujka 2023. (list 337-339 spisa), tako da isti glasi kao u izreci ove presude.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja i svjedoke: I.B., V.M., I.D., Z.P., A.Š., I.S., M.K., S.P., D.Z. i A.Č. te financijsko knjigovodstvenog vještaka D. V., dipl.oec. Pročitan je ugovor o radu koji je zaključen između stranaka 1. siječnja 2011. na listu 5-6, Aneks ugovora o radu od 30. listopada 2018. na listu 7, zapisnik o utvrđivanja prisutnosti alkohola u organizmu radnika na listu 8, odluka o udaljavanju radnika s mjesta rada nakon utvrđivanja alkoholiziranosti na listu 9, odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika na listu 10, zahtjev za zaštitu prava, obavijest tuženika radničkom vijeću na listu 12, protivljenje radničkog vijeća tuženika odluci o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika na listu 13-14, vrši se uvid u priloge tužbe na listu 15-27 spisa. Pročitan je odgovor na tužbu tuženika na listu 29-33 spisa te prilozi tuženika na listu 35-116 spisa, presuda Općinskog suda u Osijeku od 12. studenog 2021. broj Pr-4/2020 na listu 138-150 spisa. Pročitan je podnesak tuženika od 16. ožujka 2022. na listu 161 i izvršen uvid u priloge tog podneska na listu 162-177 spisa, pročitana je potvrda HZMO na listu 178-179 spisa, podnesak tužitelja od 4. travnja 2022. na listu 181- 183, upozorenje na povrede iz radnog odnosa na listu 185-186 te se Aneksi ugovoru o radu na određeno vrijeme na listu 187-192, ugovor o radu na određeno vrijeme na listu 193-195, izvršen je uvid u podatke o plaći tužitelja na listu 196-204 spisa, podnesak tuženika od 19. travnja 2022. na listu 212 te podnesak tužitelja od 2. svibnja 2022. na listu 213-215 spisa. Pročitan je podnesak tuženika od 2.11.2022. na listu 245, podnesak tužitelja od 1. prosinca 2022. na listu 256 i izvršen uvid u priloge tog podneska na listu 257-268 spisa. Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po D. d.o.o., vještak D.V. te je pročitan nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka na listu 318-330 spisa. Pročitan je podnesak tuženika od 22. veljače 2023. na listu 336, podnesak tužitelja od 9. ožujka 2023. na listu 337-339, očitovanje vještaka na podnesak tuženika na listu 340, podnesak tuženika od 24. ožujka 2023. na listu 341-342. Izvršen je uvid u priloge tuženika na listu 343-346 spisa, podnesak tužitelja od 31. ožujka 2023. na listu 347-348 izvršen je uvid u priloge na listu 349-367 spisa.

5. Svim izvedenim dokazima kao nesporne činjenice među strankama je utvrđeno sljedeće:

-da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu od 1. siječnja 2011. ( l. 5-6 spisa) na radnom mjestu kontrolora na CNC uređaju za mjerenje koordinata te da je između stranaka 30. listopada 2018. zaključen Aneks ugovora o radu (l. 7 spisa), prema kojem se mijenja naziv radnog mjesta tužitelja i glasi: kontrolor na CNC uređaju za mjerenje koordinata VI, a po tom Aneksu mu pripada plaća u iznosu od 5.000,00 kn brutto;

-da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2011. odlukom od 19.studenog 2019.;

-da je tužitelj protiv naprijed citirane odluke tuženika o otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava (list 11 spisa), koji je tuženik odbio;

-da je tuženik kao poslodavac uputio Radničkom vijeću 19.11.2019. obavijest da je radnik odnosno tužitelj grubo prekršio obveze iz radnog odnosa, u kojoj navodi da se tužitelj 15.11.2019. samovoljno udaljio sa svog radnog mjesta za vrijeme radnog vremena i konzumirao alkohol te da poslodavac donosi odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (list 12 spisa);

-da se Radničko vijeće tuženika očitovalo 25. studenog 2019. da se protivi odluci tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika (list 13-14 spisa);

-da je izvršeno alkotestiranje tužitelja 15.11.2019., što je razvidno iz zapisnika o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu tužitelja alkotestom marke Drager Alcotest 3000, te je iz istog razvidno da je posljednja kalibracija alkoholmetra bila u svibnju 2018;

-da je tužitelj nakon provedenog alkotestiranja (izmjerena koncentracija od 0,19 g/kg alkohola) udaljen istoga dana s mjesta rada, što proizlazi iz odluke tuženika od 15.11.2019. na listu 9;

-da tužitelju nikada prije ove Odluke o otkazu ugovora o radu nije izrečena ni pisana ni usmena opomena za ev. kršenje obveza iz radnog odnosa te da je sve svoje obveze uredno izvršavao i nikada prije nije zatečen u konzumiranju alkohola,

-da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelj imao nezaposlenu suprugu i dvoje maloljetne djece.

6. Među strankama je sporno da li je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelju zakonita te da li se tuženik savjetovao s Radničkim vijećem prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a što je obveza tuženika kao poslodavca sukladno čl. 150. Zakona o radu.

7. Također je sporno da li je provjera utvrđivanja je li tužitelj u alkoholiziranom stanju provedena na adekvatan način te da li je ponašanje tužitelja kritične zgode predstavljalo osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog kojeg je bilo opravdano tužitelju otkazati ugovor o radu.

8. Ove sporne činjenice utvrđivane su naprijed navedenim, izvedenim dokazima.

9. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je prije nego što mu je otkazan ugovor o radu bio zaposlen kod tuženika oko 11 godina te nikada nije bilo nekih primjedbi na njegov rad, ni pisanih ni usmenih. Nikada nije dobio bilo kakvo upozorenje niti je ikada konzumirao alkohol za vrijeme radnog vremena. Prije nego što mu je poslodavac dao otkaz ugovora o radu 19.11.2019. nije mu izrečeno nikakvo upozorenje, a kao razlog za otkaz tuženik je naveo njegovu alkoholiziranost, što nije točno. Naime, bio je s D. Z. i A. Š. u drugoj smjeni te su otišli ranije na pauzu koja inače redovno traje od 18:00 do 18:30 sati, a on je izašao iz firme oko 17:20 te je bio do oko 17:50 sati odsutan. Kad su se vratili s pauze, poslovođa I. D. je već pozvao Č. da ih alkotestira te je alkotestiranje izvršeno dragerom i tom prilikom je izmjerena niža koncentracija alkohola te se više ne sjeća točno koliko je iznosila. Rekao je da je nemoguće da ima koncentraciju alkohola kako je izmjereno, jer nije konzumirao nikakva alkoholna pića te je rekao da drager ne valja. A. Š. nije izmjerena koncentracija alkohola, odnosno bila mu je 0,00 g/kg, dok je D. Z. također utvrđeno da ima određenu nižu koncentraciju alkohola. Misli da je taj dan bio petak, a u ponedjeljak je pozvan kod šefa Z. P. te mu je tada uručena odluka o otkazu. U vrijeme kada je dobio otkaz imao je dvoje mlt. djece, od kojih je jedno bilo staro 4 godine, a drugo 2 mjeseca, dok je supruga bila na porodiljskom dopustu te nije bila u radnom odnosu. Tuženik mu nije omogućio da iznese svoju obranu, već im je šef čitao da su počinili grubo kršenje obveza iz radnog odnosa te je njemu i Zemljaku uručio odluke o otkazu i samo je pitao da li imaju što za dodati, na što je tužitelj odgovorio da nema ništa za dodati. Protiv Odluke otkaza ugovora o radu tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava, ali tuženik nije izmijenio svoju odluku. Kod tuženika je radio kao CNC operater na mjernim uređajima.

9.1. Kod tuženika je i ranije bilo slučajeva da se kod alkotestiranja nekim radnicima utvrdi neka koncentracija alkohola, odnosno da su u alkoholiziranom stanju, ali nisu dobivali otkaz, već samo upozorenje ili novčane kazne. Poslije je čuo da taj drager nije baždaren na vrijeme kako je trebalo.

9.2. Tužitelj je sudjelovao u štrajku protiv tuženika, ali se ne sjeća zbog proteka vremena koliko prije ove odluke o otkazu. Misli da je njegovo sudjelovanje u štrajku jedan od razloga zbog kojeg je dobio otkaz.

9.3. Kod tuženika je i ranije bilo slučajeva da radnici kojima je utvrđena alkotestiranost i samovoljno su napuštali radno mjesto, ali nisu dobili otkaz. Toga dana kada je alkotestiran nije mogao nastaviti raditi, već je udaljen s radnog mjesta. U petak je udaljen s posla, ali mu nitko nije rekao da ne bi trebao ubuduće dolaziti pa je u ponedjeljak došao redovno na posao i radio je do oko 12:00 sati, dok nije pozvan kod šefa u ured. S njim su u ured kod šefa pozvani D.Z. i A. Š.. Ulazili su svatko pojedinačno. Od članova Radničkog vijeća tada su u uredu sa šefom bili I. B. i S. P. Šef je rekao da su počinili tešku povredu na radu i da su otišli piti te da pijani ne mogu raditi i da je to otkaz. Članovi Radničkog vijeća su se protivili tom otkazu te su pitali zašto nema nikakve opomene.

9.4. Na upit tužitelj je izjavio da su kod tuženika bile dvije pauze po 5 minuta npr. ako tko želi zapaliti i jedna pauza od 30 minuta u svakoj smjeni. Više mu nije prihvatljivo vratiti se na rad kod tuženika. Sada je zaposlen u drugoj firmi na određeno vrijeme.

10. Na iskaz tužitelja nije bilo primjedbi te ga sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan dokaz, jer je materijalnoj dokumentaciji u spisu te iskazima svjedoka I. B., V. M., A. Š., D. Z., Z. P., S. P..

11. Iz iskaza svjedoka I. B. utvrđeno je da je u vrijeme kada je tužitelj M. D. dobio otkaz ugovora o radu, svjedok bio predsjednik Radničkog vijeća kod tuženika. Prije otkazivanja ugovora o radu poslodavac mora tražiti suglasnost Radničkog vijeća, ali u konkretnom slučaju isti to nije učinio, nego je Radničkom vijeću poslana samo obavijest da je tužitelju otkazan ugovor o radu. Radničko vijeće nije dalo suglasnost na otkaz ugovora o radu niti je njemu kao predsjedniku Radničkog vijeća dostavljena žalba tužitelja na odluku o otkazu odnosno zahtjev za zaštitu prava. Isti dan kada je dobio obavijest da je tužitelju otkazan ugovor o radu obavijestio je o tome sindikat kako bi napravili zahtjev za zaštitu prava za tužitelja, što je i učinjeno. Radničko vijeće se protivilo odluci o otkazu ugovora o radu, a što je dostavljeno prokuristi tuženika gospodinu Z. P. U tom protivljenju odluci o otkazu naveli su da se protive otkazu, jer je izvršio mjerenje alkohola u krvi uređajem Drager Alcotest 3000 koji nije kalibriran od svibnja 2018. i toga dana je bilo više radnika koji su konzumirali alkohol na radnom mjestu, ali nisu ni alkotestirani niti im je prestao radni odnos. Obično su se takvim radnicima davale samo opomene ako bi se alkotestiranjem utvrdila manja koncentracija. Tužitelj je bio najbolji radnik te je bio čak voditelj radnicima zaduženim za mjerne uređaje te nikada nije bilo primjedbi na njegov rad niti je ikada prije dolazio alkoholiziran. Tužitelj nema niti jednu opomenu u 12 godina rada kod tuženika.

11.1. Pored navedenog, Radničko vijeće se protivilo odluci o otkazu i zbog obiteljske situacije tužitelja, jer je bio otac dvoje malodobne djece te mu je supruga bila nezaposlena.

11.2. Kao predsjednik Radničkog vijeća, tražio je i da se izvrši ispitivanje tog dragera kojim je izvršeno alkotestiranje te su utvrđena odstupanja u kalibraciji. Naime, zakonska je obveza ovakve uređaje kalibrirati svakih šest mjeseci, a u konkretnom slučaju je prošlo više od godinu dana od posljednje kalibracije.

11.3. Oko šest mjeseci prije nego što je tužitelju otkazan ugovor o radu bio je štrajk kod tuženika zbog nepovoljnih uvjeta rada i plaća, a tužitelj je sudjelovao u tom štrajku. Sada su uvjeti rada kod tuženika povoljniji, odnosno nakon tog štrajka se popravila situacija unazad godinu dana. Zbog sudjelovanja u tom štrajku, tužitelj je bio trn u oku poslodavcu, jer je on jedini od 12 radnika koji su bili zaduženi za mjerne uređaje sudjelovao u štrajku.

12. Dakle, iz iskaza svjedoka I. B., predsjednika Radničkog vijeća tuženika, koji sud smatra vjerodostojnim dokazom, jer je iskazivao iskreno, razložno i sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu te iskazu tužitelja i ostalih saslušanih svjedoka, utvrđeno je da se Radničko vijeće protivilo otkazu ugovora o radu tužitelju te da poslodavac nije tražio suglasnost Radničkog vijeća prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, kao i da je mjerenje alkoholiziranosti tužitelja izvršeno na neadekvatan način, jer uređaj za ispitivanje alkoholiziranosti nije bio redovno kalibriran, odnosno proteklo je više od godinu dana od posljednje kalibracije.

13. Svjedok V. M. iskazivao je da je u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz ugovora o radu bio u radnom odnosu kod tuženika kao voditelj smjene. Čuo je da je tužitelju ugovor o radu otkaza zbog toga što je bio u alkoholiziranom stanju, no on tada nije bio prisutan na poslu pa nema o tome neposrednih saznanja. Tužitelj je bio dobar radnik i nikada nije bilo pritužbi na njegov rad, a poslodavac je uobičajeno radnicima koji su zatečeni pod utjecajem alkohola izricao blaže mjere, odnosno opomene i nije se išlo odmah na otkazivanje ugovora. Ukoliko se pauza koristi u drugo vrijeme od onog koje je predviđeno, uobičajeno je da radnik o tome obavijesti voditelja smjene ili poslovođu porukom ili usmeno ili telefonom, a zbog proteka vremena se ne može sjetiti da li ga je tužitelj obavijestio, ali u to vrijeme svjedok nije ni bio na poslu. Svjedok dopušta mogućnost da radnici u drugoj smjeni kad nema voditelja smjene odu na pauzu i u drugo vrijeme od predviđenog. Voditelji odlaze s posla u 14:30 sati te kasnije ne bude nitko od voditelja smjene, već se povremeno dođe radi kontrole.

14. Iz iskaza svjedoka I. D. proizlazi da je kod tuženika bio na radnom mjestu voditelja smjene te se sjeća da je bio petak poslijepodne kada se vratio u firmu po službeni mobitel, a po dolasku na posao zatekao je prazna radna mjesta na kojima rade tužitelj M. D., D. Z. i A. Š.. Nazvao je poslovođu pitati da li su se javili da će izaći, a kad je on odgovorio da nisu, tada je o tome obavijestio prokuristu Z. P. i pozvali su I. S. i A. Č. koji je zadužen za zaštitu na radu, radi utvrđivanja alkoholiziranosti tih djelatnika koji nisu bili na svom radnom mjestu. Tužitelj i ta dvojica radnika D. Z. i A. Š. su se vratili na posao nakon nekih 15-tak minuta te je izvršeno alkotestiranje istih. Kod M. D. i D. Z. utvrđena je manja koncentracija alkohola, dok kod Š. nije utvrđena nikakva koncentracija alkohola. Budući da je takva procedura da ako je netko od radnika zatečen u alkoholiziranom stanju da ga se mora poslati kući, poslao je tužitelja i D. Z. kući nakon što su potpisali izjave. Tužitelj je bio dobar radnik te nikada nije bilo nikakvih pritužbi na njegov rad niti su mu izrečene kakve opomene. Inače je postupanje poslodavca u takvim slučajevima prema radnicima bilo da ih se pošalje kući i izrekne im se neka blaža mjera, a nisu dobivali otkaz, već npr. novčanu kaznu ili opomenu. U ponedjeljak su obavijestili Radničko vijeće da će tužitelju i D. Z. biti otkazan ugovor o radu, jer su napustili radno mjesto bez odobrenja i bili zatečeni pod utjecajem alkohola, dok A. Š. nije dobio otkaz, jer nije bio pod utjecajem alkohola. Misli da je A. Š. dobio samo opomenu. Tada nije imao uvida u to da li je uređaj za alkotestiranje ispravan i redovno kalibriran, jer su imali osobu zaduženu za tu pa je mislio da vodi o tome računa, a to je bio A. Č..

14.1. Nakon ovog događaja odnosno otkazivanja o radu tužitelju uređaj je poslan na kalibraciju te su uočena odstupanja u kalibraciji, odnosno uređaj je pokazivao prije kalibracije manju koncentraciju alkohola u dahu, i to ako je 0,14 promila to bi bilo npr. 0,28, odnosno razlika je iznosila 0,14 promila u odnosu na bilo koju utvrđenu koncentraciju alkohola u dahu, no nije se mogao sa sigurnošću izjasniti o tome. U ponedjeljak odmah poslije tog petka u kojem je izvršeno alkotestiranje tužitelja svi su došli na sastanak kod gospodina P. na kojem je sastanku on obavijestio Radničko vijeće da su dvojica radnika zatečena u alkoholiziranom stanju i da će dobiti otkaz. Jedino tužitelj i D. Z. su dobili otkaz ugovora o radu zbog utvrđene manje koncentracije alkohola, odnosno nitko prije njih ni poslije njih nije dobio otkaz iz tih razloga. Još uvijek je zaposlen kod tuženika.

14.2. Na sastanku kod prokuriste Z. P. u ponedjeljak su od strane Radničkog vijeća bili prisutni gospodin P. i B., a ne sjeća se da li je još netko bio. Gospodin B. nije bio za otkaz ugovora o radu, a misli i da su se ostali članovi Radničkog vijeća protivili otkazu. Oba radnika, odnosno i tužitelj i D. Z. su potpisali zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti te nisu imali prigovora na to. Rekli su da su išli u pekaru, a kad ih je A. Č. pitao jesu išli na pivo, odgovorili su da jesu. Odgovornost radnog mjesta tužitelja je jako velika, jer je na njegovom radnom mjestu jedan od zadnjih procesa u proizvodnji lopatica za avionske turbine za civilno zrakoplovstvo. Tužitelj je bio prisutan kad se popunjavao zapisnik o alkotestiranju. Kada radnik želi izaći iz firme u vrijeme kad nije pauza, uobičajena je procedura da nazove poslovođu ili pita ako je poslovođa prisutan te ako mu on odobri, može izaći van. Tužitelj je radio na radnom mjestu kontrolora CNC uređaja, što znači da mjeri debljinu i širinu materijala, te profil lopatice za avionske turbine. Za poslodavca je mogla nastati financijska šteta dok je tužitelj bio na pauzi. Ako nema posla vezano za proizvodnju, radnik o tome treba obavijestiti poslovođu koji će ga rasporediti na druge poslove pa makar i na čišćenje firme. Ne može sa sigurnošću tvrditi, ali misli da je taj dan bilo posla za mjerenje lopatica, a vrlo je kratko vrijeme možda pola minute ili manje za to mjerenje potrebno. Na upit svjedok je izjavio da tužitelj nije sam radio na tom radnom mjestu, već ih je bilo još nekoliko.

15. Sud prihvaća iskaz svjedoka I. D. u dijelu u kojem je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu te iskazima tužitelja i ostalih saslušanih svjedoka, no u ostalom dijelu u kojem pokušava opravdati tuženika za odluku o otkazu ugovora o radu da je mogla nastati financijska šteta za tuženika dok je tužitelj bio na pauzi sud ne prihvaća njegov iskaz, jer je iskazivao pristrano u korist tuženika, čiji je svjedok zaposlenik i danas. Naime, za tuženika nije nastala nikakva šteta uslijed izbivanja tuženika na pauzi na koju je otišao izvan vremena utvrđenog za pauzu, niti je mogla nastati, jer toga dana i nije bilo nekog većeg posla obzirom da je u drugoj smjeni bilo samo četiri radnika (zasigurno bi ih bilo više da je trebalo završiti u roku neki posao), što proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, nego i svjedoka A. Š. i D. Z., koji su radili u drugoj smjeni s tužiteljem.

16. Svjedok Z. P. u svom iskazu naveo je da je u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz ugovora o radu bio prokurista kod tuženika. O predmetnom događaju mu je poznato da su poslovođe u slučajnom obilasku utvrdili da nekih radnika nema na svom radnom mjestu, a o čemu su ga telefonski obavijestili. Rekao je da provjere gdje su ti radnici i što su radili te da pozovu A. Č. koji je bio zadužen za zaštitu na radu kako bi isti alkotestirao te radnike po povratku u firmu. Poslovođe su tako i postupile te je odmah u ponedjeljak kada je vidio zapisnik o alkotestiranju pozvao djelatnike u ured, a od Radničkog vijeća su bili nazočni B. i P. te su bili i oba poslovođe D. i S., a misli da je bio i S.. Također su bili prisutni tužitelj i D. Z. te A. Š.. A. Š. se nije otkazao ugovor o radu, jer isti nije bio pod utjecajem alkohola prilikom alkotestiranja, dok je u odnosu na tužitelja i D. Z. rekao da će im biti otkazan ugovor o radu obzirom da su napustili radno mjesto bez odobrenja i konzumirali alkohol. Radničko vijeće se protivilo da im se otkaže ugovor o radu te su pitali zašto odmah otkaz. U to vrijeme su imali veći broj zaposlenih odnosno 200 do 240 radnika pa je smatrao da je odluka o otkazu ugovora o radu ovoj dvojici radnika primjerena kako se ne bi nešto slično ponovilo. Vezano za to što i kako postupiti konzultirao se s upravom u NJ.. Prije tog događaja, a ni kasnije nije bilo otkaza ugovora o radu samo zbog toga što bi radnici bili zatečeni pod utjecajem alkohola prilikom redovne mjesečne kontrole ili ako bi netko došao u vidno alkoholiziranom stanju, već su im izricane opomene, a takvi radnici su taj dan poslani kući kako ne bi bilo nikakve ugroze na radnom mjestu.

16.1. Tužitelj je inače bio uredan radnik bez ikakvih problema i bilo je situacija kad su radnici otišli van i kupili piće pod pauzom te se vratili u firmu. Bilo je situacija da su radnici otišli na pauzu prije određenog vremena za pauzu bez odobrenja poslovođe, a istima su ukoliko je to utvrđeno izricane opomene. Poznato mu je da je tužitelj bio sudionik štrajka koji je bio kod tuženika neko vrijeme prije otkaza. Tužitelju nije uputio nikakvo pisano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa. Prilikom otkazivanja ugovora o radu nije znao niti ga je zanimalo kakva je obiteljska situacija tužitelja. U proteklih 17 godina rada kod tuženika je bilo svega 10-tak slučajeva da bi bili zatečeni u konzumaciji alkohola. Tužitelj je radio kao mjerni kontrolor na mjernom uređaju i postoje norme koje se trebaju ispuniti, a odsustvo s radnog mjesta u trajanju od 15 minuta i duže umanjuje učinak za firmu. Tužitelj je uvijek uredno ispunjavao normu te je čak i prebacivao normu. Po jednoj lopatici je zarada tuženika od 3-15 eura, što ovisi o vrsti lopatice. Poslodavcu je mogla nastati šteta i kada su drugi radnici koji npr. dođu u alkoholiziranom stanju na posao udaljeni s posla.

17. Svjedok A. Š. iskazivao je da je bio u radnom odnosu kod tuženika u vrijeme kada je tužitelju otkazan ugovor o radu, a još uvijek je zaposlen kod istog. Sjeća se da je tog dana kad su bili u poslijepodnevnoj smjeni radilo njih oko četvorica, odnosno tužitelj, D. Z., svjedok i još jedan radnik. To poslijepodne nije bilo posla u drugoj smjeni te je otišao kući nešto ranije, odnosno prije početka pauze, a tužitelj i Z. su otišli u pekaru. Kad se vratio u firmu poslovođa I. D. je već bio u firmi i pozvao ga da dođe u ured te je A. Č. izvršio alkotestiranje i utvrđena mu je koncentracija alkohola 0,00 promila. Tada su alkotestirali i tužitelja i D. Z. te su ih svu trojicu poslali kući taj dan. Njemu nije otkazan ugovor o radu, već je dobio samo opomenu što je otišao ranije s posla, dok su tužitelj i Z. dobili otkaz.

17.1. U firmi je bilo slučajeva, a on osobno poznaje dva do tri kolege s posla koji su dobili samo opomenu, iako im je utvrđena alkoholiziranost na radnom mjestu. Ne zna da li je bilo slučajeva da je netko otišao bez odobrenja i da mu je utvrđena alkoholiziranost, osim ovoga i nije mislio da bi moglo biti bilo kakvih problema što nije zvao poslovođu da će otići malo ranije na pauzu, jer posla nije bilo niti je poslovođa bio na poslu. Kada je poslovođa na poslu, onda ga pita da izađe malo ranije.

17.2. Bilo je situacija i prije da radnici odu prije vremena određenog za pauzu kad nije bilo posla. Nije smatrao potrebnim zvati poslovođu telefonom, jer je i tako koristio samo pola sata za pauzu što je i predviđeno.

17.3. M. D. je bio najbolji radnik na svom radom mjestu, odnosno daleko najbolji od svih radnika. M. je bio sudionik štrajka kod tuženika. Tada je bilo viška ljudi u firmu i na radnom mjestu tužitelja i na njegovom radnom mjestu, te je na radnom mjestu na kojem svjedok radi od njih četvorice ostao samo svjedok, dok je na radnom mjestu na kojem tužitelj radi bilo 12 radnika, a ostao je samo jedan.

18. Na iskaze svjedoka Z. P. i A. Š. nije bilo primjedbi te ih i sud prihvaća kao istinite, jer su sukladni materijalnoj dokumentaciji u spisu i u bitnom iskazu tužitelja i ostalih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru.

19. Svjedok I. S. u svome iskazu navodi da se sjeća da ga je D. pozvao, budući da je i on poslovođa da dođe u firmu da bude svjedok, a to je bilo oko 17:30 sati. Kad se vratio u firmu vidio je M. D. te ga je pitao što je bilo, a on je rekao da je kupio auto i malo počastio. Zatim je provedeno alkotestiranje te je kod D. i Z. utvrđena koncentracija alkohola, a ne sjeća se točno zbog proteka vremena kolika je bila koncentracija. U pravilu se jednom mjesečno kod tuženika provodilo alkotestiranje te se sjeća da je jedno ili dvoje radnika poslano kući jer su bili pod utjecajem alkohola. Kod tužitelja i Z. je bio problem što su bili odsutni s radnog mjesta van vremena predviđenog za pauzu kada je D. došao u firmu. Na radnom mjestu je bio jedino M. kad je D. došao.

19.1. Na upit je izjavio da je tužitelj bio dobar radnik, i to jedan od boljih na tom poslu koji je radio. U drugoj smjeni poslovođe nije bilo na poslu, već se znalo ići u kontrole povremeno. Toga dana kad ga je D. pozvao u drugoj smjeni je bilo samo 4 radnika, jer je tako zahtijevala potreba posla, a veći broj radnika je bio u prvoj smjeni. Ako treba nešto završiti za isporuku, znali su staviti više radnika u drugu smjenu. Stanka ili pauza u drugoj smjeni je bila od 18:00 do 18:30 sati. Svjedok je izjavio, koliko je njemu poznato da nije nitko bez da pita poslovođu odlazio izvan firme u vrijeme koje je predviđeno za pauzu, odnosno on nije tako nešto zatekao kad bi dolazi u kontrolu. Smjelo se otići izvan vremena predviđenog za pauzu s posla ako se pita poslovođu i on mu to odobri ili Z. P.. Tužitelj nije rekao čime je počastio dečke.

19.2. Iskaz svjedoka I. S. sud ne prihvaća u dijelu da nitko bez da pita poslovođu nije odlazio s posla u vrijeme koje nije bilo predviđeno za pauzu, jer je to suprotno iskazima ostalih saslušanih svjedoka i tužitelja.

20. Svjedok M. K. iskazivao je da je zaposlen kod tuženika već gotovo 17 godina te da mu je poznato da je bilo slučajeva da je radnicima utvrđena alkoholiziranost prilikom ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu, ali da nisu dobili otkaz, već su nastavili raditi kod tuženika. To mu je poznato, jer je i sam tako prošao, a bilo je još barem 20-tak slučajeva prije nego što je tužitelj dobio otkaz. Sjeća se da je njemu utvrđena koncentracija 0,12 ili 0,13 kada se vratio s pauze na kojoj je popio pivo. Udaljen je s posla tog dana, a poslije je nastavio normalno raditi. Misli da je dobio nekakvu opomenu ili upozorenje, a neki su radnici dobivali upozorenje i novčanu kaznu od 100,00 kn. Pauza se koristila u točno određeno vrijeme, ali u dogovoru s poslovođom, odnosno ako poslovođa odobri, pauza se mogla koristiti i u drugo vrijeme odnosno ranije ili kasnije od točno određene pauze. On je popio samo jedno pivo kad je alkotestiran, a misli da je alkotestiran 11. srpnja 2019. Poslodavac mu nije stavio na teret nikakvu drugu povredu kada mu je utvrđena ta niža koncentracija alkohola, s tim da je pauzu koristio u točno određeno vrijeme.

20.1. Na iskaz svjedoka M. K. nije bilo primjedbi te ga sud prihvaća kao istinit, jer je iskazivao uvjerljivo i razložno na temelju neposrednih saznanja, obzirom da je i sam zaposlen kod tuženika unazad gotovo 17 godina.

21. Prema iskazu svjedoka S. P. utvrđeno je da je zaposlen kod tuženika 16 godina te se sjeća da je bio alkotestiran u lipnju 2018. kada mu je dragerom utvrđena koncentracija alkohola u organizmu 0,11 %. Nije htio priznati da je konzumirao alkohol, jer nije ništa pio, a drager je pokazao 0,11% pa je smatrao da taj uređaj za mjerenje nije valjan. Dobio je samo upozorenje.

21.1. Tuženik nije tražio od Radničkog vijeća, čiji je svjedok član, suglasnost na odluku o otkazu za tužitelja, a prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju niti je Radničko vijeće dalo bilo kakvu suglasnost za istog.

21.2. Bilo je situacija kada su radnici i kasnije išli na pauzu, a ne u točno određeno vrijeme pauze kod tuženika, a to se radilo većinom onda kad je trebalo odraditi neki posao pa su išli na pauzu tek po završetku istog ili su ovisno o potrebama posla znali otići prije pauze te se vratili ranije, te nisu morali uvijek o tome obavještavati poslovođu.

21.3. Također je bilo dosta radnika kod tuženika kojima je utvrđena alkoholiziranost za vrijeme radnog vremena, ali nitko od njih nije dobio otkaz, osim tužitelja i D. Z.. Kod tuženika nije poželjno da radnici budu u alkoholiziranom stanju i češće se vrše provjere pa čak i kad radnici dođu od kuće i s pauze.

21.4. Iskaz svjedoka S. P. sud prihvaća kao istinit, jer je iskazivao sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu i iskazu predsjednika Radničkog vijeća tuženika I. B. vezano za postupak otkazivanja, odnosno da tuženik nije tražio kako je trebalo suglasnost Radničkog vijeća, niti je Radničko vijeće dalo suglasnost na odluku o otkazu, kao i o načinu odlaska radnika na pauzu, jer je to životno i suglasno iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru te tužitelja.

22. Svjedok D. Z. u svom iskazu navodi da je bio zaposlen kod tuženika te je radio u istoj smjeni s tužiteljem 15.11.2019., a rade na istom radnom mjestu za mjerenje, odnosno kontrola CNC uređaja. Sjeća se kad je dolazio taj dan na posao da je poslovođa iz prve smjene rekao da nema nekog većeg posla, a znalo je biti situacija da ako nema nikakvog posla da poslovođa pusti radnike kući pa im samo upiše tehničko vrijeme. Tužitelj nije imao nekog posla tog popodneva, a svjedok je imao za oko 3 sata posla. Tog dana su u drugoj smjeni bili samo njih 4 radnika, odnosno tužitelj, A. Š., S. M. i svjedok. Oko 17:20 svjedoku se pokvario mjerni stroj, a tužitelj je zadužen da popravi u smjeni ako se koji stroj pokvari. Kad mu je rekao da mu treba popraviti mjerni stroj, tužitelj mu je rekao da je gladan, da on nema posla te da odu prvo nešto pojesti. Zato su obojica izašli na pauzu oko 17:20 sati te su otišli u pekaru i kupili pecivo, što su i pojeli izvan firme, a na posao su se vratili oko 17:50 sati. Tužitelj mu je popravio mjerni stroj odmah kad su se vratili te je mogao nastaviti raditi. Vidio je da je poslovođa I. D. bio u firmi kad su došli s pauze, iako nije trebao biti tada tamo, a došao je i drugi poslovođa I. S. te su pozvani oko 18:15 u ured poslovođe da ih alkotestiraju. Ni tužitelj ni svjedok nisu konzumirali alkohol, ali je njemu očitana koncentracija dragerom od 0,32%, a tužitelj mislim oko 0,19%. Ni jedan od njih nije rekao da je konzumirao alkohol, ali poslovođa ih je poslao kući nakon alkotestiranja. Poslije su čuli da taj uređaj za mjerenje alkohola u organizmu drager nije redovno kalibriran, odnosno da je isteklo vrijeme te da je trebao biti kalibriran. U ponedjeljak su tužitelj i on došli raditi u prvu smjenu te im nitko nije ništa govorio koja je roba za isporuku, što mu je bilo čudno. U utorak pred kraj smjene pozvao ih je šef gospodin P. da dođu u njegov ured te su tamo već bili poslovođe i Radničko vijeće. Šef mu je tada dao da potpiše odluku o otkazu ugovora o radu, što svjedok nije htio potpisati. Nikada nije dobio nikakvo upozorenje prije toga, a bio je zaposlen oko 3 i pol godine kod tuženika. Od početka 2018. do 19.11.2019. su bili alkotestirani u prosjeku jednom mjesečno, a poznato mu je da ni tužitelj ni svjedok prilikom alkotestiranja nikada nisu imali više od 0,00 promila, sve do tog dana 15.11.2019.

22.1. Poznato mu je barem 10-tak ljudi kojima je prilikom alkotestiranja utvrđena koncentracija alkohola u krvi iznad 0,00, ali nitko od njih nije dobio otkaz, već neki novčanu kaznu od 100,00 kn, nekima je izrečeno upozorenje, a nekima ništa, već su samo udaljeni tog dana s posla.

22.2. Kod tuženika je u drugoj smjeni pauza određena u vremenu od 18:00 do 18:30 sati te su se većinom pridržavali toga kad je bilo posla, ali je znalo biti situacija kad nije bilo posla pa su znali nazvati poslovođu da bi ranije otišli na pauzu da zna da nisu u firmi i mogli su otići i izvan određenog vremena za pauzu. Poslovođa se nikad nije protivio da se ode ranije na pauzu ako nije bilo posla. Svjedok pojašnjava da su znali pitati poslovođu da ranije odu na pauzu ako je poslovođa bio u drugoj smjeni, s tim da u drugu smjenu dolazi samo jedan poslovođa i to već pred kraj radnog vremena da vidi da li su napravili sav posao koji im je zadan.

22.3. Nitko ga nije zvao niti tražio da iznese svoju obranu prije odluke o otkazu.

22.4. Sud prihvaća iskaz svjedoka D. Z., jer je iskazivao uvjerljivo, razložno i okolnosno, a njegov je iskaz u bitnom sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu te iskazu tužitelja i svjedoka kojima je sud poklonio vjeru.

23. Iz iskaza svjedoka A. Č. utvrđeno je da u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz ugovora o radu, svjedok je bio zaposlen kod tuženika te je bio ovlašten za utvrđivanje alkoholiziranosti radnika na radu. U pravilu su kod tuženika alkotestirali radnike jednom mjesečno, a samo po potrebi i više puta. Uređaj kojim je mjerio alkoholiziranost kod radnika trebao se servisirati jednom godišnje, a u konkretnom slučaju ga je trebalo servisirati u svibnju 2019., a predmetni događaj se dogodio u mjesecu studenom 2019. Uređaj nije kalibriran u 2019. godini. Ako uređaj nije redovno kalibriran, dolazi do odstupanja pri utvrđivanju alkoholiziranosti. Nakon što je tužitelju utvrđena alkoholiziranost, poslali su uređaj u firmu D. u Z. na ispitivanje, kako bi se vidjelo ulazno mjerenje, odnosno ispravnost uređaja. Dopušteno odstupanje je 0,05 promila, a u kod njih je na uređaju bilo odstupanje od 0,14 promila, što bi značilo da je uređaj pokazivao manje nego što je bila alkoholiziranost. 23.1. Svjedok je prema naputku poslodavca provodio alkotestiranje kod tuženika jednom mjesečno, a češće samo ako je za to bilo potrebe, odnosno ukoliko voditelj smjene primijeti da je netko od radnika pod utjecajem alkohola ili da nije bio na svom radnom mjestu. Bilo je vrlo malo slučajeva kada bi radnici bili pod utjecajem alkohola, sjeća se da je bilo otprilike u tri slučaja i to kada su radnici došli u treću smjenu, a kod kuće su npr. popili pivo te im je bila utvrđena koncentracija alkohola od 0,15 promila ili 0,12, te su takvi radnici upućeni kući i sutradan su normalno došli na posao, a izrečene su im pismene opomene. Uvijek se radi zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti u kojem se konstatira da je radnik upućen s radnog mjesta kući te da mu je osiguran prijevoz, odnosno ako isti odbije prijevoz da će sam snositi odgovornost. Tim radnicima nisu izrečene nikakve sankcije, koliko je njemu poznato, samo su poslani kući.

23.2. Prilikom kalibriranja aparata dva puta je utvrđeno minimalno odstupanje od 0,12 promila, a jednom od 0,14 promila. Ukoliko bi se uzeo minimalno odstupanje od 0,12 promila dobio bi se rezultat od 0,31 promil. I u konkretnom slučaju je sačinjen zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, kao što se to inače radi te je tužitelj potpisao isti. U konkretnom slučaju je bila vrlo neugodna situacija nakon alkotestiranja u uredu te je pitao dečke što se popilo, jer je pored tužitelja bio još i D. Z. i A. Š., no oni su svi šutjeli pa je onda upitao što se popilo, a D. ili M. su rekli da su popili pivo, ne sjeća se točno koji od njih dvojice je to rekao. Zato je upisao da su konzumirali pola litre piva.

23.3. Poslodavac je zahtijevao 0,00 promila alkohola, što je sukladno zakonu te je poslodavac bio netolerantan u pogledu konzumacije alkohola na radnom mjestu. Prema pravilniku poslodavca vezano za sankcije koje su izricane u slučaju alkoholiziranosti radnika bilo je propisano da se prvo izriče pisana opomena, a tek ako se ponovi takva situacija otkaz ugovora o radu. U konkretnom slučaju se radilo o dva prekršaja, odnosno da radnik nije bio na radnom mjestu i da je konzumirao alkohol.

23.4. Svjedok dozvoljava mogućnost da je i prije netko od radnika otišao s radnog mjesta do pekare kupiti si nešto za jelo, jer je pekara u krugu tvrtke, a u principu su takvi radnici za to pitali poslovođu ili voditelja smjene.

23.5. Sud prihvaća iskaz svjedoka u dijelu koji je sukladan iskazu tužitelja i ostalih saslušanih svjedoka čije je iskaze sud prihvatio kao istinite, te u dijelu koji je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu. Međutim, ne može se prihvatiti kao istinit iskaz svjedoka u dijelu u kojem svjedok iskazuje vezano za kalibraciju i nagađanje o mogućoj koncentraciji alkohola kod tužitelja da je uređaj bio kalibriran, obzirom da svjedok nije vještak, već je svjedok bio zadužen za zaštitu na radu kod tuženika te nastoji da sebe ne inkriminira zbog propusta da sporni uređaj pošalje na kalibraciju u propisanom roku. Također nije uvjerljiv iskaz svjedoka da je tužitelj ili radnik Zemljak potvrdio da su popili pola litre piva, te u dijelu gdje svjedok nagađa da je samo kod tri radnika utvrđena minimalna koncentracija alkohola u dahu i da su ti radnici samo opomenuti, jer je to suprotno ostalim izvedenim dokazima.

24. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19, 80/22, 114/22) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

25. Naime, U konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik istoga dana kada je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju (19.studenog 2019.) uputio obavijest Radničkom vijeću o tome da je radnik M. D. grubo prekršio obveze iz radnog odnosa te da poslodavac stoga donosi odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (što je razvidno iz obavijesti od 19.11.2019. na listu 12 spisa).

26. Nije sporno da se Radničko vijeće dana 25. studenog 2019. očitovalo poslodavcu da se protivi otkazu ugovora o radu tužitelju, jer je poslodavac izvršio mjerenje alkohola u krvi uređajem Drager 3000 koji nije kalibriran od svibnja 2018., iako je Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o ovjerenim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i načinu njihove primjene i o umjernim razdobljima za etanole koje se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila (NN 66/18) ovjereno razdoblje za redovno ovjeravanje zakonitih mjerila za etilometre (uređaje za mjerenje udjela etilnog alkohola u izdahu ispitanika) jedna godina. Radničko vijeće nema saznanja da je radnik konzumirao alkohol i smatra da tužitelj nije zaslužio ovako teško sankciju te je predložilo poslodavcu da povuče svoju odluku o otkazu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem i izrekne radniku opomenu. Ujedno Radničko vijeće napominje da je M. D. otac dvoje mlt. djece od 6 godina i 5 mjeseci te da mu je supruga nezaposlena i o njemu ovisi egzistencija čitave obitelji (protivljenje Radničkog vijeća odluci o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika na listu 13-14 spisa). Ovo protivljenje Radničkog vijeća odluci tuženika o otkazu te da se poslodavac nije savjetovao s Radničkim vijećem prije otkazivanja ugovora o radu potvrđuje u svom iskazu svjedok I. B., koji je u to vrijeme bio predsjednik Radničkog vijeća te član Radničkog vijeća S. P..

27. Iz navedenog slijedi da tuženik kao poslodavac nije postupio sukladno odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17, 97/19, dalje ZR), odnosno da se nije potpuno i pravodobno obratio Radničkom vijeću tako da se Radničkom vijeću omogući davanje primjedbi i prijedloga, sve sa svrhom da bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Naime, prema podacima spisa proizlazi da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju prije nego što se omogućilo izjašnjavanje Radničkom vijeću.

28. Na temelju odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

29. Iz pobijane odluke tuženika o otkazu ugovora o radu razvidno je da tuženik u obrazloženju iste navodi da je tužitelj grubo prekršio obveze iz radnog odnosa na način što se dana 15. studenog 2019. samovoljno udaljio sa svog radno mjesta, radi konzumacije alkohola te da je nakon povratka radnika na svoje radno mjesto kod istog utvrđena alkoholiziranost provedenim alkotestiranjem. Budući da ovakvo ponašanje izrazito štetno utječe na poslovanje te odražava negativan primjer ostalim radnicima, poslodavac je primoran donijeti ovakvu odluku jer da navedena povreda ima karakter osobito teške povrede iz radnog odnosa.

30. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a propisno je da je poslodavac prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika dužan upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoji okolnosti zbog kojih nije opravdano da to učini, dok je prema stavku 2. istog članka poslodavac prije otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog koji nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

31. U konkretnom slučaju iz svih provedenih dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih, proizlazi da tuženik nije pisano upozorio tužitelja za povrede radne obveze od 15. studenog 2019. (odlazak s radnog mjesta izvan vremena propisanog za pauzu i utvrđena alkoholiziranost), iako je po stavu suda bio dužan to učiniti obzirom da tužitelj prije navedenih povreda radne obveze nikada nije bio zatečen pod utjecajem alkohola, niti je činio kakve druge povrede radne obveze, već je prema iskazima saslušanih svjedoka tužitelj bio najbolji radnik, a što posebice proizlazi iz iskaza svjedoka I. B. koji je iskazivao da je tužitelj čak bio voditelj radnicima zaduženim za mjerne uređaje te nikada nije bilo primjedbi na njegov rad niti je ikad prije dolazio alkoholiziran te da nema niti jednu opomenu u gotovo 12 godina rada kod tuženika. Iz iskaza svjedoka Z. P. koji je tada bio prokurisa kod tuženika proizlazi da je tužitelj uvijek uredno ispunjavao normu te je čak i prebacivao normu, a inače je bio uredan radnik bez ikakvih problema. Svjedok A. Š. je iskazivao da je tužitelj bio najbolji radnik na svom radnom mjestu, odnosno daleko najbolji od svih radnika, ali da je tužitelj bio i sudionik štrajka kod tuženika. Da je tužitelj bio dobar radnik, i to jedan od boljih na poslu koji je radio potvrđuje i svjedok I. S.. Niti jedan od saslušanih svjedoka nije iznio nikakve ranije eventualne primjedbe na rad tužitelja.

32. Također, prema iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da je tuženik radnicima kojima je utvrđena alkoholiziranost davao samo upozorenja ili opomene, a nekima i novčanu kaznu od 100,00 kn te su udaljeni sa svog radnog mjesta toga dana, ali nitko zbog toga nije dobio otkaz. Vezano za odlazak s radnog mjesta izvan vremena predviđenog za pauzu, saslušani svjedoci (I. S., M. K., A. Š., Z. P., V. M., S. P.) su iskazivali da se smjelo otići izvan vremena predviđenog za pauzu s posla ako se pita poslovođu i on mu to odobri ili Z. P.. U konkretnom slučaju nijedan poslovođa nije bio u drugoj smjeni, a da je bio, vjerojatno bi ga tužitelj pitao za izlazak izvan vremena predviđenog za pauzu, budući su poslovođe to radnicima i odobravali, ukoliko potrebe posla to dozvoljavaju. Radnicima koji su zatečeni da su otišli sa svog radnog mjesta na pauzu u vrijeme koje nije bilo predviđeno za pauzu, a bez da su prethodno pitali za odobrenje poslovođu, nikada prije, a niti poslije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, nisu izricane teže sankcije, već obično samo opomena ili upozorenje.

33. Kako iz iskaza svjedoka I. B. proizlazi da je tužitelj bio sudionik štrajka kod tuženika zbog nepovoljnih uvjeta rada i plaća oko 6 mjeseci prije nego što je tužitelju otkazan ugovor o radu te imajući u vidu da je tužitelj bio uzoran radnik, najbolji u svom poslu, nameće se zaključak da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu trebao postupiti prema tužitelju jednako kao i prema ostalim radnicima, odnosno upozoriti ga na kršenje obveza iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza. Ovo posebice stoga kada se ima u vidu činjenica da je tužitelj kod tuženika duži period (oko 12 godina) radio bez bilo kakvih primjedbi ili prigovora na njegov rad, da je uvijek uredno ispunjavao, pa čak i prebacivao normu. Pored toga, tuženik je trebao imati u vidu prije donošenja odluke o otkazu i obiteljsku situaciju tužitelja, koji je bio hranitelj obitelji te uzdržavao dvoje mlt. djece i nezaposlenu suprugu (u vrijeme otkaza ugovora o radu tužitelja primala porodiljinu naknadu), a na što je poslodavca upozorilo i Radničko vijeće koje se 25. studenog 2019. očitovalo da se protivi otkazu ugovora o radu tužitelju.

34. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa (utvrđena koncentracija alkohola od 0,19 g/kg te odlazak na pauzu izvan vremena predviđenog za pauzu bez javljanja poslovođi koji u to vrijeme nije ni bio u smjeni), odnosno ne radi se o višestrukom kršenju obveza iz radnog odnosa tužitelja kojemu do kritičnog dana nije izdana nijedna pisana niti usmena opomena niti je ikada zatečen u alkoholiziranom stanju, iako se kod tuženika u pravilu jednom mjesečno vršilo alkotestiranje zaposlenih, posebice uzevši u obzir dosadašnji odnos tužitelja prema radu (najbolji radnik po iskazima naprijed navedenih svjedoka), sud je zaključio da je poslodavac svakako u konkretnom slučaju tužitelju trebao izreći blažu mjeru, odnosno upozoriti ga na kršenje obveza iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Stoga je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena i nezakonita pa je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim u cijelosti.

35. Kako je sud utvrdio a je odluka tuženika nedopuštena, provedeno je Financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo D. V., dipl. oec., D.C. O., kojim je utvrđena razlika između plaće koju bi tužitelj primao kod tuženika i plaće koju je nakon otkaza ugovora o radu tužitelju od 19. studenog 2019. isplatio drugi poslodavac, kao i razlika u isplati drugih materijalnih prava, kao što su božićnica, uskrsnica i regres.

36. Za potrebe vještačenja vještak je pribavio sve obračunske liste za isplatu plaće za tužitelja u razdoblju od studenog 2020. do zaključno prosinca 2022. Prema Aneksu ugovora o radu zaključenom između tužitelja i tuženika 30. listopada 2018., uređena je visina bruto plaće u čl. 4. u iznosu od 5.000,00 kn bruto mjesečno. Na listu 176 spisa se nalazi obrazac Rekapitulacija po radnicima za razbolje od 01/2019- 12/2019 iz kojeg je vidljivo da je visina bruto plaće tužitelja iznosila 83.515,04 kn za 12 mjeseci, odnosno prosječno 6.959,59 kn bruto. Posljednja plaća tužitelja je iznosila 7.400,00 kn bruto. Prosjek posljednje tri bruto plaće iznosi 21.749,09 kn: 3=7.249,70 kn. Vještak je utvrdio da prosjek plaće tužitelja posljednjih 6 mjeseci iznosi 41.295,47 kn : 6=6.882,58 kn. Prigodne nagrade, prema članku 54. Kolektivnog ugovora iznose po 1.500,00 kn u 2020. i 2021. godini a dar u naravi prema članku 55. Kolektivnog ugovora iznosi 300,00 kn godišnje.

36.1. Nadalje, vještak je utvrdio da su tužitelju isplaćene prigodne nagrade kako slijedi:

- 11/2020. godine Božićnica 1.000,00 kn,

- Dar djetetu do 15 godina starosti 2x po 600,00 kn,

- 02/2021. godine 900,00 kn Uskrsnica,

- 05/2021. godine 1.000,00 kn Regres

- 03/2022. godine Uskrsnica 900,00 kn,

- 09/2022. godine Božićnica 500,00 kn,

- 10/2022 godine Božićnica 500,00 kn.

36.2. lz podataka koje je dostavio HZMO na listu 179 je razvidno da je tužitelj bio u radnom odnosu i to: od 25.01.2020. – 31.01.2020. godine kod M. j.d.o.o. te od 02.11.2020. godine na dalje.

36.3. Vještak je prikazao tri varijante izračuna prosječne plaće tužitelja, kako slijedi: - 1.varijanta s izračunom prosječne plaće u visini 6.959,59 kn iznosi ukupno 1.039,21 EUR odnosno 17.274,74 kn; - 2.varijanta s izračunom prosječne plaće u visini 7.249,70 kn iznosi ukupno 18.762,28 EUR, odnosno 141.364,52 kn i - 3.varijanta s izračunom prosječne plaće u visini od 6.882,58 kn iznosi ukupno 16.879,87 EUR, odnosno 127.181,41 kn.

37. Tužitelj tužbom potražuje da sud utvrdi da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu od 19.11.2019. nedopuštena te da utvrdi da mu radni odnos kod tuženika nije prestao donošenjem nezakonite odluke o otkazu, kao i da naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto koje je obavljao prije odluke o otkazu ili druge odgovarajuće poslove s pravima i obvezama sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2011., 01.02.2012. i aneksu ugovora o radu od 30.10.2018. do dana donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu, a koji dan se smatra danom sudskog raskida ugovora o radu. Ujedno traži isplatu izgubljene zarade prema izračunu vještaka (2.varijanta) u ukupnom iznosu od 18.762,28 EUR[3] / 141.364,52 kn zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od 15. u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, kako je pobliže naznačeno u izreci presude u stavku II., što mu je sud i dosudio, obzirom da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena.

38. Kako tužitelju nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa kod tuženika, s danom donošenja ove presude sud je raskinuo predmetni ugovor o radu od 01.01.2011. i dosudio tužitelju štetu u visini od 8 bruto plaća te naložio tuženiku da mu u roku od 8 dana isplati utuženi iznos od 7.697,60 EUR³ / 57.997,67 kn bruto, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate.

39. Vezano za sudsku praksu na koju se tuženik poziva tijekom postupka (VSRH 1837/15) sud smatra da se ista ne može primijeniti na konkretan slučaj, jer je u tom postupku poslodavac prije donošenja odluke o otkazu upoznao Radničko vijeće s tom namjerom, a što nije slučaj u ovom predmetu.

40. Za napomenuti je da prema novijoj sudskoj praksi na koju se tužitelj poziva - odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2178/19-3 od 7. veljače 2023., kojom je ukinuta presuda Vrhovnog suda RH broj Revr-255/17-2 od 8.1.2019., proizlazi da je odluka revizijskog suda ukinuta, između ostalog, i iz razloga što je revizijski sud odstupio od ustaljene sudske prakse u pogledu obveze poslodavca da prije donošenja odluke važne za položaj radnika provede propisani postupak savjetovanja s Radničkim vijećem.

41. U konkretnom slučaju je sud utvrdio tuženik kao poslodavac nije prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju upoznao Radničko vijeće s tom namjerom, već ga je obavijestio da o povredama obveza iz radnog odnosa tužitelja i da poslodavac donosi odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

42. Ostale navode stranaka, kao nepotrebne, sud nije posebno ni obrazlagao. 43. Tužitelj potražuje trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: ročište 16.03.2022. iznos od 497,71 EUR[4] / 3.750,00 kn, podnesak od 04.04.2022. iznos od 497,71 EUR⁴ / 3.750,00 kn, ročište od 06.04.2022. iznos od 497,71 EUR⁴ / 3.750,00 kn + naknada po Tbr. 35 za 2 sata 50 bodova, iznos od 99,54 EUR / 750,00 kn, podnesak od 01.12. 2022. iznos od 497,71 EUR / 3.750,00 kn, ročište od 06.12.2022. iznos od 497,71 EUR / 3.750,00 kn, podnesak od 23.01.2023. iznos od 124,43 EUR / 937,52 kn, podnesak od 10.02.2023. iznos od 124,43 EU / 937,52 kn, podnesak od 10.03.2023. 497,71 EUR / 3.750,00 kn, podnesak od 31.03.2023. 497,71 EUR / 3.750,00 kn, ročište 12.04.2023. iznos od 497,71 EUR / 3.750,00 kn, trošak vještačenja u iznosu do 270,00 EUR / 2.034,32 I PDV 25% iznos od 1.356,26 EUR / 10.218,74 kn.

44. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 4. travnja 2022. u iznosu od 497,71 EUR, jer je navode iz tog podneska punomoćnica tužitelja mogla usmeno izložiti na ročištu od 6. travnja 2022., a za koje ročište joj je priznata puna nagrada. Također, tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 23.1.2023., jer ovim podneskom punomoćnica tužitelja samo obavještava sud da je tužitelj platio predujam za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, te je dokaz o uplati mogla dostaviti i bez tog podneska. Ujedno tužitelju nije priznat ni trošak za sastav podneska od 10. veljače 2023., a kojim podneskom tužitelj samo dostavlja isplatne listove za razdoblje od studenog 2020. do dana dostave podataka, jer ni ovaj trošak nije bio nužan. Na opravdane troškove koji su tužitelju priznati za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 4.678,47 EUR sud je dosudio PDV 25% u iznosu od 1.169,69 EUR, a ne zatraženih 1.356,26 EUR. Kad se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je bio opravdan doda trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 270,00 EUR, dobije se iznos od ukupno 6.118,09 EUR, koji je trošak tužitelju dosuđen, a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka tužitelj je odbijen, jer je previsoko postavljen.

U Valpovu 26. svibnja 2023.

Sutkinja:

Tatjana Varžić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.Punomoćniku tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte