REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: Povrv-272/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.R.T., OIB:…,

Z., zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici u Z.,

protiv tuženika G. T., OIB: …, S., radi

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20.travnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ž. L., odvjetnika u S., i tuženika osobno, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 26.svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. posl. br.

Ovrv-11051/2018 od 20.prosinca 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 63,71 EUR/480,00 HRK sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 10,62 EUR/ 80,00 kn od 23.siječnja 2018.godine pa do 31.12.2022.godine

- na iznos od 10,62 EUR/ 80,00 kn od 21.veljače 2018.godine pa do 31.12.2022.godine

- na iznos od 10,62 EUR/ 80,00 kn od 22.ožujka 2018.godine pa do 31.12.2022.godine

- na iznos od 10,62 EUR/ 80,00 kn od 21.travnja 2018.godine pa do 31.12.2022.godine

- na iznos od 10,62 EUR/ 80,00 kn od 22.svibnja 2018.godine pa do 31.12.2022.godine

- na iznos od 10,62 EUR/ 80,00 kn od 22.lipnja 2018.godine pa do 31.12.2022.godine

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.prosinca 2022., a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. posl. br.

Ovrv-11051/2018 od 20.prosinca 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 39,82 EUR/300,00 HRK i predvidive troškove u iznosu od 67,19 EUR/506,25 HRK sa zateznom kamatom, budući o troškovima postupka treba donijeti novu odluku.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana naknadi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 152,58 EUR/1.149,61 HRK, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26.svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više zatraženi trošak preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. posl. br. Ovrv-11051/2018 od 20.prosinca 2018. određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 480,00 kn (sada 63,71 EUR), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče od dospijeća do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 39,82 EUR/300,00 HRK i predvidivi troškovi u iznosu od 67,19 EUR/506,25 HRK, s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv navedenoga rješenja tuženik je izjavio prigovor (sada odgovor na tužbu) u kojem navodi da se prema stajalištu Europskog suda pravde iz Luksemburga ovrha ne može odrediti na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika, već jedino temeljem sudskog rješenja. Nadalje, tuženik ističe da je u ovom postupku aktivno legitiman njegov otac V. T. koji je preminuo prije više od … godina,

prema prijavi prijamnika koju tuženik prilaže u spis.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj Povrv-272/2019 od 8.srpnja 2019. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj ocjenjuje prigovore tuženika neosnovanim jer je nadležnost javnog bilježnika propisana Ovršnim zakonom, kao što je neosnovan i prigovor zastare. Na adresi tuženika ranije je zasnovao pretplatnički odnos njegov pok.otac još sedamdesetih godina i to 7.9.1978. kako to proizlazi iz prijave, no nakon njegove smrti pretplatnik je tuženik što proizlazi iz evidencije pretplatnika koja je dostavljena u prilogu. Tuženik je uplaćivao pristojbu za određene mjesece i to dobrovoljno, što je vidljivo iz dostavljene saldo konti kartice. Tuženik nije odjavio pretplatnički odnos, te ako postoji razlog za odjavu, a koji je između ostalog i neposjedovanje prijamnika (svih vrsta), to je isti kao pretplatnik dužan odjaviti svoj pretplatnički odnos. Tuženik nije dostavio nikakav dokaz da bi on odjavio svoj pretplatnički odnos niti takav postoji u evidencijama tužitelja kao ovlaštene osobe za vođenje evidencije pretplatnika. Prema tome ukoliko postoji razlog za odjavu, predlaže tuženiku da odjavi svoj pretplatnički odnos sukladno Odluci o načinu odjave koju može naći na stranicama tužitelja ili istom formular mogu poslati nadležne službe pretplate tužitelja, kada i ako on to zatraži.

4.1. Tuženik je ostao kod navoda iz prigovora, sada odgovora na tužbu, te je dodatno istaknuo prigovor zastare predmetnog potraživanja. Ističe da je iz prijave prijamnika kojeg posjeduje proizlazi da je vlasnik televizora V. T., otac

tuženika, koji je umro … , i čije ispravno ime je V.. Nakon njegove smrti majka tužitelja je nastavila plaćati rtv pristojbu do svoje smrti … , a nakon te godine tužitelj počinje račune slati na ime tuženika, iako se radi o prijamniku prijavljenom na njegova pok.oca. Tuženik o navedenom nije obavještavao tužitelja jer rtv prijamnik ne glasi na tuženikovo ime, ali je tužitelju na to ukazivao u brojnim sudskim postupcima.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 4.prosinca 2018. za pretplatnika broj … (ovdje tuženika), prijave prijamnika na ime pretplatnika V. T., pregleda konto saldi kartice za pretplatnika br. . . . , Izvoda iz evidencije pretplatnika (Obveznik plaćanja RTV pristojbe) za pretplatnika broj 1127067, dopisa tužitelja upućenih tuženiku od 29.09.2021.i 01.10.2021., te saslušanjem tuženika.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime RTV pretplate plati iznos od 63,71 EUR/480,00 HRK za razdoblje od 01.siječnja 2018. do 31.lipnja 2018., odnosno za razdoblje od 6 mjeseci.

7.1. Između parničnih stranaka sporna je i osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

8. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ( („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO/05) je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti je ispuniti.

9. Člankom 34. stavkom 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, nadalje: ZHRT), koji zakon je bi na snazi u vrijeme utuženja, propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijemnik odnosno drugi uređaj za prijem radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu prijemnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog Zakona, osim ako Zakonom nije drugačije određeno.

9.1. Prema čl. 35. st. 1. citiranog Zakona vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni su HRT-u plaćati pristojbu koja iznosi 1,5% prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu.

9.2. Sukladno odredbi čl. 36. st. 1. ZHRT-a, osoba iz čl. 34. st. 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

9.3. S obzirom na utuženo razdoblje, u konkretnom se slučaju primjenjuje Odluka HRT-a od 19. lipnja 2019., dalje: Odluka. Odredbom čl. 3. Odluke propisano je da se zahtjev za odjavu prijamnika podnosi isključivo na obrascu HRT-a i da obveznik mora zahtjevu priložiti presliku valjane osobne iskaznice.

9.4. Po ocjeni ovog suda, unatoč odluci da se odjava prijamnika podnosi isključivo na obrascu HRT-a, za pravovaljanu odjavu dovoljan je i pisani zahtjev pretplatnika koji sadrži nedvojbenu izjavu da odjavljuje TV prijamnik, koja izjava mora biti vlastoručno potpisana i dostavljena tužitelju, a koja sadrži sve potrebne podatke i to oznaku TV prijamnika na koji se zahtjev odnosi, datum podnošenja, i izričitu izjavu kako pretplatnik nije vlasnik radio ili tv uređaja.

10. Prije odlučivanja o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, potrebno je odlučiti o materijalnopravnom prigovoru zastare predmetnog potraživanja tužitelja. Odredbom čl.232. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbine radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu prijamnika i televizijskog prijamnika zastarijevaju za godinu dana. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na dugovanje čiji je najstariji datum dospijeća 22.siječnja 2018., a prijedlog za ovrhu predan je javnom bilježniku 14.prosinca 2018., dakle prije isteka jednogodišnjeg roka zastare, pa je prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

11. Uvidom u Izvadak iz evidencije pretplatnika (Obveznika plaćanja rtv pristojbe), proizlazi da je tuženik obveznik prema šifri obveznika … od 1.lipnja

1993. za TV prijamnik Pbr.8246766-7 na adresi S., te da se i

dalje vodi kao aktivni obveznik plaćanja pristojbe.

12. Iz Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 4.prosinca 2018. za pretplatnika broj … i konto saldi kartice tužitelja za pretplatnika br. …

proizlazi da je tuženik kao aktivni tv pretplatnik u utuženom razdoblju u obvezi podmiriti pristojbu za prijavljeni prijamnik za razdoblje od siječnja do lipnja 2018. u iznosu od po 10,62 EUR/80,00 kn mjesečno, odnosno u ukupnom iznosu od 63,71 EUR/480,00 kn.

13. Pregledom prijave prijamnika na ime pretplatnika V. T., priloženog uz prigovor, sada odgovor na tužbu (list 9 spisa), proizlazi da se odnosi na prijavu prijamnika na osobu V. T. pok.A. na adresi S., za

Pbr.9089284017, šifra…, uz napomenu da je isti slabo čitak, pa nije niti vidljiv datum prijave prijamnika, niti točnost navedenih brojki prijamnika i šifre kupca.

14. Iz dopisa tužitelja upućenih tuženiku od 29.09.2021.i 01.10.2021., proizlazi da se istima tužitelj obraća tuženiku putem punomoćnika radi podmirenja dugovanja na ime rtv pristojbe koje dugovanje nije predmet ovog postupka.

15. Tuženik u svom iskazu navodi da iz prijave prijamnika kojeg posjeduje proizlazi da je vlasnik televizora V. T., otac tuženika, koji je umro … , i čije ispravno ime je V.. Nakon njegove smrti majka tužitelja je nastavila plaćati rtv pristojbu do svoje smrti…, a nakon te godine tužitelj počinje račune slati na ime tuženika, iako se radi o prijamniku prijavljenom na njegova pok.oca. Tuženik o navedenom nije obavještavao tužitelja jer rtv prijamnik ne glasi na tuženikovo ime, ali je tužitelju na to ukazivao u brojnim sudskim postupcima.

16. Dakle, iz naprijed navedenog Izvatka iz evidencije pretplatnika, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik prijavljen kao vlasnik TV prijamnika br.8246766- 7 na adresi … u S., još 1993., čime je preuzeo obvezu na

plaćanje mjesečne pristojbe, koje se mogao osloboditi samo da je prijamnik odjavio. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao da je predmetni prijamnik odjavio prije utuženog razdoblja, proizlazi da je u obvezi podmiriti pristojbu za period od siječnja do lipnja 2018., koje potraživanje je predmet ovog postupka.

17. Tuženiku valja istaknuti da obveza plaćanja sporne pretplate ne tereti samo vlasnika prijamnika već i njegova korisnika, da je tužitelj dokazao da u svojim evidencijama pretplatnika tuženika vodi kao obveznika sporne pristojbe, a u konkretnom slučaju na tuženiku je bio teret dokaza tvrdnje da je njegova obveza prestala jer sada ne posjeduje prijamnik odnosno da je svoju obvezu odjavio. Prigovor tuženika da nije potpisao prijavu prijemnika nije odlučan za odluku u ovoj pravnoj stvari. Iz priložene prijave prijemnika proizlazi da je istu potpisao otac tuženika V. T., ali iz priložene evidencije po pretplatniku razvidno je da je u evidenciji tužitelja tuženik evidentiran kao rtv pretplatnik od 1. lipnja 1993. do danas. Iz priloženih saldo konti nedvojbeno proizlazi da tuženik uglavnom redovito podmiruje rtv pretplatu, neplaćanja se odnose samo na kraće periode. Plaćanjem rtv pretplate u periodu od listopada 2007. do svibnja 2020. tuženik je s tužiteljem konklundentnom radnjom zasnovao pretplatnički odnos. Uglavnom redovitim plaćanjem rtv pretplate tuženik je priznao i da posjeduje tv prijemnik. Stoga su prigovori tuženika u cijelosti paušalni i neargumentirani.

18. Kako je tuženik istaknuo da ima više sudskih sporova sa tužiteljem, sud je uvidom kroz e-spis aplikaciju utvrdio da je da je pravomoćnim presudama Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću posl.br.Gž-441/2022 od 3.lipnja 2022., Županijskog suda u Puli-Pola pos.br.Gž-1191/2020 od 24.studenoga 2020., Županijskog suda u Puli-Pola pos.br.Gž-437/2021 od 19.travnja 2021. i Županijskog suda u Varaždinu posl.br.Gž-1009/2020 od 21.rujna 2020. odlučeno o tužbenim zahtjevima tužitelja protiv tuženika i to kao osnovanim za isplatom rtv pristojbe iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu, time da se radilo o drugim vremenskim razdobljima. Nadalje, pravomoćnim presudama Općinskog suda u Splitu posl.br.Povrv-1984/2017 od 28.kolovoza 2018. i posl.br.Povrv-1802/17 od 9.veljače 2018., protiv kojih tuženik nije izjavio žalbu, odlučeno je o tužbenim zahtjevima tužitelja protiv tuženika i to kao osnovanim za isplatom rtv pristojbe iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu.

18.1. Navedenim pravomoćnim presudama ocijenjeno je kako tužitelj osnovano od tuženika zahtijeva isplatu traženih novčanih iznosa na ime rtv pristojbe budući da je tuženik tuženik korisnik i vlasnik tv prijamnika, te su tužbeni zahtjevi tužitelja prihvaćeni kao osnovani.

18.2. U tom smislu, ukazuje se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu B. protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) prema kojoj se sklop postupka, i pod pretpostavkom da se ne radi o istovjetnom zahtjevu prema mjerodavnom domaćem pravu, a koji obuhvaća iste stranke i odnosi na iste pravne odnose i iste okolnosti, spada pod isti materijalni opseg te bi ponovno raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14(MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, tako i ŽS u Splitu u presudi posl.br.1501/2022 od 28.listopada 2022.).

19. Slijedom navedenog, budući da je utvrđeno da je predmetni prijamnik prijavljen na tuženika u utuženom razdoblju, da isti nije odjavljen, a utuženi iznos se odnosi na period od siječnja do lipnja 2018., proizlazi da je tuženik obvezan platiti tužitelju dugovanu RTV pristojbu za utuženi period.

19.1.Na dosuđene mjesečne iznose od 10,62 EUR/80,00 kn tužitelju je valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu, a temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, koji u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti pozivom na odredbu čl. 1163. st. 1.ZOO-a. Tužitelj je zateznu kamatu zatražio od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a u skladu s podacima iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 4.prosinca 2018. u kojem je određeno dospijeće svakog pojedinog neplaćenog mjesečnog iznosa, što je sud u cijelosti prihvatio.

19.2. Kako je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo da namiri tražbinu tužitelju u iznosu od 63,71 EUR/480,00 kn, sa pripadajućim kamatama, sve temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, nadalje: ZPP).

20. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

21. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 63,71 EUR/480,00 kn, te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

21.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju se su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 9,95 EUR/75,00 kn i trošak dostave u iznosu od 4,98 EUR/37,50 kn, odnosno ukupno 14,93 EUR/112,50 kn, sve prema čl. 5.st.1. i čl.6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine: broj: 9/21). Nadalje, tužitelju je priznat odvjetnički trošak u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak od 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99

EUR/15,00 HRK daje iznos od 99,50 EUR/750,00 kn (Tbr.7.8. Tarife), na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što iznosi 124,38 EUR/937,14 HRK, a čemu treba pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR/100,00 kn, što zbrojeno s troškom pred javnim bilježnikom ukupno iznosi 152,58 EUR/1.149,61 HRK. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, a po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a.

21.2. Tužitelju nisu priznati predvidivi troškovi u iznosu od 67,19 EUR/506,25 HRK, budući rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije postalo pravomoćno i ovršno, pa tužitelj nije te troškove mogao ni imati. Nadalje, tužitelju nije priznat odvjetnički trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 24,88 EUR/187,50 kn jer su ti troškovi sastavni dio jednokratne nagrade koja odvjetniku pripada za cijeli prvostupanjski postupak i dosuđena je pod prethodnom točkom.

21.3. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 152,58 EUR/1.149,61 HRK, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 26.svibnja 2023.

Sutkinja:

Sanja Bikić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku,

-u spis.