REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-30/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari 1.tužiteljice S. M., OIB …, iz D. S., i 2.tužiteljice T. K., OIB …, iz Republike S., Z., , obje zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u D. S., , protiv tuženika Ž. J., OIB …, iz D. S., , kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u D. S., , radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 25. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješice preko kat.čest.br. 2452 put u m. u površini od 195 m[2] , upisana u z.k.ul.br. 577 k.o. …D. S. i to po cijeloj dužini sjeverne međe te čestice u širini od cca 3 m, a u korist kat.čest.br. 2451 kuća broj 28 i dvorište u D. S., upisana u z.k.ul.br. 1594 k.o. D. S. .

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljicama izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava navedene služnosti u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 650,05 eur/4.897,80 kn[1] .

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 530,87 eur/3.999,84 kn[1] .

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi podnesenoj 20. siječnja 2022. u bitnome navode da su one suvlasnice svaka u ½ dijela kat. čest. br. 2451 kuća broj 28 i dvorište u D. S., sa 407 m2, upisana u zk.ul. br. 1594, k.o. D. S. . Nadalje, navode da je tuženik vlasnik kat. čest. br. 2452 put u m. sa 195 m2, kat. čest. br. 2455 kuća i dvorište sa 661 m2 te kat. čest. br. 2456 oranica u m. sa 968 m2 upisane u zk. ul. br. 577, k.o. … D. S. . Ističu, kako u korist tužiteljičinih nekretnina postoje prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješice putem u vlasništvu tuženika i to uz cijelu dužinu sjeverne međe, a u širini od oko 3 metra. Tim su se pravom koristili prednici tužiteljica, kao i same tužiteljice i to svakodnevno pa su to pravo stekle dosjelošću. Ističu, kako su one zakonske nasljednice iza svojih sada pokojnih roditelja D. T. i B. T., kojima tuženik nije osporavao prava služnosti puta, jer drugog načina za prilaz njihovoj nekretnini na kojoj je sagrađena kuća nije bilo. Nadalje navode, da s obzirom da su oglasile prodaju svoje kuće sa pripadajućim zemljištem, sada tuženik osporava tužiteljicama pravo služnosti te isto osporava i zainteresiranim kupcima. Zaključno navode, da s obzirom na to da tuženik kao vlasnik poslužnog dobra osporava samopostojanje te služnosti, tužiteljice kao suvlasnice povlasnog dobra imaju pravni interes za utvrđivanje postojanja stvarne služnosti i za ishoditi upis tog prava u zemljišnim knjigama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako su točke 1. i 2. ove tužbe nesporne, odnosno nije sporno da su tužiteljice i tuženik vlasnici navedenih nekretnina. Ističe, kako nije točno da bi na čestici tuženika u korist tužiteljica ikada bila uspostavljena služnost prolaza ili provoza, niti takva služnost postoji danas. Tuženikova čestica predstavlja u naravi ograđeno dvorište, te se na takvoj čestici služnost nužnog prolaza i ne može uspostaviti. Navodi, da je točno da je postojao dogovor između prednika tužiteljica i tuženika o tome da tuženik dopušta predniku tužiteljica prolaz, ali taj dogovor nije po svojoj suštini nikada bio pravo služnosti osnovano u korist čestice tužiteljica, nego osobno pravo temeljeno na dogovoru po kojem je tuženik dopuštao svom bratu prolaz do njegove čestice na kojoj je brat tuženika kao prednik tužiteljica protivno tadašnjim i sadašnjim propisima sagradio objekt. Navodi, da je spreman dopustiti i tužiteljicama da prolaze do svoje čestice dokle god to prolaženje vrše civilizirano i u dogovoru s tuženikom, ali se protivi uspostavi služnosti i apsolutno mu je neprihvatljivo da preko njegove čestice prolaze stranci, posebno jer se na njegovom ograđenom dvorištu, kojega je dio prilaz do tuženikove kuće i radionice koji je ujedno i prolaz kojim se služe tužiteljice, nalaze strojevi i alati koje tuženik popravlja i prodaje, te je stoga i dvorište nakon radnog vremena zatvoreno i ne može biti otvoreno za nepoznate osobe. Tuženik svakako ističe da je zakonom izričito isključena mogućnost uspostave prava nužnog prolaza preko ograđenih dvorišta, a što je u ovom predmetu nesporno slučaj. Stoga tužene mogu prilaz na svoju česticu pokušati riješiti s neke druge strane. Napominje da bi svaka uspostava prava služnosti morala obuhvatiti i naknadu tuženiku za umanjenje vrijednosti njegove čestice, a koja se ne bi svodila samo na vrijednost samog puta, nego i na štete koje bi popratno trpio zbog umanjenja vrijednosti njegovog objekta u cjelini. Ta šteta bi neupitno bila veća od vrijednosti objekta tužiteljica koji nema ni prilaza, u lošem je stanju, nedavno je izgubio privremeni odvod kanalizacije koji je imao priključenjem na kanalizacijsku cijev drugog susjeda, te jednostavno nema mogućnost uspostave osnovnih komunalija u objektu. Tuženik bi u slučaju da sud zauzme stajalište da je služnost potrebno i dopušteno uspostaviti (usprkos izričitoj zakonskoj zabrani) inzistirao na tome da tuženik bude u potpunosti obeštećen za svaki gubitak vrijednosti čestice tuženika koji bi iz toga proizašao. Ističe, kako je u svrhu iznalaženja mirnog rješenja prihvatljivog objema stranama tužiteljicama dao realnu ponudu za otkup njihove čestice, koju su one odbile. Ostaje kod te ponude, ne zato što treba česticu ili neupotrebljivi objekt tužiteljica nego zato da bi se izbjeglo parničenje, a on zadržao svoj mir i trajno riješio pitanje čestice tužiteljica koja je sasvim odvojena od bilo kakvog pristupa javnom putu ili javnim komunalijama. Očito je da je navedeno moguće isključivo ako netko od susjeda otkupi spornu česticu, te upravo stoga tuženik ostaje kod svoje ponude. Sukladno izloženome, predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužiteljice da tuženiku naknade trošak ovoga postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvatke iz zemljišne knjige- neslužbene kopije (str. 6 i 7 spisa), Izvod iz katastarskog plana (str. 8 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje M. Š. na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2022. (str. 20 i 21 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. J. na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2022. (str. 21 i 22 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 1.tužiteljice S. M. na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2022. (str. 22 i 23 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženika Ž. J. na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2022. (str. 23 i 24 spisa) i proveden je očevid na licu mjesta nekretnina 14. studenog 2022. (str. 36 i 37 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari osnovan.

5. Nije izveden dokaz saslušanjem 2.tužiteljice T. K., budući da je sam punomoćnik tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2022. izjavio da se ista nalazi zbog posla u N. pa da nije u mogućnosti pristupiti na ročište radi saslušanja te je u nastavku postupka izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odnosno nije ustrajao na tome da se istu sasluša.

6. Na ročištu za glavnu raspravu 18. travnja 2023. odbijen je dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, budući da je ovaj sud ocijenio nepotrebnim izvoditi taj dokaz, jer se odluka može donijeti temeljem provedenih dokaza.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da se utvrdi postojanje njihovog prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješice i to u korist nekretnine kčbr. 2451 upisane u zk. ul. 1594 k.o. … D. S. , a koja je u suvlasništvu tužiteljica u omjeru ½ dijela svake od tužiteljica i to na nekretnini kčbr. 2452 upisane u zk. ul. 577 k.o. D. S. , a koja je u vlasništvu tuženika.

8. Ovdje treba najprije u odnosu na predmetni tužbeni zahtjev istaknuti kako je iz samog činjeničnog opisa tužbe razvidno da tužiteljice navode kako nema drugog načina prilaza njihovoj nekretnini sa javnog puta, osim prilaza preko nekretnine u vlasništvu tuženika.

9. Dakle, iz same tužbe razvidno je da tužiteljice traže utvrđenje prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješice temeljem instituta dosjelosti i razvidno je da se ujedno radi i o nužnom prolazu u smislu odredbe čl. 224. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 1528/14, 81/15 i 94/18, dalje: ZV) u kojoj je propisano da će sud nužni prolaz preko neke nekretnine kao poslužne osnovati svojom odlukom na zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve, ili nema prikladne putne veze s javnim putom i ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine, u čiju se korist nužni prolaz osniva, da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.

10. Naime, od početka postupka nije sporno da do nekretnine u suvlasništvu tužiteljica nema nikakve ili u najmanju ruku nema druge prikladne putne veze sa javnim putom, osim prolaska preko nekretnine u vlasništvu tuženika.

11. Radi razjašnjenja cjelokupnog činjeničnog stanja izveden je na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2022. dokaz saslušanjem svjedokinje M. Š. i svjedoka Ž. J. te je na istom ročištu saslušana i 1.tužiteljica te je saslušan i tuženik.

12. Svjedokinja M. Š., u bitnome je izjavila da je ona prijateljica tužiteljica i susjeda svih stranaka, a živi u D. S. od 1991. godine. Istaknula je da se preko čestice u vlasništvu tuženika dolazi do dvije nekretnine i to predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljica i do nekretnine njihovog ujaka i da se taj put koristi od kada ona ovdje živi, odnosno od tada ona ima saznanja da se isti koristi i koliko je njoj poznato nema drugog prilaza tim nekretninama. Koliko je njoj poznato do prijepora između stranaka je došlo zato što tuženik smatra da se tim putem mogu koristiti samo tužiteljice i njihova djeca, odnosno sadašnji vlasnici, dok tužiteljice namjeravaju tu kuću prodati, jer im je ista nepotrebna. Poznato joj je da je tuženik vikao i pozvao policiju kada su potencijalni kupci i djelatnici agencije za promet nekretnina negdje u jesen 2021. došli gledati nekretninu u vlasništvu tužiteljica. Nadalje, je istaknula da se tim putem može proći i autom i da je pokojni otac tužiteljica D. T. parkirao svoj auto ispred svoje kuće. Istaknula je da se radi o asfaltiranom putu, koji ranije nije bio asfaltiran, a ispred se nalazi ograda i to izgleda kao dvorište i taj put koristi i tuženik za prolaz u kuću i svoju radionu odnosno trgovinu. Istaknula je da se taj put nalazi između tuženikove kuće i kuće jedne njegove sestre. Ne zna točno od kada je postavljena ograda, ali zna da je tuženik od ranije već bio u sporu sa svojom starijom sestrom B. C., jer su oni tamo prolazili, ali oni su izgubili spor, jer imaju prilaz sa ceste do svoje nekretnine.

13. Svjedok S. J., sin tuženika, u bitnome je izjavio da su se oni vratili iz Nj. 80-tih godina, s time da su i ranije dolazili na ljeto, a drveni plot je već bio postavljen 70-tih godina. Istaknuo je da je 80-te godine napravljena ograda kakva je tu i sada uz neke sitne izmjene, sve je nekada bilo djedovo i on je onda dijelove dao jednoj kćeri, sinu i zamišljeno je da to ostane u obitelji, s time da stric V. J. ima prilaz s druge strane, ali to nije korišteno, jer općina nije napravila adekvatan put. Navodi da tužiteljice do svoje kuće imaju samo predmetni prilaz i njima to nitko ne spori. Ono što je sporno je to da je to obiteljsko dvorište koje mi svi koristimo. Mi tu imamo već 40 godina obrt i da tu dođe neka treća osoba nama će trpjeti obrt i možda će nam doći do problema u poslovanju. Nadalje, je izjavio kako on ne osporava kako su se tužiteljice i njihovi prednici nesmetano koristili tim putem. Nadalje, je potvrdio da se tim putem može proći i autom i da se pravni prednik tužiteljica koristio autom i tim putem. Istaknuo je da su on i njegov otac ponudili tužiteljicama da kupe njihovu kuću za 35.000,00 eura, ali one su tražile 55.000,00 eura i oglasile su kuću na prodaju te nakon toga više nije bilo razgovora o kupnji kuća tužiteljica.

14. Ovaj sud prihvaća, kao vjerodostojne i životno logične iskaze svjedokinje M. Š. i svjedoka S. J. te iz tih iskaza za ovaj sud također nepobitno proizlazi da u predmetnom slučaju nema druge putne veze ili u najmanju ruku nema druge adekvatne putne veze između javnog puta i nekretnine u suvlasništvu tužiteljica.

15. Naime, svjedokinja M. Š. izjavila je kako je njoj poznato da nema drugog prilaza do nekretnine u suvlasništvu tužiteljica, a svjedok S. J. je razložno pojasnio da su sve predmetne nekretnine nekada bile u vlasništvu djeda i da je on onda dao jednoj kćeri, sinu dijelove tih nekretnina te je bilo zamišljeno da sve to ostane u vlasništvu obitelji, s time da stric V. J. ima prilaz s druge strane, ali do realizacije toga nije došlo, jer općina nije napravila adekvatan put.

16. Vezano uz prethodno navedena utvrđenja, ovdje treba istaknuti da je na očevidu na licu mjesta predmetnih nekretnina koji je održan 14. studenog 2022. neposrednim opažanjem suda utvrđeno da je jedini pristup nekretnini tužiteljica sa glavne ceste tj. R. ulice put koji ide uz kuću, odnosno preko nekretnine u vlasništvu tuženika.

17. Slijedom navedenoga, u predmetnom slučaju upravo se radi o situaciji da do nekretnine u suvlasništvu tužiteljica nema nikakve druge prikladne putne veze sa javnim putom tj. u predmetnom slučaju R. ulicom ili u najmanju ruku nema druge prikladne putne veze sa javnim putom tako da u predmetnom slučaju tužiteljice traže da se utvrdi da su one temeljem instituta dosjelosti stekle pravo stvarne služnosti provoza i prolaza pješice do svoje nekretnine, a ta stvarna služnost predstavlja ujedno i nužni prolaz do njihove nekretnine.

18. 1.tužiteljica S. M. je na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2022. u bitnome izjavila da je njen otac D. T. počeo graditi kuću 70-tih godina i da onda još nije bila izgrađena današnja tuženikova kuća niti njegova radiona, već je tamo bila jedna mala kuća u kojoj je ona živjela, dok nije bila useljiva njihova nova kuća. Misli da predmetni put koji je u vlasništvu tuženika nije trebao biti njegovo vlasništvo, već je to trebao biti jednostavno put. Nije joj jasno da put bude vlasništvo tuženika i koje godine je on dobio dozvolu da bude vlasnik tog puta. Istaknula je da se predmetnim putem nesmetano prolazilo, a tuženik je isti asfaltirao i taj put služi njegovoj radioni. Njezin pokojni otac D. T. prolazio je tim putem automobilom. Nadalje, je pojasnila da je do problema došlo nakon smrti njezinih roditelja, odnosno kada su ona i 2.tužiteljica odlučile prodati kuću. Ponudile su kuću S. J. za oko 55.000,00 eura, a on je rekao da može platiti 38.000,00 eura. Ona i 2.tužiteljica smatrale su da je to premalo i angažirale su agenciju za nekretnine radi prodaje kuće. Tuženik je potjerao, odnosno verbalno napao nju i djelatnike agencije, izjavio je "da su lopovi" i da kuću nikada neće prodati dok je on živ, a taj kupac bio je spreman ponuditi iznos od 50.000,00 eura.

19. Iz iskaza 1.tužiteljice također je razvidno da tužiteljice traže da se utvrdi da su one dosjelošću stekle pravo stvarne služnosti prolaza i provoza do svoje nekretnine (povlasne) preko nekretnine u vlasništvu tuženika (poslužne). Naime, radi se o kčbr. 2452 upisane u zk. ul. 577 k.o. … D. S., a koja u naravi predstavlja put u mjestu i koja je nesporno u vlasništvu tuženika. Pri tome, nisu relevantni navodi 1.tužiteljice o tome da joj nije jasno kako tuženik može biti vlasnik puta, budući da je on uredno u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik te čestice.

20. Tuženik Ž. J. je na istom ročištu u bitnome izjavio da se put nalazi između njegove kuće i njegove radione u kojoj se nalazi spremište pirotehnike i oni ne mogu nikome dozvoliti da fotografira i da ulazi nakon 18,00 sati. Ne osporava pravo tužiteljicama da prolaze tim putem niti je osporavao to pravo pravnom predniku tužiteljica D. T. Istaknuo je da je dogovor njega i njegove sestre B. T. bio da na nju glasi kuća do njegove smrti, ali da on ne može dopustiti da treće osobe tu prolaze. Istaknuo je da je njegov sin S. u policiji dao popis svih osoba koje tu žive, jer su to morali napraviti zbog toga što skladište pirotehniku. Spreman je kupiti kuću po cijeni koju procjeni neovisni sudski vještak, ali se izričito protivi da se trećim osobama proda kuća. Kuća tužiteljica nema uporabnu dozvolu i nema kanalizaciju. Dogovor njega i njegovog oca bio je da izgrade novu kuću i to je bilo 70-tih godina i do 80-te su istu kuću napravili on se onda vratio iz Nj. te je od 1973. godine upisan kao vlasnik nekretnine. U međuvremenu je provedena komasacija i sve je ostalo onako kao što je bilo i ranije. Put je isključivo on održavao i on ga je asfaltirao. Istaknuo je da je ograda bila tamo oduvijek, a ranije je to bio drveni plot, a oni su onda postavili novu ogradu i to je bilo negdje 1985. kada se vratio iz Nj.

21. S obzirom na to da je nepobitno utvrđeno da do nekretnine u suvlasništvu tužiteljica nema drugog puta, odnosno u najmanju ruku odgovarajuće putne veze do R. ulice kao javnog puta, tužiteljice bi mogle tražiti da sud sudskom odlukom osnuje pravo nužnog prolaza u korist nekretnine u suvlasništvu tužiteljica, a na teret nekretnine u vlasništvu tuženika.

22. Međutim, tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo da ta nekretnina predstavlja njegovo ograđeno dvorište, a u odredbi čl. 224. st. 2. ZV-a propisano je da sud ne može nužni prolaz osnovati preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi, kroz zgrade, kroz ograđena kućna dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači; kroz ograđene vrtove i vinograde može se osnovati nužni prolaz samo ako za to postoji osobito jak razlog.

23. Na očevidu održanom 14. studenog 2022. ovaj sud je neposrednim opažanjem utvrdio da nekretnina kčbr. 2452 upisana u zk. ul. 577 k.o. … D. S. u naravi put u m. u stvarnosti predstavlja ograđeno dvorište tuženika. Naime, riječ je o nekretnini koja se nalazi između kuće u vlasništvu tuženika i susjednog objekta, a sa prednje strane je ista u cijelosti ograđena, odnosno u cijelosti je ograđena prema R. ulici koja predstavlja javni put.

24. Dakle, u pravu je tuženik kada od početka postupka ukazuje na to da bi u predmetnom slučaju bilo protivno izričitoj zakonskoj zabrani iz odredbe čl. 224. st. 2. ZV-a sudskom odlukom osnovati pravo nužnog prolaza u korist nekretnine u suvlasništvu tužiteljica, a na teret nekretnine u vlasništvu tuženika.

25. Po ocjeni ovog suda, pri tome nije relevantno od kada je to dvorište ograđeno, s time da iz provedenog postupka proizlazi da je tamo postojala oduvijek ograda, odnosno to je prvo bio drveni plot, a kasnije je 80-tih godina prošlog stoljeća postavljena postojeća ograda. Naime, činjenica je da do današnjeg dana nije osnovano pravo nužnog prolaza u korist nekretnine u suvlasništvu tužiteljica pa se isto danas više niti ne može osnovati sudskom odlukom kada bi takva odluka suda bila u izravnoj suprotnosti sa izričitom zakonom propisanom zabranom iz odredbe čl. 224. st. 2. ZV-a.

26. Međutim, upravo zato tužiteljice traže da se u smislu odredbe čl. 229. st. 1. ZV-a u kojoj odredbi je propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

27. Dakle, ovdje je potrebno utvrditi da li su tužiteljice i njihovi pravni prednici kroz razdoblje od najmanje dvadeset godina izvršavale sadržaj stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine u vlasništvu tuženika i da li se tuženik tome eventualno protivio.

28. Sam tuženik Ž. J. je u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu 8. srpnja 2022. izričito izjavio da se predmetni put nalazi između njegove kuće i njegove radione i da ne osporava pravo tužiteljicama da tuda prolaze i da nije osporavao pravo niti ocu tužiteljica D. T., kao njihovom pravnom predniku.

29. Slijedom navedenoga, u predmetnom slučaju uopće nije sporno da su se tužiteljice i njihovi pravni prednici koristili nekretninom oznake kat.čest.br. 2452 u naravi put u mjestu površine 195 m2, koja je upisana u zk. ul. br. 577 k.o. D. S. i to radi prolaza do svoje nekretnine.

30. Isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje M. Š., kao i svjedoka S. J., sina tuženika.

31. Naime, svjedokinja M. Š. izjavila je da od kada ona tu živi, odnosno od 1971. godine da se predmetni put koristio da bi se došlo do nekretnine koja je danas u suvlasništvu tužiteljica.

32. Svjedok S. J. je izričito izjavio da tužiteljice imaju samo taj put do svoje kuće i da im to nitko ne spori.

33. Ovdje je potrebno istaknuti da po ocjeni ovog suda iz provedenog postupka proizlazi i da se predmetni put koristio i radi provoza, budući da je 1. tužiteljica u svom iskazu izjavila da je tim putem njen pokojni otac B. T. prolazio i automobilom, a isto je potvrdila i svjedokinja M. Š., dok tuženik nije osporavao da su se tužiteljice i njihovi pravni prednici nesmetano koristili predmetnim putem.

34. Svjedokinja M. Š. pojasnila je u svom iskazu da je do problema između stranaka došlo kada su tužiteljice odlučile prodati svoju kuću, odnosno tuženik je negdje na jesen 2021. vikao i pozvao policiju kada su potencijalni kupci i djelatnici agencije za promet nekretninama došli razgledavati kuću u suvlasništvu tužiteljica.

35. Prethodno utvrđenje ovog suda, predstavlja odlučnu okolnost u ovoj pravnoj stvari. Naime, u predmetnom slučaju radi se o tome da se tuženik protivi tome da se predmetnim putem osim tužiteljica i članova njihovih obitelji koriste druge osobe, odnosno tuženik smatra da u predmetnom slučaju ne postoji stvarna služnost koja bi se osnovala u korist nekretnine u suvlasništvu tužiteljica (povlasne), a na teret nekretnine u vlasništvu tuženika (poslužne), već da bi se isključivo moglo raditi o osobnoj služnosti.

36. Prethodno utvrđenje, proizlazi i iz iskaza svjedoka S. J., sina tuženika, koji je izjavio kako je sve zamišljeno da ostane u obitelji.

37. Ovdje treba ukazati na odredbu čl. 189. st. 1. ZV-a u kojoj je propisano da se služnost koja je po svojoj naravi stvarna može osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe (nepravilna služnost).

38. Dakle, u predmetnom slučaju radi se o tome da tuženik od početka postupka zapravo u pravnom smislu ističe da u predmetnom slučaju postoji tzv. nepravilna služnost i to sada u korist tužiteljica, a ranije u korist njihovih pravnih prednika, budući da se isti izričito protivi da bi se druge osobe koristile predmetnim putem, odnosno isti se protivi i tome da tužiteljice prodaju svoju nekretninu.

39. Međutim, u odredbi čl. 189. st. 3. ZV-a propisano je da tko tvrdi da je stvarna služnost osnovana u korist određene osobe, treba to i dokazati.

40. Dakle, iz prethodno citirane odredbe ZV-a jasno proizlazi da se u pravilu radi o stvarnoj služnosti, dok se iznimno može raditi o tzv. nepravilnoj služnosti ako osoba koja se na to poziva to i dokaže.

41. Po pravnom shvaćanju ovog suda, tuženik ničime tijekom postupka nije dokazao da bi se u predmetnom slučaju radilo o tzv. nepravilnoj služnosti osnovanoj isključivo u korist određene osobe, već se po uvjerenju ovog suda kroz dugi niz godina radilo o tome da su se tužiteljice, odnosno njihovi pravni prednici nesmetano koristili predmetnim putem i to upravo onim naznačenim u predmetnom tužbenom zahtjevu, odnosno putem po cijeloj dužini sjeverne međe u širini od oko 3 metra na kat. čest. br. 2452, budući da je isto utvrđeno i na provedenom očevidu, gdje je sam tuženik pokazao predmetni put, kazavši da isti seže do zida susjedne kuće i da se isti proteže upravo u širini od 3 metra od međe susjedne nekretnine.

42. Tuženik je nadalje na očevidu izjavio da je dogovor napravljen još između njegovog oca i majke tužiteljica, a da je on postao vlasnik nekretnine 1973.

43. Dakle, iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da su se tužiteljice i njihovi pravni prednici nesmetano još od prije nego što je tuženik postao vlasnikom nekretnine koja predstavlja put, koristili tim putem radi provoza i prolaza do svoje nekretnine i to sve do trenutka kada su iste odlučile prodati svoju nekretninu kada je tuženik na jesen 2021. vikao i pozvao policiju kada su potencijalni kupci i djelatnici agencije za promet nekretnina došli razgledavati nekretninu u suvlasništvu tužiteljica.

44. Dakle, u predmetnom slučaju tužiteljice i njihovi pravni prednici svakako su nesmetano u smislu odredbe čl. 229. st. 1. ZV-a kao posjednici predmetne povlasne nekretnine pošteno posjedovali, odnosno izvršavali sadržaj prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine u vlasništvu tuženika i to kroz razdoblje duže od minimalno zakonom propisanih dvadeset godina.

45. Po pravnom shvaćanju ovog suda tuženik tijekom postupka nije dokazao niti je uopće predložio dokaze kojima bi eventualno mogao dokazati da bi se u predmetnom slučaju radilo o tzv. nepravilnoj služnosti koja bi bila osnovana u korist točno određenih osoba, tako da ovaj sud zaključuje da su tužiteljice dosjelošću stekle pravo stvarne služnosti provoza i prolaza preko nekretnine u vlasništvu tuženika, koja u naravi i predstavlja put.

46. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika da se izvede dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđivanja umanjenja vrijednosti njegove nekretnine, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, ovaj sud smatra pravilnim stav tužiteljica da u predmetnom slučaju nema zakonske osnove za dosuđivanje bilo kakve naknade jer se radi o tužbenom zahtjevu na utvrđenje temeljem instituta dosjelosti, a ne o osnivanju prava nužnog prolaza temeljem sudske odluke, kao što je to prethodno obrazloženo pa je zato ovaj sud na ročištu za glavnu raspravu 18. travnja 2023. i odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem.

47. Slijedom svega navedenoga, prihvaćen je predmetni tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljice traže da se temeljem dosjelosti utvrdi postojanje njihovog prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješice na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tuženika (točka I. izreke presude).

48. Naprotiv, neosnovan je dio predmetnog tužbenog zahtjeva kojim tužiteljice traže da tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za upis njihovog prava stvarne služnosti, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

49. Naime, u predmetnom slučaju, ako ova presuda postane pravomoćna, tužiteljice temeljem te pravomoćne presude mogu zatražiti od zemljišnoknjižnog odjela suda upis njihovog prava stvarne služnosti i nije potrebno nikakvo nalaganje tuženiku da tužiteljicama izda podobnu tabularnu ispravu niti je potrebno navođenje o tome da će takvu tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda kada je već iz prvog dijela predmetnog tužbenog zahtjeva razvidno da se utvrđuje pravo stvarne služnosti tužiteljica temeljem čega su iste po pravomoćnosti presude ovlaštene tražiti upis tog svog stvarnog prava u zemljišnu knjigu. Naime, kod stjecanja stvarnog prava temeljem dosjelosti radi se o stjecanju na temelju zakona i tada je uvijek potrebna isključivo pravomoćna sudska presuda kojom se dokazuje da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za dosjelost, dok za uknjižbu nije potrebna tabularna isprava (točka II. izreke presude).

50. S obzirom da je u glavnom dijelu prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev, tužiteljice sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a, budući da nisu uspjele sa svojim tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu, imaju pravo prema Tbr. 7. t. 2. al. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT) na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak, budući da je riječ o sporu radi služnosti u iznosu od 398,17 eur sa dodatkom od 10% sukladno Tbr. 36. OT-a, budući da isti punomoćnik zastupa dvije tužiteljice, odnosno tužiteljice imaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 437,99 eur pa kada se tome doda PDV po stopi od 25%, tužiteljice imaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 547,49 eur. Nadalje, tužiteljice imaju pravo i na naknadu troška plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eur, na naknadu plaćenog predujma za izlazak sudske komisije u iznosu od 49,48 eur i na naknadu sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur. Dakle, tužiteljice imaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 650,05 eur/4.897,80 kn (točka III. izreke presude).

51. Naprotiv, tužiteljice nemaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka po svakoj poduzetoj radnji punomoćnika, budući da je riječ o sporu radi služnosti, a za takvu vrstu spora propisana je jednokratna nagrada punomoćniku za cijeli prvostupanjski postupak. Dakle, tužiteljice nemaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 530,87 eur/3.999,84 kn (točka IV. izreke presude).

52. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka budući da je isti bespredmetan, jer tužiteljice u predmetnoj pravnoj stvari nisu uspjele samo sa razmjerno neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva.

53. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura, kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno je iskazan iznos dosuđenih troškova parničnog postupka, odnosno taj iznos iskazan je u eurima i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

U Dugom Selu 25. svibnja 2023.

Sudac

Lovro Tomičić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljicama po odvjetniku M. K. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 eur/199,97 kn[1]

- tuženiku po odvjetniku D. K.