Republika Hrvatska

Posl. broj P- 4130/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. G. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u O. društvu Š. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. A. iz … S.-S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica

J. M., odvjetnica iz Z., , radi stjecanja bez

osnove, nakon glavne rasprave održan dana 12. travnja 2023. god, zamj. pun. tužitelja S. T. odvj. u S. i pun. tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 25. svibnja 2023. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikov prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.466,00 kn 592,74 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 2. srpnja 2020. godine 2. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.281,25 kn/435,50 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište uvećanje kamatne stope koje je Europske središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je 14. srpnja 2011. godine Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: Agencija“) donijela je rješenje, Klasa:

UP/I-451-04/10-10/25, Ur.broj: 326-321-11-119 (u daljnjem tekstu: „Rješenje“), kojim je tužitelju naloženo da osobama koje su na dan 23. prosinca 2010. godine bile imatelji dionica izdavatelja trgovačkog društva K. V. B. N. d.d.,

K. (u daljnjem tekstu: „KVBN“), u roku od 90 dana uplati iznos od 89,32 kn po dionici. Tuženik da je na dan 23. prosinca 2010. godine bio dioničar - imatelj 50 dionica KVBN, pa da je tužitelj dana 25. listopada 2011. godine u skladu s konačnim i ovršnim Rješenjem uplatio tuženiku ukupni iznos od 4.466,00 kn, međutim da je Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz 4/2014-10, od 9. srpnja 2019. godine (u daljnjem tekstu: „Presuda“) poništeno je Rješenje temeljem kojeg je tužitelj izvršio uplatu, a upravni postupak koji se vodio pred Agencijom i u kojem je navedeno Rješenje doneseno je obustavljen. Time da je otpala pravna osnova temeljem koje je tuženik primio navedeni iznos te je stoga tužitelj dopisom od 23. lipnja 2020. godine pozvao tuženika na povrat iznosa od 4.466,00 kn. Tuženik je zaprimio Dopis dana 2. srpnja 2020. godine, međutim, do danas nije postupio po Dopisu odnosno nije vratio tužitelju iznos od 4.466,00 kn, zbog čega potražuje isplatu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik prije svega ističe tuženik ističe prigovor stvarne i mjesne nadležnosti Naslovljenog suda, u smislu odredbe čl.40. Zakona o trgovačkim društvima, navodeći da je posrijedi spor između članova društva međusobno (dioničara) i to spor u svezi njihovih prava i obveza tužitelja i tuženika koja proizlaze iz položaja u trgovačkom društvu K. V. B. N. d.d., te da je

slijedom toga stvarno i mjesno nadležan T. sud u B..

2.1. Nadalje u cijelosti osporava tužbeni zahtjev.

3. Podneskom od 22.08.2022. god. tuženik je predložio i prekid ovog postupka do okončanja postupka pred T. sudom u Z. P. -1146/22, pokrenutog

od strane tuženika radi utvrđenja da je ništetan, da nije nastao i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o kupoprodaji dionica dioničkog društva K.

V. B. N. d.d. od 30.9.2010.godine koji je zaključen između tužitelja i trgovačkog društva B. 1862 d.d.

4. Na pripremnom ročištu ustraje u prigovoru nadležnosti, navodeći da je predmet tužbenog zahtjeva isplata stečenog bez osnove tražbine s naslova isplate primjerene otpremnine od strane tužitelja naspram tuženika u postupku "squeez out" u postupku ispisivanja manjinskih dioničara u trgovačkom društvu K. VBN d.d. Naprijed navedena osnova isplate bilo je članstvo u trg. društvu tuženika

kao dioničara pri čemu je u smislu odredbe čl. 300 F Zakona o trg. društvima te čl. 40 istog zakona sudska nadležnost koja rješava odnosne članova trg., društva međusobno, nadležnost Trgovačkog suda.

5. Tužitelj se istom na pripremnom ročištu protivi navodima tuženika u pogledu stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu pozivajući se pri tom na odluku VSRH Gr1-371/21 od 28. listopada 2021.

6. Tuženik ističe da navedena odluka VSRH-a ne predstavlja zaključak za odjelske sjednice VS RH koji bi bio obvezujući i za ovaj sud već kao takva odluka sadrži puko nabrajanje odredbi ZPP-a dok je ZTD odredbom čl. 40 kao lex specialis odredio nadležnost Trgovačkog suda kao specijaliziranog suda za suđenje upravo između odnosa dioničara (članova) trgovačkog društva.

7. Na pripremnom ročištu je nadalje tuženik istaknuo prigovor prekluzije dokaza koje je tužitelj dostavio nakon podnesene tužbe obzirom da je po srijedi spor male vrijednosti pa je prekludiran stavljati dokaze u podnesku od 16. rujna 2022, 1. veljače 2022.

8. Na istom je ročištu tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno o zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH u odnosu na iznos glavnice te sukladno izmjenama ZOO u odnosu na kamatu.

9. Sud je na pripremnom ročištu usvojio tuženikov prigovor prekluzije obzirom se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbama čl. 461 st. 2 ZPP-a (NN 25/13, 70/19, 80/22). Naime, odredba čl. 461.a ZPP.a ( ZiD ZPP-a "Narodne novine" 80/22, čl. 81) propisuje u st. 2. da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a u st. 9. i 10. istog članka da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

10. Tuženik je predložio "priklop" Visokog Upravnog suda RH u kojem je donesena presuda dostavljena uz tužbu, posl. br. UZPZ-4/14 u postupku US- 8653/11, uvidom u koji, smatra, da sud može utvrditi da je tužitelj ondje kao stranka upravnog spora, a ranije upravnog postupka, u svojim pravni lijekovima, upravnoj tužbi protiv dostavljenog rješenja HANFA-e uz tužbu i u svojim zahtjevima za izvanredno preispitivanje o zakonitosti pravomoćne presude jasno očitovao svoju svijest o tome da nije bio u obvezi platiti tražbinu na koju se poziva u tužbi. Kraj takvog stanja stvari i jasnog očitovanja volje tužitelja u naprijed istaknutim pravnim lijekovima to na predmet spora a temeljem naprijed istaknutih činjenica ima se primijeniti odredba čl. 1112 ZOO, kojim je uređeno pravilo, odnosno iznimka generalnog pravila kada tužitelj nije ovlašten tražiti stečeno bez osnove jer je svijest tužitelja bila jasna da nije dužan platiti nešto za što tvrdi da je platio. Poziva se i na brojne odluke Vrhovnog suda RH.

11. Tužitelj ističe da predmet ovog postupka nije utvrđivanje primjerenosti otpremnine koje je tuženik primio kao dioničar KVBN, već isključivo povrat iznosa koje je tuženik stekao temeljem osnove koja je ukinuta. Nagodbu na koju se tuženik poziva tužitelj je sklopio s osobama (tamo tužiteljima) koje su pred Trg. sudom pokrenule postupak za pobijanje odluke glavne skupštine društva, a ne radi isplate daljnje otpremnine za iznos dionica, odnosno isplate iznosa od 89,32 kn po dionici koje je tužitelj izvršio u korist tuženika temeljem ovršnog rješenja HANFA-e. U nagodbi na koju se tuženik poziva sada je izričito navedeno da naknada koju je tužitelj bio dužan platiti tim osobama predstavlja ukupnu naknadu za povlačenje tužbe u tom postupku, odnosno o odricanju prava na pobijanje odluke glavne skupštine društva te da ta naknada ni na koji način ne predstavlja otpremninu niti bilo kakvu cijenu za dionice.

12. U odnosu na sam predmet spora tuženik naposljetku ističe da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da bi izvršio uplatu na koju se poziva u tužbi a dokaz je o istoj je trebao sam dostaviti ukoliko je sam izvršio, pri čemu da se kao dokaz ne može smatrati nalog za uplatu, koji može biti opoziv a koji je samo dostavljen uz tužbu.

13. Rješenjem na glavnoj raspravi od 12.04.2023. god. odbijen je prijedlog za priklop spisa Visokog upravnog suda RH US-8653/11 i prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do okončanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zg P- 1146/22, a u dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija dostavljena uz tužbu i odgovor na tužbu.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti nije osnovan.

16. Prije svega sud smatra da predmet koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod Posl. brojem P-1146/22. ne predstavlja prethodno pitanje u odnosu na ovaj spor, te je odbio prijedlog za prekidom ovog postupka do okončanja predmeta 17. Odredba čl. 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) propisuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

18. Člankom 213. st. 1. t.1. istog zakona propisano je da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.)

19. Iz od strane tuženika dostavljene tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod Posl. brojem P-1146/22 proizlazi da je veći broj "istisnutih malih dioničara" podnijelo tužbu protiv tužitelja iz ovog predmeta i poduzeća B. d.d. Zagreb radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji dionica dioničkog društva K. V. B. N. d.d. od 30.9.2010.godine koji je zaključen

između ovdje tužitelja i trgovačkog društva B. d.d., a obzirom da se u vrijeme sklapanje tog ugovora pred HANF-om vodio postupak za utvrđivanje i objavljivanje ponuda za preuzimanje 2.tuženika, te da uprava tuženika ad. 2. nije bila ovlaštena sklopiti predmetni pravni posao bez prethodne suglasnosti skupštine 2.tuženika.Odluka o povratu stečenog bez osnove što je predmet ovog spora nema nikakve veze sa ugovorom zaključenim između tužitelja i trgovačkog društva B. d.d., 30.9.2010.godine, o kupoprodaji dionica dioničkog društva K.

V. B. N. d.d., jer sporna isplata nije bila izvršena temeljem tog ugovora,

a osim toga, tuženik iz ovog spora nije tužitelj u predmetu predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1146/22.

20. U pogledu prigovora stvarne (i mjesne) nadležnosti Općinskog suda u Splitu, ovaj sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o sporu o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu već o isplati temeljem osnove koja je kasnije otpala ( stjecanju bez osnove).

21. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 4.466,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. srpnja 2020., pa do isplate, a donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 4/2014 od 9. srpnja 2019. otpala je pravna osnova temeljem koje je tužitelj primio navedeni iznos sa pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je tuženik sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje: ZOO) dužan vratiti ono što je primio s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala.

22. Prema odredbi čl. 34. st. 1. ZPP općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima:

1. o uzdržavanju,

2. o postupanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,

3. o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,

4. o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka,

5. o stvarnim i osobnim služnostima,

6. zbog smetanja posjeda,

7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz čl. 34.b toč. 1.)

8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije,

9. radi naplate: - naknada za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom energijom, - naknada za održavanje čistoće, - naknada iz pretplatničkog ugovora javnih komunikacijskih usluga, - naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma, - naknada za pristojbu Hrvatske radio-televizije, - naknada za parkiranje, - regresnih zahtjeva iz zdravstvenoga, mirovinskog i invalidskog osiguranja,

10. iz radnih odnosa, dok je stavkom II. propisano da općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz čl. 1. tog Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

22.1. Prema odredbi čl. 34. st. 2. ZPP općinski sudovi sude u prvom stupnju, osim sporova iz čl. 34. st. 1. ZPP, i u svim drugim sporovima iz čl. 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

22.2. Odredbom čl. 34.b toč. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

22.3. Prema odredbi čl. 34.b st. 2. ZPP trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkog društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu.

22.4. Odredbom čl. 34.b st. 3. ZPP trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove između članova trgovačkog društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveze članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predstavnika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njihovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo.

23. Kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019. otpala pravna osnova temeljem koje je tuženik primio iznos od 446.600,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je tuženik sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO dužan vratiti ono što je primio s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, spor koji je nastao povodom isplaćene cijene dionica, predstavlja zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove te ne predstavlja spor o raspolaganju o članstvu i članskim pravima u trgovačkom društvu, uslijed čega je za suđenje na temelju odredbe čl. 34.b st. 1. ZPP, stvarno nadležan Općinski sud u Splitu.

24. Osim toga, Kako je u konkretnom slučaju tužitelj kao pravna osoba podnio tužbu zbog stjecanja bez osnove protiv tuženika kao fizičke osobe, to je tužitelj nedvojbeno subjekt iz čl. 34.b toč. 1. ZPP, no to svojstvo nema tuženik.

25. Stoga je u skladu s odredbom čl. 34. st. 2. ZPP za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Splitu, a ovakav stav o stvarnoj nadležnosti iznosi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Gr1 379/2021 od 28. listopada 2021. (istog tužitelja) i Gr1 348/2021 od 13. listopada 2021.god. ( uvid u web stranicu "Supra-VSRH").

26. Za dodati je da se u pogledu stvarne nadležnosti, zastupajući mišljenje da je stvarno nadležan Trgovački sud u Bjelovaru, tuženik pozivao na odredbe Zakona o trgovačkim

društvima

(NNbr.111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23), kao lex specialis i to konkretno na odredbu čl. 40. ZTDa koja propisuje da je za rješavanje sporova između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, nadležan trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u sudskom registru. Isti sud je nadležan i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave, odnosno izvršnih direktora ili nadzornog, odnosno upravnog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za društvo. Također i na odredbu čl. 300.f st. 1. kojom je propisano: „Glavna skupština može na zahtjev dioničara koji ima dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala društva (glavnog dioničara) donijeti odluku na temelju koje mu se prenose dionice manjinskih dioničara uz plaćanje tim dioničarima primjerene otpremnine u novcu. Međutim, prema mišljenju ovog suda ne dolazi do primjene navedenih odredbi ZTD jer tuženik nije (više) član trgovačkog društva tužitelja, iako je nesporno bio manjinski dioničar poduzeća KVBN (preuzetog od strane tužitelja) ali je to prestao biti Odlukom o prijenosu dionica manjinskih dioničara u korist glavnog dioničara – društva A. grupe-tužitelja, od 15.11.2010., te Nagodbe od 23.12.2010. zaključenog između C. d.o.o. kao pravnog slijednika društva

KVBN i dioničara, kojom su se dioničari obvezali povući tužbu u postupku P-1265/10 pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru, i odrekli se prava na pobijanje /utvrđivanje ništetnosti Odluke prijenosu dionica manjinskih dioničara u korist glavnog dioničara – društva A. grupe, a Ciljno društvo (odnosno pravni slijednik istog, C.

d.o.o.) se obvezalo isplatiti dioničarima naknadu.

27. Sud je odbio prijedlog tuženika da se priklopi spis Visokog upravnog suda broj Us-8653/11, jer ispitivanje postupka koji je prethodio donošenju odluka nije relevantno za ovaj predmet.

28. Predmet spora je vraćanje stečenog na temelju osnove koja je otpala- rješenje Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur. broj: 326-321-11-119 od 14.07.2011., koja je odluka poništena Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

29. Člankom 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 – 126/21, dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

29.1. Stavak 3. navedenog članka propisuje da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

30. Rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-451- 04/10-10/25, Ur. broj: 326-321-11-119 od 14.07.2011. od dana 14.07.2011. naloženo je tužitelju da u roku od 90 dana od dana primitka ovog rješenja osoba na čijim su računima vrijednosnih papira u sustavu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. na dan 23.12.2010. bile obilježene dionice društva K. v. B. d.d. K. isplati iznos od 89,32 kn po svakoj obilježenoj dionici, pa tako i tuženiku.

31. Navedeno rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Klasa:

UP/I-451-04/10-10/25, Ur.broj: 326-321-11-119 od 14.07.2011. je postalo ovršno, jer protiv navedenog rješenja nije dozvoljena žalba sukladno članku 133. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09 – 110/21) stoga je tužitelj postupio prema navedenom rješenju i platio tuženici ovdje utuženi iznos. 32. Naime, u odnosu na navode tuženika sa pripremnog ročišta od 12.04.2023. god. kako je tužitelj izvršio plaćanje imajući svijest o tome da nije u obvezi platiti tražbinu, obzirom na to da je koristeći pravo na pravni lijek podnio upravnu tužbu kojom je navedenu Odluku HANFE osporavao pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, ovaj sud smatra kako je tužitelj dužan bio postupiti po navedenoj Odluci HANFE obzirom da je ista ovršna sa danom donošenja, kako protiv iste nije dopuštena žalba kao redovan pravni lijek i kada bi dospijevala obveza tužitelja. Isto tako se ističe kako je tužitelj izvršio uplatu 2011. godine dok je osnova otpala 2019. godine, stoga se ne može tumačiti da je tužitelj izvršio uplatu znajući da nije dužan platiti.

33. Uvidom u Potvrdu o uplati, odnosno ispisu provedene transkacije utvrđeno je naime, da je tužitelj dana 25.10.2011. god. postupio po navedenom rješenju Hrvatske agencija za nadzor financijskih usluga dana Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur.broj: 326-321-11-119 od 14.07.2011. tuženiku isplatio iznos od 89.32,00 kuna. Pod "status transakcije" stoji da je "uspješno provedena" , pa sud tuženikovo osporavanje izvršene isplate smatra neutemeljenim.

34. Uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, U-ZPZ-4/2014 od 09.07.2019, Vrhovni sud RH je prihvatio zahtjev za izvedeno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude te je preinačio presudu Visokog upravnog suda broj Us-8653/2011-11 od 13.11.2013. tako da je uvažio tužbu i poništio rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur.broj: 326- 321-11-119 od 14.07.2011., a postupak obustavio.

35. Uvidom u zahtjev za povrat iznosa (list 291 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj dana 23.06.2020. dostavio tuženiku zahtjev za povrat iznosa od 4.466,00 kn, koji iznos je tužitelj uplatio tuženiku na temelju naknadno ukinutog rješenja Hrvatske agencija za nadzor financijskih usluga dana Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur.broj: 326-321-11-119 od 14.07.2011. Navedeni zahtjev tuženik je zaprimio dana 02.07..2020. godine, kako proizlazi i z priloženog preslika dostavnice (list 31. spisa).

36. Dakle, kako je utvrđeno da je tužitelj prema rješenju Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur.broj: 326-321-11-119 od 14.07.2011. uplatio tuženiku iznos od 4.466,00 kuna, da je tužitelj je postupio prema navedenom ovršnom rješenju i platio tuženiku ovdje utuženi iznos dana 25.10.2011., da e rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Klasa: UP/I-451-04/10- 10/25, Ur. broj: 326-321-11-119 od 14.07.2011. presudom Vrhovnog suda RH pod brojem U-ZPZ-4/2014 od 09.07.2019. poništeno i postupak obustavljen, to je otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj bio dužan platiti tuženiku, te je uplaćeni iznos od strane tuženika stečen temeljem osnove koja je naknadno otpala, pa je tužbeni zahtjev osnovan.

37. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj bio nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

38. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na navedeni iznos i to od dana 02. srpnja 2020. godine kao dana kada je tuženik zaprimio Zahtjev tužitelja za povratom navedenog iznosa, sve sukladno čl. 1115. ZOO-a, a u pogledu kamatne stope sukladno odredbi čl. 2. ZiD ZPP ("Narodne novine" 114/22).

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

39.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe – 50 bodova, zastupanje na ročištima od 12.04.2023. – 50 bodova, za sastav podnesaka od 02.02.2022., 16.09.2023., 50 bodova, za sastav podnesaka od 15.11.2022. i 24.01.,2023. po 12,5 bodova, ukupno 175 bodova što pomnoženo sa 15,00 kuna iznosi 2.625,00 kn, uvećano za 25% ma ime PDV-a u iznosu od 656,25 kn, daje 3.281,25 kn/435,50 € prema konverzijskom tečaju, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 25. svibnja 2023. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir,V.R.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.