P-425/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S. po sucu ovog suda D. R. kao sucu pojedincu

u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz M., B. 8,OIB: .. zastupanog po punomoćniku S. D. L. odvjetnici u

S. protiv tuženika Z. banka d.d. T.. bana J. J. 10, Z..

OIB , zastupane po punomoćniku odvjetničkom društvu ".., …" d.o.o., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2023 u nazočnosti punomoćnika tužitelja S. D.

L. odvjetnice u S. te punomoćnika tuženika D. M. odvjetnika u

Z., na ročištu za objavu 25.svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu br…… koji je sklopljen17.03.2005. između tužitelja i tuženika, a koji je potvrđen 25.03.2008.god. odstrane Javnog bilježnika A. P. posl.br. OV … u dijelu u kojim je ugovorena valuta uz

koju je vezana glavnica švicarski franak, i to baš u dijelu čl. 1. tog ugovora kojim je određeno da se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 200.00,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama na vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, u dijelu č.2. u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 200.000,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te u dijelu članka 7. tog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o namjenskom kreditu br … koji je sklopljen17.03.2005. između tužitelja i tuženika, a koji je potvrđen 25.03.2008.god. odstrane Javnog bilježnika A. P. posl.br. OV … u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to baš u dijelu čl. 2. tog ugovora kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te u dijelu čl.7. u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta/rate iz prethodnog te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.

III. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., OIB: …, T.

bana J. J. 10, Z., da isplati tužitelju A. B., OIB: …, iz M., B. 8, iznos od .. EUR / … kn sa

pripadajućom zakonskim zateznim kamatama koja teče na utuženi iznos po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., od 1. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015.g. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa nadalje po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-tna poena, a od 01.01.2023.god., pa nadalje u visini stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. ,,, … primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- 1,79 EUR / 13,49 kn od 01.10.2008.god. pa do isplate

- 30,03 EUR / 226,27 kn od 01.11.2008.god. pa do isplate

- 28,67 EUR / 215,99 kn od 01.12.2008.god. pa do isplate

- 53,91 EUR / 406,17 kn od 01.01.2009.god. pa do isplate

- 61,42 EUR / 462,77 kn od 01.02.2009.god. pa do isplate

- 86,15 EUR / 649,12 kn od 01.03.2009.god.pa do isplate

- 50,2 EUR / 378,25 kn od 01.04.2009.god. pa do isplate

- 54,13 EUR /407,88 kn od 01.05.2009.god. pa do isplate

- 43,21 EUR /325,60 kn od 01.06.2009.god. pa do isplate

- 46,86 EUR /353,09 kn od 01.07.2009.god. pa do isplate

- 39,16 EUR /295,02 kn od 01.08.2009.god.pa do isplate

- 45,82 EUR /345,27 kn od 01.09.2009.god. pa do isplate

- 35,12 EUR /265,12 kn od 01.10.2009.god. pa do isplate

- 41,63 EUR /313,67 kn od 01.11.2009.god. pa do isplate

- 42,82 EUR /322,64 kn od 01.12.2009.god. pa do isplate

- 62,69 EUR/472,31 kn od 01.01.2010.god. pa do isplate

- 75,95 EUR/572,28 kn od 01.02.2010.god. pa do isplate

- 70,91 EUR/534,30 kn od 01.03.2010.god. pa do isplate

- 90,7 EUR /683,40 kn od 01.04.2010.god. pa do isplate

- 100,25 EUR /755,35 kn od 01.05.2010.god. pa do isplate

- 129,08 EUR/ 972,52 kn od 01.06.2010.god. pa do isplate

- 154,67 EUR/ 1.165,37 kn od 01.07.2010.god. pa do isplate

- 123,05 EUR /927,12 kn od 01.08.2010.god. pa do isplate

- 199,99 EUR /1.506,82 kn od 01.09.2010.god. pa do isplate

- 166,61 EUR/1.255,34 kn od 01.10.2010.god. pa do isplate

- 172,00 EUR/1.295,93 kn od 01.11.2010.god. pa do isplate

- 191,41 EUR/1.442,15 kn od 01.12.2010.god. pa do isplate

- 237,96 EUR /1.792,91 kn od 01.01.2011.god. pa do isplate

- 187,43 EUR /1.412,22 kn od 01.02.2011.god. pa do isplate

- 202,54 EUR /1.526,01 kn od 01.03.2011.god. pa do isplate

- 183,26 EUR /1.380,76 kn od 01.04.2011.god. pa do isplate

- 225,21 EUR /1.696,82 kn od 01.05.2011.god. pa do isplate

- 264,24 EUR /1.990,89 kn od 01.06.2011.god. pa do isplate

- 274,51 EUR / 2.068,28 kn od 01.07.2011.god. pa do isplate

- 434,86 EUR / 3.276,32 kn od 01.08.2011.god. pa do isplate

- 279,69 EUR/ 2.107,29 kn od 01.09.2011.god. pa do isplate

- 260,46 EUR / 1.962,41 kn od 01.10.2011.god. pa do isplate

- 261,73 EUR / 1.971,98 kn od 01.11.2011.god. pa do isplate

- 261,70 EUR / 1.972,44 kn od 01.12.2011.god. pa do isplate

- 283,24 EUR / 2.134,08 kn od 01.01.2012.god. pa do isplate

- 295,8 EUR / 2.228,73 kn od 01.02.2012.god. pa do isplate

- 297,38 EUR / 2.240,63 kn od 01.03.2012.god. pa do isplate

- 288,89 EUR/2.176,66 kn od 01.04.2012.god. pa do isplate

- 293,21 EUR/2.209,20 kn od 01.05.2012.god. pa do isplate

- 302,5 EUR / 2.279,19 kn od 01.06.2012.god. pa do isplate

- 291,72 EUR/2.197,93 kn od 01.07.2012.god. pa do isplate

- 292,61 EUR/2.204,66 kn od 01.08.2012.god. pa do isplate

- 274,07 EUR/2.064,96 kn od 01.09.2012.god. pa do isplate

- 280,18 EUR/2.110,99 kn od 01.10.2012.god. pa do isplate

- 293,42 EUR/2.210,81 kn od 01.11.2012.god. pa do isplate

- 289,35 EUR/2.180,09 kn od 01.12.2012.god. pa do isplate

- 295,93 EUR/2.229,70 kn od 01.01.2013.god. pa do isplate

- 278,8 EUR/ 2.100,63 kn od 01.02.2013.god. pa do isplate

- 273,9 EUR/ 2.063,69 kn od 01.03.2013.god. pa do isplate

- 291,59 EUR/2.196,96 kn od 01.04.2013.god. pa do isplate

- 277,37 EUR/2.089,83 kn do 01.05.2013.god. pa do isplate

- 270,37 EUR/2.037,07 kn od 01.06.2013.god. pa do isplate

- 252,63 EUR/1.903,46 kn od 01.07.2013.god. pa do isplate

- 265,07 EUR/1.997,20 kn od 01.08.2013.god. pa do isplate

- 273,14 EUR/2.057,99 kn od 01.09.2013.god. pa do isplate

- 283,59 EUR/2.136,71 kn od 01.10.2013.god. pa do isplate

- 284,5 EUR /2.143,57 kn od 01.11.2013.god. pa do isplate

- 290,72 EUR /2.190,43 kn od 01.12.2013.god. pa do isplate

- 278,84 EUR /2.100,91 kn od 01.01.2014.god. pa do isplate

- 258,4 EUR / 1.946,88 kn do 01.02.2014.god. pa do isplate

- 262,52 EUR/1.977,97 kn od 01.03.2014.god. pa do isplate

- 259,41 EUR /1.954,54 kn od 01.04.2014.god. pa do isplate

- 253, 8 EUR/ 1.912,23 kn od 01.05.2014.god. pa do isplate

- 252,58 EUR/ 1.903,08 kn od 01.06.2014.god. pa do isplate

- 257,17 EUR/ 1.937,65 kn od 01.07.2014.god. pa do isplate

- 132,9 EUR / 2.001,32 kn do 01.08.2014.god. pa do isplate

- 268,69 EUR/ 2.024,48 kn od 01.09.2014.god. pa do isplate

- 266,27 EUR / 2.006,24 kn od 01.10.2014.god. pa do isplate

- 275,62 EUR/ 2.076,68 kn od 01.11.2014.god. pa do isplate

- 278,11 EUR/ 2.095,41 kn do 01.12.2014.god. pa do isplate

- 279,08 EUR/ 2.102,75 kn od 01.01.2015.god. pa do isplate

- 279,65 EUR / 2.107,06 kn od 01.02.2015.god. pa do isplate

-279,65 EUR/ 2.107,06 kn od 01.03.2015.god. pa do isplate

-279,65 EUR/ 2.107,06 kn od 01.04.2015.god. pa do isplate

-279,65 EUR/ 2.107,06 kn od 01.05.2015.god. pa do isplate

-279,65 EUR/ 2.107,06 kn od 01.06.2015.god. pa do isplate

-279,65 EUR/ 2.107,06 kn od 01.07.2015.god. pa do isplate

-279,65 EUR/ 2.107,06 kn od 01.08.2015.god. pa do isplate

-279,65 EUR/ 2.107,06 kn od 01.09.2015.god. pa do isplati,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od … EUR-a zajedno sa zakonskIm zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. …. primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje:

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 12.06.2019. tužitelj je naveo:

Da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao davateljem kredita dana 17.03.2008 sklopio ugovor o namjenskom kreditu na iznos od … CHF. Isto tako je navedeno da su zaključeni dodaci ugovora dana 07.01.2010, 30.09.2014 i 29.01.2016 te da je predmetni ugovor o kreditu konvertiran, isto tako je navedeno da se radi o tipskom ugovoru te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je ugovoreno plaćanje u anuitetima. Isto tako je navedeno da je ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. S obzirom na sve iznijeto je i postavljen tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu od 30.09.2021. tuženik je naveo:

Deklaratorni tužbeni zahtjevi neuredni su io neodređeni, dakle nepodobni za raspravljanje pa tuženik predlaže da ih sud odbaci, podredno odbije. Sudska praksa razvila je jasne kriterije za određenost ovakvih tužbenih zahtjeva. osim navedenog, a u odnosu na prvo postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev, tuženik ističe da je zahtjev kako glasi usmjeren k utvrđenju ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i plati kamatu. Činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondematornog zahtjeva. Ni slova o tome kako je tužitelj došao do traženog novčanog iznosa. Tužba je nekonkluzivna. Činjenične tvrdnje iz tužbe u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosu od 85.551,30 kn, ne odgovaraju dokazima pa ni prvom stanju stvari,U vezi s uvodno istaknutim prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v.VSRH rev-… od 26.06,1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr od 6.2.2013..)a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik drži da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev… od 20.03.2018,.

Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača) sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa.Iz navedenog proizlazi kako E. komisija akceptira potrebu daljnjeg unaprijeđivanja zaštite potrošača na području EU, i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava država članica. Komisija pritom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija. Dakle, Ako Prijedlog ove Direktive bude prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu sa osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem zakonodavnog akta H. S., usklađenog s D..Što se triče valutne klauzule,

korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora kao i u članku 23. P) Ugovora gdje se neposredno prije tužiteljeva potpisa, navodi da je tužitelj upoznat s činjenicom da su sve obveze na povrat kredita vezane uz valutnu klauzulu te izrijekom potvrđuje da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja …ovog Ugovora".

Valutna klauzula j e izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Isto tako nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,90%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Iz navedenog se može zaključiti kako je stabilnost tečaja CHF prema EUR primarni cilj Š. narodne banke (kao št je cilj H.-a stabilnost kune prema EUR op.a), ali također kako Š. narodna banka ne vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti, obzirom na (I) okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti, (ii) činjenicu da je u EU uvođenjem EUR došlo do formiranja valutnog bloka umjesto niza pojedinačnih nacionalnih valuta te (iii) ono što se čini, po stajalištu vice-guvernera presudnim, činjenicu kako se švicarska valuta priblažava temeljima vlastite vrijednosti pretežno u švicarskoj ekonomiji a ne u poziciji rezervne valute. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita dužni pridržavati. Počevši od 01.01.2013. godine kamatna stopa mijenja se u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju:6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope – u konkretnom slučaju 6,485 postotnih poena.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao Ugovor o namjenskom kreditu od 17.03.2008, dodatak ugovora o kreditu od 07.01.2010, 30.09.2014 i 29.01.2016., pregled prometa po pariji kredita, obračun o izračunu konverzije, otplatne planove, knjigovodstvenu karticu.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Punomoćnici parničnih stranaka su potpisali parnični trošak. 6 .Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka nije sporno da su iste zaključile ugovor o kredit kao i aneks ugovora o kreditu , i isti kredit je konvertiran.

7. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka se ukazala prijepornim da li tužiteljica ima pravo potraživati, preplaćene iznose , sa osnova razlike u tečaju CHF kao i razlike zbog promjenjive kamatne stope.

8. Dana 17.09. 2019 godine Vrhovni sud RH je , u postupku kolektivne pravne zaštite tzv. Slučaj F." donio odluku pod poslovnim brojem Rev-

kojom je potvrdio presudu VTS RH pod poslovnim brojem Pž- od

14.06.2018. godine a kojom je već ranije potvrđena presuda TS u Z., poslovni broj P- od 4.7.2013. godine te je pravomoćno presuđeno kako je valutna klauzula u švicarskim francima nezakonita i ništetna.

Sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku čl. 502. c. (dalje ZPP9 te Zakona o zaštiti potrošača čl. 138 a (sada lk. 118, dalje ZZP) ovakva presuda obvezuje ovaj sud te ovaj prvostupanjski sud ne može u ovom postupku donijeti nikakvu drugačiju odluku pošto je vezan za pravno utvrđenje ove presude o ništetnosti ugovorne klauzule u švicarskim francima, a što ukazuje i Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj Rev.-1 od 19.3.2019. godine kada upozorava na izravan učinak pravomoćnih presuda iz spora kolektivne pravne zaštite što znači da u pogledu osnova potraživanja sudovi u pojedinačnim postupcima nemaju potrebu izvođenja bilo kakvih dokaza, osim izvesti dokaz finanancijsko knjigovodstvenim vještačenjem u smislu utvrđenja iznosa koje je tuženik neosnovano stekao pošto bi vođenje postupka na drugačiji način predstavljalo povredu odredaba Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača vezano za kolektivnu pravnu zaštitu.

9. U pogledu Općih uvjeta također tuženik neosnovano prigovara jer je i to tom pitanju odlučio V. sud R. u predmetu poslovni broj Rev od

19.03.2019. u kojoj odluci je VSRH, po izvanrednoj reviziji Z..- d.d. jasno ustvrdio kako je kamatna stopa utvrđena na ovaj način također samovoljno i protuzakonito određena od strane tuženika i to baš na identičan način na koji je tuženik od početka ugovornog odnosa samovoljno određivao kamatne stope.

10. S. iznijetom jasno je da je tuženik i nakon donošenja bilo kakvih dokumenata, Općih uvjeta promjene kamatnih stopa nezakonito naplaćivao kamatnu stopu koja je veća od početne kamatne stope te neosnovano stjecao mjesečne iznose koje tužitelj sada potražuje u ovoj tužbi tim više što je ponovno samovoljno odredio i maržu i parametar i to na način da je "zatečenu kamatnu stopu" naprosto samovoljno podijelio na proizvoljno određenu maržu i parametar.

11. Prigovor zastare je neosnovan pošto je i tom pitanje riješeno odlukom V. suda R. poslovni broj Rev-2 u kojoj je najviši sud dana

20.03.2018 zauzeo pravno shvaćanje u vezi pitanja zastare u istovjetnim predmetima, i to po izvanrednoj reviziji Z….d.d. kako je tijek zastare

prekinut podnošenjem tužbe u sporu kolektivne pravne zaštite te da nikakve zastare u ovom predmetu nema niti može biti. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrao da je pravomoćno utvrđeno da je tužena kao poslovna banka povrijedila prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita u smislu da je ugovorila nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku pa da joj je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta na ime promjenjive kamatne stope na ime valutne klauzule sve sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine") br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu :ZOO) koja visina tužbenog zahtjeva da je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem sukladno kojem je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev. Pri tome sud je primjenjio odredbe članak 81. stavka 1. i 2. članka 83., članka 84. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, u daljnjem tekstu Zakon o potrošačima) ukazujući i na odredbe članka 241. 215., 323 i 1115 ZOO.

12. Dakle u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak,a što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda R. H. odlukom Rev. od 19. ožujka 2019. Ovo stoga jer

prema odredbi članka 502. stavak 1 ZPP zdruge, tijela ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrijeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

13.Odredbom čl. 502 b. ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502., ZPP , dok je u članku 502 c ZPP propisan učinak presude donije po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.. stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a stavak 1. ZPP. Dakle imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu citiranih odredaba čl. 502.c. ZPP-a ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba ( a tužena nije dovela u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je pokrenula tužiteljica kao potrošač) , nije nužno provoditi poseban dokazni postupak. što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda. Vezano za presudu Europske unije broj C 81/19 od 9. srpnja 2020 te isticanje prigovora da bi se u konkretnom slučaju radilo o dispozitivnim normama koje ne ulaze u područje primjene D. V. od 5. travnja 1993. broj. . EEZ, tuženoj ponovno valja ukazati na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama. Tužena je sve navedene prigovore mogla i morala isticati u navedenim postupcima u kojima su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivnih tužbi temeljem činjeničnih i pravnih utvrđenja na koje se poziva tužitelj, a za koja je utvrđenja vezan sud u ovome postupku, temeljem naprijed spomenutih odredaba članka 502.a članka 502 .h. ZPP. Utoliko u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tužene. S obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc unatrag od trenutka sklapanja Ugovora smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nje bila ugovorena tako da u odnosu na tužiteljicu kao potrošača i ne može imati učinak (Što je sukladno odlukama E. suda za ljudska prava u kojima je

E. sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite nepoštenih odredaba. U konkretnom slučaju kod utvrđenja nepoštenim a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franka , tužiteljica je stekla pravo od tužene zahtjevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatila temeljem tih ništetnih odredaba. Kako je tužiteljica istaknutim zahtjevima zatražila isplatu upravo novčanih iznosa koje je tužena isplatila temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito nalazi i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primjenio materijalno pravo kada je tuženu kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici isplati tražene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje tijeku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO koji reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

14.Sud smatra da nije osnovan prigovor radi prebijanja. manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i niže) a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja cijeneći naprijed navedeno nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice.

15. Naglašava se kako konverzijama (koja je ovdje nesporno napravljena) nije postignut efekt ravnoteže i povrata u stanje bez ništetnih odredaba, nije izvršena restitucija i konverzijom su potrošači „dobili“ za oko ukupno cca 40% manje nego što bi bilo suđeno pojedinačnim presudama na temelju kolektivne tužbe. Zbog toga je i pokrenut ovaj parnični postupak.

16. U međuvremenu možemo još sudu istaknuti kako je Sud EU donio s danom 31. ožujka 2022. važnu presudu C- po mađarskom predmetu kojom je ide u prilog utvrđenju ništetnosti CHF ugovora i u Hrvatskoj.

17. Presudom C- utvrđeno je sljedeće:

- Nacionalni sud u slučaju kada ugovor zbog ništetnosti glavnog predmeta ne može opstati mora uspostaviti stanje kao da ugovora nije niti bilo, drugim riječima mora proglasiti takav ugovor ništetnim.

- Ako bi posljedice ništetnosti bile štetne za potrošača, onda najviši nacionalni sud mora izuzećem ništetnih ugovornih odredaba omogućiti opstanak ugovora uz vraćanje svih koristi koje je nepoštena banka imala.

18. Citiramo najvažnije paragrafe iz te presude:

U situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, interesi potrošača stoga bi mogli biti zaštićeni, među ostalim, tako da mu se vrate iznosi koje je zajmodavac neosnovano naplatio na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena nepoštenom, pri čemu do takvog povrata dolazi na temelju stjecanja bez osnove. U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, prvostupanjski sud prekvalificirao je predmetni ugovor o zajmu u ugovor o zajmu u mađarskim forintama, nakon čega je odredio primjenjivu kamatnu stopu te je naložio društvu Lombard da vrati iznos koji odgovara takvom stjecanju bez osnove.

19. Međutim, valja podsjetiti na to da se ovlasti suda ne mogu proširiti izvan onoga što je nužno potrebno kako bi se ponovno uspostavila ugovorna ravnoteža između ugovornih strana i time zaštitilo potrošača od osobito štetnih posljedica koje bi poništenje predmetnog ugovora o zajmu moglo izazvati (presuda od 25. studenoga 2020., B., C-, EU:C:: t. 44.).

20.S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da D. treba tumačiti na način da joj se ne protivi to da nadležni nacionalni sud odluči ponovno uspostaviti situaciju u kojoj bi se strane ugovora o zajmu nalazile da taj ugovor nije sklopljen, zbog toga što odredbu navedenog ugovora, koja se odnosi na njegov glavni predmet, treba proglasiti nepoštenom na temelju te direktive, pri čemu je, ako ta ponovna uspostava nije moguća, na tom sudu da osigura da se potrošač u konačnici nalazi u situaciji u kojoj bi se nalazio da ugovorna odredba koja je ocijenjena nepoštenom nikad nije postojala.“

21. Prvenstveno, tuženik ističe kako su tužitelj i tužnik sklopili Dodatak Ugovora o kreditu, a kojim dodatkom su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu,, na način da je položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. “ Sukladno navedenom, a pozivajući se na utvrđenja S. E. iz odluke C- tuženik neosnovano ističe kako potrošači nemaju pravo osporavanja niti odredbi Dodatka Ugovora kojim je provedena konverzija, a niti osnovnog Ugovora o kreditu.

22. Međutim, činjenica što je konverzija provedena nikako ne može isključivati pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba. Okolnost što su određene ugovorne odredbe bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama ne dovodi do smanjenja zajamčene zaštite potrošača iz čega proizlazi da se morala uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, a što u konkretnom slučaju nije slučaj. U odnosu na navedeno tužitelj se poziva na presudu Ž. suda u Z., posl.br. 5 Gž-…, od dana 16. rujna 2021.g. :

,, … Sud EU presudom C-.. utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope.

23. Treba ukazati i na recentnu odluku E. suda u predmetu broj C-

iz koje proizlazi da sustav predviđen D. ne može spriječiti

stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive… kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da su tužitelji prihvatili konverziju, ali je još uvijek sporno da li je izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom EURO. “

24. Slično stajalište potvrđeno je također i presudom Ž. suda u

V. G., posl.br. Gž-… , od 20. rujna 2022.god., kojom se jasno navodi sljedeće :

,,… valja istaći da je sud prvoga stupnja utvrdio temeljem provedenog financijskog vještačenja da tužitelj konvertiranjem kredita iz valute CHF u valutu EUR, nije u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da je 2006. zaključio Ugovor o kreditu u valuti EUR, jer nije u potpunosti obeštećen glede štetnih posljedica koje su za njega nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli. Slijedom toga sud prvog stupnja zauzima i stav da tužitelj ima i pravni interes za pokretanje i vođenje predmetne restitucijske parnice, odnosno da je on u predmetnoj parnici ovlašten pozivati se na ništetnost spornih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te temeljem toga zahtijevati uklanjanje svih štetnih posljedica koje su one proizvele tijekom njihove primjene, pri čemu se pozi va na pravno shvaćanje E. suda izraženog u odluci donesenoj u predmetu C-… od 14. ožujka 2019., prema kojem potrošač mora imati pravo na ostvarenje potpune pravne zaštite koji ne može smanjiti niti provedena konverzija,…

Da u slučaju konverzije nisu u potpunosti uklonjene štetne posljedice koje su proizvele ništetne konvertirane odredbe osnovnog ugovora, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda donesenoj u predmetu C-…

od 9. srpnja 2020., prema kojem bi se potrošač sklapanjem sporazuma, kojim se zamjenjuju ništetne ugovorne odredbe novim odredbama, mogao odreći zaštite koju mu pruža Direktiva …, ali samo i isključivo da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče (uvjet transparentnosti), odnosno da je prilikom tog odricanja bio svjestan neobvezujuće naravi nepoštenih ugovornih odredbi, i da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripadao temeljem tih nepoštenih ugovornih odredbi.

25. Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju navedenom uvjetu transparentnosti nije bilo udovoljeno.Naime, u Dodatku ugovora se ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli niti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužitelj izjavio da se, nakon njegova sklapanja, odriče prema tuženoj bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu iz 2006., stoga su takvi žalbeni navodi tužene neosnovani. “

Nadalje, tuženik se poziva na rješenje V. suda R. H., posl.br. Gos .. od 04. ožujka 2020.god., ističući kako tužiteljica ,,nema pravni interes za vođenjem ovog postupka kao ni valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnost pojedinačnih odredbi kao ni zahtjevati bilo kakvu isplatu s te osnove.“

26.Navedeno stajalište tuženika u potpunosti je pogrešno budući da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi. U konkretnom slučaju činjenica što je izvršena konverzija kredita ne dovodi do zaključka da je provedena zaštita tužiteljice kao potrošača budući da je Dodatcima Ugovora o kreditu samo definiran odnos među ugovornih strana za buduće razdoblje pa samim time nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

Navedeno stajalište potvrđuje se presudom Općinskog suda u Č., posl.br. P- … , od 31. siječnja 2023.god. ističući kako slijedi:

:

,, Nadalje je rješenjem V. suda R. H. broj Rev-… od 26.

svibnja 2018. god. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

27. U presudi E. suda u predmetu broj C-.. od 14. ožujka 2019.

zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Prema istoj Odluci potrošač ima pravo na ostvarenje potpune pravne zaštite koji ne može smanjiti niti provedena konverzija, što znači da sam čin konverzije kredita sam po sebi ne može isključiti provođenje kontrole nepoštenosti konvertiranoh ugovornih odredbi, već naprotiv zahtijeva u svakom konkretnom slučaju provjeru da li je provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena pravična ravnoteža ništetnih ugovornih odredaba. Donesena je i odluka broj C- gdje je navedeno da potrošač ima pravo na punu restituciju,

ako ona nije postignuta konverzijom. “

28. Da je sasvim neosnovano pozivanje tuženika na navedeno rješenje Vrhovnog suda potvrđuje se i presudom Ž. suda u B., posl.br. Gž-

.., od 01. rujna 2022.god. ističući kako slijedi : ,, Neosnovano se tuženik, osporavajući pravo tužitelja na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, poziva na odluku V. suda RH poslovni broj Gos- od 04. ožujka 2020. godine. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen naosnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?",i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenom odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenja zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-..apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju. “

Nadalje, ističe se da je posve promašeno tuženikovo osporavanje statusa potrošača tužitelja u smislu Zakona o zaštiti potrošača kao korisnika predmetnog Ugovora o kreditu, ističući ,, da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se nekretnina kupljena sredstvima kredita, koristi isključivo za potrošače svrhe. “

29.Navedeno osporavanje u potpunosti je pravno besmisleno i neosnovano što potvrđuje i nekoliko sudskih presuda, primjerice :

- Ž. sud u Z., posl.br. 7 Gž-.. od 11. listopada 2022.god. : ,, Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502. c ZPP, navodeći da tužiteljica nije dokazala status potrošača, niti da se isti presumira pa da se utvrđenja iz kolektivnog spora na tužiteljicu prema čl. 502. c ZPP ne mogu primijeniti. To iz razloga jer je prema čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužiteljica taj ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu kupnje stana (čl. 6. Ugovora). Pored toga, u okolnostima kada se neki pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti jedne od ugovornih strana za pretpostaviti je da će se u tom pravnom poslu navesti da se isti sklapa u okviru poslovne djelatnosti korisnika kredita, između ostalog i zbog zakonskih pravnih posljedica (npr. visina stope zakonske zatezne kamate), a i u takvim pravnim poslovima se u pravilu izrijekom navodi da korisnik kredita konkretan ugovor sklapa za određene poslovne namjene, što u ovom predmetu, s obzirom na sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, nije slučaj. “

- O. sud u Č., posl.br. P-.., od 31. siječnja 2023.god. : ,, Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 i 46/07) jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača. Osim toga, kada je tuženik tužitelju ponudio sklapanje Dodatka (Aneksa) i izvršio konverziju ugovora o kreditu temeljem odredbi ZIDZOPK- a, istome je priznao svojstvo potrošača. “

- Ž. sud u S. B. posl.br. Gž.. od 07.01.2021.god. : ,, U odnosu na navode tuženika o aktivnoj legitimaciji tužitelja te tvrdnji da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača razvidno je, a što i sam tuženik u žalbi navodi da je Ugovor o kreditu sklopio tužitelj kao fizička osoba bez naznake da bi postojala veza između ugovora s profesionalnom aktivnošću tužitelja te da je ugovorom određeno (članak 6.) da se Ugovor sklapa za kupnju kuće tako da i ovaj sud smatra da je time presumirano da je tužitelj potrošač u smislu. odredbi Zakona o zaštiti potrošača

30. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. J. od 16. lipnja 2022 bi proizlazilo:

Vještvo je napravljeno sukladno R. O. suda u S. od 03.

svibnja 2022 godine, u predmetu koji se vodi pod brojem P-... Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

Tužitelj ( kao korisnik) i tuženik ( kao kreditor) su sklopili ugovor o kreditu broj ( partija ) U razdoblju od 01.07.2009 tuženik je mijenjao

kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu, te je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/kn HNB-a važeći na dan plaćanja.

Tužitelj kao korisnik kredita nije zbog mijenjanja kamatne strope platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primjenjena početno ugovorena kamatna stopa.

Tužitelj kao korisnik kredita nije zbog mijenjanja kamatne stope platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primjenjena početno ugovorena kamatna stopa.

Tužitelj kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju otplate od 01.10.2008 do 10.09.2015 platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen u ukupnom iznosu kn=134.003,36. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno dinamici kredita.

31. Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka M. J. iz kojeg nalaza i mišljenja bi proizlazilo da je tužitelj kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mjenjanja tečaja C. u odnosu na kunu u razdoblju otplate od 01.10.2008 do 10.09.2015 pretplatio iznos od 134.003,36 kn.

32.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

33.Odluka o troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 497,71 EUR-a, zastupanje na ročištu od 03.05.2022- 497,71 EUR-a, zastupanje na ročištu od 13.04.2023-497,71 EUR-a, sastava podneska od 11.04.2022-497,71 EUR, sastava podneska od 13.03.2023-497,71 EUR-a, sastava žalbe, 248,86 EUR-a , troškova vještačenja 265,45 EUR-a, sudskih pristojbi 395,51 EUR-a ,odnosno ukupno 3.398, 37 EUR-a.

Split, 25. svibnja 2023.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja,

2. punomoćniku tuženika,

3. u spis