REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-3480/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja ZUBAK GRUPA d.o.o., OIB 39135989747, Velika Gorica, Zagrebačka 117, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., OIB 87910130484, Knin, Kralja Držislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-42/2019 od 17. lipnja 2022., 25. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-42/2019 od 17. lipnja 2022. u dijelu točke I.1. izreke kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1360/2018 od 27. prosinca 2018., a kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od osam dana namiriti tražbinu u iznosu od 3.679.51 EUR / 27.723,25 kn sa zakonskom zateznom od 3. ožujka 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, kao i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 772,65 EUR / 5.821,54 kn u roku od osam dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-42/2019 od 17. lipnja 2022. u dijelu točke I.1. izreke kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika poslovni broj Ovrv-1360/2018 od 27. prosinca 2018., za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.679,51 EUR / 27.723,25 kn po stopi višoj od stope navedene u točki I. izreke ove presude i u dijelu točke II. izreke presude kojom je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 23,69 EUR / 178,46 kn te se sudi:

1. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1360/2018 od 27. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.679,51 EUR / 27.723,25 kn od 3. kolovoza 2018. do isplate po stopi višoj od stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 23,69 EUR / 178,46 kn.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-42/2019 od 17. lipnja 2022. u dijelu točke I.1. izreke kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1360/2018 od 27. prosinca 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku tužitelju u roku od osam dana naknaditi odmjerene troškove ovršnog postupka sa zakonskom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%-tnih poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom I.1. održan na snazi citirani platni nalog za isplatu iznosa od 27.723,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora od 3. ožujka 2018., kao i za odmjereni trošak ovršnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a sve na temelju tužiteljevog računa broj 1367-A-2 od 20. veljače 2018. Točkom II. izreke je tuženiku naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn u roku od osam dana.

2. Sud je ocijenio osnovanim potraživanje u odnosu na koje je izdan citirani platni nalog primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO). Prethodno je sud utvrdio da je tužitelj po pozivu ovlaštene osobe izvršio uklanjanje tuženikovog vozila s autoceste A1 Split-Zagreb na području Policijske postaje Gospić, Općine Perušić, koje se na autocesti nalazilo uslijed prometne nesreće, koja se dogodila 19. veljače 2018. Sud je utvrdio da je tužitelj imao ugovor s društvom HAC-ONC od 1. ožujka 2017., i to po svom predniku društvu Oryx grupa, a sve radi uklanjanja vozila s autoceste na području Policijske postaje Gospić, da je tužitelj obavio uklanjanje vozila s autoceste po osobi s kojom je imao ugovor o poslovnoj suradnji za usluge tehničke pomoći na cesti, što ne spori tuženik, koji je potom vozilo preuzeo na prvom ugibalištu, a tužitelj je za obavljenu uslugu ispostavio tuženiku račun pa sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu. Odluka o parničnom trošku donijeta je primjenom odredbe članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjenog materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka. Smatra da je ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na kojima sud zasniva ocjenu da je između stranaka postojao ugovorni odnos sukladno odredbi članka 590. ZOO-a, zatim, navodi iz sadržaja utuženog računa koji sadrži šest različitih stavaka fakturiranih usluga i troškova niti jedan od fakturiranih iznosa nije dokazan, odnosno nije dokazano da bi usluga bila pružena, da je trošak uopće nastao, slijedom čega nije jasno zbog čega bi tuženik trebao platiti utuženi račun. Pogrešna primjena materijalnog prava sastoji se u primjeni odredbe članka 590. ZOO-a, sud pogrešno smatra da ugovorni odnos nastaje izdavanjem računa. Sud je na predmetni pravni odnos propustio primijeniti odredbu članka 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 185/22; u daljnjem tekstu: ZOSPC), kojom je propisano, ako je vozilo zbog prometne nesreće onesposobljeno za daljnje kretanje na cesti, vozač odnosno vlasnik vozila je dužan vozilo ukloniti s ceste, nakon što to naredi ili dopusti ovlaštena osoba koja obavlja očevid, a ako vozač odnosno vlasnik vozila nije u stanju tako postupiti, ovlaštena osoba će narediti pravnoj ili fizičkoj osobi nadležnoj za održavanje cesta ukloniti vozilo. Sud nije utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke za angažiranje koncesionara za uklanjanje oštećenih vozila i posljedično naplatu usluge od vlasnika vozila. Iz dokaza koje je sud izveo nije utvrđeno da bi vozač dobio dozvolu ili naredbu za uklanjanje vozila, zatim da nije bio u stanju postupiti po eventualnoj naredbi i da je ovlaštena osoba izdala naredbu za uklanjanje društvu HAC-ONC, već suprotno, da tuženik nije dobio naredbu za uklanjanje vozila, a da je bio sam u stanju ukloniti vozilo, te nije jasno na temelju čijeg poziva i čijeg naloga je tužitelj započeo tegljenje odnosno vuču predmetnog vozila. Osporava se i odluka o troškovima ovršnog postupka jer je sud točkom I. izreke presude održao na snazi platni nalog i u dijelu odmjerenih troškova ovršnog postupka, a onda ponovno u točki II. izreke priznao troškove koji se odnose na sastavljanje prijedloga, pa je taj trošak dvostruko priznat. To je i u suprotnosti sa prihvaćenim zaključkom Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga platni nalog ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka, već se o tome odlučuje presudom zajedno s odlukom o ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka. Stoga je i odluka o trošku nezakonita pa predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelja obvezati da tuženiku naknadi troškove postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o sporednim traženjima.

6. Pobijana je presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je dijelom pravilna i zakonita, a dijelom ju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti, dok je u dijelu odluke o trošku presudu valjalo i ukinuti.

7. Uvodno valja reći da se pretežiti žalbeni navodi odnose na nedopušteni žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se u sporu male vrijednosti ne može isticati kako je to propisano odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a, pa ovaj sud te žalbene navode neće ocjenjivati.

8. Žalitelj pravilno ukazuje na ostvareni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a s tim u vezi i bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koja se sastoji u nedostatnim razlozima obrazloženja, međutim, s obzirom na to da bitne činjenice između stranaka nisu sporne, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a. stavka 1. točke 1. ZPP-a presudu je bilo moguće potvrditi uz pravilnu primjenu materijalnog prava, kao što je navedeno u točki I. izreke.

9. Naime, bitne su činjenice o kojima presuda sadrži valjane razloge, te da je tuženikovo vozilo uslijed prometne nezgode bilo zaustavljeno na kolniku autoceste A1 Zagreb-Split na području Općine Perušić i da je tužitelj, kojemu je pripojeno društvo Oryx grupa d.o.o., a koje je s Hrvatskim autocestama održavanja i naplate cestarina d.o.o. sklopila ugovor za uslugu izvlačenja teretnih vozila i autobusa s dionica autoceste pod nadležnošću tog društva, po pozivu ovlaštene osobe, obavio uslugu za koju je izdao račun, a ista se odnosi upravo na uklanjanje tuženikovog vozila s autoceste.

10. Pravilno žalitelj ukazuje na to da parnične stranke nisu bile u ugovornom odnosu na temelju odredbe članka 590. ZOO-a, odnosno da između parničnih stranaka nije sklopljen ugovor o djelu. Naprotiv, radi se o tužiteljevoj obvezi koja proizlazi iz zakonske odredbe i citiranog ugovora, a zakonska obveza proizlazi iz odredbe članka 180. ZOSPC-a koja propisuje da ako je vozilo zbog prometne nesreće onesposobljeno za daljnje kretanje na cesti, vozač, odnosno vlasnik vozila je dužan isto ukloniti s kolnika, a ako tako nije u stanju postupiti, ovlaštena osoba koja se zatekne na mjestu gdje se nalazi neispravno vozilo naredit će fizičkoj ili pravnoj osobi nadležnoj za održavanje cesta ukloniti vozilo. Stavkom 3. članka 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da je pravna ili fizička nadležna za održavanje cesta odnosno osoba s kojom je ta osoba sklopila ugovor za uklanjanje vozila dužna hitno poduzeti sve potrebne mjere za uklanjanje i čuvanje vozila i osigurati prohodnost ceste, dok je stavkom 5. tog članka propisano da troškove uklanjanja vozila kao i poduzimanja drugih odgovarajućih mjera snosi osoba nadležna za održavanje cesta, a ona ima pravo na naknadu od onoga koji je te troškove prouzročio. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na naplatu troškova po računu koji je sastavljen na temelju ugovora i troškovnika kojim je regulirano tužiteljevo postupanje u slučaju potrebe uklanjanja oštećenih vozila s predmetne autoceste, i u tom smislu su žalbeni navodi glede primjene odredbe članka 180. ZOSPC-a neosnovani. Naime, tuženik pogrešno smatra da na temelju navedene zakonske odredbe nije bilo osnove za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer da nisu dokazane pretpostavke za primjenu te zakonske odredbe. Osim što takvim žalbenim navodima tuženik sadržajno ulazi u žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što je nedopušteno u ovoj vrsti postupka, valja reći i to da iz iskaza saslušanih svjedoka i tuženikovog zakonskog zastupnika nedvojbeno proizlazi da tuženik nije mogao hitno poduzeti mjere za uklanjanje predmetnog vozila s autoceste, pa je primjenom odredbe članka 180. stavka 2. ZOSPC-a valjalo zaključiti o potrebi predmetne tužiteljeve intervencije i o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Međutim, materijalno pravo nije pravilno primijenjeno glede dosuđene zakonske zatezne kamate jer se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, već o ostalim odnosima odnosno na tuženikovoj strani radi se o jednom obliku stjecanja bez osnove, slijedom čega je valjalo dosuditi tužitelju kamatu po stopi koja se određuje na ostale odnose i u tom smislu presudu preinačiti.

12. Zbog navedenog je odlučeno na temelju odredbe članka 368. stavka 2. i članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točkama I. i II. izreke presude.

13. Žalitelj djelomično osnovano osporava i odluku o troškovima postupka, prije svega pravilno ističući da je održavanjem na snazi platnog naloga za odmjerene troškove ovršnog postupka i ponovnom dosuđivanjem tog troška u odluci iz točke II. izreke sud dva puta odlučio o troškovima ovršnog postupka. Također žalitelj pravilno ukazuje na to da se troškovi ovršnog postupka imaju odmjeriti zajedno s parničnim troškovima pa je odluku o trošku iz točke II. izreke presude valjalo ocijeniti pravilnom i zakonitom u dijelu u kojem je osim za troškove zastupanja u parnici tužitelju valjalo dosuditi i javnobilježnički trošak ovršnog postupka u iznosu od 821,54 kn, umjesto dosuđenog troška u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav prijedloga. Naprotiv, valjalo je odbiti zahtjev za iznos od 178,46 kn za trošak ovršnog postupka, koji nije nastao.

14. Žalitelj također pravilno ukazuje i na to da je sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je održao na snazi platni nalog za troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 821,54 kn s predvidivim troškovima u iznosu od 75,00 kn i istodobno odlučio o troškovima ovršnog postupka u odluci pod točkom II. izreke, pa je dosuđeno više od onoga što je traženo, slijedom čega je presudu u dijelu valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 369. stavka 5. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u izreci rješenja, dok je u preostalom dijelu odluka o trošku potvrđena u točki II. izreke presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 25. svibnja 2023.

Sutkinja Jagoda

Crnokrak

Broj zapisa: 9-30859-5adcc

Kontrolni broj: 0aa90-55060-56c39

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.