REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II-8 Kr 6/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika V. K., zbog kaznenog djela iz čl. 159. st. 4. Kaznenog zakonika Ruske Federacije, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/2004. - dalje: ZOMPO) o rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. svibnja 2023. broj Kv I-25/2023-14 u sjednici održanoj 25. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. svibnja 2023. broj Kv I-25/2023-14, kojim je odbijena zamolba Ruske Federacije za izručenje V. K., državljanina Ruske federacije i Kanade, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela prijevare, odnosno krađe tuđe imovine prijevarom u posebno velikim razmjerima iz čl. 159. st. 4. Kaznenog zakonika Ruske Federacije.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. svibnja 2023. broj Kv I- 25/2023-14, odbijena je zamolba Ruske Federacije za izručenje V. K., državljanina Ruske Federacije i Kanade, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela prijevare, odnosno krađe tuđe imovine prijevarom u posebno velikim razmjerima iz čl. 159. st. 4. Kaznenog zakonika Ruske Federacije.
2. Prvostupanjski sud je, sukladno čl. 55. ZOMPO, dostavio navedeno rješenje sa spisom predmeta Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
3. U pisanom podnesku od 17. svibnja 2023. broj Ksm-DO-96/2023-2 zamjenik glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske izrazio je mišljenje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za
II-8 Kr 6/2023-4
izručenje te je uz pravilnu primjenu čl. 55. st. 1. ZOMPO odbio zamolbu za izručenje, uz prijedlog da se rješenje potvrdi.
3.1. Obrazlaže kako zamolbi nisu priloženi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je stranac V. K. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, dakle da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMPO. Pored toga bi sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1308/2019 od 10. ožujka 2020. izručenje bilo protivno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98.-pročišćeni tekst, 113/00., 124/00.-pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.-pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija). Nastavlja kako Ruska Federacija od 16. ožujka 2022. nije članica Vijeća Europe, a od 16. rujna 2022. je prestala biti i ugovornom strankom Konvencije i Protokola uz Konvenciju. Također, kao i prvostupanjski sud, upire na praksu Europskog suda za ljudska prava u odnosu na presude protiv Rusije zbog kršenja ljudskih prava zajamčenih Konvencijom te visok postotak tih presuda u kojima nije završen nadzor nad izvršenjem presuda te izviješća međunarodnih organizacija (npr. Human Rights Watch) o kritičnom stanju ljudskih prava u Rusiji. Smatra stoga da je prvostupanjski sud „... pravilno i obrazloženo utvrdio kako postoji stvarna opasnost da bi izručenik V. K. bio izložen nečovječnom i ponižavajućem postupanju, odnosno mučenju u svrhu iznuđivanja priznanja te da bi njegovo izručenje bilo protivno čl. 3. Konvencije.
3.2. Na sjednicu vijeća nije pristupio uredno pozvani zamjenik Glavne državne odvjetnice.
4. Nakon razmatranja predmeta po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je osnovan zaključak Županijskog suda u Velikoj Gorici kako nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje V. K. Ruskoj Federaciji.
5. Naime, pravilno prvostupanjski sud citira odredbu čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMPO prema kojoj se izručenje neće dopustiti ako nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izručenje traži počinio određeno kazneno djelo ili da postoji pravomoćna presuda.
5.1. Polazeći od navedene norme uz analizu dokumentacije dostavljene uz zamolbu za izručenje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da osim činjeničnog opisa kaznenog djela za koje se izručenika tereti, nisu navedeni konkretni dokazi iz kojih bi proizlazila osnovana sumnja na počinjenje predmetnog kaznenog djela, odnosno u dostavljenoj se dokumentaciji (rješenje o pozivanju u svojstvu optuženika, rješenje o potrazi za okrivljenikom, rješenje o proglašenju optuženika na međunarodnu potjernicu te rješenje o određivanju preventivne mjere u vidu pritvora) nikakvi dokazi ni ne navode.
5.2. Ovo tim više kada se ima na umu da se izručenik tereti za kazneno djelo prijevare počinjeno na način da nakon što je 2011. između ZAO LINKS i Ministarstva financija Ruske Federacije (naručitelj) potpisan državni ugovor o izradi i
II-8 Kr 6/2023-4
implementaciji informatičkog i analitičkog softverskog kompleksa za prikupljanje i kompilaciju regulatorne pravne dokumentacije naručitelja u vrijednosti 93.870.000 ruskih rubalja iako je stvarni vlasnik Z. L. K.V. T. znao da spomenuta tvrtka nema tehničku sposobnost ispunjavanja državnog ugovora, pa kako bi stvorio privid ispunjavanja ugovora i otuđio novac, zajedno sa izručenikom organizirao predaju međufaza radova naručitelju kako bi za njih primio plaćanje čime je na račun Z. L. prebačeno 84.483.000 ruskih rubalja koje su „T. K.V. i H. V.V. oteli i njima raspolagali po vlastitom nahođenju“ dok je izvršenje državnog ugovora prekinuto, informacijsko- analitički softverski komplaks nije pušten u komercijalni rad. u kojem iznosu je nastupila šteta za Ministarstvo financija Ruske Federacije.
5.3. Naime, osporavajući osnovanost zahtjeva za izručenje, poglavito postojanje dovoljno dokaza za osnovanu sumnju o učinu kaznenog djela, pozivajući se na odluku Ustavnog suda U-III-512/2018 od 19. lipnja 2018., sugerirajući da se radi o građanskopravnom odnosu, izručenik je priložio presliku očitovanja Ministarstva Financija Ruske Federacije od 13. svibnja 2021. (list 222 do 224 spisa). Iz spomenutog dokumenta proizlazi da je u svojstvu osiguranja obveza L. z. d.d. prema državnom ugovoru predao jamstvo E. C. d.o.o., ali je naknadno otkriveno da to jamstvo nije u skladu sa zahtjevima zakonodavstva Ruske Federacije o plasmanu državne narudžbe. Stoga je 2013. K.V.T. dao osobno jamstvo koje je bilo prihvaćeno od strane Ministarstva financija Rusije i postalo je sastavni dio državnog ugovora. Budući da državni ugovor nije bio propisno izvršen Ministarstvo financija Ruske Federacije podnijelo je zahtjev u Arbitražni sud grada Moskve za raskid državnog ugovora i povrat novčanih sredstava od strane L. z. d.d. u čemu je uspjelo, a kako se tijekom građansko pravnog spora između Ministarstva financija Rusije i L. z. d.d. pojavila informacija o namjernom bankrotu koje dovodi do nemogućnosti potpune naplate gubitka Ministarstvo financija Ruske Federacije se obratilo Glavnoj upravi unutarnjih poslova za grad Sankt Peterburg i Lenjingradsku oblast sa „zahtjevom za provedbu odgovarajuće revizije.“ Međutim, kako je „…27. studenog 2020.g K. V. T. … uredno izvršio obveze iz osobnog jamstva putem prijenosa novčanih sredstava u iznosu 84 483 000. rubalja u korist Ministarstva financija Rusije …“ to „… šteta u visini iznosa prethodno isplaćenih novčanih sredstava prema državnom ugovoru ne postoji.“
6. Imajući na umu navedeno, dakle da uz zamolbu za izručenje država moliteljica nije priložila dokaze koji bi potkrijepili osnovanu sumnju da je izručenik počinio određeno kazneno djelo, ostvarene su pretpostavke za odbijanje izručenja stranca drugoj državi, u smislu odredbe članka 35. ZOMPO.
7. Također iz obrazloženja odluke prvostupanjskog suda proizlazi da se ocjena temelji na izvještajima različitih organizacija koje se bave ljudskim pravima, pri čemu se procjena rizika ograničila na razmatranje opće situacije u državi moliteljici, bez da je razmotrena i dokazna izravna ugroza upravo za izručenika V. K. koji mora predočiti dokaze za svoju specifičnu situaciju zbog koje bi bio izložen opasnosti od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, kako to u svojim odlukama ističe Europski sud za ljudska prava (npr. presuda Khasanov i Rakhmanov od 29. travnja 2022., zahtjevi br. 28492/15, 49975/15).
II-8 Kr 6/2023-4
8. Međutim, budući da je pravilno utvrđeno postojanje zapreke za izručenje u smislu čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMPO, to uočeni nedostatak nije od utjecaja na zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 55. st. 1. ZOMPO-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 25. svibanj 2023.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
