Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 19 Gž-387/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o. Š., OIB: …….., koga zastupa direktor D. M., dipl. ing., protiv tuženika I.C: iz O., OIB: ………, koga zastupa punomoćnik B.J., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Povrv-26/2023-8 od 17. ožujka 2023., dana 25. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja V. i o. d.o.o. Š., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Povrv-26/2023-8 od 17. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Ukida se u platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. N. iz S. broj: Ovrv-949/2022 od 22. ožujka 2022. godine.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnične troškove u iznosu od 124,43 EUR/937,50 kn, u roku od 8 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, ili, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U žalbi ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio dokaze i navode tužitelja iznesene u postupku te je pogrešno primijenio odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude. Presuda ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupka. Navodi kako je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka isticao da prigovor tuženika protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi nije obrazložen, niti je tuženik uz njega dostavio bilo kakav dokaz, zbog čega je predlagao prigovor odbaciti u skladu s odredbom čl. 58. st. 1. Ovršnog zakona, ali te njegove navode sud uopće ne navodi niti obrazlaže. Nesporno je da je tuženik izvršio uplatu akontacije 11. veljače 2021. i 14. siječnja 2022., ali sud pogrešno utvrđuje da je tim uplatama podmirio cjelokupni sporni dug. Tuženik prilikom uplata nije izričito naglasio koje obveze podmiruje, već je naznačio akontaciju za vodu za 2022. odnosno 2021. godinu, te je tužitelj predmetnim uplatama zatvorio dugovanja po uplatnicama za vodu 2021/42788 i 2021/700325, a zatim i ranija dugovanja tuženika koja nisu utužena i to onim redom kako je koja obveza dospjela za ispunjenje, sukladno odredbi čl. 171. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Sud nije obrazložio koje je dokaze uzeo u obzir kao pravno relevantne, a koje nije, te zašto nije cijenio uvid u mjerno mjesto, prijepise računa, specifikaciju tužbe, karticu kupca i obračun kamata. Netočni su i navodi da je izostavljen račun br. 2021/700325 s dospijećem 31. siječnja 2022. jer je tuženik 14. siječnja 2022., platio taj račun u iznosu od 7,05 kn (0,94 EUR) i time djelomično podmirio dugovanje te je u obvezi platiti preostali iznos prema rješenju o ovrsi. Obzirom na dokaze koje je tužitelj tijekom postupka dostavio, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je predmetni dug platio.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva žalitelj jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazložena te su u njoj navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a utvrđenja suda o bitnim ispravama nisu u suprotnosti sa sadržajem tih isprava.
7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 425,85 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za opskrbu pitkom vodom na mjernom mjestu 171330 dospjelih u razdoblju od 31. ožujka 2021. do 31. siječnja 2022. na adresi …….. u V..
9. Predmetni je postupak započeo donošenjem javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg je rješenja ovršenik, ovdje tuženik izjavio prigovor, navodeći kako osporava osnovu i visinu potraživanja i da je dug u cijelosti platio, zbog čega je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je bila određena ovrha stavljeno izvan snage, ukinute su sve provedene ovršne radnje i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
10. Obzirom da je ovršenik u cijelosti pobijao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S.N. posl. broj Ovrv-949/2022 od 22. ožujka 2022. navodeći u prigovoru da je potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti neosnovano, kako po osnovi, tako i po visini, jer je dug plaćen u cijelosti te uz prigovor dostavio potvrde o izvršenim uplatama od 11. veljače 2021. i 14. siječnja 2022., to nema mjesta primjeni odredbe članka 58. st. 1. Ovršnog zakona i odbačaju prigovora kao neobrazloženog te su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.
11. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom u toč. I. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S.N. iz S. posl. broj Ovrv-949/2022 od 22. ožujka 2022. te u toč. II. izreke naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 124,43 EUR (937,50 kn) u roku od 8 dana. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi kako je tuženik akontacijama za vodu za 2021. i za 2022. godinu uplatio ukupni iznos od 800,00 kn (106,18 EUR) kojim je uplatama temeljem čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO) odredio da se podmiruju računi za vodu dospjeli tijekom 2021. i 2022. godine. U tom razdoblju od 31. ožujka 2021. do 31. siječnja 2022. dospjeli su računi u ukupnom iznosu od 425,85 kn (56,52 EUR) koji su predmet ovog postupka te su isti podmireni navedenim akontacijama. U takvim okolnostima tužitelj navedenim akontacijama nije mogao podmirivati dugovanja dospjela u nekom drugom razdoblju i po drugim osnovama. Slijedom navedenog utvrđuje da tužbeni zahtjev za plaćanje navedenih računa nije osnovan i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
12. Prema odredbi čl. 171. ZOO, kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje, a ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije. Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.
12.1. Dakle, smisao odredbe čl. 171. ZOO valja tumačiti na način da ako se dužnik i vjerovnik nisu ranije sporazumjeli da se u slučaju zakašnjenja plaćanja dužnika s isplatom namiruje najstarije dospjelo potraživanje, tada vjerovnik nije ovlašten uplatama dužnika zatvarati neku drugu tražbinu osim one koju je dužnik kod plaćanja naznačio. Stoga je u situaciji kada je tuženik odredio koju obvezu ispunjava
bez važnosti
(akontacija za vodu za 2021. i akontacija za vodu za 2022. godinu) kojim je redoslijedom to namirenje uračunavao tužitelj (koji je naveo da je tim uplatama zatvorio dugovanja po računima broj 2021/42788 i 2021/700325 a zatim i ranija dugovanja tuženika koja nisu utužena), jer se uračunavanje obavlja onim redom koji odredi dužnik prilikom ispunjenja, a vjerovnik ima pravo prema pravilima određenim čl. 171. st. 2. - 4. ZOO uračunati jedino nespecificiranu dužnikovu uplatu, o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo (tako i u odlukama Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-584/2019-2 od 18. prosinca 2020. i posl. broj Gž-1427/2019-2 od 23. studenog 2020. te Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-2599/2016-2 od 21. ožujka 2017. i posl. broj Gž-2982/2016-2 od 2. studenog 2018.) .
13. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je pravilno sud prvog stupnja ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.
14. Također, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP odlučio o troškovima ovog postupka, a tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tome dijelu.
15. Stoga je trebalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja tj. odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zadar, 25. svibnja 2023.
Sutkinja
Blanka Pervan