1              Poslovni broj: I Kž-Us-132/2022-9

Poslovni broj: I Kž-Us-132/2022-9

 

 

 

U  I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog I. G. i optuženog I. G. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 25. svibnja 2022. godine, broj K-Us-6/2019-62, u sjednici održanoj 1. veljače 2024. godine, u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjene branitelja optuženog I. G., odvjetnika D. S.., odvjetnice S. M..,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog I. G. i optuženog I. G. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom, donesenom u ponovljenom postupku, optuženi I. G. i optuženi I. G. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela protiv javnog reda u sastavu zločinačkog udruženja – i to optuženi I. G. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 godine i 6 mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. listopada 2008. godine do 23. studenog 2010. godine; a optuženi I. G. zbog kaznenog djela pomaganja u neovlaštenoj proizvodnji i prometu drogama iz članka 329. stavak 2. u vezi s člankom 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 2 godine, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. listopada 2008. do 23. studenog 2010.

 

2. Na temelju članka 145. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi I. G. i optuženi I. G. oslobođeni su obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., dok su obvezani platiti paušalnu svotu od 2.000,00 kuna svaki.

 

3. Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženici I. G. i I. G. po svojim braniteljima.

 

3.1. Optuženi I. G. žalbu je podnio po braniteljici V. K., odvjetnici u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 2. i 3. ZKP/08.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) i odluke o kazni (članak 471. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.

 

3.2. Optuženi I. G. žali se po branitelju D. S., odvjetniku u O., zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3.3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjene branitelja optuženog I. G., odvjetnice S. M.., a u odsutnosti uredno izviještenih optuženog I. G., optuženog I. G. i njegove braniteljice, odvjetnice V. K. te državnog odvjetnika, u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08.

 

6. Žalbe optuženog I. G. i optuženog I. G. nisu osnovane.

 

7. Uvodno treba istaknuti da su ranije u ovom predmetu tri puta bile donijete osuđujuće presude koje su ukinute rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-Us-37/2010. i I Kž-Us-23/2012.), a zadnje rješenje od 19. ožujka 2019. broj I Kž-Us 88/2017-6 prihvaćanjem žalbe optuženog I. G., optuženog I. G. i optužene L. V. (sada umrle), a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., stavak 2. i 3. ZKP/08.

 

8. Neosnovano optuženi I. G. smjera na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. iako ju izričito ne ističe, jer nije došlo do prekoračenja optužbe, budući da se i nakon izmijenjene optužnice (28. travnja 2021. i 22. veljače 2022.), u ponovljenom postupku radi o istom stupnju involviranosti optuženog I. G. u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, kao pomagača, za koji oblik sudioništva je osuđen, a ne kao supočinitelj kako pogrešno sugerira žalba.

 

8.1. Optuženi I. G. u žalbi tvrdi da je iz istih razloga zbog kojih osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja ostvarena i bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. "jer o odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni".

 

8.2. Ističući istu bitnu postupovnu povredu, optuženi I. G. u svojoj žalbi navodi da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama na kojima je sud temeljio svoju odluku.

 

8.3. Suprotno ovakvim žalbenim navodima optuženog I. G. i optuženog I. G. sud prvog stupnja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju u ovom dijelu žalbe ukazuju optuženici jer izreka nije proturječna razlozima presude, u obrazloženju prvostupanjske presude dani su valjani i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a ti razlozi su jasni i među njima nema proturječja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

8.4. Nije ostvarena, u žalbi istaknuta, bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju upućuje optuženi I. G., jer suprotno iznesenim primjedbama treba navesti da je prvostupanjski sud s jednakom pažnjom ispitao i utvrdio činjenice koje terete optuženika kao i one koje mu idu u korist. Budući da je iz obrazloženja presude razvidno da prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela ni o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, nije bilo ni potrebe primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo, odnosno članak 3. stavak 3. ZKP/08., kako se to neosnovano tvrdi u žalbi. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., već se time, u stvari, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.5. Slijedom navedenog, nisu osnovane žalbe optuženih I. G. i I. G. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

9. Po mišljenju optuženog I. G. činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud kaznenu odgovornost optuženika utvrđuje na temelju indicija i proizvoljno tumači sadržaj snimljenih razgovora, zbog čega, po ovom žalitelju, nije sa dovoljnom i nedvojbenom sigurnošću utvrđeno da je optuženi I. G. počinitelj predmetnog kaznenog djela sugerirajući primjenu pravila in dubio pro reo. Optuženi I. G. iznosi vlastitu analizu i ocjenu značaja i vjerodostojnosti iskaza svjedoka A. B. koji je naveo da je drogu smještao u svojoj kući i da ju nikada nije vozio u T. i skrivao u kući ovog optuženika, a u njegovoj kući da je bio jedanput sa T. G., jer nije imao novca pa mu je nudio namještaj u kompenzaciju za drogu, a svjedok D. G. da je potvrdio kako je drogu vozio u kuću A. B.. Osim toga, da je ovaj optuženik u vrijeme kada je poduzimana kriminalna radnja opisana u točki 1a bio na U..

 

9.1. Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su uz sveobuhvatnu i temeljitu analizu bili dostatni za pouzdan zaključak o dokazanosti kaznene odgovornosti optuženog I. G. i optuženog I. G..

 

9.2. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio sve raspoložive dokaze, pa tako i nesporno utvrđene kaznene odgovornosti i uloge ostalih sudionika u predmetnom kaznenom djelu, koja proizlazi iz pravomoćnih osuđujućih presuda za T. G., A. B., R. G., D. G., D. R., M. F., M. P., T. T., I. T., I. L., Š. J. i A. S.. U odnosu na odgovornosti optuženog I. G. i optuženog I. G. iste su osnovano utemeljene prvenstveno na rezultatu posebnih dokaznih radnji sukladno članku 180. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99.,112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje: ZKP/97.) kako je to podrobno analizirano u razlozima pobijane presude pod točkama 50 do 74. i 108. do 131. Prema sadržaju nadziranih razgovora, SMS poruka i izvješćem tajne pratnje i snimki tajne pratnje evidentirani su njihovi dogovori, sastanci i međusobna višekratna komunikacija koja se intenzivirala upravo u vrijeme dolazaka T. G. s drogom iz B. H.. Osnovano je sud prvog stupnja zaključio da je uloga optuženog I. G. bila prenošenje i skrivanje droge u kuću optuženog I. G. u T. što je u jednom navratu i realizirano (točka 1a izreke prvostupanjske presude), dok je u drugom slučaju s drogom uhvaćen njegov brat D. G. kojeg je optuženik angažirao kao kurira (točka 1i izreke prvostupanjske presude), te da su optuženi D. G. i I. G. bili svjesni kako svog angažmana za krijumčarenje i prodaju marihuane tako i uloge ostalih osoba sve s ciljem plasiranja, preprodaje droge na ilegalnom narko tržištu. Uz to, za ostvarenje obilježja terećenog kaznenog djela nije nužno da je optuženi I. G. bio u T. (točka 1a) u trenutku skrivanja droge u njegovoj kući, već je važno da je dogovorio i omogućio optuženom I. G. i A. B. (dao im je ključ kuće) da u njegovoj kući drže i skrivaju drogu u čemu se ogledaju njegove pomagačke radnje na koji je on način i uključen u počinjenje kaznenog djela.

 

9.3. Prvostupanjski je sud, iznoseći zaključke o značenju razgovora prikupljenih provedbom posebnih dokaznih radnji, koji se odnose na pojedinu kriminalnu aktivnost obuhvaćenu činjeničnim opisom predmetnih kaznenih djela, koji sadržaj je utvrdio dovodeći preslušane razgovore u kontekst postupanja i radnji pojedinog optuženika evidentiranih u fotodokumentaciji i izvješćima pratnje PNUSKOK-a, i protivno izloženim žalbenim navodima optuženog I. G. nema govora o tome da bi se zbog ocjene stvarnog sadržaja tih razgovora, radilo o proizvoljnoj analizi suda. Upravo iz zabilježenog razgovora T. G. i A. B. (12. srpnja 2008. u 16.45) proizlazi da G. traži od B. da pripremi eure, iz razgovora B. s NN muškom osobom (12. srpnja 2008. u 18:41:59), B. traži od te osobe da mu proda 500 eura, da ima kune i da je zakasnio u mjenjačnicu, što upućuje da se marihuana plaćala novcem, a ne namještajem kako tvrdi ovaj svjedok i optuženici. U telefonskom razgovoru u 19:51:10 Bajić traži od optuženika I. G. da dođe do "brata", prema izviješću tajne pratnje optuženi I. G. u 19:55 dolazi u dvorište kuće optuženog I. G. gdje su se već nalazili A. B., T. G. i NN osoba. Osnovano prvostupanjski  sud zaključuje da je razlog dolaska optuženog I. G. u kuću optuženog I. G. bio skladištenje i skrivanje droge marihuane, jer izostanak bilo kakvih aktivnosti oko namještaja, potvrđuje da je dolazak optuženog I. G. povezan upravo za aktivnosti oko prenošenja i skrivanja droge u kući optuženog I. G.. Stoga s pravom prvostupanjski sud ne vjeruje svjedoku A. B. da drogu nisu vozili i skrivali u kući optuženog I. G., a ne vjeruje ni svjedoku T. G. da nikada nije vidio optuženog I. G., jer je tajnim mjerama praćenja zabilježeno da su zajedno bili u dvorištu kuće optuženog I. G. 12. srpnja 2008. Uz to nije od značaja žalbeni navod optuženog I. G. da na vrećici u kojoj je bila droga nisu nađeni tragovi njegovih papilarnih linija jer je drogu 19. kolovoza 2008. prevozio njegov brat D. G., a vještačenjem je utvrđeno da izuzeti sporni trag potječe upravo od prstiju lijeve ruke D. G..

 

9.4. Jednako tako, prvostupanjski je sud za kriminalnu aktivnost u kolovozu 2008. dao u svemu prihvatljive razloge za utvrđenje da je D. G. (a optuženi I. G. kao izvidnica u drugom autu) drogu vozio u T., a ne u kuću A. B. (točka 138. i 139. obrazloženja prvostupanjske presude) gdje sud navodi razgovor između optuženog I. G. i A. B. u vezi očekivanog dolaska droge 19. kolovoza 2008., te daje razjašnjenje da smjer kretanja vozila svjedoka D. G. koji je vozio drogu (i optuženog I. G.) i mjesta gdje ga je policija zaustavila, i jedino logičan zaključak da se kretao prema T. gdje je kuća optuženog I. G., a ne u smjeru O. gdje je kuća A. B.. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su iznesene tvrdnje prvostupanjskog suda osnovane i temeljene na izvedenim dokazima.

 

9.5. Protivno tvrdnjama iz žalbe, sud prvog stupnja je zaključak o krivnji optuženog I. G. i I. G. temeljio na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, i to prvenstveno nadziranoj komunikaciji i sadržaju telefonskih razgovora i SMS poruka. Upravo učestale telefonske komunikacije i sadržaj razgovora o dogovoru između više učesnika te radnje poduzimane na različitim lokacijama ukazuju na njihov dogovor oko podjele posla odnosno da su svaki od njih, i to optuženi I. G. kao počinitelj, a optuženi I. G. kao pomagač, bili uključeni u ostvarenje djela.

 

9.6. Stoga nisu osnovane žalbe ovih optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi zbog posljedično naznačene povrede kaznenog zakona, niti je ovaj drugostupanjski sud, ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. utvrdio postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika. Naime, dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon koji u svojoj odredbi članka 3. stavak 2. KZ/11. propisuje da ukoliko se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Naime, u članku 3. stavku 3. KZ/11. propisano je, ako se u slučajevima iz stavka 2. tog članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Postupajući u smislu ove kogentne odredbe članka 3. stavak 2. i 3. KZ/11. ovaj sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji nesumnjiv pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11., dalje: KZ/97.) i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. Kako je za kazneno djelo iz članka 173. stavak 3. KZ/97. propisana kazna zatvora najmanje 5 godina (dakle do 15) ili kazna dugotrajnog zatvora, a za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. kazna zatvora u rasponu od 3 do 15 godina, to je evidentno zbog manje zapriječenog donjeg minimuma kazne, te izostanka kažnjavanja kaznom dugotrajnog zatvora, novi Kazneni zakon (KZ/11.) blaži za počinitelje.

 

10. Optuženi I. G. u žalbi zbog odluke o kazni navodi da mu je izrečena prestroga kazna, i da je pored olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio, trebalo uzeti u obzir njegovo izrazito loše zdravstveno stanje jer boluje od PTSP, dok branitelj optuženog I. G., u uvodu svoje žalbe ističe da prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o kazni, međutim u obrazloženju žalbe ne daje razloge koji bi se odnosili na ovu žalbenu osnovu.

 

10.1. Razmatrajući iznijete žalbene prigovore optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne u odnosu na svakog od optuženika. Nakon toga je njihovim pravilnim vrednovanjem svakom od optuženika individualizirao kazne.

 

10.2. Tako je prvostupanjski sud optuženom I. G. pravilno olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je otac petero djece kao i dugi protek vremena od počinjenja kaznenog djela (14 godina). Što se tiče žalbene tvrdnje da mu prvostupanjski sud propustio cijeniti loše zdravstveno stanje kao olakotnu okolnost, treba navesti da žalitelj nije ponudio novu medicinsku dokumentaciju kojom bi potkrijepio te žalbene navode pa stoga ta okolnost nema značaj da bi utjecala na odmjeravanje kazne. Pravilno na strani tog optuženika sud nije našao otegotne okolnosti (prekršajna kažnjavanost odnosi se na prekršaj u prometu na cestama i protiv javnog reda i mira, a to nije povezano s kaznenim djelom za koje se tereti).

 

10.3. Što se tiče optuženog I. G., sud je pravilnim cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je otac dvoje djece, dugi protek vremena od počinjenja kaznenog djela (14 godina). Ni ovom optuženiku sud nije utvrdio otegotne okolnosti jer prekršajna kažnjavanost u dva navrata i to jednom zbog Zakona o sigurnosti prometa na cestama i jednom zbog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije povezana s kaznenim djelom za koje se tereti.

 

10.4. Slijedom navedenog i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci izrečena optuženom I. G. i kazna zatvora u trajanju od dvije godine izrečena optuženom I. G., a u nedostatku žalbe državnog odvjetnika, ukazuje se primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu tako i samoj ličnosti počinitelja, stupnju njihove krivnje, pobudama zbog kojih su kaznena djela počinjena, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra odnosno svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Navedenim kaznama na potpuno nedvosmislen način izrazit će se jasna i nedvosmislena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, njome će se prvenstveno i u najvećoj mjeri utjecati na optuženike, kako se u svom budućem životu više ne bi ponašali na ovako neprimjeren i društveno neprihvatljiv način da više ne bi činili ovakva, ali i druga kaznena djela, ali isto tako poslat će se poruka i drugim članovima društvene zajednice kako ovakva neprimjerena i materijalnom koristi uvjetovana ponašanja nisu društveno prihvatljiva, a istovremeno utjecat će se i na svijest građanstva o pogibeljnosti i nedopustivosti činjenja kaznenih djela te opravdanosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način, ovakvim kaznama prvenstveno će se ispuniti zahtjevi specijalne, a potom i generalne prevencije i takve kazne po ocjeni drugostupanjskog suda prikladne su za ostvarenje svrhe izricanja kazne iz članka 41. KZ/11. Stoga nisu prihvaćene žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

 

10.5. Pritom valja napomenuti da je prvostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti, u smislu odredbe članka 469. točka 5. ZKP/08., kada je optuženicima bez primjene zakonskih odredbi o ublažavanju izrekao kazne zatvora ispod zakonom propisanog minimuma za ovo kazneno djelo, i to optuženom I. G. u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a optuženom I. G. dvije godine. Naime, za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. raspon zapriječene kazne zatvora je od tri do petnaest godina, što znači da se kazna zatvora ispod propisanog posebnog minimuma može izreći samo uz primjenu odredbi o ublažavanju iz članka 48. KZ/11. Međutim, kako se radi o povredi kaznenog zakona u korist optuženika, a nedostaje žalba državnog odvjetnika u tom pravcu, ovaj sud nije bio ovlašten izmijeniti odluku prvostupanjskog suda.

 

11. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 1. veljače 2024.