Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-18/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog K. A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavkom 1. točkom 4. u vezi članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-7/2023. od 12. travnja 2023. o produljenju istražnog zatvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-7/2023. od 12. travnja 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. A. B. i drugih, zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 129. i članka 131. stavak 3. u svezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J..

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. A. B. po braniteljici, odvjetnici S. H., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 2. ZKP/08. s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se "preinači pobijano rješenje na način da se nad I optuženikom ukine istražni zatvor određen iz zakonskih razloga propisanih člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku, a podredno da se rješenje o produljenju istražnog zatvora preinači na način da istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz čl.98. ZKP/08."

2.1. Žalbu je podnio i optuženi B. R. po branitelju, odvjetniku L. P. V., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "usvoji žalbu okrivljeniku, preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor."

2.2. Žalbu je podnio i optuženi M. F. po branitelju, odvjetniku B. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08., te "pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu, ukine rješenje i vrati ga na ponovno odlučivanje, a podredno da pobijano rješenje preinači na način da se nad M. F. ukine istražni zatvor i istog pusti na slobodu odmah."

2.3. Žali se i optuženi A. R. osobno, zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka" te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se "u odnosu na A. R. istražni zatvor ukine, da se okrivljeni pusti da se brani sa slobode", te po branitelju, odvjetniku B. M. bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine istražni zatvor i pusti okrivljenika da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode, a podredno da mu se istražni zatvor zamijeni predloženim mjerama opreza." S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.

2.4. Žalbu je podnio i optuženi H. J. po braniteljici, odvjetnici M. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se "uvaži žalba kao osnovana u cijelosti, preinači pobijano rješenje na način da se nad optuženikom ukine istražni zatvor određen iz zakonskih razloga propisanih člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP, podredno da se rješenje o produljenju istražnog zatvora preinači na način da istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz čl.98. ZKP/08.".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao doduše šture, no jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv svakog od ovih optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud te stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojim žalbama pogrešno ističu imenovani optuženici.

5.1. Jednako tako, drugostupanjski sud ne nalazi da bi optuženima K. A. B. i H. J. bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i člankom 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencije) te da bi s time u svezi istovremeno bila počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., kao i da bi došlo do povrede odredaba članka 16. stavka 1. i 2., članka 22., članka 24., članka 25. stavka 1. i 2., članka 28. i 29. stavka 1. Ustava, a slijedom čega je neosnovan žalbeni prigovor upućen prvostupanjskom sudu da je za svoju odluku dao "paušalne i konstantno ponavljajuće neargumentirane razloge i navode koji nisu ocijenjeni kroz protek vremena", odnosno da je prilikom produljenja istražnog zatvora postupao "arbitrarno u primjeni prava".

5.2. Nadalje, iako se i optuženi M. F. žali da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., no budući da, istu u žalbi ne konkretizira niti obrazlaže, a drugostupanjski sud na navedenu povredu sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ne pazi po službenoj dužnosti, to se ovaj drugostupanjski sud u ispitivanju pobijanog rješenja ograničio samo na povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, međutim kojih povreda u pobijanom rješenju nije našao.

5.3. Suprotno žalbenom navodu optuženog A. R., prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da bi svatko od ovih optuženika počinio kaznena djela za koja se svatko od njih pojedinačno tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge svakog od ovih optuženika, kao i da li su počinili kaznena djela za koja se terete te pravnu kvalifikaciju istih, donijet će raspravno vijeće kroz savjesnu ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga je bez utjecaja žalbeni navod spomenutog optuženika kako "nisu jasno ni precizno podijeljene uloge, a tek se u ponovljenom postupku trebaju utvrditi", kao i navod da "je za sada utvrđeno da se okrivljenik R. pojavio na inkriminiranom mjestu ukupno 4 puta u optuženom razdoblju a od toga zadnji puta početkom travnja 2020.".

6. Uzimajući u obzir inkriminirani način postupanja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, isti ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja, kao i pomnu podjelu uloga između optuženika unutar zločinačkog udruženja, uz iskazanu upornost u protupravnom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Kada se uz to ima u vidu inkriminirani cilj protupravnog postupanja u vidu ostvarenja protupravne imovinske koristi, samo već iz izloženog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud svoj zaključak, među ostalim, temelji i na težini, kao i na okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje su optuženici osnovano sumnjivi u ovom kaznenom postupku, pri čemu su isti iskazali visoki stupanj odlučnosti i upornosti u nabavi i preprodaji različitih vrsta droga (heroina, marihuane i amfetamina).

6.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja neosuđivanost i mlađa životna dob optuženih A. R. i B. R. zbog kaznenih djela su samo neke od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no iste u konkretnom slučaju nisu odlučne.

6.2. Nadalje, uzimajući dodatno u obzir da je optuženi K. A. B. višestruko osuđivana osoba, među ostalim, i zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., te da je osnovano sumnjiv da je inkriminirano kazneno djelo počinio kršeći rok provjeravanja iz ranije presude, sve navedene okolnosti u svom zbiru čine opravdanim zaključak kako postoji realna i predvidiva opasnost da bi ovaj optuženik boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem istovrsnih kaznenih djela.

6.3. Isto tako, uzimajući u obzir da su i optuženici M. F. i H. J. višekratno osuđivane osobe, i to optuženi M. F. zbog kaznenih djela (razbojništva iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., dalje: KZ/97.), te ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34.KZ/11.)), a optuženi H. J. zbog kaznenih djela motiviranih koristoljubljem (lihvarski ugovor iz članka 233. stavka 1. KZ/97., razbojništvo iz članka 230. stavka 2. KZ/97. te iznuda iz članka 243. stavka 4. KZ/11.), kako na uvjetne tako i bezuvjetne kazne zatvora koje očigledno nisu polučile svoju svrhu da se klone kažnjivog ponašanja, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u potpunosti su promašeni žalbeni navodi optuženih M. F. i H. J. kojim ističu da kod njih ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela jer do sada nisu osuđivani zbog istih ili istovrsnih kaznenih djela, i da navedeno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane odluke.

7. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda istražni zatvor je jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera, a kako to u svojim žalbama predlažu optuženi K. A. B., A. R., B. R. i H. J., jer je opasnost od ponavljanja kaznenog djela, na strani svakog od optuženika, takvog stupnja i intenziteta da mjere opreza ne predstavljaju adekvatnu garanciju za njezinu uspješnu prevenciju.

8. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematiziraju optuženici navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih", novih i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge, te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja 30. srpnja 2020. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju, relevantnosti i aktualnosti zbog proteka vremena koje nipošto nije umanjilo opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

9. Također, nisu u pravu žalitelji kada upiru na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući dugotrajnost svog boravka u istražnom zatvoru, jer se time nikako ne iscrpljuju rokovi predviđeni člankom 133. ZKP/08., te nisu u pravu kada ističu da bi im bilo povrijeđeno pravo na slobodu zajamčeno člankom 5. Konvencije, a čime se, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske produljenje istražnog zatvora ukazuje razmjernim postizanju njegovog opravdanog cilja uzimajući u obzir opći interes društva te uvijek postojeću, predvidivu i realnu opasnost da bi navedeni optuženici puštanjem na slobodu mogli ponoviti ili dovršiti kaznena djela, kao i da navedeno svakako uživa prednost nad pravom pojedinca na slobodu.

9.1. Imajući na umu značaj i karakter svih okolnosti zbog kojih je optuženicima produljen istražni zatvor tijekom ovog postupka, žalbeni navodi optužnog K. A. B. kojim prigovara dinamici vođenja predmetnog postupka upirući na praksu Europskog suda za ljudska prava o posebnoj revnosti u vođenju postupka nisu od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru.

10. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, napominje se žaliteljima M. F., B. R., H. J. i K. A. B. da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

11. Isto tako, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi optuženih K. A. B., M. F. i H. J. kojim ističu da je došlo do povrede prava na "presumpciju nedužnosti" zajamčenog člankom 28. Ustava i člankom 6.1. Konvencije jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju jasno i nedvosmisleno dao do znanja da je osnova njegovog donošenja upravo osnovana sumnja na strani optuženih, a ne njihova utvrđena kaznena odgovornost, a što uostalom nije niti predmetom odluke o istražnom zatvoru.

12. Budući da mu se odgovarajuća zdravstvena skrb može pružiti i u okviru penalnog sustava, a po potrebi i izvan njega, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom kojima se upire na zdravstveno stanje optuženika H. J. (dislokacije ramenog zgloba i oštećenje ramena).

13. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 25. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.