Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj Gž-2196/2023-3


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj. Gž-2196/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa odvjetnik M. M. iz Z., protiv tuženice S. B. iz Z., OIB ..., koju zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5577/2020-47 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5577/2020-47 od 28. travnja 2023.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica zajedno s tuženom suvlasnica, svaka u 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine upisano u zk. ul. 225299 k.o. G. Z., 67. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-66) stan u II. katu, koji se sastoji od 2 sobe i ostalih prostorija u površini od 63,61 m2, ... koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, kč.br. 8721/3 S. D., dvorište i stambena zgrada br. 170-180, površine 2305 m2 kod Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

II. Suvlasnička zajednica se razvrgava civilnom diobom, prodajom cijelog posebnog dijela nekretnine.

III. Tuženica je dužna tužiteljici naknaditi troškove parnicom prouzročenih troškova u iznosu od 18.145,39 eura/136.716,50 kuna u roku od 15 dana.

 

2.Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnome navodi kako je predmetna nekretnina stečena tijekom trajanja bračne zajednice tužene i bivšeg joj supruga A. B. koji bez njezine suglasnosti nije mogao sklopiti Ovršni Sporazum br. I-3355/95 od 8. rujna 1995. na temelju kojeg je tužiteljica (prethodno otkupivši potraživanje od Županjske banke d.d.) pokrenula ovršni postupak i u istom stekla suvlasnički dio od 1/2 predmetne nekretnine. Također ističe i kako je pokrenula parnični postupak radi utvrđenja ništetnim navedenog ovršnog sporazuma i pratećih pravnih poslova, koji je još u tijeku (P-602/2020). Stoga, smatrajući kako odluka o osnovanosti tog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje od bitnog značaja za ovu parnicu te cijeneći kako je, sukladno njezinom prijedlogu, ovaj parnični postupak trebalo prekinuti do okončanja postupka P-602/2020, što prvostupanjski sud nije učinio, nalazi kako je time počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 213. i čl. 12. ZPP-a. Ujedno drži i da je počinjena i bitna povreda iz čl. 190. ZPP-a jer je sud dopustio preinaku nakon zaključenja prethodnog postupka. Pobijajući i odluku o troškovima postupka tužena pozivom na sudsku praksu (odluka Županijskog suda u Varaždinu Gž-961/2021-1) smatra da nije u obvezi podmiriti cjelokupan parnični trošak, kako je to odredio prvostupanjski sud, već trošak koji je srazmjeran njezinom suvlasničkom omjeru od ½ dijela, odnosno 1/2 dijela parničnog troška. Žalbeni je prijedlog ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno predlaže ju preinačiti.

 

2.1.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

3.Žalba tužene nije osnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 213. i čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te 354. st.1. u svezi sa čl. 190. ZPP-a na koje žaliteljica neosnovano ukazuje.  Također nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su stranke suvlasnice, svaka u 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine upisano u zk. ul. 225299 k.o. G. Z., 67. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-66) stan u II. katu, koji se sastoji od 2 sobe i ostalih prostorija u površini od 63,61 m2, ... koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, kč.br. 8721/3 S. D., dvorište i stambena zgrada br. 170-180, površine 2305 m2 kod Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu te na razvrgnuće predmetne suvlasničke zajednice civilnom diobom, prodajom cijelog posebnog dijela nekretnine.

 

6.Iz stanja spisa u bitnom proizlaze slijedeće odlučne činjenice:

 

-kako je uvidom u verificirani zk izvadak za zk. ul. 225299 k.o. G. Z. utvrđeno da je u isti upisana zkč. br. 8721/3 u naravi stambena zgrada br. 170-180 površine 1472 m2 i dvorište površine 833 m2, ukupno 2305 m2 i baš 67. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-66) stan u drugom katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 63,61 m2, ... koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, na kojem su upisani zk vlasnici: S. B., ovdje tuženica u 1/2 dijela i D. K., ovdje tužiteljica u ½ dijela,

- kako stranke nisu postignule sporazum oko načina razvrgnuća,

-kako je tužiteljica pokrenula izvanparnični postupak (R1-663/2019 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu) radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u kojem ju je sud rješenjem od 28. svibnja 2020. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-891/2020-2 od 1. rujna 2020.) uputio u parnicu, u bitnom jer je ovdje tužena a tamo protustranka osporila suvlasničke omjere upisane u zemljišnim knjigama, a nakon pravomoćnosti citiranog rješenja tužiteljica je i pokrenula ovu parnicu,

-kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo M. J. koji je obavio očevid 16. veljače 2022. i identificirao predmetnu nekretninu proizlazi da posebni dio nekretnine-stan nije moguće fizički podijeliti a da dijelovi sadrže minimalne tehničke standarde, čemu stranke nisu imale konkretnih prigovora, a sud ga je našao stručnim, preciznim i jasnim,

-kako je tijekom trajanja sudskog postupka na predmetnoj nekretnini bio proveden postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, radi čega je tužiteljica na raspravi od 19. svibnja 2022. uredila tužbeni zahtjev na način da činjenično odgovara upisu provedenom u zemljišnim knjigama nakon postupka povezivanja u odnosu na predmetnu nekretninu.

 

7.Polazeći od navedenog te utvrđujući kako tuženica nije predložila izvođenje niti jednog dokaza kojim bi dokazala da su suvlasnički omjeri drugačiji od upisanih u zemljišnoj knjizi odnosno da stranke nisu suvlasnice na jednake dijelove, a sporna je bila činjenica veličine suvlasničkog dijela tuženice, a time i veličina suvlasničkog dijela tužiteljice, imajući u vidu povjerenje u javne knjige i to zemljišne knjige, sud prvog stupnja je zaključio kako je tužiteljica dokazala svoje tužbene navode u ovom postupku, radi čega je pozivom na odredbe čl. 47. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 I 94/17, dalje ZV) i članka 50. stavka 4. ZV-a tužiteljici pružio zaštitu prihvaćenjem tužbenog zahtjeva.

 

8.U bitnome, tijekom postupka i sada u žalbi, tužena smatra kako njezin suprug A. B. nije mogao sklopiti Ovršni sporazum br.I-3355/95 od 8. rujna 1995. (kojim je radi osiguranja tražbine iz Okvirnog ugovora o kratkoročnom kreditu od 1.500.000,00 kn, zaključenom između Ž. B. d.d. iz Ž., Filijala Z. i A. G. I. d.o.o., čiji je vlasnik i direktor bio A. B., dozvolio zasnivanje založnog prava na nekretnini koja je predmet razvrgnuća, a koja je u to vrijeme bila upisana na njegovo ime za cijelo) jer je predmetna nekretnina bila bračna stečevina stranaka, radi čega taj sporazum smatra ništetnim, kao i prateće pravne poslove kojima je tužiteljica stekla legitimaciju za provođenje ovršnog postupka i stjecanje suvlasništva i to Ugovor o prodaji spomenutog osiguranog potraživanja i ustupu sporednih prava zaključen između Županjske banke d.d.u stečaju i ovdje tužiteljice kao kupca na temelju kojeg je kao ovrhovoditeljica tužiteljica pokrenula ovršni postupak pod Ovr-4088/15 u kojemu joj je kao jedinom ponuditelju i vjerovniku dosuđena 1/2 predmetne nekretnine suvlasnosti A. B., dok je 1/2 u međuvremenu upisana kao suvlasništvo tužene kao njegove bivše supruge na temelju presude zbog izostanka Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-6658/01 od 12. studenog 2001.

 

8.1.Iz stanja spisa proizlazi kako je tužena predlagala prekid ovog parničnog postupka do okončanja parnice P-620/20 koju je pokrenula protiv ovdje tužiteljice radi ništetnosti Ovršnog sporazuma br. I-3355/95 od 8. rujna 1995. kojim je njezin tada bračni drug A. B. dozvolio zasnivanje založnog prava na cijeloj nekretnini za koju je tvrdila da je njihova bračna stečevina i pratećih pravnih poslova te glede koje je u parnici P-6658/01 zatražila i pravomoćno ostvarila utvrđenje da je suvlasnica iste temeljem bračne stečevine za 1/2 dijela, za koliko je i upisana u zemljišne knjige, dok je u preostalom dijelu od 1/2 bio upisan A. B., a upravo suvlasnički dio potonjeg je u ovršnom postupku tužiteljica kupila te joj je taj dio dosuđen pravomoćnim rješenjem o dosudi.

 

8.2.U takvoj situaciji i po ocjeni ovog suda nije bilo nezakonitosti u postupanju suda prvog stupnja zbog neudovoljenja prijedlogu za prekid ovog postupka do okončanja parnice P-602/2020 jer je tužiteljica suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine radi kojeg i traži razvrgnuće suvlasničke zajednice stekla dosudom u ovršnom postupku i u tom opsegu je upisana kao suvlasnica u zemljišnim knjigama, dakle na temelju pravomoćne sudske odluke, kako je to valjano zaključio i sud prvog stupnja, dok je u preostalom dijelu od 1/2 koliko je tražila i dobila u sudskom postupku na ime bračne stečevine, kao suvlasnica upisana tužena.

 

8.3.Postupajući na prethodno opisani način i time što o prijedlogu za prekid nije donio posebnu odluku, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354.st. 1. u svezi sa čl. 213. i čl. 12. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tužena jer navedeno po stavu ovog suda nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

9.Glede prigovora kako je nezakonito dopuštena preinaka nakon zaključenja prethodnog postupka također je prvostupanjski sud pravilno zaključio da preinake nije bilo, za što je dao i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Naime, prema čl. 191.st.1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

 

9.1.U konkretnom slučaju na raspravi od 19. svibnja 2022. (list 120 spisa) tužiteljica nije preinačila zahtjev protivno odredbi iz čl. 190. st. 1. ZPP-a, jer se ne radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, povećanju postojećeg ili isticanju novog zahtjeva već  je uskladila  opis nekretnine s onim u zemljišnoj knjizi nakon izvršenog povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige, pri čemu nije došlo do promjene ni jednog bitnog podatka kako su opisani u izvatku iz knjige položenih ugovora (list 5), odnosno u izvatku iz zemljišne knjige (list 122) a koji bi bio od utjecaja na mogući zaključak o promjeni identiteta predmeta spora, već se  radi o činjenično i pravno istoj vrsti zahtjeva (čl. 191. st. 3. ZPP).

 

9.2.Prema st. 1. odredbe čl. 50. ZV-a u pogledu načina diobe sud je vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Ukoliko sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (čl. 50. st. 2. ZV), osim ako utvrdi da takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, u kojem slučaju će sud odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi i na drugi prikladan način a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće (čl. 50. st. 4. ZV).

 

10.Dosljedno, prvostupanjski je sud u zakonito provedenom postupku utvrdivši uvidom u zemljišnoknjižni izvadak da su stranke suvlasnici nekretnine koja je predmet zahtjeva za razvrgnuće za 1/2 dijela, da nije moguća geometrijska podjela u skladu sa suvlasničkim omjerima pojedinih suvlasnika, da tužena nije dokazala postojanje eventualnog pravnog osnova i načina stjecanja suvlasništva u razmjeru većem od onog upisanog u zemljišnoj knjizi, valjano primijenio i materijalno pravo kada je odredio civilno razvrgnuće sukladno odredbi iz čl. 50. st.4. ZV-a, što se žalbenim prigovorima s osnovom ne dovodi u pitanje.

 

11.Radi svega navedenog žalbu tužene je kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu (čl. 368. ZPP).

 

12.Glede odluke o troškovima postupka i pozivanja tužene na sudsku praksu prema kojoj se trošak dosuđuje u skladu sa suvlasničkim dijelovima (Županijski sud u Varaždinu Gž-961/2021-2 od 27. srpnja 2021.) odgovoriti je kako se u tom slučaju radi o razvrgnuću u izvanparničnom postupku gdje se primjenjuje odredba iz čl. 54. ZV-a kojom je propisano da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije.

 

12.1.Navedeno nije primijeniti u konkretnom slučaju gdje se između stranaka vodi parnica u kojoj je tužiteljica u cijelosti  uspjela sa tužbenim zahtjevom pa je odluka o parničnom trošku zakonita, kako u osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini (čl. 155. ZPP) jer su tužiteljici dosuđeni troškovi sukladno pravilno određenoj vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; 37/22,126/22 dalje: Tarifa) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19,92/21).

 

12.2.Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio budući sa žalbom nije uspjela (čl. 166. ZPP).

 

U Splitu 1. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu