Poslovni broj: 10 UsI-1280/2022-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice D. J. Š., …, OIB: … zastupana po opunomoćeniku V.

S., odvjetniku u S., …, protiv tuženika Odbora za

državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, bez održavanja rasprave, 25. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/22-01/161, Urbroj: 566-01/15-22-2 od 27. travnja 2022. i rješenja Općinskog suda u Splitu, Ureda predsjednika, broj: 7Su- 1122/2022-9 od 18. ožujka 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II-112-07/22-01/161, Urbroj: 566-01/15-22-2 od 27. travnja 2022. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Općinskog suda u Splitu, Ureda predsjednika, broj: 7Su-1122/2022-9 od 18. ožujka 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Prvostupanjskim rješenjem se točkom I. izreke otkazuje službenici D.

J. Š., ovdje tužiteljici, raspoređenoj na poslove radnog mjesta zemljišnoknjižnog referenta na neodređeno vrijeme u Općinskom sudu u S.,

državna služba izvanrednim otkazom, jer je počinila osobito tešku povredu koja ima obilježja korupcije. Točkom II. utvrđeno je da državna služba prestaje danom izvršnosti tog rješenja, a točkom III. izreke rješenja utvrđuje se da će udaljenje iz državne službe trajati do izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu.

4. Tužiteljica u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja nakon iznošenja u bitnom obrazloženja osporenih rješenja navodi da ista nisu na zakonu osnovana, da tuženik u prvom redu čini bitnu povredu odredbi postupka budući da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i proturječi samo sebi, a rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Isčitavanjem odredbi Zakona o državnim službenicima razvidne su posljedice, razlozi i uvjeti prestanka državne službe, koji razlozi i uvjeti u konkretnom slučaju nisu ostvareni. Izricanje kazne zatvora uz primjenu uvjetne osude državnom službeniku nije razlog za prestanak službe po sili zakona.

Prema Zakonu o državnim službenicima, državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kad je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo i to danom saznanja za pravomoćnost presude, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, propisano odredbom članka 137.

stavak 1. točka 4. Zakona o državnim službenicima. Na taj način može se zaključiti da uvjetna kazna nije razlog za prestanak državne službe, osim ako bi sud donio odluku o opozivu izrečene uvjetne osude jer je počinio novo kazneno djelo. Odredbom članka 137. stavak 3. Zakona o državnim službenicima propisano je: Državnom službeniku iz stavka 1. točke 4. ovoga članka kojem je izrečena uvjetna osuda te sud donese odluku o opozivu izrečene uvjetne osude, državna služba prestaje danom saznanja za pravomoćnost odluke o opozivu uvjetne osude. U konkretnom slučaju protivno navodima pobijanog rješenja nisu ostvareni razlozi za izvanredni otkaz tužiteljici, kao državnoj službenici, budući je izvanredno otkazivanje predviđeno odredbama Zakona o državnim službenicima u slučaju kad je državni službenik počinio osobito tešku povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Provođenje i okončanje kaznenog postupka te primjena uvjetne osude tužiteljici za učin o kojem se sudilo, ne može se podvesti pod razlog za izvanredno otkazivanje predviđen Zakonom o državnim službenicima i posljedično tome prestanak službe izvanrednim otkazom.

Smisao i intencija odredbi kojim se definira prestanak državne službe izvanrednim otkazom upravljen je i odnosi se isključivo na osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije, a u kojem slučaju je čelnik tijela u obvezi provesti odgovarajući postupak izvanrednog otkazivanja, koji postupak je također definiran odredbama Zakona o državnim službenicima. U konkretnom slučaju da nema mjesta za izvanredni otkaz državnom službeniku, a niti su ostvareni razlozi za provođenje postupka izvanrednog otkazivanja državne službe i donošenja ovakve odluke. Jasno je da državom službeniku koji je je osuđen na kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude ne prestaje državna služba, dok se ista situacija ne može tretirati izvanrednim otkazom i obvezatnim postupkom izvanrednog otkazivanja državne službe. Teška povreda službene dužnosti iziskuje odgovarajuću proceduru utvrđivanja kroz disciplinski postupak koji u ovom slučaju i nije dolazio u obzir jer je pokrenut sudski postupak zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela. Dodatno čelnik tijela je za povredu službene dužnosti saznao prije 11 godina i nije pokrenuo disciplinski postupak radi osobito teške povrede službene dužnosti. Slijedom navedenog u trenutku donošenja pobijanog rješenja nema mjesta primjeni odredbi Zakona o državnim službenicima o izvanrednom otkazu zbog osobito teške povrede službene dužnosti. Odredba članka 137. stavka 2. točka 4. Zakona o državnim službenicima ima se primijeniti na konkretan slučaj. Dakle, državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kad je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo i to danom saznanja za pravomoćnost presude, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Iz navedene zakonske odredbe jasno je da uvjetna kazna nije razlog za prestanak državne službe, osim ako bi sud donio odluku o opozivu izrečene uvjetne osude jer je počinio novo kazneno djelo. Upravo je intencija zakonodavca prigodom donošenja sada važećih odredbi o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i bila da uvjetna osuda ne bude razlog prestanka državne službe. U odnosu na primjenu sigurnosne mjere zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti u odnosu na tužiteljicu koja je tužiteljici izrečena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u trajanju od 5 (pet) godina računajući od dana pravomoćnosti presude, navodi drugostupanjskog rješenja nastoje dovesti u svezu sa nužnim prestankom državne službe, što nije slučaj. Naime, izricanje sigurnosne mjere zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti u trajanju od 5 (pet) godina zapravo pretpostavlja da po proteku odmjerenog roka trajanja sigurnosne mjere tužiteljica može nastaviti službenički odnosno, dakle, da izricanje sigurnosne mjere nije potvrda opravdanosti odluke o prestanku službe kako se to pogrešno imputira u odluci drugostupanjskog tijela. Slijedom svega prethodno navedenog, tužitelja predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nakon uvida u tužbu i ponovnog razmatranja osporavanog akta, tužba pobija u cijelosti. Ostaje se kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužba se smatra u potpunosti neosnovanom te se ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. U postupku je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ponovno se ističe kako je rješenje prvostupanjskog tijela doneseno temeljem članka 136.a stavka 1. Zakona o državnim službenicima, kojim je propisano da čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Za izvanredni otkaz zbog povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije, prema stavku 2. istoga članka Zakona o državnim službenicima, nije potrebno prethodno pisano upozorenje. Stavkom 5. određeno je da će se službenika udaljiti iz službe danom dostave rješenja o izvanrednom otkazu, s time da, kako to propisuje stavak 8. istog članka Zakona o državnim službenicima, državnom službeniku prestaje državna služba danom izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu. Ukazuje se da tužiteljica ne spori da je Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-Us 83/2017-9, od 6. listopada 2021 preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci od 20.

prosinca 2016. BROJ: K-Us-10/14, i ista je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8

mjeseci te je primijenjena uvjetna osuda i određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Također je imenovanoj izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja sudskog službenika u trajanju od 5 godina od dana pravomoćnosti presude. Citiranom presudom tužiteljica je osuđena zbog počinjenja kaznenog djela primanja mita, koje je počinila u svojstvu referentice Odjela za zemljišne knjige Općinskog suda u S.,

odnosno kaznenog djela koje ima obilježja korupcije. Dakle, nedvojbeno je kako je navedeno kazneno djelo tužiteljica počinila kao državni službenik, zemljišnoknjižni referent, koristeći svoje zaposlenje na sudu te obveze i ovlasti u okviru radnog mjesta,

a takvo djelo ima obilježja korupcije i bez sumnje predstavlja i osobito tešku povredu službene dužnosti. Nadalje, tuženik navodi da se državnom službeniku može otkazati državna služba izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije i u slučaju kad protiv istog nije vođen postupak zbog povrede službene dužnosti, ali je u kaznenom postupku oglašen krivim za koruptivno kazneno djelo. Da se u konkretnom predmetu radi o koruptivnom kaznenom djelu proizlazi i iz činjenice da je kazneni postupak protiv službenice vođen povodom optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, koji Ured, između ostalog, obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela primanja mita iz članka 347. Kaznenog zakona (KZ/97), koje počini službena ili odgovora osoba koja zahtijeva ili primi dar ili kakvu drugu korist ili koja primi obećanje dara ili kakve koristi, da u granicama svoje ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala obaviti, ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koju ne bi smjela obaviti. Prema članku 89., stavku 3. Kaznenog zakona (KZ/97), među službene osobe ubrajaju se, između ostalih, i službenici koji obavljaju službene poslove u tijelima sudbene vlasti (državni službenici). Sijedom navedenog, sasvim pogrešno, kao i u žalbi na prvostupanjsko rješenje, i neosnovano tužiteljica upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u konkretnom predmetu. Naime, na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjena odredba o izvanrednom otkazu. Dakle, sasvim je nedvojbeno da odluka u konkretnom slučaju nije donesena primjenom članka 137. stavka 1., točke 4. Zakona o državnim službenicima koja se odnosi na prestanak službe po sili zakona danom saznanja za pravomoćnost presude u slučaju kad je službenik, između ostalog, osuđen na kaznu zatvora, ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, u kojem slučaju mu državna služba prestaje danom saznanja za pravomoćnost odluke o izvršenju izrečene kazne zatvora.

Ponovno se ističe kako pokretanje i vođenje postupka zbog teške povrede službene dužnosti nije pretpostavka ni uvjet za primjenu članka 136.a, stavka 1., točke a),

Zakona o državnim službenicima. Nadalje, ukazuje se kako je upravo gore navedenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužiteljici izrečena i sigurnosna mjera zabrane obavljanje zvanja, djelatnosti ili dužnosti u trajanju od 5 godina računajući od dana pravomoćnosti presude. Navedenu činjenicu, upravo kao i u žalbi, tužiteljica ponovno ignorira, potpunosti zanemarujući činjenicu da je kazneno djela za koje je pravomoćno osuđena počinila upravo jer joj je status i zvanje državnog službenika omogućilo počinjenje tog kaznenog djela. Po tome nije jasno, niti to tužiteljica dokazuje, na koji bi način, upravo suprotno iskazanoj odluci Vrhovnog suda, ista mogla zadržati status državnog službenika, odnosno nastaviti službenički odnos nakon proteka 5 godina. Konačno ukazuje se tužitelju kako je Upravni sud u Splitu, presudom broj 16 UsIrs/270-20-2, od 10. veljače 2020, u predmetu iste činjenične i pravne osnove (izvanredni otkaz zbog teške povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije uz zabranu obavljanja poslova državnog službenika) potvrdio pravna shvaćanja tuženika iskazana utuženom rješenju i u ovom odgovoru na tužbu. Tuženik, u cijelosti ostajući pri navodima iz utuženog rješenja i iz ovog odgovora na tužbu, predlaže donošenje presude kojom će se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a). Potom je u ovome sporu, presuđeno bez rasprave, jer su se, s obzirom na navode stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu, za to ispunile pretpostavke iz članka 36. točke 4. ZUS-a.

7. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenih rješenja, kojima se tužiteljici otkazuje državna služba izvanrednim otkazom zbog teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije, danom izvršnosti prvostupanjskog rješenja.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-Us 83/2017-9 od 6. listopada 2021. kojom je preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci broj: K-Us-10/14 od 20. prosinca 2016. osuđena za kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11; dalje: KZ/97) na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci te je primijenjena uvjetna osuda i određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Istom odlukom je prema tužiteljici temeljem članka 77. KZ/97 primijenjena i sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja sudskog službenika u trajanju od 5 godina od dana pravomoćnosti presude.

11. Sporno je jesu li upravna tijela na temelju takvog činjeničnog stanja pravilno utvrdila da su ispunjeni uvjeti za otkazivanje državne službe izvanrednim otkazom zbog teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije.

12. Prije svega, potrebno je istaknuti da su osporeno drugostupanjsko i prvostupanjskog rješenje doneseni u primjeni odredbe članka 136.a stavak 1. točka a)

Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19; dalje: ZDS) prema kojoj čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Stavkom 8. istog članka propisano je da državna služba prestaje danom izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu.

13. Naime, kraj nesporne činjenice da je tužiteljica pravomoćnom presudom (6. listopada 2021.) proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97, to su prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju,

ispunjeni uvjeti za otkazivanje službe izvanrednim otkazom. Ovo stoga jer je tužiteljica u kaznenom postupku pokrenutom optužnicom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, proglašena krivom kao službena osoba koja obavlja službene poslove u tijelima sudbene vlasti odnosno navedeno kazneno djelo tužiteljica je počinila kao državni službenik, zemljišnoknjižni referent, koristeći svoje zaposlenje na sudu te obveze i ovlasti u okviru radnog mjesta, a takvo djelo ima obilježja korupcije i nedvojbeno predstavlja i osobito tešku povredu službene dužnosti, a kako to pravilno utvrđuju i upravna tijela.

14. Stoga, upravno suprotno tužbenim navodima, pokretanje i vođenje postupka zbog teške povrede službene dužnosti nije pretpostavka ni uvjet za primjenu odredbe članka 136.a stavak 1. točka a) ZDS. Naime, ZDS razlikuje izvanredni otkaz državne službe u slučaju utvrđenja teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije od postupaka koji se pokreću zbog teških povreda službene dužnosti za koje se isto tako može izreći kazna prestanka državne službe. Takvi su postupci u nadležnosti službeničkih sudova koji tužiteljevu odgovornost utvrđuju u postupku uređenim ZDS.

14.1. U konkretnom slučaju osporena rješenja temelje se na pravomoćnoj presudi iz kaznenog postupka (kojom je tužitelja za počinjenje kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97, te je prema istoj primijenjena i sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja sudskog službenika u trajanju od 5 godina od dana pravomoćnosti presude), pa su bez značaja tužiteljičini navodi o saznanju čelnika tijela za povredu službene dužnosti jer suprotno tužiteljičinim tvrdnjama osporena rješenja nisu donesena temeljem odredbi koja uređuju postupak zbog povrede službene dužnosti, a niti su donesena na temelju odredbe članka 137.

stavka 1. točke 4. ZDS-a koja se odnosi na prestanak službe po sili zakona danom saznanja za pravomoćnost presude u slučaju kada je službenik, između ostalog,

osuđen na kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, a kako to pogrešno drži tužiteljica.

15. Slijedom navedenog, za prestanak službe izvanrednim otkazom nije bilo potrebno utvrditi odgovornost tužiteljice za teške povrede službene dužnosti u postupku pred nadležnim službeničkim sudom te su se u konkretnoj upravnoj stvari ispunile pretpostavke za primjenu članka 136. a. stavka 1. točke a) ZDS-a.

16. Kod izloženog, prema mišljenu ovog suda donošenjem osporenih rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, niti sud nalazi razloge ništavosti iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem odredbe članka

57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke.

17. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 25. svibnja 2023.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa predmeta po pravomoćnosti

- u spis

RJ./

1. Tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11.

stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.