1              Poslovni broj: II Kž-37/2024-6

Poslovni broj: II Kž-37/2024-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. siječnja 2024. broj Kv I-59/2023. u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela protiv života i tijela-teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 124. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koji traje od 5. veljače 2022. te je određeno da isti ima trajati i dalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. P. po branitelju, odvjetniku V. M., bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu te "pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika ili isti zamijeni istražnim zatvorom u domu ili odgovarajućim mjerama opreza, podredno da pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud isključio mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

5.1. Za svoju odluku u pogledu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te u pogledu neprikladnosti primjene blažih mjera protiv optuženika, prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Stoga, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada navodi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi, odnosno da sud ponavlja obrazloženje iz ranijih rješenja jer ne postoje nove okolnosti koje bi opravdale daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a čime upire i na povredu tzv. dinamičkog pristupa.

5.2. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud povrijedio tzv. dinamički pristup prilikom procjene postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., valja istaknuti kako okolnosti zbog kojih je istražni zatvor određen i produljivan protiv optuženika po ovoj osnovi nisu izgubile na svom značaju i važnosti protekom vremena te utvrđene osobite okolnosti na strani optuženika po ocjeni drugostupanjskog suda i nadalje opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene mjere istražnog zatvora zbog postojanja opasnosti od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela.

6. Iako žalitelj svojim navodima nastoji dovesti u pitanje postojanje osnovane sumnje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Pri tome su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi optuženika usmjereni na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje se tereti optuženik jer sudovi prilikom odlučivanja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni utvrđivati pravnu kvalifikaciju djela, nego je isto u nadležnosti raspravnog vijeće koje će o tome odlučiti nakon provedenog dokaznog postupka. Jednako tako, optuženiku nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti kako to navodi žalitelj jer se pobijano rješenje temelji na postojanju osnovane sumnje, koja ne predstavlja utvrđenje krivnje optuženika za kazneno djelo kako je to činjenično opisano u optužnici.

7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela i to na temelju načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela prema činjeničnom opisu optužnice, a koji ukazuju naročitu upornost, bezobzirnost i brutalnost optuženika iskazane u protupravnom postupanju prema žrtvi te izrazito visok stupanj kriminalne volje radi počinjenja kaznenog djela za koje se tereti. Stoga, unatoč isticanju optuženikove neosuđivanosti u žalbi, težina kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, uz visinu predviđene kazne te iskazanu brutalnost, upornost i kriminalnu volju radi protupravnog postupanja, upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela koja je takvog intenziteta da se može s uspjehom prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora.

8. Kada se imaju u vidu sve izložene okolnosti u međusobnoj povezanosti te po svom značaju, kvaliteti i težini, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja dosadašnje trajanje istražnog zatvora, jer se ne može zaključiti da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u dostatnoj mjeri utjecalo na optuženika na način da se opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. može otkloniti mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu kako to predlaže žalitelj. Jednako tako, sva potrebna zdravstvena skrb može se optuženiku pružiti unutar zatvorskog sustava pa su u tom smislu neosnovani žalbeni navodi optuženika kojima ističe svoje zdravstveno stanje, dok životna dob optuženika nije od utjecaja na umanjenje utvrđene opasnosti niti se radi o takvoj životnoj dobi koja bi opravdala primjenu blažih mjera.

9. Slijedom svega iznesenoga, ocjena je drugostupanjskog suda kako je u konkretnom slučaju produljenje istražnog zatvora protiv optuženika razmjerno postizanju opravdanog cilja pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga, optuženik se neosnovano u žalbi poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava jer su stajališta ovih sudova poštovana pri donošenju pobijanog rješenja kako u pogledu uvažavanja pretpostavke nedužnosti optuženika, tako i u pogledu primjene tzv. dinamičkog pristupa.

10. Nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti s obzirom na dosadašnje trajanje istražnog zatvora jer je u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. vođeno računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora koji se primjenjuju u skladu s člankom 133. stavkom 1. točkom 6. u vezi sa stavkom 3. ZKP/08.

11. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2024.