REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-543/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika LUJE d.d., OIB 44354247337, Kostrena, Paveki 1, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, Britanski trg 12, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-502/2022-29 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika LUJE d.d. Kostrena kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-502/2022-29 od 15. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva na ime tužitelja (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 23.125,00 kn / 3.069,21 EUR.

2. Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 8.559,37 kn.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnine i trpljenje prava vlasništva na nekretnini.

6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, a zbog čega je pobijanu presudu moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

8. Među strankama nije prijeporno da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika, da je tuženik vlasništvo na predmetnim nekretninama upisao na temelju presude Okružnog privrednog suda Rijeka poslovni broj P-11938/92 od 15. travnja 1993., a koji postupak je vodio prednik tužitelja protiv Općine Crikvenica kao pravnog sljednika NOO Novi Vinodolske (str. 36. -39. spisa), te da predmetne nekretnine nisu unesene u temeljni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća prednika tuženika.

9. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju odredbe članka 23. stavka 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u pretvorbi i privatizaciji („Narodne novine“ broj 92/10; dalje: ZT), a da tuženik vlasništvo predmetnih nekretnina nije stekao dosjelošću, jer nije proteklo zakonom propisano potrebno vrijeme za dosjedanje, a niti je bio pošteni posjednik, pa nije uopće mogao dosjelošću steći vlasništvo predmetnih nekretnina.

10. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tuženik dosjelošću nije mogao steći vlasništvo predmetnih nekretnina, jer je bio nepošteni posjednik, te u dijelu da nije protekao niti potreban rok za dosjedanje na nekretninama koje sud bile u društvenom vlasništvu (20 godina za redovnu dosjelost i 40 godina za izvanrednu dosjelost).

11. Prvenstveno je potrebno reći da tuženik odnosno njegov prednik društveno poduzeće – Ugostiteljsko-turističko poduzeće Risnjak do 8. listopada 1991., a niti do pretvorbe iz društvenog poduzeća nije moglo dosjelošću stjecati pravo vlasništva, za razliku od fizičkih osoba, jer je sva imovina društvenih poduzeća bilo društveno vlasništvo, te je uprava društvenih poduzeća znala da sve što je stečeno od strane društvenog poduzeća je društveno vlasništvo, a ne privatno vlasništvo. Takvo saznanje je sprječavalo stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist bilo kojeg društvenog poduzeća.

12. Tek je pretvorbom i privatizacijom omogućeno da društveno vlasništvo postane privatno vlasništvo ali samo pod uvjetom da je imovina procijenjena u temeljni kapital prilikom pretvorbe.

13. Tijela društvenog poduzeća sama su odlučivala koja imovina će biti procijenjena prilikom pretvorbe u temeljni kapital pretvorenog trgovačkog društva. Što je manje imovine ušlo u procijenjenu vrijednost prilikom pretvorbe to je jeftiniji bio otkup poslovnih udjela odnosno dionica.

14. Nakon što je provedena pretvorba društvenog poduzeća ugostiteljsko- turističko poduzeće Risnjak, a predmetne nekretnine nisu ušle u procjenu temeljnog kapitala, a što je tuženik znao i morao znati, pa kao nepošteni posjednik nije mogao dosjelošću niti steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama ni nakon provedene pretvorbe društvenog poduzeća.

15. Neosnovano se tuženik poziva na pravomoćnu presudu Okružnog privrednog suda u Rijeci poslovni broj P-11938/92 od 15. travnja 1993. (str. 36. -39. spisa), jer tuženik nije bio stranka u postupku, a osim toga predmetne nekretnine nisu obuhvaćene izrekom navedene presude, već je izrekom utvrđeno da je prednik tuženika gradnjom i vanrednom dosjelošću (dakle prednik tuženika nije imao zakonit i istinit posjed) stekao pravo korištenja ribarske kolibe „Ž“ u [adresa] zajedno sa zemljištem ispod tog objekta i zemljištem neophodnim za redovnu upotrebu objekta. Osim toga, ribarska koliba „Valentin“ ušla je u procjenu temeljnog kapitala prilikom pretvorbe prednika tuženika, jer su za istu privremeno prenesene dionice Hrvatskom Fondu za privatizaciju temeljem rezervacije zbog sudskog spora o utvrđenju vlasništva (točka 4. rješenja Hrvatskog Fonda za privatizaciju od 15. prosinca 1993.).

16. Tuženik se pogrešno poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava, jer se sve navedene odluke odnose na fizičke osobe kod kojih se rok dosjedanja uračunava i razdoblje prije 8. listopada 1991. Niti jedna odluka Europskog suda za ljudska prava nije ukazivala da bi se društvenim poduzećima u razdoblje dosjedanja moglo uračunavati i razdoblje prije 8. listopada 1991., jer društvena poduzeća nikada nisu mogla stjecati pravo vlasništva, već samo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a sva imovina koju su stekli predstavljala je društveno vlasništvo.

17. Neosnovano se tuženik poziva i na legitimna očekivanja nakon što je pretvoreno društveno poduzeće upisano u zemljišne knjige 13. srpnja 1995. kao vlasnik istih na način da je zloupotrebljena presuda Okružnog privrednog suda u Rijeci (str. 36.-39. spisa) koja se uopće nije odnosila na predmetne nekretnine, a pri čemu je tuženik znao i morao znati da predmetne nekretnine nisu procijenjene u temeljni kapital društvenog poduzeća prilikom pretvorbe, te da na istima nije ni mogao steći pravo vlasništva.

18. Tuženik neosnovano ističe da se presuda Okružnog privrednog suda u Rijeci (str. 36.-39. spisa) odnosi na cijelu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] površine 1191 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer je iz izreke jasno vidljivo da se govori samo o ribarskoj kolibi „Valentin“ i zemljištu koje se nalazi ispod tog objekta i koje je neophodno za redovnu upotrebu objekta. Dakle, iz izreke navedene presude proizlazi da se ribarska koliba „Ž“ nalazi na dijelu kčbr. [katastarska čestica] restoran, dvorište i plaža površine 1191 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

19. Na pravilnost takvog zaključka ukazuje i činjenica što je u izreci naznačeno da društveno poduzeće Ugostiteljsko turističko poduzeće Risnjak ima pravo korištenja zemljišta ispod tog objekta i neophodnog za redovnu upotrebu objekta, jer u suprotnom ne bi bilo potrebno naznačavati da kolibi pripada i zemljište ispod objekta i koje mu je potrebno za redovnu upotrebu. Također takvom stajalištu u prilog govori i činjenica da je ribarska koliba „Valentin“ procijenjena u temeljni kapital prilikom pretvorbe, kao što je to već ranije bilo navedeno.

20. Budući da tuženik nije imao valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva, da tuženik nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama niti na jedan zakonom predviđeni zakon, te da predmetne nekretnine nisu procijenjene u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe odnosno privatizaciji, predmetne nekretnine su na temelju odredbe članka 23. stavka 1. ZT-a postale vlasništvo tužitelja 1. kolovoza 2010. kada je ZT stupio na snagu, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio.

21. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je ista donesena sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 24. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak