REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 9 Pž-3797/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženice ROBERTE PECOLLAJ, OIB 88932541091, vlasnice PLANINI, trgovački obrt, Rogoznica, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov u Šibeniku, radi isplate iznosa od 16.723,07 EUR / 126.000,00 kn, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-44/2022-41 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-44/2022-41 od 28. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-44/2022-41 od 28. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-44/2022-41 od 28. srpnja 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 16.723,07 EUR / 126.000,00 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose, a sve kako je to pobliže opisano u izreci.
2. Rješenjem istog suda, istog broja i datuma naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 2.853,71 EUR / 21.501,25 kn.
3. Protiv presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši presudu i rješenje sukladno odredbi članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio sa su presuda i rješenje pravilni i zakoniti.
7. U postupku koji je prethodio donošenju presudu, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima – nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.
8. Uvodno se ukazuje da je u ovom predmetu doneseno rješenje poslovni broj Pž-4929/2020-2 od 1. prosinca 2021. te je prvostupanjski sud postupio sukladno uputi izraženoj u citiranom rješenju ovoga suda.
9. Predmet spora je zahtjev radi isplate naknade za uporabu tuđe stvari, budući je tuženica koristila poslovni prostor na nekretnini koja predstavlja pomorsko dobro, a nije za to korištenje imala uporište u ugovoru o koncesiji.
10. U cijelosti se prihvaća zaključak i ocjena prvostupanjskog suda kako je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, i to za razdoblje 2012., 2013., 2014. i dio 2015. godine. Naime, pravilno sud zaključuje kako je predmet spora upravo isplata naknade za uporabu tuđe stvari bez pravne osnove od strane nepoštenog posjednika, budući je upis pomorskog dobra vidljiv iz javne zemljišne knjige, a zakonski način korištenja pomorskog dobra je sklapanje ugovora o koncesiji s Republikom Hrvatskom. Predmetno nije sporno da je na nekretnini koja predstavlja pomorsko dobro tuženica obavljala svoju djelatnost.
11. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) regulirano je opće pravilo stjecanja bez osnove, i prema stavku 1. tog članka – kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Člankom 1120. ZOO-a regulirana je uporaba tuđe stvari u svoju korist, i prema toj odredbi – kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
12. Pravilno se sud pozvao na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009.; Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće jer gospodarski nije opravdano vraćanje stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku nakaditi koristi bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.
13. Predmet spora je isplata naknade za uporabu tuđe stvari bez pravne osnove od strane od strane nepoštenog posjednika, a uvidom u Izvadak iz Obrtnog registra za trgovački obrt Panini u vlasništvu Roberte Pecollaj utvrđeno je da je obrt osnovan 8. svibnja 2015., time da je označen kao datum početka obavljanja obrta 14. svibnja 2015. Iz rješenja Ureda državne uprave u Šibeniku od 8. svibnja 2015., razvidno je da u obrtni registar upisan novi obrt i početak obavljanja obrta 14. svibnja 2015. i to za obrt Panini, vlasnice Roberte Pecollaj. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora koji je sklopljen između Ante Goleša kao zakupodavca i Roberte Pecollaj, vlasnice obrta Panini kao zakupoprimca, vidljivo je da je sklopljen za razdoblje od 24. kolovoza 2015. do 24. kolovoza 2025. Stoga je imajući u vidu izneseno, pravilno sud ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije za period 2012., 2013., 2014. i dio 2015. godine osnovan, budući u tom periodu, djelatnost obrta nije obavljala tuženica. Isto tako, pravilno je sud ocijenio neosnovanim dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na period u kojem je tuženica obavljala svoju djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru (nakon 14. svibnja 2015.), budući sud nije mogao utvrditi koliki bi se dio godišnje naknade koja je utužena u apsolutnom iznosu odnosila na razdoblje od 14. svibnja 2015. do 31. prosinca 2015. Naime, tužiteljica u tom smislu nije predlagala dokaze, zbog čega je pravilno sud taj dio tužbenog zahtjeva odbio kroz prizmu pravila o teretu dokaza iz članka 221.a ZPP-a.
14. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita te je ispitana kako kvalitativno u smislu članka 154. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu dosuđenog troška u smislu članka 155. ZPP-a; a sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa). Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud primijenio odredbe Tarife i to u odnosu za ročišta 10. travnja 2019., 27. kolovoza 2019. i 16. listopada 2019. je sud pravilno dosudio po 50 bodova, a sve sukladno Tbr. 9. točki 5. Tarife, prema kojoj odredbi, za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja ima pravo 25% od Tbr. 7. točke 1. i 7., ali ne više od 50 bodova. Imajući u vidu citiranu odredbu Tbr. 9. točke 5. Tarife, činjenično stanje spisa u odnosu na zapisnike u svezi navedenih ročišta, ocijenjeno je da je pravilno sud primijenio odredbe Tbr. 9. točke 5. Tarife.
15. Slijedom iznesenog, valjalo je navode žaliteljice ocijeniti u cijelosti neosnovanim, a osobito u dijelu kada govori da je sud bio dužan prihvatiti tužbeni zahtjev na ime neplaćenog iznosa stalnog dijela koncesijske naknade, budući je sud pravilno ocijenio da je predmet spora isplata naknade za uporabu tuđe stvari, a sve sukladno uputi ovoga suda izraženoj u ranijem ukidnom rješenju poslovni broj Pž-4929/2020-2 od 1. prosinca 2021. Nadalje, navođenje u žalbi da je sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev i sam izračunavati iznos naknade, a sve u svezi navoda prvostupanjskog suda da je tužiteljica naknade utužila u apsolutnom iznosu, pa je ocjena ovoga vijeća da je tužiteljica bila dužna tijekom postupka točno označiti koji dio godišnje naknade se odnosi na razdoblje od 14. svibnja 2015. pa nadalje.
16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu i potvrditi presudu; a na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi rješenje o troškovima; a sve kako je odlučeno u ovoj drugostupanjskoj presudi odnosno drugostupanjskom rješenju.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Branka Šabarić Zovko
