REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1016/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. d.o.o., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik Č. P., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza i isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-366/2021-2 od 29. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3323/2019-67 od 3. ožujka 2021., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno je da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. listopada 2015. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme nedopuštena. Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati naknadu bruto plaće od 19.898,79 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, da tužitelju naknadi parnične troškove postupka od 2.500,00 kn, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova, kao i zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima postupka, i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude temeljem čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), reviziju podnosi tuženik pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 386. st. 1. ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog i prvog stupnja ukine, podredno da se iste preinače.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten uvodno citiran poslovno uvjetovan i redoviti otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme, zahtjev za naknadom bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do travnja 2016.
8. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da su tužitelj i tuženik prilikom sklapanja ugovora o radu ugovorili mogućnost redovitog otkazivanja ugovora o radu.
9. Člankom 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) je propisano da se ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može redovito otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.
10. Suprotno navodima tuženika prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti je ta povreda počinjena pred sudom prvog stupnja.
10.1. Naime, tuženik smatra da su navodi iz obrazloženja prvostupanjske presude da je tužitelju otkazan ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom uz otkazni rok uz ocjenu da su u konkretnom slučaju stranke prilikom sklapanja ugovora o radu ugovorile da svaka stranka može raskinuti ugovor i prije isteka roka (čl. 1.4. ugovora o radu) proturječan. Pritom ne prihvaća ocjenu suda da stranke nisu ugovorom o radu izričito ugovorile mogućnost redovitog otkazivanja ugovora o radu pa da je zbog toga odluka o otkazu nedopuštena jer je protivna čl. 118. ZR.
10.2. Nadalje, navodeći da naprijed opisanu bitnu povredu počinjenu od strane suda prvog stupnja sud drugog stupnja nije ispravio, smatra da je ista bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena pred sudom drugog stupnja.
11. Međutim, sud drugog stupnja je odgovarajući na žalbene navode tuženika obrazložio da prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i da prvostupanjska presuda nije proturječna, te je iznio i ocjenu pravnog shvaćanja suda prvog stupnja kao pravilnog.
12. Također je u pobijanoj drugostupanjskoj presudi iznijeto pravno shvaćanje u odnosu na pravilnost ocjene suda prvog stupnja da parnične stranke prilikom sklapanja ugovora o radu nisu izrijekom ugovorile mogućnost otkazivanja ugovora o radu na određeno vrijeme redovitim (poslovno uvjetovanim) otkazom, već su ugovorile mogućnost raskida ugovora (toč. 1.4. ugovora o radu) prema odredbama obveznog prava.
13. U odnosu na revizijske navode tuženika da je drugostupanjska presuda u dijelu kojim se ne prihvaćaju njegovi žalbeni navodi u odnosu na tumačenje toč. 5.1. i 5.2. ugovora o radu valja odgovoriti da je sud drugog stupnja iznio jasno pravno shvaćanje da se te odredbe (o postupku otkazivanja i otkaznom roku) odnose na izvanredni otkaz ugovora o radu, koje tumačenje je u skladu i sa načinom tumačenja ugovornih odredbi propisnim čl. 319. st. 2. ZOO u svezi sa čl. 8. st. 4. ZR.
14. Ova ocjena suda drugog stupnja je pravilna jer sadržaj ovih odredbi upućuje na izvanredni otkaz ugovora o radu, budući da je ovom ugovornom odredbom inače propisano da se ugovor o radu može otkazati izvanrednim otkazom.
15. Pritom se sud drugog stupnja poziva na pravno shvaćanje iz prethodne ukidne odluke ovoga suda kojim je vezan (čl. 394.a ZPP).
16. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v. r.
