Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-34/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužiteljice K. V., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr-11149/2020-12 od 17. veljače 2023., 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr-11149/2020-12 od 17. veljače 2023., pod točkom I izreke u dosuđujućem dijelu, te pod točkom II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.026,51 eura/7.734,24 kn[1] s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku K. b. c. Z., Z., OIB-…, da tužitelju K. V. iz Z., OIB: …, u roku od 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 848,04 eur*/ 6.389,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 71,63 eur* od 16.01.2016. godine do isplate,

- 73,27 eur* od 16.02.2016. godine do isplate,

- 67,50 eur* od 16.03.2016. godine do isplate,

- 67,35 eur* od 16.04.2016. godine do isplate,

- 65,80 eur* od 16.05.2016. godine do isplate,

- 71,28 eur* od 16.06.2016. godine do isplate,

- 45,61 eur* od 16.08.2016. godine do isplate,

- 71,42 eur* od 16.09.2016. godine do isplate,

- 64,05 eur* od 16.10.2016. godine do isplate,

- 70,00 eur* od 16.11.2016. godine do isplate,

- 63,92 eur* od 16.12.2016. godine do isplate,

- 66,90 eur* od 16.01.2017. godine do isplate i

- 49,31 eur* od 16.02.2017. godine do isplate.

II Nalaže se tuženiku K.b.c. Z., Z., OIB-…, da tužitelju K. V. iz Z., OIB: …, u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.026,51 eur* / 7.734,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 192,24 eur* / 1.448,43 kn odbija kao neosnovan."

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod točkom I izreke te dijela pod točkom II izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da je ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi, a kako ne postoji niti proturječnost između razloga te presude i stanja spisa, to presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009.,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim Dodatkom je osnovica privremeno 'zamrznuta' na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma: da je odredbama članka IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu

od 92:100,

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, s time da je u članku III. utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

-da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, s time da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna, i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.- V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu; da su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno; da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Nadalje proizlazi da nije sporna visina zahtjeva i tijek zateznih kamata.

8. Polazeći od naprijed navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na razliku plaće od 1. prosinca 2015. (jer je to mjesec u kojem su službeni pokazatelji DZS-a ukazali na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno) te preostalo utuženo razdoblje.

9. Nisu osnovani navodi žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su valjane Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, a s obzirom da nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Navedeno zato što činjenica da Izmjene Sporazuma nisu potpisane od strane jednog od Sindikata (Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena jer tuženik nije dokazao da bi taj Sindikat bio isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga prvostupanjski sud pravilno smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Navedeno proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr-847/10-2 od 7. prosinca 2011., te odluke Revr-1797/09-2 od 7. veljače 2012.), kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio je reviziju umješača Republike Hrvatske radi isplate razlike plaće na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama u kojoj je odgovorio na pitanje umješača i izrazio pravno shvaćanje koje glasi: "1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. 2. Ispunjenje uvjeta iz članka III nije preduvjet primjene članak IV, a ispunjenje uvjeta iz članka III i IV nije preduvjet primjene članka V, a članak VII, na članak III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom članka VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III o" povratu "osnovice, jer se odredba članka VII IDDS-a odnosi na način" usklađivanja pariteta "(članak IV i članak V IDDS).".

11. Nadalje, odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09. i 129/09.) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 129/09.) propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. toga Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

12. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. Međutim, odredbom članka 9. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19.) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Budući da je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu trajala do 26. siječnja 2017., a ista predstavlja za tužiteljicu povoljnije pravo, to joj pripada pravo na isplatu razlike plaće i za siječanj 2017.

13. Prema odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj: 27/01. i 39/09., dalje: ZPJS), javne službe su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, a sukladno odredbi članka 7. Zakona o ustanovama javnu ustanovu može osnovati i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svog samoupravnog djelokruga. Odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 100/18., 125/19. i 147/20.) u kontinuitetu kao i u propisima koji su mu prethodili je propisano: da se zdravstvena djelatnost obavlja kao javna služba i da tu djelatnost po stručno medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite, pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom (članak 28. stavak 1.); da zdravstvenu djelatnost između ostalog obavljaju i zdravstvene ustanove (članak 41. stavak 1.), među kojima je i opća bolnica koju osniva jedinica područne (regionalne) samouprave (članak 70. stavak 2.); da se sredstva za rad zdravstvene ustanove u mreži javne zdravstvene službe ostvaruju između ostalog ugovorom sa Zavodom, ugovorom s ministarstvom odnosno drugim tijelima državne vlasti za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz državnog proračuna Republike Hrvatske, ugovorom s jedinicom područne (regionalne) samouprave (članak 81. stavak 1. alineja 1., 2. i 4.).

14. Budući da je djelatnost tuženika prema svojoj prirodi takva da je njezino obavljanje nužno potrebno za zadovoljavanje općih društvenih interesa stanovništva određenog područja i na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti je izdvojena kao javna služba, i uz to sredstva za svoj rad i poslovanje (među kojima su i plaće radnika) između ostalog ostvaruje ugovorom s ministarstvom, odnosno drugim tijelima državne vlasti za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz državnog proračuna, to tuženik ima sva obilježja javne službe u smislu odredbe članka 2. ZPJS pa nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita i po osnovi i po visini troškova nadoknada kojih je priznata tužiteljici te je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj presudi. Odredbom Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) propisano je da odvjetniku pripada nagrada i za sastavljanje odgovora na tužbu, pa nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužiteljici neosnovano priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika u cjelokupno zatraženom iznosu, jer se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sadržaj tog podneska radi o potrebnom trošku za vođenje parnice. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici s osnove troška pristupa na ročište za objavu presude priznao pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka, zato što odvjetnici sukladno odredbi Tbr. 9./3. Tarife imaju pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude, a koje pravo nije ograničeno mogućnošću stranaka da presudu u pojedinom predmetu preuzmu s e–oglasne ploče suda ili putem e– komunikacije, jer to ne proizlazi iz odredaba Tarife i ZPP kojima se propisuje nadoknada troškova parničnog postupka.

16. Radi svega navedenog temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

17. Prvostupanjska presuda nije ispitivana u odbijajućem dijelu pod točkama I i II izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

U Sisku 24. svibnja 2023.

Sudac

Ivan Stipčić, v.r.