Poslovni broj: Usž-3535/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. G. iz D. L., zastupanog po opunomoćenici B. M., odvjetnici u Z1 ., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Z. d.o.o., Z2 ., , radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 Us l-1930/2021-9 od 10. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 Us l-1930/2021-9 od 10. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/21-01/129, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 12. svibnja 2021. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, KLASA: UP/I-502-03/20-02/24, URBROJ: 338-21-02-02- 20-7 od 12. studenog 2020. kojim se tužitelju, zaposlenom kod zainteresirane osobe, ozljeda nastala 10. travnja 2019., izražena dijagnozom šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) S68.1 (traumatska amputacija distalne falange IV. prsta desne šake) ne priznaje ozljedom na radu (točka I. izreke) niti mu se u vezi navedene ozljede priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka II. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom predviđenih razloga ponavljajući navode iz tužbe. Činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud paušalno odbio dokaze koje je predložio. Presuda se temelji na utvrđenju iz upravnog postupka da je do njegova ozljeđivanja došlo uslijed više faktora koji se imaju pripisati propustima tužitelja. Prvostupanjski sud nema potrebno stručno znanje da bi upravnu stvar mogao riješiti bez provođenja vještačenja.
3.1. Netočno je da je samoinicijativno uzeo stanku od posla kao i to da bi gumene rukavice pomogle da do ozljede ne dođe. Nije uzeto u obzir da je kontejner na kojem se ozlijedio bio neispravan. Presuda je donesena samo na temelju pisanih izjava poslodavca. Odbijanjem provođenja dokaza koje je predložio onemogućen je u raspravljanju pred sudom čime je došlo do povrede pravila sudskog postupka i ustavnog načela jednakosti oružja. Zbog pretjeranog formalističkog pristupa u dokazivanju i utvrđivanju činjenica prvostupanjski sud je propustio potpuno i točno utvrditi činjenično stanje čime ga je onemogućio da u upravnom sporu brani svoja prava i interese na način kako je to zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Dostavlja praksu Ustavnog suda kojom potvrđuje žalbene navode. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži naknadu troška sastava žalbe.
4. Tuženik osporava žalbu kao neosnovanu.
5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe kako su navodi tužitelja da je prvostupanjska presuda donesena samo na temelju pisanih izjava poslodavca netočni s obzirom na to da je sud presudu donio na temelju izjave tužitelja, tahografskog listića i izjava svjedoka. Tužitelj je u trenutku ozljeđivanja rukovao kontejnerom koji nije u njegovoj nadležnosti za vrijeme pauze koju je uzeo na svoj zahtjev nakon što je već koristio pauzu. Kontejner kojim je trebao rukovati se nalazio na kamionu kojim je upravljao M. G.. Radnik na odvozu otpada ne smije napustiti vozača koji vozi otpad na deponij jer je opis radnog mjesta i zadatak radnika da pomaže prilikom iskrcavanja otpada. Da je tužitelj nosio zaštitne rukavice ruka mu se ne bi poskliznula jer gumene rukavice, osim što štite od nečistoća s kojima se radnik susreće prilikom izvršavanja poslova, imaju i protuklizna svojstva. Indikativno je da tužitelj neispravnost kontejnera spominje tek u sudskom postupku, dok tu činjenicu nije naveo u izjavi o ozljedi na radu te je takav navod tužitelja u suprotnosti s iskazima svjedoka I. Ž. i D. B.. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je u ponovljenom postupku, provedenom u postupanju po rješenju tuženika od 31. srpnja 2019. (kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 27. svibnja 2019.), izveden dokaz saslušanja tužitelja te svjedoka M. G., I. B. P., D. B. i I. Ž.. Pribavljeno je izvješće Policijske postaje Z2 . od 16. listopada 2020. i nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 17. siječnja 2020.
8.1. Iz izjava tužitelja i svjedoka M. G., vozača kamiona, proizlazi da je tužitelj kritične zgode odlučio sići s kamiona ranije, na reciklažnom dvorištu, radi odlaska na toalet. Tada je primijetio da je tamo dan ranije ostavio kontejner s otvorenim metalnim poklopcem koji se zbog kiše punio vodom te ga je tada odlučio zatvoriti. Navedenu aktivnost krenuo je izvoditi bez uporabe predviđene i osigurane osobne zaštitne opreme, zaštitnih gumenih rukavica, koje je o ostavio u kamionu. Radi se o većem metalnom poklopcu, težine oko 20 do 30 kg, koji je tada bio mokar i klizav. U trenutku kad je tužitelj objeručke pokušao poklopac podignuti u slovo „A“, skliznuo mu je iz ruku i pao na desnu šaku. Tužitelj u iskazu ne spori da inače koristi rukavice prilikom rada na kontejnerima te da je sporni kontejner bio u redovnoj uporabi.
8.2. Svjedok I. Ž., predstavnik zaštite na radu zainteresirane osobe, izjavio je da je odmah po kritičnom događaju obavio pregled mjesta nesreće i ispitao ispravnost poklopca te utvrdio da je istog moguće bez teškoća otvoriti i zatvoriti.
8.3. U izvješću Policijske postaje Z2 . od 16. listopada 2020. navedeno je da je na mjestu događaja bila i policija koja nije utvrdila propuste obuhvaćene prekršajnim odredbama Zakona o zaštiti na radu niti elemente kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti.
8.4. Nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije od 17. siječnja 2020. utvrđeno je da je ozljeda tužitelja dijagnoze šifre S68.1 uzročno- posljedično povezana s opisanim mehanizmom nastanka ozljede tužitelja.
9. U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava dostavljenih u sudski spis. Ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: Zakon), Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“, 71/14., 118/14. i 154/14.) i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 150/16., 40/17., 66/17., 109/17. i 132/17., dalje: Pravilnik).
10. Člankom 37. Pravilnika propisano je da se neće ozljeda na radu priznati osiguranoj osobi iz članka 36. tog Pravilnika, u slučajevima iz članka 67. Zakona.
11. Prema točki 1. članka 67. Zakona, ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).
12. Prema članku 68. stavku. 1. Zakona o zaštiti na radu radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca i tako da pravilno koristi sredstva rada.
13. Ozljeda tužitelja dijagnoze šifre prema MKB-u S68.1 može se s medicinskog aspekta uzročno-posljedično povezati s opisanim mehanizmom nastanka ozljede. Sporno je je li do ozljeđivanja došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužitelja na radnome mjestu.
14. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio kako je tužitelj vlastitu sigurnost i zdravlje izložio riziku, smatrajući da neće doći do štetnih posljedica. Tužitelj je, kao pomoćni radnik, radio u timu s vozačem kamiona i zadatak mu je bio osigurati teret za siguran prijevoz te asistirati prilikom iskrcavanja otpada na deponiju. Umjesto toga, tužitelj je u vrijeme kada je trebao biti u kamionu uz vozača i pratiti istovar, uzeo stanku od posla, bez zaštitnih gumenih rukavica zatvarao sklizak metalni poklopac kontejnera (poklopac teži 20 do 30 kg) koji mu je pao na desnu šaku. Ovakvo činjenično stanje proizlazi iz iskaza samog tužitelja i svjedoka M. G..
15. Tužitelj je prigovore o neispravnom sredstvu rada i zaštitnim rukavicama isticao i u tužbi, a osnovanost istih prvostupanjski je sud otklonio valjanim obrazloženjem koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.
16. Sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Budući da je relevantno činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, (mehanizam nastanka ozljede i odgovornost tužitelja) na temelju iskaza samog tužitelja i svjedoka M. G., pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja. Time što prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja i ponovno saslušanje tužitelja i svjedoka nije onemogućeno raspravljene tužitelja u upravnom sporu niti su mu povrijeđena prava iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Također, tužitelju nije uskraćeno pravo koje proistječe iz načela „jednakosti oružja“ jer navedeno načelo ne znači da se svakom prijedlogu stranke treba udovoljiti, već da stranke pred sudom trebaju imati jednake procesne mogućnosti, a sud, ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja, ocjenjuje je li prijedlog stranke osnovan.
17. Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
18. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i u upravnom sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja (točka I. izreke).
20. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu, 24. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
