Poslovni broj: Usž-1876/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. P. iz M., koju zastupa opunomoćenik S. C., odvjetnik u M., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Z., radi odobrenja stalnog boravka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2862/22-10 od 27. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2862/22-10 od 27. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-217-02/21-04/888, urbroj: 511-021-204-22-4 od 12. listopada 2022., te prihvaćanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno podredno za vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj.
3. Tužiteljica (dalje: žaliteljica) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Mišljenja je da učestalost prelaska državne granice s Bosnom i Hercegovinom treba smatrati lokalnom migracijom koja je tipična za to područje, a ne namjerom boravka izvan Republike Hrvatske. S tim u vezi ističe da često posjećuje stare i bolesne roditelje u Bosni i Hercegovini, no da to ne predstavlja namjeru trajnog izbivanja iz Republike Hrvatske, već da se radi o kratkotrajnom prelasku državne granice. Navodi da joj je suprug zaposlen u Republici Hrvatskoj, te da njezina djeca pohađaju vrtić u Republici Hrvatskoj i drži da se u njenom slučaju ne radi o prekidu boravka, radi čega predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji njezin tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 156. stavka 2. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 144/22. i 151/22., dalje: Zakon o strancima) jer je žaliteljica do dana podnošenja zahtjeva u razdoblju od 12. srpnja 2017. do 12. srpnja 2021. višekratno izbivala devet mjeseci i tri dana (2017. godine - jedan mjesec i dvadeset dana; 2018 - jedan mjesec i dvadeset devet dana; 2019. godine – jedan mjesec i osamnaest dana; 2020. godine – tri mjeseca i dvadeset četiri dana; 2021. godine – dva dana). Ističe da je žaliteljica državljanka Bosne i Hercegovine, te da je pozvana da dostavi presliku svih stranica njezinih putnih isprava iz Bosne i Hercegovine, brojevi: … i … na kojima su otisnuti štambilji na graničnim prijelazima, čemu nije udovoljeno, te je u svojoj izjavi navela da je putovnica broj: … poništena i bačena. Predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 156. stavkom 1. točkom 1. Zakona o strancima propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva. Stavkom 2. istog članka propisano je između ostalog da se smatra da je državljanin treće zemlje iz stavka 1. točke 1. ovoga članka neprekidno boravio u Republici Hrvatskoj iako je u razdoblju od četiri godine izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca.
8. Među strankama je sporno ispunjava li žaliteljica zakonski uvjet propisan odredbom članka 156. stavkom 2. Zakona o strancima, a to je da u razdoblju od četiri godine u kojem je imala odobreni privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji nije izbivala iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno.
9. Prvostupanjski sud je ocjenjujući dokaze priložene upravnosudskom spisu, te dostavljene podatke službene evidencije tuženika o ulasku i izlasku žaliteljice iz Republike Hrvatske u razdoblju od 12. srpnja 2017. do 12. srpnja 2021., potvrdio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku prema kojem je žaliteljica do dana podnošenja zahtjeva 12. srpnja 2021. ukupno izbivala iz Republike Hrvatske devet mjeseci i tri dana, a što prelazi razdoblje višekratnog izbivanja od šest mjeseci ukupno u razdoblju od četiri godine, kako je propisano člankom 156. stavka 2. Zakona o strancima.
10. Žaliteljica žalbenim navodima paušalno osporava utvrđene činjenice, odnosno evidentirane ulaske i izlaske iz Republike Hrvatske, za što ne pruža nikakve dokaze koji bi upućivali da je pogrešan zaključak da je izbivala višekratno devet mjeseci i tri dana u razdoblju od četiri godine.
11. Imajući u vidu dokaze priložene spisu, te da žaliteljica prilikom davanja izjave na zapisnik kod javnopravnog tijela nije a niti tijekom spora, dostavila dokaze, kako bi osporila vjerodostojnost podataka o izbivanju iz Republike Hrvatske (ulaske i izlaske iz Republike Hrvatske na graničnom prijelazu), te posebice da je činjenica njezinog izbivanja potvrđena dostavom podataka iz službene evidencije tuženika o provedenoj graničnoj kontroli, njezini navodi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
12. Slijedom iznijetog, s obzirom na jasan izričaj odredbe članka 156. Zakona o strancima, žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
13. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stava 4. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
