REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1671/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Marinović i partneri j.t.d., OIB 08788113443, Zadar, Plemića Borelli 1, kojeg zastupa punomoćnica Ana Vidov i drugi punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov & Partneri d.o.o. iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika Grad Makarska, OIB 53515145212, Makarska, Obala Kralja Tomislava 1, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29b, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3950/2021-2 od 24. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-988/2018-42 od 13. svibnja 2021., na sjednici održanoj 24. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3950/2021-2 od 24. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-988/2018-42 od 13. svibnja 2021. postavljajući slijedeća pitanja:

„1. Da li Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa) ima značaj prisilnog propisa u smislu odredbe čl.322 st.1 Zakona o obveznim odnosima?

2. Da li odredba Tbr. 37 Tarife predstavlja prisilni pravni propis u smislu odredbe čl. 322 st. 1 ZOO-a odnosno da li pravna sankcija za ugovor/dogovor stranaka kojim ugovaraju povišenje nagrade u nekom sporu temeljem odredbe Tbr.37 Tarife može biti ništetnost ako takav dogovor nije u cijelosti u skladu s navedenom tarifnom odredbom?

3. Da li se za primjenu odredbe čl. 322 st. 1 ZOO i utvrđenje ništetnosti mora radi o kršenju prisilnog propisa ili svako kršenje propisa ima za posljedicu ništetnost ugovora/dogovora?

4. Da li je Sud dužan ocijeniti i obrazložiti prisilni karakter nekog propisa kada odlučuje o primjeni odredbe čl. 322 st. 1 ZOO-a

5. Ima li odvjetnik pravo na naplatu sastava obrazloženog podneska u visini predviđenoj Tbr.8.t.1. Tarife, a sve sukladno dogovoru sa strankom, ako je takav podnesak nužan za vođenje parnice, a nije taksativno naveden u samoj Tbr. 8. t. 1. Tarife?

6. Da li je odvjetnik dužan dokazati postojanje posebnog stručnog i specijalističkog znanja, posebne odgovornosti za obavljeni rad kod složenih predmeta? (iako to tuženik nije dovodio u pitanje tijekom postupka)

7. Da li je ugovoreno povišenje iz Tbr.37. st. 1. OT-a ništetno samo zato jer je ugovoreno (i to u bitnu korist tuženika) da u to povišenje ulaze i svi materijalni troškovi u zastupanju tuženika i to u svim pravnim predmetima?“, te radi povrede temeljnog ljudskog prava (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske).

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

3. Kao razloge važnosti tužitelj u odnosu na postavljena pitanja, a u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) navodi da je pobijana odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 232/2010-2 od 20. ožujka 2012., Rev 2141/2016-2 od 23. veljače 2021., Rev 347/2018-2 od 21. rujna 2021.) te Županijskog suda u Zagrebu (Gž-2835/2021-2 od 9. veljače 2022.), te da drugostupanjski sud u svojoj odluci nije iznio razloge zbog kojih smatra da bi odredba Tbr. 37. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uopće bila prisilan propis, smatrajući da je na taj način došlo do povrede temeljnih prava zajamčenih čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, te je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.

4.1. Ovo iz razloga što tužitelj postavljenim pitanjima polazi od drugačijih činjeničnih utvrđenja od onih koja je iznio sud. Suprotno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije u pobijanoj presudi iznijeti su jasni i argumentirani razlozi zbog kojih sud smatra da tužitelju ne pripada ukupno zatraženi iznos naknade za zastupanje tuženika. Pritom je sud iznio pravno shvaćanje da tužitelj nije dokazao da je pojedine radnje uopće izvršio i da su zahtijevali posebno specijalističko znanje. Stoga postavljenim pitanjima tužitelj polazi samo od dijelova obrazloženja pobijane odluke zanemarujući i ostale razloge iz kojih je sud njegov zahtjev ocijenio neosnovani.

5. Slijedom toga i odluke na koje se tužitelj poziva u smislu sudske prakse kojom je iznijeto drugačije pravno shvaćanje ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP u odnosu na istaknute povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 136/17 - dalje: Konvencija) ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 3. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. i 5. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.

7. Obzirom da trošak sastava odgovora na reviziju nije nužni trošak za vođenje parnice, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod III. izreke.

Zagreb, 24. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085d-55a57

Kontrolni broj: 0f272-d1f86-3a48e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.