REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1482/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. R., iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica P. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. P. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž- 369/2022-2 od 5. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4208/19-30 od 13. siječnja 2022. u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-369/2022-2 od 5. srpnja 2022. zbog pravnog pitanja:
"Protivi li se čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i/ili odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?"
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj, Gž-369/2022-2 od 5. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4208/19-30 od 13. siječnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio više materijalnopravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje, u reviziji postavljeno pod (ii.), koje je naznačeno u izreci ovog rješenja važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 4. ZPP.
5. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbi i u podnesku od 19. veljače 2020. predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedokinje, svoje djelatnice koja je radila na obradi kredita tužitelja, na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim ugovornim odredbama odnosno na okolnost pružanja tužitelju informacija vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutni rizik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te objašnjavanja tužitelju smisla i posljedica ugovornih odredbi. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika na navedene okolnosti te je odluku utemeljio isključivo na utvrđenjima suda iz presuda donesenih u kolektivnom sporu i pravnom stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. o izravnom učinku pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, na pojedinačne postupke.
5.1. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je 30. lipnja 2022. odluku broj U-III- 5458/2021 u kojoj je izraženo shvaćanje da u pojedinačnom potrošačkom sporu, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora.
6. Stoga je u odnosu na pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP u vezi s čl. 385.a ZPP, ovaj sud dopustio podnošenje revizije protiv pobijane odluke.
7. U odnosu na pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije (pod i.) koje se odnosi na pitanje zastare, treba navesti da je pobijana presuda suglasna s objedinjenim pravnim shvaćanjem o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela 31. siječnja 2022. Prema navedenom pravnom shvaćanju, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Na opisani način Vrhovni sud Republike Hrvatske je uskladio sudsku praksu, a pobijana presuda nije u suprotnosti s navedenim shvaćanjem. Osim toga pobijana presuda ne odstupa od stabilne, dosljedne i ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u brojnim odlukama (primjerice u revizijskim odlukama broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., broj Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., broj Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., broj Revd-1145/21-2 od 18. siječnja 2022., broj Revd-2962/2021-2 od 15. ožujka 2022.), pa nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske i dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a ZPP u vezi tog pitanja.
7.1. U odnosu na pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije (iii.) koje se odnosi na primjenu početno ugovorene kamatne stope prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev), koji je banka stekla od potrošača zbog primjene nepoštene ugovorne odredbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske je odgovorio u odluci broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. i pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, pa također nije riječ o pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.2. Nadalje revizijski sud je u odluci broj Revd 1294/21 od 12. listopada 2021., odbacio prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje pripadaju li korisniku kredita, u slučaju restitucije na osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe pa stoga navedeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te u odnosu na to pitanje nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
8. U odnosu na pravno pitanje postavljeno o prijedlogu za dopuštenje revizije pod (vi.), je li trošak pristupa na ročište za objavu presude, u smislu čl. 154. st. 1. ZPP, trošak potreban za vođenje postupka, vijeće je ocijenilo da isto nije važno u smislu čl. 385.a ZPP jer tužitelju, prvostupanjskom odlukom nije niti priznat trošak pristupa punomoćnice na ročište za objavu, kako to revident u reviziji neutemeljeno navodi, niti je tužitelj protiv prvostupanjske odluke o trošku izjavio žalbu, pa niti drugostupanjski sud o tom trošku nije odlučivao.
9. Slijedom navedenog, preostala pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
