REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1754/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IPRO-INŽENJERING d.o.o. Zagreb, Trg Vlatka Mačeka 6, OIB 40091675194, kojeg zastupa punomoćnik Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv I- tuženika HUP-ZAGREB d.d. Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 9, OIB 66859264899 i II- tuženika Stečajna masa iza TEMPO d.d. "u stečaju" iz Zagreba, Miramarska cesta 13 D, OIB 44298008659, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu I-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2403/2021-3 od 28. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1775/2020 od 8. travnja 2021., na sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. I-tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2403/2021-3 od 28. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1775/2020 od 8. travnja 2021. postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Sukladno čl. 168. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (koji je bio na snazi u trenutku pokretanja ovršnog postupka Ovr-3506/12), nikom se ne može prigovoriti da nije bio u dobroj vjeri samo zato što mu nije poznat sadržaj zbirke zemljišnoknjižnih rješenja, sukladno čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Je li prvotuženik, obzirom na naprijed navedene zakonske odredbe, te okolnost da je prije pokretanja ovršnog postupka tužiteljev zahtjev za uknjižbu odbijen, bio u obvezi istraživati sadržaj zbirke isprava i vanknjižno stanje te može li se smatrati da je prvotuženik bio nepošten samo zato što nije istraživao sadržaj zbirke isprava i vanknjižno stanje?
2. Nisu navedeni razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji svoju ocjenu da je tužitelj, sklapanjem kupoprodajnog ugovora i aneksa tom ugovoru sa prednikom drugotuženika stekao valjan temelj za upis svog prava u zemljišnoj knjizi, a navedena ocjena proturječi ranijim utvrđenjima prvostupanjske presude, kao i provedenim dokazima i materijalnom pravu. Naime, rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu Z-28860/04 od 30.05.2005. i Z-56180/11 od 03.02.2012., odbijeni su prijedlozi za uknjižbu prava vlasništva iz razloga što priložene isprave nisu prikladne da bi se na temelju istih dopustio upis prava vlasništva. Pri tome se napominje da, sudovi nisu uopće razmatrali niti otklonili opetovano isticani prigovor prvotuženika da je Sporazum kojem je svrha izvršenje uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama i kojim je drugotuženik izdao tabularnu ispravu, između tužitelja i drugotuženika sklopljen tek dana 16.07.2015. godine, dakle nakon pokretanja ovršnog postupka poslovni broj Ovr-3506/12. Može li sud, pod naprijed navedenim okolnostima, zaključiti da je tužitelj stekao valjan temelj za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi?
3. Primjenjuje li se odgoda načela zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige (kada društveno vlasništvo nije brisano prije stupanja na snagu ZV - 1. siječnja 1997.) kada se radi o nekretninama za koje je otvorena EOP zemljišna knjiga i nekretninama koje su prema posebnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama unesene u Bazu zemljišnih podataka i odnosi li se odredba o odgodi primjene načela u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga na ona brisanja gdje je riječ o uspostavi jedinstva nekretnine?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje poziva na odluke Rev-1548/10 od 3. ožujka 2011., Rev-1867/12 od 29. listopada 2013. te Rev-1597/14 od 10. rujna 2014., dok u odnosu na treće postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.
3. Predlagatelj je naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na žalbu (čl. 18. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) te pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava)
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti.
5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je I- tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. Naime, prvo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da I-tuženik nije trebao provjeriti sadržaj zbirke isprava prilikom postupanja s povjerenjem u zemljišne knjige u smislu čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 dalje: ZVDSP). To stoga što čl. 14. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje: ZZK) propisuje da se zemljišna knjiga sastoji od glavne knjige i zbirke isprava. Za djelovanje načela povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige nije dovoljno da je onaj koji se poziva na to načelo izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak iz glavne knjige, već je potrebno da je izvršio uvid u glavnu knjigu i zbirku isprava od čega se zemljišna knjiga sastoji (čl. 14. st. 1. ZZK). To pogotovo pri postojanju okolnosti uslijed kojih je I-tuženik upravo imao dovoljno razloga posumnjati da je ono što je upisano u zemljišnu knjigu različito od izvanknjižnog stanja (okolnost postojanja zabilježbi odbijenog prijedloga tužitelja za upis prava vlasništva).
5.3. Drugo postavljeno pitanje također polazi od pogrešne pretpostavke da tužitelj nema valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva zbog toga što predmetni ugovor o kupoprodaji na kojem temelji svoje predmnjevano vlasništvo nije ispunjavao formalne uvjete za uknjižbu u zemljišne knjige, pa se I-tuženiku ukazuje na već izraženo pravno shvaćanje ovog suda u odluci broj Rev-1819/19-2 od 9. ožujka 2021. u kojoj je istaknuto da je pogrešan pravni pristup kojim se izjednačavaju pretpostavke za upis prava vlasništva sa pretpostavkama potrebnim da bi se osobu smatralo predmnijevanim vlasnikom.
5.4. Nadalje, u odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da isto polazi od različitog činjeničnog utvrđenja od onog utvrđenog pred nižestupanjskim sudovima, Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da za predmetnu nekretninu nije uspostavljena BZP i EOP - zemljišna knjiga kakvu predviđa ZZK, da je ovrha zabilježena u zemljišnoj knjizi 2013., te da se radi o nekretnini koja je na dan 1. siječnja 1997. bila uknjižena kao društveno vlasništvo pa da do 1. siječnja 2017. važi odgoda primjene odredbi o zaštiti povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga.
5.5. Zaključno, I-tuženik je naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na žalbu (čl. 18. Ustava) te pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, I- tuženik nije obrazložio u čemu bi se očitovalo da je koja eventualna povreda odredaba parničnog postupka osobito teške naravi, a niti ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnog prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz osporenih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Također je razvidno da je I-tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Dakle, I-tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje I-tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
Broj zapisa: 9-3085a-0c755
Kontrolni broj: 01ffd-1bbad-0e2bc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
