REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1692/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u N. Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1420/21-2 od 19. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-985/19-15 od 26. ožujka 2021., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1420/21-2 od 19. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-985/19-15 od 26. ožujka 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, prvo postavljeno pitanje odnosi se na tumačenje odredbe čl. 123. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku odnosno početak subjektivnog roka od 30 dana za obnovu postupka, međutim navedeno bi eventualno bilo od značaja u upravnom postupku, međutim ne i u konkretnom predmetu, parničnom postupku koji se prema odredbama ZPP-a vodi po tužbi tužitelja za isplatu prema pravilima o stjecanju bez osnove. Drugo pravno pitanje, onako kako je postavljeno, usko je vezano uz okolnosti konkretnog slučaja pa se kao odgovor na njega ne može očekivati odluka o pravnom pitanju koje je važno, ne samo za odluku u sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Treće postavljeno pitanje nije važno s obzirom na utvrđenje sudova da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove iz čl. 1110. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 129/18) jer osnovu predstavlja rješenje Ministarstva financija od 3. lipnja 1015. koje je i dalje na snazi, dok je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za poništenje navedenog rješenja, kao i sa zahtjevom za obnovu upravnog postupka.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
