REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3369-19-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku A. S. odvjetniku u P., protiv tuženika E.&S. b. d.d., R., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-537/2019-2 od 17. travnja 2019., kojim je djelomično ukinuta i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-372/19 od 25. siječnja 2019., na sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-537/2019-2 od 17. travnja 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu poslovni broj Ovr-1363/17 određena rješenjem o ovrsi od 21. rujna 2017., u toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok je toč. III. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.977,12 Eur/37.500,00 kn, a preostali je dio zahtjeva tuženika odbijen.
2. Drugostupanjskim je rješenjem, u toč. I. izreke, prihvaćena žalba tužitelja kao djelomično osnovana te je ukinuta prvostupanjska presuda u toč. I. izreke i odbačena je tužba u tom dijelu, dok je, u toč. II. izreke drugostupanjskoga rješenja,
Rev 3369-19-2
drugostupanjski sud odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, sadržanoj u toč. II. i III. izreke prvostupanjske presude.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjsko rješenje preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Ovaj sud je, u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.
7. U revizijskom stadiju postupka i nadalje je sporno ima li tužitelj pravni interes ustrajati s tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i nakon što je predmetna ovrha pravomoćno obustavljena.
8. U postupku je utvrđeno:
- da su tuženik, u svojstvu vjerovnika i predlagatelja osiguranja i tužitelj (i M. N.) kao vlasnici obrta „C. t.“, u svojstvu dužnika i protivnika osiguranja 13. svibnja 2008. sklopili Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES400/08-1, a predmet kojeg je bilo odobravanje kredita, izdavanje garancije, otvaranje akreditiva s odloženim polaganjem pokrića i odobravanjem drugih plasmana iz registrirane djelatnosti banke do ukupnog iznosa od 300.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja,
- da je tuženik, u svojstvu ovrhovoditelja, 18. rujna 2017. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini radi naplate novčane tražbine, a sve pozivom na ovršnu ispravu - Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 400/08-1 od 13. svibnja 2008., na temelju čega je 21. rujna 2017. Općinski sud u Zadru donio rješenje o ovrsi kojim je odredio predloženu ovrhu radi namirenja tražbine ovrhovoditelja (ovdje tuženika) u iznosu od 58.819,33 Eur/443.174,23 kn sa pripadajućim kamatama, na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja),
- da je po žalbi tužitelja na spomenuto Rješenje o ovrsi tužitelj upućen u parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok je u navedenom ovršnom predmetu rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovr-1363/2017-23 od 7. rujna 2018. obustavljena predmetna ovrha, koje rješenje je postalo pravomoćno 24. rujna 2018.
Rev 3369-19-2
9. Na temelju navedenoga, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da neovisno o obustavi predmetnog ovršnog postupka, tužitelj i nadalje ima pravni interes ustrajati na svom deklaratornom zahtjevu, ali da tužitelj, na kojemu je bio teret dokaza, nije dokazao da je svoju obvezu prema ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, po osnovi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 400/08-1 u cijelosti podmirio.
10. Preinačujući prvostupanjsko rješenje, drugostupanjski sud smatra da tužitelj više nema pravni interes ustrajati na postavljenom zahtjevu kojim je tražio proglašenje ovrhe određene rješenjem od 21. rujna 2017. nedopuštenom nakon što je postupak, iz kojeg je ovdje tužitelj u svojstvu ovršenika bio upućen u parnicu, pravomoćno obustavljen. Pa kako tužitelj, nakon pravomoćne obustave predmetnog ovršenog postupka, nije postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev, u skladu s čl. 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), drugostupanjski je sud odbacio tužbu kao nedopuštenu, obrazlažući da postojanje pravnog interesa predstavlja opću procesnu pretpostavku sve do okončanja postupka - parnice, u smislu čl. 288. st. 2. ZPP. Ujedno je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, obrazlažući da tužitelj u konačnici nije uspio u parnici pa nema pravo na naknadu traženih parničnih troškova, već je, u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP, obvezan tuženiku naknaditi njegove parnične troškove.
11. Takvo shvaćanje drugostupanjskoga suda ne može se prihvatiti kao pravilno. 12.1. Naime, prema shvaćanju ovoga suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev 1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. i Rev 1604/2018-2 od 8. siječnja 2019., tužitelj, koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenim u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući u skladu s tim rješenjem, podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena. Ni jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena. Dapače, iz odredbe čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe.
12.2. Također, iako se u ovom slučaju radi o tome da je ovrha (povodom koje je istaknut ovopredmetni tužbeni zahtjev) obustavljena, dok je u odlukama ovoga suda spomenutima u odjeljku 12.1. ovoga rješenja ovrha bila dovršena, tj. provedena, to ne utječe na primjenu pravnog shvaćanja iz prethodnih revizijskih odluka na ovaj slučaj (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 1153/2021-4 od 15. veljače 2022.).
13. Ujedno su osnovani i navodi revizije da su u odluci drugostupanjskog suda navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome zbog čega drugostupanjski
Rev 3369-19-2
sud točno smatra odluku prvostupanjskoga suda o troškovima postupka pravilnom, a u situaciji kada je prvostupanjski sud glavni tužbeni zahtjev odbio, a drugostupanjski sud prihvatio žalbu tužitelja u tom dijelu pa je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.
14. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.
15. U ponovljenom će postupku drugostupanjski sud otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, raspraviti će sve odlučne okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem, uzevši u obzir gore navedeno shvaćanje ovoga suda te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
16. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.
17. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
