Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-263/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Stečajna masa iza T. K. d.d. u stečaju, OIB: ..., M. B., kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u B., protiv ovršenika Đ. V., OIB:... iz K., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u K., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Ovr-3226/2018-96 od 22. veljače 2023., dana 24. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Ovr-3226/2018-96 od 22. veljače 2023., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, te su ukinute sve provedene ovršne radnje.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinačiti rješenje i odlučiti o nastavku ovrhe radi namirenja iznosa od 24.518,28 EUR/184.732,99 kn.

3. Ovršenik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem o ovrsi istoga suda određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi namirenja novčane tražbine u visini glavnice od 162.195,00 kn i 22.537,99 kn sa zateznom kamatom od 11. listopada 2007. do namirenja, da je 1. listopada 2021. sud donio rješenje broj Ovr-3226/2018-89 kojim je djelomično obustavljena ovrha za namirenje glavnice u iznosu od 162.195,00 kn i 22.537,99 kn, dok je presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 14. prosinca 2022. broj Gž-673/2022-2 potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 15. studenog 2021. broj P- 1054/2017-31 kojom je proglašena nedopuštenom ovrha radi namirenja zateznih kamata na glavnične iznose od 162.195,00 kn i 22.537,99 kn za razdoblje od 11. listopada 2007. do namirenja, pa kako je prema stajalištu prvostupanjskog suda ovršna isprava djelomično pravomoćno izmijenjena čime je ovrha postala nemoguća, to nalazi ispunjenim pretpostavke za obustavu ovrhe sukladno čl. 72. st. 1., 2. i 6. Ovršnog zakona.

6. U žalbi ovrhovoditelj navodi da ovršnu ispravu u ovom postupku, na temelju koje je ovrha određena, predstavlja pravomoćna i ovršna kaznena presuda Županijskog suda u Koprivnici od 2. lipnja 2005. broj K-12/02-146, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. travnja 2007. broj Kž-874/05-6, koja nije izmijenjena, pa tu činjenicu prvostupanjski sud pogrešno navodi pod toč. 4. obrazloženja. Jedina promjena nastupila je temeljem presude Županijskog suda u Dubrovniku od 14. prosinca 2022. broj Gž-673/2022-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 15. studenog 2021. broj P-1054/2017-31 u dijelu kojim je proglašena nedopuštenom ovrha radi namirenja zateznih kamata na iznose od 162.195,00 kn i 22.537,99 kn za razdoblje od 11. listopada 2007. do namirenja. Međutim, navedenom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe radi namirenja tražbine glavnog potraživanja od 162.195,00 kn i 22.537,99 kn, što znači da se ovrha za taj iznos mora nastaviti (a ne obustaviti), pa je zaključak prvostupanjskog suda da je ovrha postala nemoguća u suprotnosti sa sadržajem navedene presude, te cjelokupnim stanjem u spisu. Ukazuje da je ovrhovoditelj u podnesku od 30. rujna 2021. predložio obustavu ovrhe za iznos od 184.732,99 kn na ime troškova i zatezne kamate, ali ne i na ime glavnice, nakon čega je ovršni sud rješenjem od 1. listopada 2021. obustavio ovrhu za taj iznos, ali u rješenju nije navedeno da se iznos za koji je obustavljena ovrha odnosi na glavnicu, kako to sada tumači prvostupanjski sud. U trenutku obustave ovrhe iznos dospjelih zateznih kamata daleko je premašivao plaćeni iznos od 184.732,99 kn i nije bio u zastari 2009. kada je plaćen, te se ne može smatrati da je stečen bez osnova niti može biti razlog za prijeboj sa iznosom neplaćene glavnice, što je jasno navedeno u presudi Županijskog suda u Dubrovniku od 14. prosinca 2022. broj Gž-673/2022-2. Kako iz navedenih razloga ovrhovoditelj ima pravo na namirenje glavnice iz ovršne isprave, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je ovrha postala nemoguća.

7. Osnovani su žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) obzirom su razlozi navedeni u pobijanom rješenju u proturječju sa stanjem u spisu.

8. Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika 11. listopada 2017., predlažući da sud odredi ovrhu na temelju presude Županijskog suda u Koprivnici broj K-12/02-146 od 2. lipnja 2005., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 162.195,00 kn sa zateznom kamatom od 11. listopada 2007. i iznosa od 22.537,99 kn sa zateznom kamatom od 11. listopada 2007. do namirenja, te da je prvostupanjski sud odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika rješenjem o ovrsi od 24. svibnja 2018. broj Ovr-3226/18-26. Ovrhovoditelj je uz podnesak od 27. studenog 2017. dostavio obračun visine dugovanja ovršenika temeljem ovršne isprave, prikazujući visinu glavnice, obračunate zatezne kamate do 14. prosinca 2009. i obračunate zatezne kamate od 14. prosinca 2009. do 15. studenog 2017. Zaključkom od 4. srpnja 2018. broj Ovr-3226/2018-38 ovršenik je upućen na pokretanje parničnog postupka radi nedopuštenosti ovrhe temeljem zakonskog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a, povodom kojeg je pokrenuo parnicu tvrdeći da je uplatom iznosa od 184.732,99 kn dana 14. prosinca 2009. podmirio glavnicu na koju je obvezan pravomoćnom kaznenom presudom i tvrdeći da je nastupila zastara.

9. Nadalje, iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj 30. rujna 2021. dostavio u spis podnesak kojim predlaže obustavu ovrhe za iznos od 184.732,99 kn, navodeći da je taj iznos platio ovršenik 14. prosinca 2009. i da je njime namiren dio troškova i pripadajućih zateznih kamata na glavnicu primjenom zakonskih odredaba o redoslijedu namirenja tražbina kojima je propisano da se najprije namiruju troškovi, zatim kamate i potom glavnica.

9.1. Povodom tog prijedloga prvostupanjski sud je 1. listopada 2021. donio rješenje broj Ovr-3226/2018-89 kojim je djelomično obustavio ovrhu za iznos tražbine od 184.732,99 kn.

10. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj P- 1054/2017-31 od 15. studenog 2021., djelomično potvrđene i djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 14. prosinca 2022. broj Gž-673/2022-2, proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-3226/2018- 26 od 24. svibnja 2018. za potraživanje zateznih kamata koje teku od 11. listopada 2007. do namirenja na iznos od 162.195,00 kn i na iznos od 22.537,99 kn, dok je odbijen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe radi namirenja iznosa od 162.195,00 kn i iznosa od 22.537,99 kn (glavnice). Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da primjenom čl. 313. Zakona o obveznim odnosima/91, koji je identičan čl. 172. Zakona o obveznim odnosima/05, dužnik nije imao pravo odrediti što podmiruje plaćajući novčani iznos od 184.732,99 kn, dok je vjerovnik imao pravo uplatu uračunati u namirenje prvo kamate koje u času uplate nisu bile zastarjele s obzirom na ovršnost kaznene presude (11. listopada 2007.) i vrijeme plaćanja (14. prosinca 2009.), a koje su u vrijeme plaćanja na glavnični iznos od 162.195,00 kn iznosile 372.413,44 kn, dok su na glavnični iznos od 22.537,99 kn iznosile 51.749,13 kn, iz čega proizlazi da plaćanjem iznosa od 184.732,99 kn ovršenik nije podmirio niti djelomično iznos glavnice iz ovršne isprave. Istom presudom je utvrđeno da je osnovan prigovor zastare za namirenje zatezne kamate za razdoblje od 11. listopada 2007. do namirenja pozivom na čl. 379. st. 2. Zakona o obveznim odnosima/91 i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019.

11. Obzirom na navedenu kronologiju iz stanja ovršnog spisa iz kojeg je evidentno:

- da je ovrhovoditelj povukao prijedlog radi namirenja iznosa od 184.732,99 kn izričito navodeći da je tim iznosom ovršenik djelomično podmirio troškove i zateznu kamatu koju je ovršenik obvezan temeljem kaznene presude podmiriti na glavnične iznose s tijekom od 18. travnja 1996., odnosno 24. lipnja 1996. do namirenja,

- da je rješenjem ovršnog suda obustavljena ovrha radi namirenja iznosa od 184.732,99 kn, a da se u rješenju ne navodi da se namirenje odnosi na glavnicu (kako to sada tumači prvostupanjski sud),

- da je zatezna kamata prema obračunu sadržanom u ovršnom spisu na dan plaćanja (14. prosinca 2009.) daleko premašivala podmireni iznos,

-da je u postupku utvrđenja nedopuštenosti ovrhe pravomoćnom sudskom odlukom odbijen zahtjev ovršenika za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe radi namirenja glavnice od 162.195,00 kn i 22.537,99 kn, dok je ovrha nedopuštena samo radi namirenja zatezne kamate,

to je zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe nejasan i proturječan opisanom stanju u spisu, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a slijedom čega je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

12. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu ovrhovoditelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan utvrditi na što se odnosi plaćeni iznos ovršenika od 14. prosinca 2009., o čemu će zatražiti očitovanje stranaka, po potrebi održati ročište i provesti eventualno predložene dokaze, a utvrđenje te činjenice determinirati će daljnje postupanje prvostupanjskog suda.

U Varaždinu 24. svibnja 2023.

Sutkinja

Sanja Bađun v.r.