REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4982/2021-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. U., iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u S., protiv tuženika E.&S. b. d.d., iz R., OIB ... koju zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu H.&P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-589/2020-2 od 4. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-621/2019-30 od 17. ožujka 2020., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženiku E.&S. B. d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-589/2020-2 od 4. studenoga 2020., u odnosu na pitanje:
„Je li tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-589/2020-2 od 4. studenoga 2020., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-621/2019-30 od 17. ožujka 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja: „1. Da li je tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?
2. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata po osnovi nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF?
3. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata s osnove nepoštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate?
4. Radi li se u konkretnom slučaju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava uzimajući u obzir specijalnu i kasniju odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja potrošaču daje samo pravo na naknadu štete u slučaju ništetnosti odredbi potrošačkog ugovora, a ne restitucijski zahtjev za ime stjecanja bez osnove ili povrata datog s osnova ništetnosti?
5. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?
6. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu kojim se kamatna stopa mijenja u skladu s važećim odlukama banke, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po kamatnoj stopi sniženoj odlukom tuženika?
7. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope tuženik ima pravo na potroživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po sniženoj kamatnoj stopi od 3,23% sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11.-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik se pozvao na odluke drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 624/2018 od 24. studenoga 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 529/2018 od 21. rujna 2020., Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-73/2019 od 28. travnja 2020., Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-925/2017 od 20. ožujka 2020., te Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2460/2017 od 4. ožujka 2020. i Gž-2427/2018 od 10. lipnja 2020.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je prvo postavljeno pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa drugostupanjskih sudova u pogledu dopuštenog pravnog pitanja nije jedinstvena (primjerice odluke Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-624/2018 od 24. studenoga 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-529/2018 od 21. rujna 2020., Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 73/2019 od 28. travnja 2020., Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 925/2017 od 20. ožujka 2020. i dr.).
6. Međutim, u odnosu na ostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije valja reći da ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se pitanja odnose na pitanja konverzija i dometa osnovanosti potraživanja tužitelja prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15).
7. Zbog svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
