REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1272/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d. (OIB: 29743547503) Zagreb, Heinzlova 4 kojeg zastupa punomoćnica Katja Rajačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. (OIB: 57500462912) Zagreb, Širolina 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862) Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2822/2019-2 od 18. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2662/2018-10 od 29. ožujka 2019., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2822/2019-2 od 18. prosinca 2020. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2662/2018-10 od 29. ožujka 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 80.412,70 kn s zateznim kamatama od 27. siječnja 2017. do isplate i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2662/2018-10 od 29. ožujka 2019.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1505/2021 od 2. rujna 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li sama činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, a što je uzrokovalo prometnu nezgodu naletom vozila na tu divljač, ukazuje na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, posebice u vidu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda o odbijanju zahtjeva tužitelja za isplatu tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija. Predlaže prihvatiti reviziju te ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije i pristojbe na reviziju.

5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja i predlaže odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za regresnu isplatu iznosa od 80.412,70 kn sa zateznim kamatama.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno je li činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste što je dovelo do prometne nezgode naletom vozila na divljač, ukazuje na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste posebno glede postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste.

9. Prema odredbi članka 391. stavak 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. toga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je :

- da su 23. studenog 2016. na određenoj dionici autoceste A4 divlje svinje odignule od poda zaštitnu žičanu ogradu koja je ograđivala kolnik autoceste te ušle u prostor kolnika autoceste, kojom prilikom je vozač vozila osiguranog kod tužitelja udario u dvije divlje svinje te je pri tom na vozilu osiguranika tužitelja nastala imovinska šteta u iznosu od 80.412,70 kn

- da se s istočne i zapadne strane dionice autoceste A4 na djelu na kojem je došlo do naleta na divlje svinje nalaze lovišta kojim gospodare lovačka društva

12. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja i to iz razloga jer je iz činjenice da je kolnik autoceste A4 bio ograđen žičanom ogradom te iz isprava koje je tuženik dostavio u spis utvrdio da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite koje je prema Zakonu o cestama i podzakonskim propisima bio dužan poduzeti, a pri tome tužitelj nije dokazao da su lovačka društva koja gospodare lovištima s istočne i zapadne strane dionice zahtijevala od tuženika da neposredno prije te dionice postavi odgovarajuću prometnu signalizaciju i opremu koja bi ukazivala da se radi o području na kojem postoji opasnost od prolaza divljih životinja. Stoga je, obzirom da tuženik za predmetnu štetu odgovara po načelu krivnje, na tužitelju bio teret dokazivanja da je njegovom osiguraniku šteta nastala zbog određenog propusta ili radnje tuženika, a što tužitelj nije dokazao, pa se stoga nisu ispunile pretpostavke iz članka 1045. ZOO-a za tuženikovu odgovornost za štetu.

13. Mjerodavne odredbe za primjenu u ovom slučaju su:

Člankom 50. stavkom 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 - dalje: ZC-a) propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovora se po osnovi krivnje.

Člankom 50. stavkom 2. ZC-a propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Člankom 61. stavkom 1. ZC-a propisano je se prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata.

Člankom 3. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta(„Narodne novine“, broj 25/98, 162/98, 180/04,84/11, 90/14) propisano je da su osnovni ciljevi održavanja i zaštite cesta: sprečavanje propadanja cesta, omogućavanje sigurnog odvijanja prometa, smanjenje troškova korisnika dobrim stanjem cesta, dovođenje ceste i projektirano stanje uzimajući u obzir izmjenjene potrebe prometa, zaštita ceste od korisnika i trećih osoba te zaštita okoliša od štetnog utjecaja ceste i cestovnog prometa.

Člankom 83. stavka 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14) propisano je da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.

14. U konkretnom slučaju je utvrđeno da su se na kolniku autoceste našle divlje svinje, pa upravo ta činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda nije pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autoceste, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Nadalje, imajući u vidu i činjenicu da se na autocesti postižu velike brzine (čak do 130 km/h), izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice, zbog čega je tuženik kao koncesionar dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima. Stoga činjenica da je postojala ograda te da je tuženik obavljao redovite preglede zaštitne ograde, što su utvrdili nižestupanjski sudovi iz ophodarskih dnevnika nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje.

15. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Imajući u vidu odredbe članka 50. stavka 1. i 2. Zakona o cestama, kojim odredbama je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste - po načelu krivnje, potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta, pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde.

16. Slijedom iznesenog, budući da zbog pogrešno pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu raspravili primjenom odredbe članka 50. stavka 1. i 2. ZC-a, pa nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je (ispitujući pobijanu presudu samo u granicama koje određuje dopušteno pravno pitanje - čl. 391. st. 1. ZPP-a) valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci, temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 24. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085a-16c04

Kontrolni broj: 0a38f-a1702-88a4c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.