REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5566/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB … , iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika E. & S. b. d.d., OIB … , R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 241/2021-2 od 2. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-486/2019-25 od 14. prosinca 2020., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 241/2021-2 od 2. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-486/2019-25 od 14. prosinca 2020., u odnosu na pitanje:
„Da li je tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?“
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-486/2019-25 od 14. prosinca 2020.
1.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja slijedećeg sadržaja:
„1. Da li je tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da cijelo vrijeme ima zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?
2. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kredita po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata po osnovi nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF?
3. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata s osnove nepoštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate?
4. Radi li se u konkretnom slučaju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava uzimajući u obzir specijalnu i kasniju odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja potrošaču daje samo pravo na naknadu štete u slučaju ništetnosti odredbi potrošačkog ugovora, a ne restitucijski zahtjev za ime stjecanje bez osnove ili povrata datog s osnova ništetnosti?
5. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?
6. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu kojim se kamatna stopa mijenja u skladu s važećim odlukama banke, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po kamatnoj stopi sniženoj odlukom tuženika?
7. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po sniženoj kamatnoj stopi od 3,23 % sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju?“
2. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP- a) revizijski sud je ocijenio da je prvo postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je prvo postavljeno pravno pitanje važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa drugostupanjskih sudova u pogledu dopuštenog pravnog pitanja nije jedinstvena (presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-73/2019-5 od 28. travnja 2020., presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-925/2017-2 od 20. ožujka 2020., presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2460/2017-2 od 4. ožujka 2020.).
5. Slijedom navedenog ispunjene su pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a za dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 385.a stavka 1. podstavka 1. u svezi s člankom 387. stavkom 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.
6. Preostala pitanja (drugo, treće, četvrto, peto, šesto i sedmo pitanje) nisu odlučna za rješenje spora pa u odnosu na ta pitanja nije ispunjena pretpostavka dopuštenosti revizije iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
