Poslovni broj 2 P-11/2022-86

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U I M E R E P B U L I K E H R V T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) ILIRIJA d.d., Biograd na Moru, Tina Ujevića 7, OIB:05951496767, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14/II, protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) GRADA BIOGRADA NA MORU, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB:95603491861, kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, Braće Vranjana 9, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništvu, nakon glavne rasprave održane i zaključene 28. ožujka 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, u kojem predmetu je presuda javno objavljena 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine nove izmjere kat. čest. 3232, zvana "U mjestu" igralište površine 754 m2, igralište površine 2 664 m2, igralište površine 2 000 m2, igralište površine 2 680 m2, igralište površine 3 493 m2, igralište površine 1 321 m2, šuma površine 35 571 m2 i gospodarski objekt površine 222 m2, odnosno ukupne površine 48 705 m2, upisane u zk. ul. 224 nove zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru, koje vlasništvo je stekao na temelju zakona, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu svog prava vlasništva za cijelo u novoj zemljišnoj knjizi za k.o. Biograd na Moru, uz istodobno brisanje prava suvlasništva od ½ dijela s imena tuženika.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj Grad Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, stekao pravo vlasništvu na nekretnini oznake – čestice broj 3232 k.o. Biograd na Moru, ukupne površine 48.705 m2, za cijelo, što je tužitelj – protutuženik ILIRIJA d.d. za ugostiteljstvo i turizam, Biograd na Moru, Tina Ujevića 7, OIB:05951496767 dužna priznati i trpjeti da tuženik-protutužitelj po pravomoćnosti ove presude pravo vlasništva na nekretnini oznake broj 3232 k.o. Biograd na Moru, ukupne površine 48.705m2, upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biograd na Moru, u korist tuženika – protutužitelja za cijelo."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 13.746,47 eura[1] / 103.572,80 kuna u roku 8 (osam) dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 19.753,53 eura/ 148.832,97 kuna odbija se kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 HRK

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio 23. prosinca 2010. i tijekom postupka navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine nove izmjere kat. čest. 3232, zvana "U mjestu" ukupne površine 48 705 m2, upisana u zk. ul. 224 nove zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru. Vlasništvo navedene nekretnine stekao je na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine broj 19/1991, 83/1992, 94/1993 i 9/1995). U postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Ilirija" Biograd na Moru, u temeljni kapital novonastalog trgovačkog društva Ilirija d.d. Biograd na Moru unesena je navedena nekretnina u cijelosti. Shodno tome Hrvatski fond za privatizaciju je 12. srpnja 1996. donio rješenje, kao i zaključak od 26. ožujka 1997. kojim je isto rješenje precizirano i ispravljeno, u kojim odlukama da je jasno navedeno, kako je predmetna nekretnina procijenjena u postupku pretvorbe. I u kasnijim postupcima Hrvatski fond za privatizaciju je utvrdio kako je predmetna nekretnina "u cijeloj svojoj površini procijenjena u temeljni kapital Ilirije d.d. Biograd na Moru, pa stoga ne bi bilo sporno da je navedena nekretnina vlasništvo te pravne osobe". Predmetna nekretnina je u staroj izmjeri odgovarala čest. zem. 332/42, upisana u zk.ul. 2631 stare zemljišne knjige. Ista nekretnina je bila dodijeljena na korištenje društvenom poduzeću, predniku tužitelja, rješenjem od 30. ožujka 1988. godine o čemu je zaključen i Ugovor o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta. Pravo korištenja u staroj zemljišnoj knjizi bilo je upisano u korist prednika tuženika. Tužitelj je godinama dobivao izvatke iz zemljišne knjige "stare" u kojima je bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Čitavo vrijeme je bio upisan i kao posjednik u posjedovnoj evidenciji. Usprkos takvom činjeničnom stanju Općinski sud u Biogradu na Moru, Zemljišnoknjižni odjel, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige je u novu zemljišnu knjigu upisao tužitelja kao suvlasnika na istoj nekretnini za ½ dijela, kao i tuženika u istom udjelu. Tužitelj da je podnio više prijedloga za ispravak, ali bez rezultata. Tužitelj ističe da u je u konkretnom slučaju predmetna nekretnina nesporno bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja u korist društvenog poduzeća slijednik kojega je tužitelj, čije je pravo korištenja bilo upisano u zemljišnoj knjizi, da se radi o nekretnini koja nesporno može biti predmet stjecanja prava vlasništva i koja nekretnina je procijenjena u kapital društva, sve sukladno članku 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Budući da na drugi način tužitelj ne može ishoditi uknjižbu svog prava vlasništva u novoj zemljišnoj knjizi, predložio je da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev. Podneskom od 3. siječnja 2011. tužitelj je kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 501.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu i u tijeku postupka tuženik u bitnom ističe da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu iz razloga jer da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanja prava vlasništva tužitelja na nekretnini čest. br. 3232 k.o. Biograd na Moru, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Pravni prednik tužitelja u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi bio je upisan kao nositelj prava korištenja, a koje je pravo korištenja je prestalo temeljem konačnog i pravomoćnog rješenja Grada Biograd na Moru od 30. srpnja 1996. Činjenica da je u završnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima regulirano da stupanje na snagu navedenog zakona prestaje važiti Zakon o građevinskom zemljištu dok će se započeti postupci nastaviti po odredbama ovog Zakona ukoliko su njegove odredbe povoljnije za nositelja prava korištenja. Iz članka 3. Ugovora o davanju na trajno korištenje građevinskog zemljišta od 30. ožujka 1988. vidljivo je, da postoji raskidni uvjet, odnosno da se pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta gubi ukoliko se ne započne sa pretežnim dijelom radova utvrđenih u članku 1. Ugovora i to u roku od 3 godine računajući od dana potpisivanja ugovora. Tuženik navodi kako je nesporna činjenica da do 30. ožujka 1991. prednik tužitelja nije izvršio ugovorenu preuzetu obvezu slijedom čega da je toga dana nastupio raskidni uvjet i predmetno zemljište je temeljem odredbi označenog ugovora i kogentnih normi Zakona o građevinskom zemljištu trebalo biti vraćeno tuženiku. O naravi rješenja o iskazu nekretnina na koje se poziva tužitelj kao osnovu stjecanja vlasništva zauzeo je stav Vrhovni sud Republike Hrvatske. Procjena tih nekretnina u okvira procjene društvenog kapitala tužitelja nije pravna osnova za stjecanja prava vlasništva, te provedenim postupkom pretvorbe društvenog poduzeća i privatizacije tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Naime, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju o utvrđivanju procijenjenih nekretnina koje su uvrštene u kapital društva nema značenje upravnog akta kojim se stječe pravo vlasništva, već je ono po svojoj pravnoj naravi uvjerenja i Upravni sud Republike Hrvatske u svojoj rješidbi ističe da rješenje kojim Hrvatski fond za privatizaciju daje podatak o tome da su određene nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, nema prirodu upravnog akta, jer se njime ne rješava o pravu i obvezama određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari. Županijski sud u Zadru također da stoji na stanovištu da se samo pretvorbom ne postaje vlasnik, već je tijekom postupka sa sigurnošću potrebno utvrditi jesu li prednici tužitelja bili nositelji prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, koje pravo se moglo po tome pretvoriti u pravo vlasništva. Iz gore navedenog proizlazi da je pravo korištenja prednika prestalo zbog neizvršavanja obveza preuzetih ugovorom o davanju na korištenje građevinskog zemljišta od 30. ožujka 1988., slijedom čega da se ne može govoriti o stjecanju prava vlasništva temeljem odredbe članka 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer pravni prednik tužitelja nije bio ovlaštenik prava korištenja.

3. Podneskom tuženika od 25. veljače 2012. istaknut je protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži utvrđenje da je vlasnik čestica broj 3200 i 3232 k.o. Biograd na Moru za cijelo, a koji zahtjev temelji na činjeničnim navodima iz odgovora na tužbu te podneska od 25. veljače 2012.

3.1. Raspravnim rješenjem od 7. ožujka 2012. razdvojen je ovosudni parnični predmet na parnični predmet povodom tužbe tužitelja i protutužbe tuženika u odnosu na čest. zem. 3232 k.o. Biograd na Moru koji predmet je nastavljen pod poslovnim brojem P-310/2011 i na parnični predmet povodom protutužbe tuženika u odnosu na utvrđenje vlasništva čest. zem. 3200 k.o. Biograd na Moru, a koji predmet je nastavljen pod novim poslovnim brojem.

3.2. Tužitelj se protivio protutužbenom zahtjevu iz svih razloga koji su navedeni u tužbi, a osnovanost koje da proizlazi iz priloga, tj. dokaza priloženih uz istu te odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja odredba je unesena u predmetni Zakon, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu (Narodne novine broj 79/2006).

4. Sud je nakon provedenog postupka 22. ožujka 2012. pod poslovnim brojem P- 310/2011 donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, odbio protutužbeni zahtjev tuženika te naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 17.300,00 kuna. Sud je tako odlučio jer je ocijenio da su se ispunile sve pretpostavke iz čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 146/2008, 38/2009 i 153/2009, nadalje ZV) prema kojem je tužitelj, kao pravni sljednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog poduzeća, vlasnik predmetne nekretnine. Utvrđeno je, da je predmetna nekretnina na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe bila u društvenom vlasništvu s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja u korist prednika tužitelja. Predmetna nekretnina mogla je biti predmet stjecanja prava vlasništva kao i da je ista od strane Hrvatskog fonda za privatizaciju iskazana i procijenjena u kapitalu prednika tužitelja.

4.1. Obzirom da je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, koje vlasništvo je stekao na temelju zakona, protutužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan iz razloga jer da tuženik nije priložio dokaze na kojima temelji svoj protutužbeni zahtjev.

5. Tuženik je protiv navedene prvostupanjske odluke podnio pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primjene materijalnog prava kao i odluke o trošku.

6. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 19. travnja 2016. pod poslovnim brojem Pž-2105/2013-3 donio presudu kojom je odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-310/2011 od 22. ožujka 2012. (točka I. izreke) te odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.000,00 kuna (točka II. izreke).

7. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2105/2013 od 19. travnja 2016. tuženik je pravodobno podnio reviziju, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt 469/2016-2 od 13. listopada 2021. prihvatio reviziju tuženika, ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.1. U ukidnoj revizijskoj odluci se navodi da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava u smislu izloženog pravnog shvaćanja revizijskog suda, nakon čega da će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku. U konkretnom slučaju tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka (s obzirom na postavljeni protutužbeni zahtjev) iznosi činjenicu, kako je pravo korištenja tužitelja nad predmetnom nekretninom prestalo iz razloga što tužitelj u ugovorenom roku nije izvršio predviđene radove na ovoj nekretnini (da je pravo korištenja tužitelju prestalo zbog neispunjenja ugovorom preuzetih obveza), koje činjenične navode tuženika su niže stupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili cijeniti. Naime, prema shvaćanju revizijskog suda (Gž – 89/93 od 29. svibnja 1984. i Rev – 844/2009 od 10. srpnja 2013. na koje odluke se poziva i tuženik u razlozima važnosti izjavljene izvanredne revizije) u primjeni odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 54/1980 i 42/1986), do prestanka prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta moglo je doći po samom zakonu u okolnostima kada korisnik nije u određenom roku izgradio predviđenu građevinu ili nije na njoj izveo znatnije radove. Prestankom prava korištenja raskida se po samom zakonu i ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji su općina i korisnik kojem je odnosno zemljište dano na korištenje prethodno sklopili.

9. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te odgovora na protutužbu. Isti da je vlasnik i posjednik sporne nekretnine ukupne površine 48 705m2, upisane u zk.ul. 224. nove zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru. Sukladno ukidnoj revizijskoj odluci u ponovljenom postupku je potrebno utvrditi, je li prednik tužitelja nakon što mu je predmetna nekretnina dodijeljena na korištenja priveo isto zemljište namjeni, jesu li na njoj izgrađene građevine ili makar izvedeni znatniji radovi i to u roku od tri godine. U Ugovoru o davanja na trajno korištenja građevinskog zemljišta da je navedena svrha davanja, a to je izgradnja kompleksa teniskih igrališta s pripadajućim objektima, a prema program PUP "Centralni park Soline". U cilju izgradnje HRO "Ilirija" ishodila je građevinsku dozvolu 24. studenog 1988. te po odobrenoj tehničkoj dokumentaciji, izrađenoj od strane RO "Coning" Varaždin trebalo je pristupiti gradnji. Prednik tužitelja da je zaključio Ugovor o gradnju s izvođačem DP Coning Varaždin, Sektor inženjering. Svi građevinski radovi da su dovršeni krajem 1989. nakon čega je izvođač ispostavio okončanu situaciju u prosinca 1989. Iz te situacije je vidljivo što je sve bilo izgrađeno do kraja 1989., a što da se sve nalazi na licu mjesta i dan danas. Sve što je izgrađeno je vidljivo i iz rješenja Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 22. studenog 1989. kojim rješenjem da je utvrđena promjena kulture zemljišta radi izgradnje tenis igrališta i prateće zgrade slijedom čega da je umjesto do tada postojeće kulture predmetne nekretnine, šupa i put kao nova kultura navedena "zgrada, tenis igralište, mali nogomet, put i drugo". Dakle, do tog trenutka da je bilo već sve izgrađeno sukladno navedenoj građevinskoj dozvoli. Predmetna nekretnina dodijeljena je predniku tužitelja radi izgradnje teniskih igrališta s pratećim objektima. Iz svih priloga koji su dostavljeni u spis proizlazi da je faktično na predmetnoj nekretnini izgrađeno ukupno 14 teniskih terena i malonogometno betonsko igralište, koje je kasnijim godinama pretvoreno u betonska teniska igrališta, sada igrališta na kojima se nalazi umjetna trava (točnije još ukupno šest teniskih terena postoji, uz 14 zemljanih). Nadalje, da je izgrađena upravna zgrada, sa svlačionicom i ugostiteljskim objektom, asfaltirani su putevi, provedena je sva prateća i nužna instalacijska mreža (voda, struja telefona, gromobran, rasvjeta na terenima). Tužitelja navodi i kako Ugovor o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta, formalno nije niti raskinut rješenjem na koje se poziva tuženik, jer da se radi o rješenju koje ima drugi poslovni broj. Dakle, ukida se odluka SO Biograd na Moru i raskida Ugovor o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta „Klasa: 455- 04/88-01/09, Urbroj: 04-02-378-88-1 od 1988. godine“. Međutim ugovor kojim je predniku tužitelja dano predmetno zemljište na korištenja ima broj: “Klasa:465-04/88-01/10“. Prednik tužitelja, u roku od tri godine, a zapravo u roku od jedne godine je izgradio sve za što mu je predmetna nekretnina dodijeljena, da nisu izgrađeni objekti, točnije vidikovac, koji u ukupnoj investiciji ne vrijedi niti pola postotka, slijedom čega tužitelj smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 53. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu, za utvrđenje raskida ugovora o dodjeli zemljišta na korištenje. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev, a odbije kao neosnovan protutužbeni zahtjev.

9.1. U dokaznom postupku tužitelj je predložio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu, uviđaj na licu mjesta kako bi se utvrdilo stanje sporne nekretnine, te stupanj izgrađenosti, saslušanje svjedoka Franje Farkaša, Jerolima Urode, Nikše Nevena, Ante Ljutića, Mladena Karabatića, Mate Šangulina, na okolnost da je stanje na licu mjesta identično onome koje je bilo 1989. godine, te provođenje građevinsko vještačenja na okolnost što je prema prostornom planu koji je bio na snazi 1989. godine prednik tužitelja trebao izgraditi na spornoj nekretnini oznake kat. čest. 3232 k.o. Biograd na Moru, što je stvarno izgrađeno 1989. godine na toj nekretnini kao i da vještak ocijeni radi li se o znatno ili potpuno izvedenim radovima.

10. Tuženik je u ponovljenom postupku ostao kod odgovora na tužbu, protutužbenog zahtjeva kojeg je uredio podneskom od 22. ožujka 2022., na način kao u točki II. izreke ove presude, te svih navoda iznijetih tijekom postupka. Za istoga je nesporno da je tužitelj stekao pravo korištenja na spornoj nekretnini i to temeljem Odluke Skupštine općine Biograd na Moru, Klasa: 04-02-465-04/88, Ur.broj:04-02-01/09-378/88-1 od 30. ožujka 1988., dok je rješenjem nadležnog zemljišnoknjižnoga suda pod brojem Z-273/91 izvršen upis prava korištenja u listu C (teretovnica) u korist HRO “Ilirija“ Biograda na Moru, temeljem označene Odluke Skupštine općine Biograd na Moru. Međutim, prema tuženiku to pravo korištenja tužitelju je prestalo ex lege temeljem Zakon o građevinskom zemljištu zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza i to konkretno obveza iz Ugovoru o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta, Klasa : 465-04/88-01/10, Urbroj: 04-02-378-88-1 iz 1988. Tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva ni temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, niti temeljem Zakona o privatizaciji jer da označeni propisi nisu pretvorbeni propisi u smislu pretvorbe prava korištenja na društvenom vlasništvu. Tužitelj po stavu tuženika nije stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini ni temeljem odredbe čl. 390.a ZV-u. Navedeno iz razloga jer da se nisu kumulativno ispunile sve pretpostavke iz čl. 390.a ZV, a koje moraju biti zadovoljene da bi trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća steklo pravo vlasništva temeljem predmetne odredbe Zakona. Tuženik smatra da u trenutku procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije tužitelj, odnosno njegov pravni prednik nije bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na predmetnim nekretninama. To pravo da je ex lege prestalo u ožujku 1991. godine zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza. U 1995. godini u zemljišnoj knjizi egzistirao je upis prava korištenja u listu C – teretovnica u korist tužitelja, ali to pravo korištenja da je tek stupanjem na snagu ZV-u kao pretvorbenim propisom moglo biti pretvoreno u pravo vlasništva i shodno tome upisano u list B (vlastovnicu). Međutim, 1995. godine još uvijek nije donesen ZV-u kojim je izvršena pretvorba prava korištenja, obzirom da je isti stupio na snagu tek 1. siječnja 1997. (Narodne novine broj 91/96). Rješenje Grada Biograda na Moru, Gradsko vijeće, Klasa: UP/I -944-05/96-01/02, Urbroj:2198/16-96-0002 od 30. srpnja 1996. godine, predano je zemljišnoknjižnom sudu 12. kolovoza 1996. u 10,25 sati, kako to i proizlazi iz prijamnog štambilja Općinskog suda u Biogradu na Moru i ručno utvrđene bilješka, međutim spis predmeta da nikada nije formiran i posljedično tome nikada da nije izvršeno brisanje prava korištenja upisanog u korist HRO „Ilirija“ Biograd na Moru. Po stavu tuženika u postupku je potrebno utvrditi postojanje razlika između stanja upisa ručno vođene zemljišne knjige i zemljišnoknjižnoga izvatka od 4. svibnja 1995. za česticu broj 332/42 k.o. Biograd. Višekratno da se dozvoljavao upis založnoga prava na čestici broj 332/42 k.o. Biograd, sve radi osiguranja novčanih tražbina poslovnih banaka prema tužitelju u razdoblju od svibnja 1995. pa nadalje na nekretnini koja u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi da nije bila upisana kao vlasništvo tužitelja odnosno njegova prednika.

10.1. Tuženik je u dokaznom postupku predložio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu, saslušanje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta na okolnosti stanje upisa u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi jer da je temeljem očitovanja tužitelja do uknjižbe prava vlasništva u korist prednika tužitelja došlo temeljem rješenja pod poslovnim brojem Z-244/95. Predložio je pribavu spisa Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovni broj Z-273/91, Z-244/95 i Z- 348/97, jer da u istima mora bili priložena isprava na temelju koje da je izvršen upis prava korištenja u korist prednika tužitelja, te pribavu spisa Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-7353/1996, koji prijedlog je tuženik naknadno tijekom postupka i to na ročištu glavne rasprave održane 28. ožujka 2023. povukao. Tuženik je predložio i provođenje geodetskog vještačenja na okolnost točnog označavanja površine čest. zem. 3232 k.o. Biograd na Moru, pozicioniranju izgrađenih objekata i utvrđenja jesu li se valjkasti toranj, trg i centralna ulica sa bazarom prema prilozima PUP-a trebali nalaziti na čest. zem 3232 k.o. Biograd na Moru.

11. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvšio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu: zapisnik Općinskog suda u Biogradu na Moru, Zemljišnoknjižnog odjela od 25. srpnja 2007, broj Z-784/2007/224 (list spisa 4 do 8), izvod iz posjedovnog lista 2603 (list spisa 12), presliku izvatka iz zemljišne knjige od 25. srpnja 2000. godine i presliku zk. ul. 2631 stare zemljišne knjige za k.o. Biograd na moru (list spisa 13 do 18), uvjerenje o usporedbi Ureda za katastar i geodetske poslove Zadar, Ispostava Biograd na Moru od 25. rujna 1996. (list spisa 19 do 21), Ugovor o davanju na trajno korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta od 30. ožujka 1988. (list spisa 22, 107 do 108), rješenje Skupštine Općine Biograd na Moru od 30. ožujka 1988. (list spisa 23), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. srpnja 1996. (list spisa 27 do 33), zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 26. ožujka 1997. (list spisa 34 do 44), rješenje Gradskog vijeća Grada Biograd na Moru od 30. srpnja 2006. (list spisa 63 do 66, 109 do 113), tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske 05. svibnja 2008. (list spisa 81), rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske od 9. studenoga 2011. (list spisa 82 do 83), presliku zk. ul. 2630 stare zemljišne knjige za k.o. Biograd na moru (list spisa 98 do 106), rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske od 20. svibnja 1998. (list spisa 114 do 115), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 18. studenoga 1993. (list spisa 120 do 121), podnesak kojim je tužitelj povukao tužbu i odrekao se tužbenog zahtjeva kod Upravnog suda Republike Hrvatske pod brojem US-7353/96 od 22. travnja 1998. (list spisa 143), Promemorija od 12. veljače 1998. (list spisa 144 do 145), presliku rješenja Općinskog suda u Biogradu na Moru broj Z-244/95 (list spisa 234), presliku izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul. 2630 k.o. Biograd na Moru od 4. svibnja 1995. (list spisa 235 do 236), Program pretvorbe HTP Ilirija u dioničko društvo Ilirija d.d., Biograd na Moru (list spisa 237 do 259), građevinska dozvola od 24. studenog 1988. (list spisa 273 do 275), okončana situacija broj 2/25197 sa troškovnikom radova (list spisa 283 do 446), rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 22. studenog 1989. (list spisa 447 do 448), potvrdu Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 24. veljače 2022. (list spisa 483), Sporazum o preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava, te prava i obveza dosadašnje Općine Biograd na Moru od 7. prosinca 1993. (list spisa 484 do 492), Zapisnik sa 35. sjednice Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru od 30. srpnja 1996. (list spisa 522 do 527), presliku Uvjerenja o uređenju prostora Općine Biograd na Moru od 17. listopada 1988. (list spisa 669 do 673), proveden je uviđaj 2. rujna 2022. (list spisa 559 do 560), provedeno je građevinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku pravnoj osobi VECOM d.o.o., Zadar – zastupniku po zakonu Anti Vukoviću ing. građevine iz Zadra (list spisa 566 do 622), te je usmeno sasluša sudski vještak Ante Vuković, ing. građevine na ročištu glavne rasprave održane 24. siječnja 2023. (list spisa 716 do 718).

12. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022, nadalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

13. Predmet spora je tužbeni, odnosno protutužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje stečenog prava vlasništva temeljem zakona – pretvorbom društvenog vlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. 3232 upisana u zk.ul. 224. k.o. Biograd na Moru, ukupne površine 48.705m2.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Uvidom u rješenje Skupštine Općine Biograd na Moru od 30. ožujka 1988., Klasa: 465-04/88-01/10, Urbroj: 04-02-378-88-1 i u Ugovor o davanju na trajno korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta od 30. ožujka 1988., Klasa: 465-04/88-01/10, Urbroj: 04-02-378-88-1 zaključenog između Općina Biograd na Moru i HRO Ilirija Biograd na Moru, kao korisnika, utvrđeno je da je predmetnu nekretninu oznake kat. čest. stare izmjere 332/42, odnosno nove izmjere 3232 u površini 48402 m2, Općina Biograd na Moru, dodijelila odnosno dala na trajno korištenje zemljište u društvenom vlasništvu predniku tužitelja u svrhu izgradnje kompleksa teniskih igrališta te pripadajućih objekata, prema programu PUP- a "Centralni park Soline". Člankom 3. predmetnog Ugovora definirano je, da je korisnik zemljišta dužan započeti sa gradnjom navedenog objekta najkasnije u roku od 6 mjeseci po potpisivanju ugovora, a pretežiti dio radova u roku od tri godine, dok će se u protivnom izgubiti pravo na korištenje i dužan je zemljište vratiti Općini Biograd na Moru. Temeljem navedenog Ugovora sukladno čl. 5., korisniku zemljišta dozvoljeno je da zatraži i ishodi uknjižbu prava korištenja na svoje ime ( list spisa 22 do 23).

16. Uvidom u presliku zk. ul. 2630 stare zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru utvrđeno je, da je na predmetnoj nekretnini oznake kat. čest. 332/42, površine 48.402m2 bilo upisano pravo korištenja u korist prednika tužitelja radi izgradnje kompleksa teniskih terena i igrališta (list spisa 98 do 106).

17. Uvidom u Uvjerenje o usporedbi Ureda za katastar i geodetske poslove Zadar, Ispostava Biograd na Moru od 25. rujna 1996. utvrđeno je, da predmetna nekretnina kat. čest. 3232 nove zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru, u staroj izmjeri je odgovarala čest. zem. 332/42 stare zemljišne knjige (list spisa 19 do 21).

18. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista 2603 od 26. siječnja 2006. proizlazi da je na predmetnoj nekretnini kao korisnik upisan tužitelj (list spisa 12).

19. Uvidom u presliku izvatka iz zemljišne knjige od 25. srpnja 2000. za zk.ul. 2630 k.o. Biograd na Moru proizlazi da je na predmetnoj nekretnini stare izmjere uknjiženo pravo vlasništva u korist prednika tužitelja za 1/1 dio (list spisa 13).

20. Uvidom u presliku Zapisnika Općinskog suda u Biogradu na Moru, Zemljišnoknjižnog odjela od 25. srpnja 2007. sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru proizlazi da su na čest. zem. 3232, zk.ul. 224, površine 48.705 m2, a koja odgovara čestici stare izmjere kat. čest. 332/42, zk.ul. 2630, površine 48.402 m2, u novoj zemljišnoj knjizi upisani i tužitelj i tuženika kao suvlasnici svaki za ½ dijela (list spisa 4 do 8).

21. Uvidom u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. srpnja 1996. i Zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 26. ožujka 1997. utvrđeno je, da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća prednika tužitelja, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala tužitelja (list spisa 27 do 44).

22. Nadalje, iz Rješenja Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru od 30. srpnja 1996. proizlazi da je predmetno Vijeće temeljem odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 48/1988, 16/1990 i 53/1990) utvrdilo da je prestalo pravo korištenja HRO "Ilirija" Biograd na Moru, označeno kao čest. zem. 241/63, 332/43, 326 i 3104/4 stare izmjere, što da se odnosi na čest. zem. 3200 nove izmjere površine 56.383m2, čest. zem. 332/42 stare izmjere, što se odnosi na čest. zem. broj 3232 nove izmjere površine 48.402m2 i čest. zem. 3192 stare izmjere, što se odnosi na čest. zem. broj 3801 nove izmjere površine 39.078 sve k.o. Biograd na Moru (točka 1. rješenja), shodno tome da prestaje važiti Odluka Skupštine Općine Biograd na Moru, Klasa: 04-02-465-04/88, Urbroj: 04-02-01/09-378/88-01 od 30. ožujka 1988. i da se raskida Ugovor o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta, Klasa: 465-04/88-01/09, Urbroj: 04-02-378- 88-1 od 1988. U obrazloženju predmetnog Ugovora se navodi da je nakon održane usmene rasprave te izvršenim očevidom na licu mjesta 17. srpnja 1996. utvrđeno da HRO "Ilirija" Biograd na Moru nije izvršila obvezu iz predmetnog Ugovora odnosno da u roku od 3 godine na dodijeljenom građevinskom zemljištu nisu izgrađeni objekti predviđeni PUP-om Centralni park Soline; na kat. čest. 3232 nove izmjere k.o. Biograd na Moru u predjelu "Male glavice" da je izgrađeno 20 teniskih terena te prateći objekti (jedna etaža površine 250m2) (točka 1.), dok je na predmetnoj nekretnini trebalo biti izgrađeno:

- kružni trg ''Vidikovac'' odnosno prostor u čijem fokusu dominira valjkasti toranj koji mora prijeći rub šume čija je visina 20 m, a u sklopu kružnog trga trebalo je izraditi kružnu prometnicu koja ima prilaz ka svim predviđenim prometnicama (prometnicom ''BAZAR'', prometnica oko teniskih terena, izlaz na prometnicu, put ''Solina'', itd.) u parametru trga predviđeni su ugostiteljsko-servisni sadržaji u prizemnim objektima položeni kružno oko trga ''Vidikovac'',

- objekti pod nazivom ugostiteljsko-servisnog tipa trebalo je izgraditi u funkciji rekreacijskog centra sa sadržajem sanitarija i garderobe u površini od 1200 m2 korisne površine u 3 etaže,

- športski centar ''Mala glavica'' trebao je sadržavati 12 igrališta za tenis od kojih je jedno trebalo biti centralno i opremljeno gledalište za cca 300 – 400 posjetitelja, zatim predviđene su i površine za rukomet, mali nogomet, košarku i odbojku,

- trebala je također biti izgrađena kružna prometnica širine 5 m oko teniskih terena koja ujedno predstavlja granicu između čest. kat. br. 3232 i čest. kat. 3202, 3207, 3210, 3211 i 3212 nove izmjere u vlasništvu grada,

- nije izgrađen ni dio ''BAZARA'' od Vidikovca prema čest. ''Put Soline''. Na kat. čest. br. 3200 i 3232 nove izmjere predviđen je razdjelni sistem kanalizacije što znači odvojen sistem fekalne i oborinske kanalizacije. Izvan objekta nisu realizirani protupožarni hidrant (koji mora biti postavljeni podzemno na dubini od 1,00 – 1,5 m) kao ni vodovodna mreža (točka 2.b). Procjena izgrađenosti objekta i cjelokupnog postojećeg izgrađenog sadržaja na licu mjesta u odnosu na preuzete ugovorne obveze iz PUP-a Centralni park ''SOLINE'', a koje su predmet ugovora o dodjeli neizgrađenog građevinskog zemljišta, izvršenog od strane vještaka građevinske struke nakon nalaza i danog mišljenja o postotku izgrađenosti da iznosi 25% (list spisa 63 do 66).

23. Iz rješenja Općinskog suda u Biogradu na Moru, ZK odjela, broj Z-244/95 od 19. listopada 1994. proizlazi da se u zk.ul. 2630 k.o. Biograd na Moru temeljem pretvorbe društvenog poduzeća mijenja ime HTP "ILIRIJA" Biograd na Moru u ime HTP "ILIRIJA" d.d. Biograd na Moru, Tina Ujevića 7 (list spisa 234).

24. Građevinskom dozvolom od 24. studenog 1988. Općinski komitet za privredu, stambeno-komunalne poslove, urbanizam i građevinarstvo Općine Biograd na Moru, investitoru HRO "Ilirija" iz Biograda na Moru, odobrava izgradnju sportskih terena sa upravnom zgradom u Biogradu na Moru na čest. zem. 3232 nove izmjere k.o. Biograd na Moru. U toku izvođenja radova investitor je bio dužan pridržavati se odobrene tehničke dokumentacije izrađene od R.O. Coning Varaždin, broj T.D. 2835/88 i broj 2681/88 koja dokumentacija čini sastavi dio predmetne dozvole, datih uvjeta uređenja prostora, građevinsko-tehničkih propisa i uvjeta iz dozvole (list spisa 273 do 275).

25. Izvođač radova Coning Varaždin je 31. prosinca 1989. naručitelju radova HRO Ilirija, Biograd na Moru izdao Okončanu situaciju broj 2/25197 za izvršene radove zaključno s mjesecom prosincem 1989. za građevinski objekt SPORTSKI TERENI S UPRAVNIM OBJEKTOM U CENTRALNOM PARKU SOLINE BIOGRAD n/m (list spisa 283 do 286).

26. Budući da je među strankama postupka nastao prijepor oko toga što je tužitelj izgradio na dodijeljenoj mu nekretnini sukladno Ugovoru o davanju na trajno korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta od 30. ožujka 1988., to je sud rješenjem od 10. lipnja 202. odredio provođenje uviđaja i građevinsko vještačenje na okolnost što je prema prostornom planu koji je bio na snazi 1989. prednik tužitelja izgradio na spornoj nekretnini oznake kat. čest. 3232 k.o. Biograda na Moru, što je stvarno bilo izgrađeno te 1989. na toj nekretnini kao i da sudski vještak ocijeni radi li se tu o znatno ili potpuno izvedenim radovima.

27. Dana 2. rujna 2022. proveden je uviđaj na kat. čest. 3232 k.o. Biograd na Moru, sa strankama i ovlaštenim sudskim vještakom Antom Vukovićem ing. građevine iz Zadra. Uviđaj je započeo u zgradi kompleksa teniskih terena. Nakon čega se nastavio obilaskom teniskih terena, njih 20 od čega 14 zemljanih terena, 6 travnatih tj. betonskih. Na navedenoj nekretnini se nalazi i ulazna rampa sa pripadajućom kućicom za stražara sa uređenim kolnim pristupom, pješačke staze i parterne površine, vidljiva električna i vodovodna infrastruktura, vjerojatno i kanalizacija s obzirom na pristupnost sanitarnih čvorova i caffe bara. Teniski tereni su ograđeni.

28. Dana 10. studenog 2022. u spis predmeta zaprimljen je pisani nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka pravne osobe VECOM d.o.o., Zadar – zastupnika po zakonu Ante Vukovića ing. građevine od 7. studenog 2022. Predmetni sudski vještak u svom mišljenju je naveo da prema Rješenju i Ugovoru o davanju neizgrađenog građevinskog zemljišta oznake kat. čest. 3232 nove izmjere k.o. Biograd na Moru na trajno korištenje u svrhu izgradnje kompleksa teniskih igrališta te pripadajućih objekata, Uvjerenju o uvjetima uređenja prostora za izgradnju teniskih terena na predjelu „Mala Glavica“ i Građevinskoj dozvoli kojom se odobrava izgradnja sportskih terena sa upravnom zgradom, da su radovi na kat. čest. 3232 nove izmjere k.o. Biograd na Moru prema PUP-u Centralni park „Soline“ (dalje „Plan“) izvedeni u znatnoj mjeri, a prema građevinskoj dozvoli u potpunosti. Nadalje je isti obrazložio da su radovi na:

a) Sportskim terenima – izvedeni prema okončanoj situaciji iz 1989.;

Točkom 2-2-7. tekstualnog dijela PUP-a Centralni park „Soline“ (dalje „Plan“) predviđeno je 12 igrališta za tenis od kojih jedno centralno sa gledalištem od cca 300-400 ljudi. Osim teniskih terena predviđene su još površine za rukomet, mali nogomet, košarku i odbojku. Prema izvedbenom projektu sportskih terena, T.D. 2681/88, kao sastavnom dijelu građevinske dozvole, dano je projektno rješenje sa 14 teniskih terena i polivalentnim igralištem (1 x rukomet/nogomet, 1 x košarka, 2 x odbojka), sve vidljivo u grafičkom dijelu izvedbenog projekta na listu naziva „Situacija sportskih terena“ (str. 35-37 nalaza i mišljenja), dok su prema planu naznačena 2 jednaka terena (str. 13 nalaza i mišljenja) na polivalentnom igralištu. Na dan očevida, na mjestu polivalentnog igrališta nalazi se 6 teniskih terena na tvrdoj podlozi. Iz spisa je vidljivo (l.s.297-298) da je polivalentno igralište izvedeno, jer su radovi naznačeni u obračunu okončane situacije (l.s.283-286). Smještaj centralnog terena je uz objekt sportskog centra što je vidljivo i u Planu (str. 28-29 nalaza i mišljenja) i u izvedbenom projektu (str. 36 nalaza i mišljenja). Izvedbenim projektom su predviđena 4 reda tribina uz teren širine reda 80 cm (ukupno 320 cm), dok su izvedena 3 reda tribina ukupne širine cca 240 cm.

b) Ugostiteljsko-servisni objekt (upravni objekt za teniske terene) - izvedeni prema okončanoj situaciji iz 1989.;

Točkom 2-2-7. tekstualnog dijela Plana predviđen je ugostiteljsko-servisni objekt sa 3 korisne etaže i bruto razvijenom površinom od 1200 m2, sa sadržajima sanitarija i garderobi koje stoje u prvenstvenoj funkciji sportskog centra „Mala Glavica“. Glavni arhitektonsko građevinski projekt, T.D. 2835/88, izrađen u lipnju 1988. godine, kao sastavni dio građevinske dozvole, daje projektno rješenje navedenog objekta kao prizemnice veličine 7,5 x 32 m, u kojoj su smještene 3 funkcionalne cjeline (uprava, buffet sa spremištem i svlačionica sa sanitarnim čvorom, spremištem opreme i blagajnom), što je vidljivo na str. 22- 27 nalaza i mišljenja. Iz samog odnosa veličina planirane i projektirane zgrade vidljivo je veliko odstupanje. Službenim uvidom u spis, vidljiv je datiran i potpisan list od strane odgovornog planera Plana ing. Vjekoslava Pavlakovića sa datumom 13.10.1988. godine, kojim se očituje na Plan da se „objekt nalazi u zoni koja je cijela namijenjena izgradnji objekta, pa se manje odstupanje građevinske linije može tolerirati“. Na spomenutom listu vidljiva je tlocrtna markica projektirane zgrade smještena na podlozi Plana. Dana 24.11.1988. godine izdana je građevinska dozvola za gradnju projektirane zgrade, iz čega proizlazi da je ista projektirana u skladu sa Planom, te se može protumačiti da se opisane veličine objekta iz Plana odnose na max. objekt koji je moguće smjestiti na Planom predviđenom mjestu, odnosno da je jedino mogla biti izgrađena samo Planom opisana zgrada, građevinska dozvola ne bi bila izdana za projektiranu zgradu. Nadalje, u navedenom glavnom projektu, područje označeno na Planu kao zona objekta (str. 12-14 nalaza i mišljenja), se opisuje kao „parcela objekta veličine približno 37x37 m“ (str. 23 nalaza i mišljenja),

c) Sportsko-rekreacioni centar "Mala Glavica" - izvedeni prema okončanoj situaciji iz 1989.; Točkom 2-2-7. tekstualnog dijela Plana površina sportsko-rekreacionog centra „Mala Glavica“ iznosi 1,82 ha. Preklopom katastarske podloge i Plana („približno“ jer je plan fotografiran, a ne skeniran) vidljivo je da planirana i izvedena površina odgovaraju veličinom obuhvata (str. 14 nalaza i mišljenja),

d) Dio centralne ulice sa bazarom – nije izvedeno;

Točkom 2-2-7. tekstualnog dijela Plana predviđena je centralna ulica sa bazarom, zamišljena kao jedinstvena pješačka komunikacija koja počinje u zoni postojećih hotela, a završava sa kružnim trgom „Vidikovca“ koji je naslonjen na sportsko-rekreacioni centar „Mala Glavica“. Od kružnog trga „Vidikovac“ predviđeno je da se centralna ulica spaja sa sadašnjom cestom Put Solina. Kružni trg „Vidikovac“ i spomenuta centralna ulica sa bazarom predviđene su dijelom na predmetnoj parceli i nisu izvedeni, a zauzimaju površinu od cca 3500 m2 (str.15- 16 nalaza i mišljenja). Predviđena površina kružnog trga i dijela bazara na predmetnoj čestici u odnosu na površinu izvedenih teniskih terena iznosi cca 27% (3500 m2 / 12912 m2). Točkom 3-1. tekstualnog dijela Plana predviđeno je da se sve pješačke staze unutar Plana izvode kao pošljunčane, gdje je takav način uređenja pješačke površine jeftiniji od pripreme podloge za teniske terene,

e) Valjkasti toranj – vidikovac – nije izvedeno

Valjkasti toranj vidikovca nije izveden. Točkom 2-2-7. tekstualnog dijela Plana mu je predviđena visina do 20 m, odnosno visina mu mora prijeći gornji rub šume. Na službenom uvidu nije bilo projektne dokumentacije za valjkasti toranj gdje bi se mogla vidjeti njegova projektirana visina,

f) Pješačke staze – pretpostavka da nije izvedeno;

Točkom 3-1. tekstualnog dijela Plana predviđeno je da se sve pješačke staze unutar Plana izvode kao pošljunčane, gdje je takav način uređenja pješačke površine jeftiniji od pripreme podloge za teniske terene. Ukupna duljina predviđenih pješačkih staza na predmetnoj čestici iznosi cca 950 m, a ako se uzme da širina svih staza iznosi 5 m, proizlazi da u odnosu na površinu izvedenih teniskih terena površina pješačkih staza iznosi cca 37% (4750 m2/ 12912 m2). Napomena: kružna pješačka staza oko teniskih terena je uračunata u ukupnu duljinu iako da nema službeni geodetski podatak da bi ista ulazila u predmetnu česticu (prema l.s. 65 navedena je pripadala predmetnoj čestici). Sudskom vještaku nije bila poznata količina izvedenih pješačkih površina do 30. ožujka 1991.

29. Stranke su zaprimile pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 7. studenog 2022., nakon čega su se podnescima očitovali i to tužitelj od 16. studenog 2022. (list spisa 631) da nema primjedbe na dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok se tuženik očitovao podneskom od 23. studenog 2022. (list spisa 633 do 636) u kojem je iznio svoje prigovorne navode u pravcu da vještak provedenim vještačenjem nije jasno naveo što je važećom prostorno planskom dokumentacijom 1989. planirano za označenu česticu: nadalje prigovora mišljenju sudskog vještaka pod točkom d) mišljenja jer da sudski vještak površine na kojima se nešto trebalo izgraditi (Vidikovac sa kružnim trgom i centralna ulica sa Bazarom) nastoji dovesti u vezu sa površinama na kojima se nalaze teniski tereni ( cca 3500 m2 nasuprot 12.912 m2 ). Složenost gradnje centralne točke – Vidikovca sa pratećim sadržajem da je puno veća od gradnje teniskih terena. Tuženik je prigovorio i sadržaju mišljenja sudskog vještaka pod točkom a) mišljenja te pod točkom b) istog. Smatra da je sudski vještak zaključak o potpuno izvedenim radovima donio temeljem onoga za što je tužitelj zatražio građevinsku dozvolu. Mišljenja je da se ne može raditi o znatno izvedenim radovima, a da se ne govori o potpuno izvedenim radovima.

30. Sudski vještak se podneskom od 27. prosinca 2022. (list spisa 643 do 647), očitovao na prigovorene navode tuženika od 23. studenog 2022. U predmetnom očitovanju sudski vještak navodi kako se prostornim planom definirana namjena prostora koja se provodi aktom za gradnju. Tako je planom PUP Centralni park „Soline“, točka 2.2.7. predviđena gradnja kompleksa centralnog parka – središnjeg prostora cijelog zahvata veličine 16 ha, gdje je na predmetnoj čestici planirano sljedeće i to sportsko rekreacioni centar „Mala Glavica“ sa upravnom zgradom, dio centralne ulice sa bazarom, valjkasti toranj – vidikovac na trgu sa prizemnim objektima ugostiteljsko-turističkog sadržaja oko trga, pješačke staze, dio glavne vodovodne mreže, dio kanalizacijske glavne mreže, dok ono što je izgrađeno prema građevinskoj dozvoli je 14 teniskih terena i polivalentno igralište (l.s. 287), ugostiteljsko servisni prizemni objekt veličine 7,5 x 32 m, u kojem su smještene 3 funkcionalne cjeline (uprava, buffet sa spremištem i svlačionica sa sanitarnim čvorom, spremištem opreme i blagajnom), infrastruktura za sportske terene i ugostiteljsko servisni objekt (sabirna jama, vodovodna mreža, elektroenergetska mreža, rasvjeta teniskih terena). U pogledu privođenja prostora planiranoj namjeni sudski vještak u predmetnom očitovanju navodi, kako je mišljenja je da se radi o znatno izvedenim radovima, dok u pogledu radova koji su se maksimalno mogli napraviti prema PUP-u Centralni park Soline mišljenja je da se ne radi o znatno izvedenim radovima. Za sportski centar mišljenja je kako je isti gotovo u potpunosti završen, jer da je to razvidno iz situacije (l.s. 287), da je polivalentno igralište izgrađeno, dok je upitno da li su iscrtane linije igrališta i nabavljena oprema sportskih terena (nije mi bilo vidljivo u spisu). Centralno igralište napravljeno je na mjestu koje je odredio plan (uz ugostiteljsko servisni objekt) te je opremljeno fiksnim tribinama za cca 250 gledatelja. Pojam „centralno“ označava glavno igralište, te je plan naveo da igralište mora biti opremljeno gledalištem za cca 300-400 gledatelja, pri čemu nije vidljivo da li se mogu koristiti i po potrebi montažna sjedala za što ima mjesta uz centralni teren. Za ugostiteljsko servisni objekt je razvidno da isti nije izgrađen u maksimalno dopuštenim gabaritima, kako tlocrtno tako i visinski, što je i navedeno u točki b) na str. 41/58 nalaza i mišljenja. Izgrađen je prizemni objekt bruto razvijene površine cca 200 m2, odnosno tlocrtne površine cca 240 m2. Ostali planirani dijelovi koji nisu završeni navedeni su u nalazu i mišljenju na str. 42/57 i 43/57, pod točkama c, d, e i f. U odnosu na tekstualne odredbe plana, mišljenja je da iste i nisu tako jasne, jer da je tome tako onda građevinska dozvola za gradnju manje ugostiteljsko servisne zgrade ne bi mogla biti izdana, iz jednostavnog razloga što je opis zgrade naznačen kao: objekt će imati 3 korisne etaže i bruto razvijenu površinu od 1200 m2. Građevinsku dozvolu zakonski nije moguće dobiti za nešto što je protivno prostorno planskoj dokumentaciji. U pogledu prigovora pod točkom d), valjkasti toranj nije uračunat, već su uračunate samo površine kružnog trga i centralne ulice, koje kao pješački uređene pošljunčane površine, zasigurno koštaju u gradnji manje nego teniski tereni. Isto je navedeno samo da bi se odnosi pješačkih površina dovele u međusobnu korelaciju sa površinom sportskih terena.

31. Podneskom od 10. siječnja 2023. (list spisa 652 do 657) tužitelj se očitovao na podnesak sudskog vještaka od 27. prosinca 2022., te navode tuženika iz podneska od 23. studenog 2022. Tužitelj smatra da iz svih dokaza koji prileže spisu je jasno kako na temelju PUP-a Centralni park Soline prednik tužitelja gradnju nije mogao započeti, već je bio dužan ishoditi građevinsku dozvolu. Da bi dobio dozvolu, morao je izraditi projektu, tehničku dokumentaciju, a ta dokumentacija je morala biti u skladu s Planom uređenja prostora, o čemu je izdano uvjerenje, koje uvjerenje daje smjernice projektantu. Ukoliko je projekt u skladu s uvjerenjem, onda je i u skladu PUP-om, a onda na temelju svega toga i građevinska dozvola je izrađena prema programu PUP-a Centralni park Soline. Predmetna dozvola se ne bi mogla izdati da projekt nije izrađen prema PUP Centralni park Soline. Da nije izrađen prema PUP-u Centralni park Soline, ne bi se moglo dobiti niti uvjerenje nadležnog tijela, a koje prileži građevinskoj dozvoli. Mišljenja je da su teniska igrališta, kompleks igrališta, s pripadajućim objektima, koji su izgrađeni na predmetnoj nekretnini, izgrađeni „prema programu PUP-a“, slijedom čega da se ne može govoriti o tome da bi prestalo pravo korištenja zbog toga što pretežni radovi nisu izvedeni u roku od tri godine.

32. Podneskom od 20. siječnja 2023. (list spisa 678 do 692) sudski vještak očitovao se na prigovorne navode tuženika iz podneska od 10. siječnja 2023. (list spisa 675 do 676).

33. Na ročištu glavne rasprave održane 24. siječnja 2023. sudski vještak Ante Vuković naveo je kako ustraje kod svog pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog sudu 10. studenog 2022., te dopune pisanog nalaza i mišljenja, odnosno svojih očitovanja od 27. prosinca 2022. i 20. siječnja 2023. U pogledu privođenja prostora planiranoj namjeni vještak je mišljenja da se radi o znatno izvedenim radovima dok u pogledu radova koji su se mogli maksimalno napraviti prema PUP-u Centralni park Soline mišljenja je da se ne radi o znatno izvedenim radovima. Također, iz Ugovora o davanju zemljišta na korištenje nigdje nije vidio da je građevine potrebno izvesti u maksimalnim gabaritima, a gdje izdana građevinska dozvola pokazuje da nije. Iz spisa je vidljivo, da je projektna dokumentacija kao prilog za izdavanje Uvjerenja o uređenju prostoru napravljena u lipnju 1988. godine. Da je odgovorni planer Plana inženjer Vjekoslav Pavlaković 13. listopada 1988. dopustio takvo projektno rješenje te su 17. listopada 1988. izdani uvjeti o uređenju prostora. Naručitelj (prednik tužitelja) je izradio dokumentaciju u obujmu manjem nego što je plan naveo, prvenstveno u pogledu upravne zgrade, te je istu predao Općini Biograd koja je vjerojatno zatražila od odgovornog planera očitovanje da li je ista u skladu sa planom, koji je to i potvrdio, te izdao uvjerenje o uređenju prostora, a nakon toga izdana je i građevinska dozvola. Investitor nije sa ničim obavezan napraviti maksimalno što plan dopušta, on je obavezan napraviti namjenu objekta kakav je planiran prostornim planom, a što se tiče veličine isto da nije propisano. U konkretnom slučaju građevinska dozvola za gradnju sportskih terena s upravnom zgradom izdana je u sklad s prostornim planom PUP Soline. Po ocjeni suda vještak je nalaz i mišljenje, te dopune istoga sačinio savjesno, u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

34. Temeljem provedenog postupka te ocjenom izvedenih dokaza sud je stava da u konkretnoj pravnoj stvari nije došlo do prestanka prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta od strane tužitelja, a kako to propisuje odredba čl. 53. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 54/1980 i 42/1986). Tuženik po ocjeni suda tijekom postupka nije uspio dokazati da tužitelj u ugovorenom roku iz čl. 3. Ugovora o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta od 30. ožujka 1988., nije izvršio predviđene radove na spornoj nekretnini oznake kat. čest. 3232, nove izmjere k.o. Biograd na Moru. Predmetnim Ugovorom tužitelju je bilo dana predmetna nekretnina na trajno korištenje u svrhu izgradnje kompleksa teniskih igrališta te pripadajućih objekata, a prema programu PUP Centralni park Soline, s time da je isti bio dužan započeti sa gradnjom navedenog objekta najkasnije u roku 6 mjeseci po potpisivanju Ugovora, a pretežni dio radova u roku od 3 godine jer da će u protivnom izgubiti predmetno pravo. Uvidom u priloženu Okončanu situaciju 2/25197, a koju je izdao izvođač radova Coning Varaždin 31. prosinca 1989. naručitelju radova HRO Ilirija, Biograd na Moru, proizlazi da su radovi završeni zaključno s mjesecom prosincem 1989. i to za građevinski objekt SPORTSKI TERENI S UPRAVNIM OBJEKTOM U CENTRALNOM PARKU SOLINE BIOGRAD n/m.

35. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 7. studenog 2022., te dopunama istoga planom PUP Centralni park „Soline“, točkom 2.2.7. bila je predviđena gradnja kompleksa centralnog parka – središnjeg prostora cijelog zahvata veličine 16 ha, te je na predmetnoj čestici planirano izgraditi sportsko rekreacioni centar „Mala Glavica“ sa upravnom zgradom, dio centralne ulice sa bazarom, valjkasti toranj – vidikovac na trgu sa prizemnim objektima ugostiteljsko-turističkog sadržaja oko trga, pješačke staze, dio glavne vodovodne mreže, dio kanalizacijske glavne mreže, dok je prema građevinskoj dozvoli izgrađeno 14 teniskih terena i polivalentno igralište, ugostiteljsko servisni prizemni objekt veličine 7,5 x 32 m, u kojem su smještene 3 funkcionalne cjeline (uprava, buffet sa spremištem i svlačionica sa sanitarnim čvorom, spremištem opreme i blagajnom), infrastruktura za sportske terene i ugostiteljsko servisni objekt (sabirna jama, vodovodna mreža, elektroenergetska mreža, rasvjeta teniskih terena). Sudski vještak nadalje u svom mišljenju od 7. studenog 2022. navodi da su radovi na kat. čest. 3232 k.o. Biograd na Moru prema PUP-u Centralni park Soline izvedeni u znatnoj mjeri, a prema građevinskoj dozvoli u potpunosti, dok u svom pisanom očitovanju od 27. prosinca 2022. navodi da u pogledu privođenja prostora planiranoj namjeni mišljenja je da se radi o znatno izvedenim radovima, dok u pogledu radova koji su se mogli maksimalno napraviti prema PUP-u Centralni park Soline smatra da se ne radi o znatno izvedenim radovima.

36. Obzirom da ni u Rješenju Općine Biograd na Moru od 30. ožujka 1988. Klasa:465- 04/88-01-10, Urbroj:04-02-378-88-1, a niti u Ugovoru o davanju na trajno korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta od 30. ožujka 1988. Klasa: 465-04(88-01/10, Urbroj:04- 02-378-88-1 nije navedeno da se na dodijeljenoj nekretnini oznake kat. čest. 3232 k.o. Biograd na Moru mora maksimalno izgraditi ono što je bilo predviđeno prostornim planom tj. PUP Centralni park Soline, već je istim Ugovorom bilo predviđeno izvođenje pretežitog dijela radova u roku od 3 godine od potpisivanja Ugovora. Predmetnim Ugovorom od 30. ožujka 1988. sporna nekretnina dana je tužitelju u svrhu izgradnje kompleksa teniskih igrališta te pripadajućih objekata (čl. 1. Ugovora). Nadalje, i sam sudski vještak u svom iskazu navodi da iz Ugovora o davanju zemljišta na korištenje nigdje nije vidio da je građevine bilo potrebno izvesti u maksimalnim gabaritima. Prema navodima vještaka investitor nije sa ničim obavezan napraviti maksimalno što plan dopušta, već je u obvezi napraviti namjenu objekta kakav je planiran prostornim planom, a što se tiče veličine isto da nije propisano. U konkretnom slučaju građevinska dozvola za gradnju sportskih terena s upravnom zgradom izdana je u sklad s prostornim planom PUP Soline. U odnosu na izdana Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora (radi se o dva Uvjerenja) sudski vještak u svom očitovanju od 20. siječnja 2023. navodi da se radi o potpuno izvedenim radovima, s time da je kod izvedenih radova bilo nekih odstupanja u odnosu na odobreni glavni projekt. Građevinska dozvola izdana je na temelju tih izdanih uvjerenja i u odnosu na istu građevinski radovi da su izvedeni potpuno. U konkretnom slučaju obim izgradnje kompleksa teniskih terena sa pripadajućim objektima detaljno je razrađena kroz tehničku dokumentaciju koja je potvrđena aktima za provedbu dokumenata za prostorno uređenje, u konkretnom slučaju uvjetima o uređenju prostora shodno čemu su i izdana predmetna uvjerenja i građevinska dozvola. Sud je stava da je tužitelj u predviđenom roku iz Ugovora od 30. ožujka 1988. izveo sve predviđene radove, te izgradio predmetnu građevinu, slijedom čega onda i nije moglo doći do raskida predmetnog Ugovora ex lege, pa posljedično ni do prestanka prava korištenja sporne nekretnine od strane tužitelja.

37. Budući da u konkretnoj pravnoj stvari nije došlo do prestanka prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta od strane tužitelja, sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu, sud je utvrdio da su se kumulativno ispunile pretpostavke iz čl. 390.a ZV-u, kojim je propisano da je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: - društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i – koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i – čije je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

38. Na temelju odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o privatizaciji (Narodne novine broj 21/1996 i dr.) Hrvatski fond za privatizaciju je izdao rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi. U konkretnom slučaju Hrvatski fond za privatizaciju je rješenjem od 12. srpnja 1996. i Zaključkom od 26. ožujka 1997. (list spisa 27 do 44) utvrdio da su u vrijednost temeljenog kapitala tužitelja procijenjena nekretnine, a između ostalih i ovdje sporna oznake kat.čest. 3232 k.o. Biograd na Moru (točka 9A i rješenja HFP od 12. srpnja 1996.)

39. Provedenim postupkom utvrđeno je da je predmetna nekretnina kat.čest. 3232, nove izmjere, k.o. Biograd na Moru, bila u režimu društvenog vlasništva, da je prednik tužitelja imao pravo korištenja na toj nekretnini, da je ista mogla biti predmetnom stjecanja prava vlasništva i da je vrijednost nekretnine procijenjena u kapital društva i po nadležnom tijelu iskazana u kapital društva.

40. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica sud je ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva te utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, koje vlasništvo je stekao na temelju zakona, slijedom čega je odlučio kao u točki I. izreke ove presude. S obzirom da je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, odbio je protutužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan te odlučio kao u točki II. izreke presude.

41. Sud je rješenjem od 28. ožujka 2023. odlučio da neće provoditi daljnje dokazne prijedloge stranaka i to geodetsko vještačenje, dopunu građevinskog vještačenja, saslušanje svjedoka Antu Ljutića, Antu Mršića, Matu Šangulina, Željka Karabatića, Dinka Mitrovića, Jerolima Urode, ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta, te pribavu spis Općinskog suda u Biogradu na Moru, broj Z-273/91, Z-244/95 i Z-348/97, smatrajući da je bitne činjenice za rješenje stranačkog spora utvrdio iz sadržaja izvedenih dokaza.

42. Također za navesti je i kako obveza obrazlaganja sudske odluke ne znači obvezu podrobnog odgovora na svaku tvrdnju predočenu pred sudom, već pretpostavlja pravo stranke u postupku da njezini navodi budu pažljivo ispitani.

43. Sud je odluku o naknadi troškova postupka donio na temelju odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022, nadalje Tarifa, sukladno Tbr.48.toč.3. i Tbr.50. iste), vrijednošću predmeta spora koji u odnosu na tužbeni zahtjev iznosi 66.494,13 eura/ 501.000,00 kuna, a koju vrijednost je tužitelj označio podneskom od 3. studenog 2011. (list spisa 45), dok u odnosu na protutužbeni zahtjev vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,23 eura/ 10.000,00 kuna, što je tuženik označio podneskom od 8. ožujka 2022. (list spisa (495), te sukladno popisanom trošku tužitelja (list spisa 756).

44. Tužitelj je ukupno na ime troškova postupka zatražio iznos od 33.500,00 eura/ 252.405,75 kuna. Sud je tužitelju kao osnovan priznao trošak sastava tužbe u vrijednosti 501 boda sukladno Tbr.7./1 Tarife, pristup na ročište 7. ožujka 2012. u vrijednosti 501 boda, a za pristup na ročišta 25. svibnja 2022., 2. rujna 2022. (uviđaj), 2. prosinca 2022., 24. siječnja 2023. i 28. ožujka 2023., svaki pristup u vrijednosti 576 bodova (501 bod + 75 bodova), sve sukladno Tbr.9/1 Tarife, dok mu je za pristup na ročište održano 1. ožujka 2022. priznao trošak u vrijednosti 50 bodova sukladno Tbr.9/5 Tarife. Sud je nadalje istome priznao sastav podnesaka od 3. siječnja 2023. i 23. siječnja 2023. (očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka), svaki, u vrijednosti 576 bodova, sukladno Tbr.8/1 Tarife, te za sastav podneska od 21. veljače 2022. i 17. ožujka 2023., svaki u vrijednosti 50 bodova, sukladno Tbr.8/3 Tarife, što ukupno iznosi 10.320,53 eura/ 77.760,00 kuna kojem iznosu treba pribrojiti daljnji iznos od 2.580,13 eura/ 19.440,00 kuna na ime 25% PDV-a sukladno Tbr.42 Tarife što sveukupno iznosi 12.900,66 eura/ 97.200,00 kuna. Nadalje, tužitelju su priznati kao troškovi postupka i troškovi uviđaja te građevinskog vještačenja, sveukupno u iznosu od 845,82 eura/ 6.372,80 kuna, što onda ukupno iznosi 13.746,47 eura/103.572,80 kuna slijedom čega je onda i odlučeno kao u točki III. izreke presude.

45. Tužitelj je odbijen u preostalom dijelu zatraženog troška postupka i to u iznosu od ukupno 19.753,53 eura/148.832,97 kuna. Navedeno iz razloga jer je tužitelj prvenstveno za sve radnje koje je popisao u troškovniku predanom na ročištu glavne rasprave održane 28. ožujka 2023., zatražio 1000 bodova po svakoj radnji, iako je vrijednost tužbenog zahtjeva 66.494,13 eura/ 501.000,00 kuna, a protutužbenog zahtjeva 1.327,23 eura/ 10.000,00 kuna, dakle proizlazi da bi isti imao pravo na eventualno 576 bodova po radnji. Međutim, sud je istome za tužbu i pristup na ročište održano 7. ožujka 2012. priznao za svaku radnju 501 bod, dok ga je za više zatraženog iznosa odbio. Isti je odbijen i za više zatraženog iznosa za pristup na ročište održano 1. ožujka 2022. jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja slijedom čega tužitelj sukladno Tbr.9/5 Tarife ima pravo na 50 bodova za predmetnu radnju. Sud je tužitelja odbio i preko dosuđenog iznosa za sastav podnesaka od 21. veljače 2022. i od 17. ožujka 2023. jer je utvrdio da se radi o podnescima iz Tbr.8/3 Tarife, a ne o podnescima iz Tbr.8/1 Tarife. Naime, tužitelj se istima očitova na tijek postupka, te je uz iste dostavio i dokaze u vidu dokumentacije. Tužitelju sud nije priznao sastav podneska od 23. ožujka 2023. jer je isti predao na ročištu održanom 28. ožujka 2023. slijedom čega je navode iz istoga moga izdiktirati u ročišni zapisnik. Tužitelj je odbijen i za više zatraženog iznosa na ime troškova vještačenja obzirom da mu je rješenjem suda od 10. lipnja 2022. bilo naloženo da na ime predujma za troškove vještačenja uplati iznos od 6.000,00 kuna, a na ime troškova uviđaja iznos od 372,80 kuna, što je isti i učinio dana 12. srpnja 2022. (list spisa 556), dok je za ovaj trošak zatražio naknadu u iznosu od 1.000,00 eura. Uzimajući u obzir naprijed navedeno odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zadru 24. svibnja 2023.

Sutkinja

Ana Markač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 8 (osam) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 (tri) primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru,

- tuženiku po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru,

- u spis

Broj zapisa: 9-30859-4dd82

Kontrolni broj: 02b3b-a4a78-6df75

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MARKAČ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.