Poslovni broj: Usž-1539/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Ante Galića, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Braniteljske zadruge Z., T., zastupan po D. D., odvjetniku u S., protiv Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., kojeg zastupa Lj. K., pročelnik Područnog carinskog ureda, radi utvrđenja posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1445/22-10 od 24. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1445/22-10 od 24. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
i
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1445/22-10 od 24. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/18-11/12, urbroj: 513-02-8008/8-22- 33 od 12. svibnja 2022., kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora, dok je rješenjem istog suda odbijen prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
2. Protiv označene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS)
Tužitelj u žalbi navodi da pobijana odluka nije na zakonu osnovana, jer je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka, jer u presudi postoje nedostaci zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi, razlozi koji su u obrazloženju presude navedeni su nejasni, proturječni i u suprotnosti sa sadržajem dokaza u postupku, a što se odrazilo na pogrešan zaključak suda o utvrđenom činjeničnom stanju. Ističe da je u predmetnom postupku sporno pitanje pravilne primjene materijalnog prava, odnosno pitanje je li tuženik uopće imao pravne osnove za donošenje pobijanog rješenja kojim je tužitelju utvrđena predmetna obveza. Poziva se na odredbu članka 102. stavak 2. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", 69/17.), koji propisuje da postupci nadzora koji su započeli prije stupanja na snagu tog Zakona, dovršit će se prema odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme njihova pokretanja. Iz navedene odredbe da se zaključiti kako nije bilo mjesta da se primjeni novi Zakon o koncesijama, koji je stupio na snagu 22. srpnja 2017., radi čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Također prigovara i visini utvrđene obveze, te konačno predlaže da Visoki upravni sud pobijanu presudu i rješenje preinači na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ili ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na opetovano raspravljanje i odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako tužitelj u žalbi ostaje pri istim navodima koje je naveo u tužbi koju je podnio Upravnom sudu u Splitu, te da bi izbjegao ponavljanje, tuženik u cijelosti ostaje pri utvrđenim činjenicama koje su navedene u rješenju od 12. svibnja 2022. i pri stavovima iz odgovora na tužbu od 22. kolovoza 2022., te predlaže da se žalba tužitelja kao neosnovana odbije i potvrde presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji tužitelja upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog, a tužitelj određeno niti ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.
6. Što se tiče ostalih prigovora tužitelja, valja navesti da je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsIcar-40/19-7 od 15. ožujka 2021. U toj presudi sud je utvrdio kako je nesporno da je tužitelj nekretninu, koja nije u zemljišnoj knjizi upisana kao pomorsko dobro, koristio za obavljanje djelatnosti u razdoblju od 1. siječnja do 13. rujna 2017., te da je nekretninu koristio bez zaključenog ugovora o koncesiji. Sud je također utvrdio da je u razdoblju u kojem je tužitelju utvrđena obveza plaćanja naknade za razdoblje od 1. siječnja do 13. rujna 2017. u primjeni bio Zakon o koncesijama ("Narodne novine", 143/12.), koji bi se u konkretnom slučaju primijenio za razdoblje od 1. siječnja do 31. srpnja 2017., ali je 22. srpnja 2017. stupio na snagu novi Zakon o koncesijama ("Narodne novine", 69/17.), ali je u provedbi ranije važećeg Zakona u više presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet stav da se koncesijska naknada za korištenje pomorskog dobra ne može utvrđivati rješenjima upravnih tijela, ukoliko nema zaključenog ugovora o koncesiji. Sukladno tome, u ponovnom postupku tuženo tijelo bilo je u obvezi utvrditi plaćanje naknade s osnove korištenja pomorskog dobra, to jest obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru bez ugovora o koncesiji, što je tuženo tijelo i učinilo, te je utvrdilo visinu posebne naknade za nezakonito korištenje pomorskog dobra bez koncesije – naknade s obilježjem naknade za koncesiju, a primjenom odredbe članka 12. stavak 1., članka 89. stavka 1., 2., 3. i 6. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", 69/17.). Tuženo tijelo je obavilo ponovljeni porezno- pravni postupak financijskog nadzora obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju za razdoblje od 22. srpnja 2017. do 13. rujna 2017. te utvrdilo obvezu tužitelja u iznosima pobliže navedenim u rješenju od 12. svibnja 2022., te na osnovi svega iznijetog ovaj Sud zaključuje kako nema mjesta prigovoru da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer je kontrola financijskog nadzora obavljena sukladno odredbama Zakona o koncesijama, o čemu je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje. Visina posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju) za navedeno razdoblje utvrđena je na temelju članka 119. točka 1. b) i 2. c) Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", 158/03. – 56/11.) i Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine", 23/04. – 10/17.), kojom su utvrđeni kriteriji za određivanje visine koncesijske naknade, radi čega je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovore iznijete u tužbi da bi visina koncesijske naknade, odnosno naknade s obilježjem naknade za koncesiju bila pogrešno utvrđena.
7. Temeljem svega iznijetog, valjalo je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
8. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, s obzirom na činjenicu da je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti.
9. Što se tiče prijedloga tužitelja da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, valja navesti da VUS na temelju odredbe članka 74. ZUS-a, može presudom odbiti tužbeni zahtjev i potvrditi prvostupanjsku presudu ili poništiti prvostupanjsku presudu i sam otkloniti nedostatke u sporu, te prijedlog da VUS predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje nema uporište u odredbama ZUS-a.
10. Žalba izjavljena protiv rješenja o odgodnom učinku tužbe, sukladno članku 26. stavku 1. u vezi s člankom 67. stavkom 1. ZUS-a nije dopuštena pa je kao takvu trebalo odbaciti.
U Zagrebu 24. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
